Predmet C‑638/16 PPU

X
i
X

protiv

État belge

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil du Contentieux des Étrangers (Vijeće za sporove u vezi sa strancima, Belgija))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 810/2009 – Članak 25. stavak 1. točka (a) – Viza s ograničenom područnom valjanošću – Izdavanje vize iz humanitarnih razloga ili radi poštovanja međunarodnih obveza – Pojam ‚međunarodne obveze’ – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – Ženevska konvencija – Izdavanje vize u slučaju postojanja rizika povrede članka 4. i/ili 18. Povelje o temeljnim pravima – Nepostojanje obveze”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 7. ožujka 2017.

1.        Prethodna pitanja – Hitni prethodni postupak – Pretpostavke – Stvarna opasnost od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja

(Statut Suda, čl. 23.a; Poslovnik Suda, čl. 107.)

2.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Pitanja koja se odnose na akt prava Unije, pri čemu je primjenjivost navedenog akta na glavni postupak osporena – Uključenost – Pretpostavka – Osporavanje koje je neodvojivo povezano s odgovorima koje treba dati na prethodna pitanja

(čl. 267. UFEU‑a)

3.        Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Područje primjene – Situacija o kojoj je riječ u glavnom postupku koja nije uređena pravom Unije – Isključenost

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 51. st. 1.)

4.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Vizna politika – Zakonik Zajednice o vizama – Uredba br. 810/2009 – Područje primjene – Zahtjev za izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću podnesen iz humanitarnih razloga – Zahtjev podnesen u trećoj zemlji, u namjeri da se podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici odredišta i da se u navedenoj državi članici boravi više od 90 dana tijekom razdoblja od 180 dana – Isključenost

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 810/2009, čl. 1. i 25.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 29.‑34.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 35.‑37.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45.)

4.      Članak 1. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013., treba tumačiti na način da zahtjev za izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću koji je iz humanitarnih razloga podnio državljanin treće zemlje, na temelju članka 25. tog zakonika, pri predstavništvu države članice odredišta koje se nalazi na državnom području treće zemlje, u namjeri da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu čim stigne u tu državu članicu i da nakon toga u navedenoj državi članici boravi više od 90 dana tijekom razdoblja od 180 dana, ne ulazi u područje primjene navedenog zakonika, već, s obzirom na trenutačno stanje prava Unije, isključivo u područje primjene nacionalnog prava.

Treba dodati da bi suprotan zaključak, iako je svrha Zakonika o vizama izdavanje viza za boravak na državnom području država članica koji ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana, značio omogućavanje državljanima trećih zemalja da na temelju tog zakonika podnesu zahtjeve za izdavanje vize čiji je cilj dobivanje međunarodne zaštite u državi članici koju odaberu, što bi ugrozilo opću strukturu sustava uspostavljenog Uredbom br. 604/2013.

Još je važno istaknuti da bi takav suprotan zaključak značio da su države članice na temelju Zakonika o vizama u biti dužne državljanima trećih zemalja omogućiti da podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu pri predstavništvima država članica koja se nalaze na državnom području treće zemlje. Međutim, budući da cilj Zakonika o vizama nije usklađivanje propisa država članica vezanih uz međunarodnu zaštitu, valja utvrditi da Unijini akti koji su doneseni na temelju članka 78. UFEU‑a i koji uređuju postupke primjenjive na zahtjeve za međunarodnu zaštitu ne predviđaju takvu obvezu i, upravo suprotno, isključuju iz svojeg područja primjene zahtjeve podnesene pri predstavništvima država članica. Stoga iz članka 3. stavaka 1. i 2. Direktive 2013/32 proizlazi da se ona primjenjuje na zahtjeve za međunarodnu zaštitu podnesene na državnom području država članica, uključujući na granici, teritorijalnim vodama ili tranzitnim zonama, ali ne na zahtjeve za diplomatski ili teritorijalni azil koji su podneseni pri predstavništvima država članica. Isto tako, iz članaka 1. i 3. Uredbe br. 604/2013 proizlazi da ona obvezuje isključivo države članice da razmotre svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen na državnom području države članice, uključujući na granici ili području tranzita, i da se postupci predviđeni navedenom uredbom primjenjuju samo na takve zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

(t. 48., 49., 51. i izreka)