Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
JEANA RICHARDA DE LA TOURA
od 13. lipnja 2024.(1)
Predmet C-80/23
Kazneni postupak
protiv
V. S.,
uz sudjelovanje:
Ministerstvo na vatrešnite raboti, Glavna direkcija za borba s organiziranata prestapnost
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita fizičkih osoba s obzirom na obradu osobnih podataka – Direktiva (EU) 2016/680 – Osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice – Upis osobnih podataka u policijsku evidenciju – Osjetljivi podaci – Biometrijski i genetski podaci – Prisilno izvršenje – Ciljevi sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela – Rješavanje istrage u tijeku – Usporedba s osobnim podacima prikupljenima u okviru drugih istraga – Presuda od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju) (C-205/21, EU:C:2023:49) – Tumačenje presude Suda – Obveza usklađenog tumačenja – Članak 10. – Članak 6. točka (a) – Procjena „[stroge] nužno[sti]” obrade osjetljivih podataka od strane nadležnih tijela – Uvjeti – Nadzor”
I. Uvod
1. Međusudski dijalog ne završava uvijek nakon prve razmjene mišljenja između sugovornika o kojima je riječ. Moguće je da dođe do duljeg razgovora između Suda i nacionalnog suda koji mu se već obratio kada ovaj potonji smatra, nakon što je primio na znanje presudu Suda u prethodnom postupku, da mu još uvijek nedostaju informacije koje mu se čine neophodnima kako bi mogao odlučiti o sporu koji je u tijeku pred njim. Takav je slučaj u ovom predmetu.
2. Zahtjev za prethodnu odluku Sofijskog gradskog sada (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) odnosi se na članak 6. točku (a) i članak 10. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(2), kako ih je Sud protumačio u presudi od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju)(3).
3. Ovo je drugi zahtjev koji taj sud upućuje Sudu u okviru istog glavnog postupka(4). On se odnosi na zahtjev koji su bugarska policijska tijela podnijela da provedu prisilno izvršenje prikupljanja fotografskih, daktiloskopskih i genetskih podataka(5) osobe V. S. u svrhu upisa u evidenciju. Nakon što je optužena za kazneno djelo okvalificirano kao namjerno i po toj osnovi kazneno gonjeno po službenoj dužnosti, osoba V. S. bila je pozvana podvrgnuti se tom upisu svojih podataka u evidenciju, što je odbila učiniti. Stoga su policijska tijela zatražila od suda koji je uputio zahtjev da odredi prisilno izvršenje upisa u policijsku evidenciju.
4. U zahtjevu policijskih tijela upućenom tom sudu navedeno je da su postojali dostatni dokazi o krivnji osobe V. S. U njemu je pojašnjeno da se ona službeno goni zbog počinjenja kaznenog djela s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti i da je odbila podvrgnuti se prikupljanju svojih podataka. Tom su zahtjevu bile priložene samo preslike prijedloga za podizanje optužnice protiv osobe V. S. i izjave kojom je ona odbila dati svoju suglasnost za upis u policijsku evidenciju. S obzirom samo na te elemente navedeni je sud morao na temelju svojeg nacionalnog prava odrediti prisilno izvršenje upisa podataka osobe V. S. u policijsku evidenciju.
5. Međutim, u trenutku ispitivanja zahtjeva sud koji je uputio zahtjev gajio je dvojbe glede usklađenosti takve situacije sa zahtjevima koji proizlaze iz Direktive 2016/680, osobito u pogledu prikupljanja i obrade osjetljivih podataka. Na upite tog suda Sud je odgovorio u presudi Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I.
6. Prilikom upućivanja Sudu dvaju novih prethodnih pitanja sud koji je uputio zahtjev objašnjava da još uvijek nije uspio utvrditi može li bez kršenja prava Unije odrediti takvo izvršenje.
7. Tim se pitanjima Sud poziva, s jedne strane, da objasni sadržaj svoje presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I glede zahtjeva u vidu „[stroge] nužno[sti]” obrade koja se odnosi na posebne kategorije osobnih podataka koji se smatraju osjetljivima, a nalaze se u članku 10. Direktive 2016/680(6)te, s druge strane, da pojasni što se očekuje od suda koji je uputio zahtjev kako bi se otklonila neusklađenost bugarskog zakonodavstva o upisu u policijsku evidenciju s tom direktivom.
II. Pravni okvir
8. U pogledu pravnog okvira upućujem na točke 3. do 34. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I.
III. Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja
9. Sud koji je uputio zahtjev navodi da je 26. siječnja 2023. primio na znanje tu presudu. Smatra, međutim, da određene okolnosti nisu pojašnjene te da još uvijek nije u mogućnosti odrediti treba li dati dopuštenje za prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka osobe V. S.
10. Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev smatra da u svrhu odlučivanja o zahtjevu za dopuštenje prisilnog izvršenja koji su mu podnijela policijska tijela ne može obaviti provjere navedene u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I jer ne raspolaže dokumentarnom osnovom nužnom u tu svrhu. Naime, bugarsko pravo predviđa da on odlučuje samo na temelju zahtjeva(7) – u kojem se spominje kazneni postupak u tijeku protiv osobe V. S., tvrdi da su postojali dostatni dokazi o njezinoj krivnji i potvrđuje optužnica – kojem su priloženi prijedlog za podizanje optužnice i pisana izjava osobe V. S. kojom se odbija podvrgnuti upisu u policijsku evidenciju. Njime nije predviđeno da se sudu koji je uputio zahtjev moraju dostaviti druge isprave u spisu.
11. Sud koji je uputio zahtjev navodi da bi usklađeno tumačenje njegova nacionalnog prava bilo moguće ako bi primijenio opća pravila iz Nakazatelno-procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku, u daljnjem tekstu: NPK), posebno njegov članak 158.(8), umjesto posebnog pravila u vidu članka 68. ZMVR-a. Tako bi mogao raspolagati cijelim spisom. Naime, istražne mjere donesene tijekom prethodnog kaznenog postupka(9) koje dovode do zadiranja u privatnu sferu osoba, kao što je prikupljanje podataka o vezama ili pretraga osobe, provode tijela zadužena za istragu nakon prethodnog dopuštenja suda. Spis predmeta tada se dostavlja potonjem koji tako može ispitati cijeli sadržaj spisa kako bi ocijenio osnovanost zahtjeva za prethodno dopuštenje(10). Razloge za tu razliku u pravnom režimu sud koji je uputio zahtjev utvrđuje kako slijedi: s jedne strane, prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka zahtijeva policija, a ne državno odvjetništvo, i s druge strane, to se prikupljanje odvija samo u svrhu eventualne buduće uporabe ako se nekad u budućnosti za tim pojavi potreba.
12. Sud koji je uputio zahtjev usto navodi da se u bugarskom pravu ne smatra da nedostava spisa radi davanja prethodnog dopuštenja može spriječiti odvijanje kaznene istrage. Opravdanje za nedostavu spisa predmeta sudu kojem je podnesen zahtjev za dopuštenje prisilnog izvršenja upisa u policijsku evidenciju ne može se, dakle, temeljiti na razlogu navedenom u točki 100. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, to jest opasnosti od ometanja pravilnog odvijanja kaznene istrage.
13. No, iako iz te presude proizlazi da je okolnost da spis nije proslijeđen sudu kojem je podnesen zahtjev za dopuštenje prisilnog izvršenja upisa u policijsku evidenciju u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima(11), sud koji je uputio zahtjev pita se na koji bi način mogao izvršiti provjere koje proizlaze iz tumačenja točaka 132. i 133. navedene presude kako bi ocijenio je li obrada biometrijskih i genetskih podataka osobe V. S. „[strogo] nužna” u smislu članka 10. Direktive 2016/680 i provjerio može li se takva nužnost zasnivati na prirodi i težini kaznenog djela za koje je ona osumnjičena u kaznenom postupku ili drugim relevantnim elementima, kao što su posebne okolnosti tog kaznenog djela, moguća povezanost navedenog kaznenog djela s drugim postupcima u tijeku, prethodne osude osobe V. S. ili njezin osobni profil.
14. Sud koji je uputio zahtjev stoga želi doznati treba li članak 10. Direktive 2016/680 tumačiti na način da se nadzor „[stroge] nužno[sti]” može provesti iako sudac nema pristup cijelom spisu ili ako, naprotiv, takav nadzor zahtijeva da ima pristup cijelom spisu, čak i ako se čini da je Sud ocijenio zakonitim to da sudac ne raspolaže spisom(12).
15. Kao drugo, u slučaju da Direktiva 2016/680 nalaže dostavu cijelog spisa, sud koji je uputio zahtjev smatra da treba ocijeniti osnovanost prijedloga za podizanje optužnice. Takva je procjena potrebna jer iz točaka 130. i 131. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I proizlazi da sama činjenica da je protiv osobe podnesen prijedlog za podizanje optužnice nije dostatna da se utvrdi postojanje „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja i da je nužno da postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da je predmetna osoba počinila kazneno djelo.
16. Sud koji je uputio zahtjev zaključuje da on mora biti u mogućnosti ocijeniti je li prijedlog za podizanje optužnice dostatno potkrijepljen dokazima zbog činjenice da se, prvo, radi o zahtjevu koji proizlazi iz članka 6. točke (a) Direktive 2016/680; drugo, ta bi se procjena trebala svakako dati u okviru postupaka uređenih člankom 158. NPK-a koji su najsličniji onom iz članka 68. stavka 5. ZMVR-a; treće, mogućnost da kasnije dođe do te procjene ne isključuje to da na datum davanja sudskog dopuštenja za prisilno prikupljanje biometrijskih i genetičkih podataka prijedlog za podizanje optužnice nije činjenično potkrijepljen; četvrto, cilj Direktive 2016/680 upravo je uvesti mehanizam za to da se izbjegne da se osobni podaci, osobito biometrijski i genetski podaci, prikupljaju u tu svrhu bez pravne osnove, što bi trebalo trenutačno provjeriti, i, peto, barem dio provjera nužnih u smislu točaka 132. i 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I pretpostavlja upravo ocjenu prikupljenih dokaza jer iz tih točaka proizlazi da se moraju ocijeniti priroda i težina kaznenog djela kao i okolnosti u kojima je ono počinjeno. No, kako bi se te okolnosti ocijenile bilo bi potrebno utvrditi da postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da je osoba o kojoj je riječ počinila kazneno djelo, pri čemu ta procjena pretpostavlja da je već prikupljeno dovoljno dokaza.
17. Ocjena „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja tako bi pretpostavljala davanje procjene dokaza na kojima se zasniva prijedlog za podizanje optužnice i postojanje ozbiljnih razloga za vjerovati da je osoba počinila kazneno djelo.
18. Sud koji je uputio zahtjev pita se hoće li u slučaju da raspolaže spisom predmeta biti dužan provesti cjeloviti nadzor nad zakonitošću prisilnog prikupljanja, također i glede osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice ili se mora ograničiti na provjere drugih okolnosti spomenutih u točkama 132. i 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, koje nisu povezane s tom problematikom (kao što su prethodne osude ili profil osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice) bez pokretanja nadzora nad prijedlogom za podizanje optužnice.
19. U tim je okolnostima Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li ispunjen zahtjev provjere „[stroge] nužno[sti]” u skladu s člankom 10. Direktive 2016/680, kako ga Sud tumači u točki 133. presude [Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I], ako se ona izvršava samo na temelju akta kojim je protiv neke osobe formalno podnesen prijedlog za podizanje optužnice i njezine pisane izjave kojom odbija prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka ili je potrebno da se sudu dostavi cijeli sadržaj spisa koji mu se u skladu s nacionalnim pravom stavlja na raspolaganje u slučaju zahtjeva za dopuštenje izvršenja istražnih radnji kojima se povređuje pravo fizičkih osoba na privatnost kada se takav zahtjev podnosi u kaznenom predmetu?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, može li sud, nakon što mu je stavljen na raspolaganje spis predmeta, u okviru ocjene „[stroge] nužno[sti]” u skladu s člankom 10., u vezi s člankom 6. točkom (a) Direktive 2016/680, također provjeriti postoje li ozbiljni razlozi za vjerovati da je okrivljenik počinio kazneno djelo navedeno u prijedlogu za podizanje optužnice?”
20. Pisana očitovanja podnijele su mađarska vlada i Europska komisija. Bugarska i mađarska vlada kao i Komisija sudjelovale su na raspravi koja je održana 20. ožujka 2024. i tijekom koje su te stranke također usmeno odgovorile na pitanja koja je postavio Sud.
IV. Analiza
21. Kako bi dijalog o kojem sam prethodno govorio(13) uspio i omogućio dvama sudionicima da se saslušaju i shvate, oni moraju osigurati da se izraze na jeziku koji oba razumiju.
22. Komisija je predložila da se dijalog pomalo naglo okonča tako da je od Suda zatražila da prethodna pitanja proglasi nedopuštenima jer počivaju na pogrešnom tumačenju presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I. Suprotno tomu, ja mislim da mora prevladati didaktički prilagođeniji pristup i da su ta pitanja u svakom slučaju dopuštena(14).
23. Budući da se za sud koji je uputio zahtjev pojavljuju nove dvojbe glede njegova tumačenja presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, mora se uvjeriti da je ona dobro shvaćena. No, ne čini se da je to slučaj.
24. Sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke, prema mojem mišljenju pogrešne, da mu je Sud dao nalog da improviziranjem ad hoc nadzora popuni praznine u svojem nacionalnom pravu. Osim toga, ne čini se da postoji pravilna predodžba o ulozi dodijeljenoj nadležnim tijelima na temelju Direktive 2016/680 glede procjene „[stroge] nužno[sti]”, to jest neophodnog uvjeta za obradu osjetljivih podataka. Naposljetku, prema tumačenju presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I od strane suda koji je uputio zahtjev nije odmah očit pravedan odnos između nadzora te „[stroge] nužno[sti]” i nadzora osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice.
25. Slijedom toga je na Sudu, u okviru tog novog postupka suradnje pokrenutog između njega i suda koji je uputio zahtjev, da potonjem da koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. Da bi to učinio, Sud mora odgovoriti na pitanje koje mu zapravo nije postavljeno, a odgovor na koje djelomično počiva na tumačenju nacionalnog prava. To, dakle, nije baš konvencionalan pothvat za Sud.
26. Stoga je za nastavak analize ključno naglasiti da se od suda koji je uputio zahtjev ne zahtijeva da provjeri kako su nacionalna tijela u smislu članka 3. točke 7. Direktive 2016/680 (u ovom slučaju, policijska tijela) procijenila „[strogu] nužno[st]” za prikupljanje i obradu osjetljivih podataka osobe V. S. Razlog tomu je to što bugarskim pravom nije predviđeno da ta tijela provode takvu procjenu.
27. U tim se okolnostima u okviru prethodnih pitanja postavlja sljedeće temeljno prethodno pitanje: može li sud koji je uputio zahtjev samo svojim nadzorom od sada zasnovanim na članku 158. NPK-a(15) – kojim su predviđene istražne mjere u kaznenim postupcima po službenoj dužnosti, a osobito prikupljanje uzoraka u svrhu izrade DNK profila – osigurati potpunu i cjelovitu učinkovitost članka 10. Direktive 2016/680?
28. Iznijet ću zaključak da se predloženim usklađenim tumačenjem ne može situaciju u glavnom postupku uskladiti sa zahtjevima iz članka 10. Direktive 2016/680 (A). Odgovor na ta dva upućena pitanja trebao bi ostati koristan za rješavanje spora u glavnom postupku samo ako Sud prihvati drukčiji pristup. Stoga ću, prema mojem mišljenju, podredno i nakon brže analize dati elemente odgovora na ta pitanja (B).
A. Presuda Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, obveza usklađenog tumačenja i definicija po službenoj dužnosti suda koji je uputio zahtjev
29. Prije svega treba ponovno razmotriti zaključke koji se moraju izvesti iz presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, prije nego što se potom ispita ishod do kojeg bi trebalo dovesti tumačenje koje sud koji je uputio zahtjev predlaže kako bi se naposljetku moglo ocijeniti može li se tim tumačenjem bugarsko pravo uistinu uskladiti sa zahtjevima članka 10. Direktive 2016/680, kako proizlaze iz te presude.
1. Zaključci iz presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I
30. U toj se presudi Sud osobito pitalo treba li članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) te člankom 8. te direktive, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela da utvrdi i dokaže, s jedne strane, da je to prikupljanje nužno za ostvarenje konkretnih zadanih ciljeva i, s druge strane, da se ti ciljevi ne mogu postići prikupljanjem samo dijela dotičnih podataka(16).
31. Budući da se obrada posebnih kategorija podataka koje čine biometrijski i genetski podaci mora odobriti „samo ako je to [strogo] nužno”(17), Sud je odlučio da će se takva obrada moći smatrati nužnom samo u ograničenom broju slučajeva i da se ta nužnost mora ocijeniti osobito usko(18), s obzirom na to da je cilj članka 10. Direktive 2016/680 pružiti pojačanu zaštitu osobama čiji će se osjetljivi podaci obrađivati(19).
32. Što se tiče upisa u policijsku evidenciju, Sud je, dakle, naveo da se „[stroga] nužno[st]” prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka osoba protiv kojih je podnesen prijedlog za podizanje optužnice radi njihova upisa u evidenciju mora utvrditi s obzirom na svrhe tog prikupljanja, pri čemu te svrhe moraju biti određene, izričite i zakonite. Osim toga, prikupljeni osobni podaci moraju biti primjereni i relevantni te ne smiju biti pretjerani u odnosu na svrhe u koje se obrađuju(20). Odredbama nacionalnog prava mora se predvidjeti da je obrada zakonita samo ako je nužna i samo u onoj mjeri u kojoj je nužna kako bi nadležno tijelo obavilo zadaću u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. Direktive 2016/680, te navesti barem ciljeve obrade, osobne podatke za obradu i svrhe obrade(21). Potonji se moraju dovoljno precizno i konkretno odrediti kako bi se mogla procijeniti „[stroga] nužno[st]” obrade(22).
33. Tomu valja dodati osobito strog nadzor poštovanja načela smanjenja količine podataka. S jedne strane, cilj koji se nastoji postići ne može se razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanikâ. Voditelj obrade mora se uvjeriti da se taj cilj ne može ispuniti korištenjem drugih kategorija podataka, različitih od onih navedenih u članku 10. Direktive 2016/680(23). S druge strane, zahtjev „[stroge] nužno[sti]” podrazumijeva uzimanje u obzir posebne važnosti cilja koji se takvom obradom nastoji postići(24).
34. Na temelju tih razmatranja Sud je izrijekom presudio da „nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti u načelu protivno [je] zahtjevu iz članka 10. Direktive 2016/680”(25). Takvo zakonodavstvo „može dovesti do toga da se neselektivno i općenito prikupljaju biometrijski i genetski podaci većine osoba protiv kojih je podnesen prijedlog za podizanje optužnice jer je pojam ,kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti’ osobito općenit i može se primijeniti na velik broj kaznenih djela, neovisno o njihovoj prirodi i težini”(26). Konkretno, „sama činjenica da je protiv osobe podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti ne može se smatrati elementom koji sam po sebi omogućuje pretpostavku da je prikupljanje njezinih biometrijskih i genetskih podataka strogo nužno s obzirom na svrhe koje se želi postići kao i s obzirom na povrede temeljnih prava, osobito pravâ na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje, koja iz njih proizlaze”(27).
35. Sud je nastavio navodeći da je moguće da će postojati slučajevi u kojima – iako postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da je predmetna osoba počinila kazneno djelo, što opravdava podnošenje prijedloga za podizanje optužnice protiv nje čime se pretpostavlja da su već bili prikupljeni dostatni dokazi – prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka ne ispunjava nijednu konkretnu nužnost u svrhe kaznenog postupka koji je u tijeku(28). Vjerojatnost da je prikupljanje tih podataka strogo nužno u okviru drugih postupaka ne može se pretpostaviti, nego se mora ocijeniti uzimanjem u obzir drugih relevantnih elemenata, kao što su, među ostalim, priroda i težina navodnog kaznenog djela zbog kojeg je protiv ispitanika podnesen prijedlog za podizanje optužnice, posebne okolnosti tog kaznenog djela, njegova moguća povezanost s drugim postupcima koji su u tijeku, prethodne osude ili osobni profil te osobe(29).
36. Nakon što je, dakle, dao sve te upute Sud je presudio da je na sudu koji je uputio zahtjev da „provjeri je li moguće, kako bi se zajamčila djelotvornost članka 10. Direktive 2016/680, usklađeno tumačiti nacionalno zakonodavstvo, kojim se propisuje [prisilno izvršenje upisa u policijsku evidenciju], s pravom Unije. Konkretno, na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri omogućuje li se nacionalnim pravom ocjena ,[stroge] nužno[sti]’ prikupljanja kako biometrijskih tako i genetskih podataka ispitanika, radi upisa tih podataka u evidenciju. U tom pogledu osobito mora biti moguća provjera može li takva ,[stroga] nužno[st]’ proizlaziti iz okolnosti koje se tiču prirode i težine kaznenog djela za koje je ispitanik osumnjičen u kaznenom postupku u glavnom predmetu odnosno iz drugih relevantnih elemenata, kao što su [posebne okolnosti tog kaznenog djela, njegova moguća povezanost s drugim postupcima koji su u tijeku, prethodne osude ili osobni profil te osobe]. Usto, valja se uvjeriti da već sâmo prikupljanje podataka o osobnom stanju [...] ne omogućuje ostvarivanje postavljenih ciljeva”(30).
37. Naposljetku, Sud je vrlo jasno naveo da „[u] slučaju da se nacionalnim pravom ne jamči takav nadzor mjere prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka, na sudu je koji je uputio zahtjev da osigura puni učinak navedenog članka 10. odbijanjem zahtjeva policijskih tijela za dopuštanje prisilnog izvršenja tog prikupljanja”(31).
2. Razlozi neusklađenosti bugarskog zakonodavstva s člankom 10. Direktive 2016/680 i nedostaci u predloženom usklađenom tumačenju
38. Zaključak(32) do kojeg je Sud došao u presudi Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, iako popraćen upozorenjima(33), jest jasan: sustav upisa u policijsku evidenciju – čija je sastavnica prisilno izvršenje – nije spojiv sa zahtjevima članka 10. Direktive 2016/680 u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) kao i člankom 8. stavcima 1. i 2. te direktive.
39. U svojem izlaganju u ovom predmetu predstavnik bugarske vlade nije drukčije tvrdio kada je priznao nemogućnost nadležnih nacionalnih tijela da ocijene „[strogu] nužno[st]” upisa u policijsku evidenciju i naveo je Sudu da ga je ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo da je u tijeku donošenje izmjene članka 68. ZMVR-a kojim se treba utvrditi obveza nadležnih tijela da u svakom konkretnom slučaju provjere zahtjev „[stroge] nužno[sti]” glede prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka osoba protiv kojih je podnesen prijedlog za podizanje optužnice.
40. Točno je da se Sud nije ograničio na to utvrđenje o nespojivosti te da je povjerio sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa prisilno izvršenje upisa u policijsku evidenciju moguće tumačiti u skladu s pravom Unije. Da bi to učinio, on je tom sudu posebno dao nalog da provjeri je li na temelju nacionalnog prava moguće ocijeniti „[strogu] nužno[st]” provedbe prikupljanja podataka u svrhu njihova upisa u evidenciju(34).
41. Kako bi tumačio članak 68. ZMVR-a u skladu s člankom 10. Direktive 2016/680, sud koji je uputio zahtjev namjerava prilikom odlučivanja o zahtjevu za dopuštenje prisilnog izvršenja upisa u policijsku evidenciju primijeniti jamstva predviđena u članku 158. NPK-a iz kojeg se čini da proizlazi da prikupljanje dokaza u obliku biometrijskih i genetskih podataka u okviru kaznene istrage mora u načelu podlijegati prethodnom dopuštenju suda koji će moći provjeriti njegovu nužnost u svrhu kaznene istrage na temelju cijelog sadržaja spisa predmeta kojim mora raspolagati.
42. Međutim, s jedne strane, kao što je to Komisija s pravom istaknula, točka 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I ne može se tumačiti na način da je Sud presudio da procjena „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja podataka koje provede sam sud koji je uputio zahtjev može ispuniti zahtjeve članka 10. Direktive 2016/680. S druge strane mislim da sud koji je uputio zahtjev ne može nadomjestiti nepostojanje procjene „[stroge] nužno[sti]” koja se zahtijeva tim člankom 10., glede prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka osobe V. S. od strane samih nadležnih tijela, s obzirom na središnju ulogu tih tijela u sustavu uspostavljenom tom direktivom(35). Stoga pitanje sudskog nadzora „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja osjetljivih podataka u okviru kaznenog postupka jest zasebno i eventualno kasnije pitanje u odnosu na pitanje procjene takve nužnosti od strane nadležnih tijela.
43. Usklađeno tumačenje koje sud koji je uputio zahtjev predlaže primijeniti neće stoga, prema mojem mišljenju, dovesti da uklanjanja iz bugarskog pravnog poretka svih elemenata nespojivosti s člankom 10. Direktive 2016/680 koje on skriva.
44. Kako bi se uvjerilo u to, dovoljno je razmotriti sljedeće elemente.
45. Prvo, osim ako ne griješim, u okviru sustava predviđenog u članku 158. NPK-a(36), sud ocjenjuje samo nužnost prikupljanja s obzirom na svrhu koja se želi postići tom odredbom. Prethodno dopuštenje za prikupljanje podataka na koje se odnosi istražna mjera moglo bi se dati uzimajući u obzir već prikupljene dokaze na kojima se zasniva ozbiljna sumnja glede sudjelovanja ispitanika u počinjenju kaznenog dijela i kojima se može potkrijepiti korisnost tog prikupljanja za rješavanje istrage.
46. Članak 10. Direktive 2016/680 zahtijeva da nadležna tijela ocijene [strogu], dakle, pojačanu nužno[st]. Osim toga, podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjev, razvidno je da su svrhe upisa u policijsku evidenciju šire od svrhe koja se nastoji postići člankom 158. NPK-a.
47. Naime, iz točke 99. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I proizlazi da se upisom u policijsku evidenciju nastoje ostvariti dva temeljna cilja, to jest, s jedne strane, uspoređivanje s podacima već prikupljenima u okviru drugih kaznenih istraga u svrhu njihova rješavanja te, s druge strane, upotreba tih podataka u okviru kaznene istrage u tijeku(37). Tijekom rasprave održane pred Sudom u ovom predmetu bugarska vlada navela je da se glavna svrha upisa u policijsku evidenciju sastoji od upotrebe podataka prikupljenih u okviru kaznenog predmeta u tijeku. Moguća buduća upotreba tih podataka jest sekundarna svrha. Nasuprot tomu, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da se u slučaju upisa u policijsku evidenciju ti podaci prikupljaju samo u svrhu eventualne buduće uporabe ako se nekad u budućnosti za tim pojavi potreba(38).
48. U okviru takve tvrdnje pojavljuju se tri skupine pitanja(39). Naime, kao prvo, s obzirom na to da se člankom 68. ZMVR-a nastoji postići ista svrha kao i člankom 158. NPK-a, može se postaviti pitanje u kojem slučaju prikupljanju biometrijskih i genetskih podataka mora prethoditi dopuštenje suda i u kojem slučaju ono nije nužno. Stoga se čini da u istu svrhu istodobno postoje dva usporedna postupka koja nude osjetno različita jamstva. Upis u policijsku evidenciju stoga je način prikupljanja dokaza upotrijebljenih u okviru postupka u tijeku. Međutim, sud koji je uputio zahtjev kontinuirano je podsjećao na to da se taj upis u evidenciju „razlikuje od kaznenog postupka i [on] nije njegov dio”(40).
49. Kao drugo, iako je, kao što je to bugarska vlada tvrdila, glavna svrha upisa u policijsku evidenciju prikupljanje dokaza u okviru kaznene istrage u tijeku, u najmanju ruku zbunjuje činjenica da je učinak zakonodavstva u načelu dopustiti prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka osobe koja se kazneno progoni „samo” zbog utaje poreza(41).
50. Osim toga, članak 158. NPK-a ne predviđa da, u okviru dopuštenja koje se sprema izdati, sud može razmotriti „[strogu] nužno[st]” upisa u policijsku evidenciju radi usporedbe s podacima prikupljenima u okviru drugih istraga, što se čini da je upravo jedna od svrha zadanih bugarskim zakonodavstvom na kojem se temelji upis u policijsku evidenciju.
51. Kao treće, iz razmatranja iznesenih u točki 47. ovog mišljenja očito proizlazi da svrhe koje se nastoje ostvariti upisom u policijsku evidenciju još uvijek nisu jasno utvrđene. One to ne bi bile niti da se primijeni članak 158. NPK-a.
52. Drugo, učinkovitost članka 10. Direktive 2016/680 očito bi se zaobišla ako bi se pitanje „[stroge] nužno[sti]” obrade osjetljivih podataka postavilo prvi put samo povodom davanja prethodnog dopuštenja od strane suda za mjeru prikupljanja na temelju članka 158. NPK-a.
53. Iz objedinjenog tumačenja članaka 27. i 68. ZMVR-a proizlazi da osobe od kojih je zatraženo da se podvrgnu upisu u policijsku evidenciju čine široku kategoriju osoba(42) te da se od tih osoba prikupljaju uvijek isti podaci bez ikakve razlike. Svaka osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice morat će se u svrhu upisa u policijsku evidenciju automatski podvrgnuti prikupljanju istih kategorija podataka, a da ni u jednom trenutku nadležna tijela u smislu članka 3. točke 7. Direktive 2016/680 ne razmotre pitanje je li prikupljanje osjetljivih podataka strogo nužno u svrhu rješavanja kaznene istrage u tijeku ili u svrhu razjašnjavanja drugih istraga. Osim toga, iz točaka 113. i 114. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I proizlazi da nacionalno zakonodavstvo ne zahtijeva da se utvrdi konkretna nužnost prikupljanja svih podataka na koje se odnosi upis u policijsku evidenciju i da nije predviđena obveza nadležnog tijela da utvrdi i dokaže da je to prikupljanje strogo nužno za ostvarenje konkretnih zadanih ciljeva.
54. Iz toga slijedi da okolnosti u kojima bi se moglo zaključiti da je upis u policijsku evidenciju kako je predviđen u članku 68. ZMVR-a strogo nužan nisu predviđene nacionalnim zakonodavstvom i da obrada biometrijskih i genetskih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe obuhvaćene Direktivom 2016/680 nije ograničena odgovarajućim jamstvima(43). Primjena članka 158. NPK-a ne može promijeniti taj zaključak.
55. Ako „[stroga] nužno[st]” prikupljanja i obrade osjetljivih podataka nije određena zakonom niti zajamčena izvršavanjem diskrecijske ovlasti nadležnih tijela, ne može biti samo na sudu da u svojem unutarnjem pravnom poretku nadoknadi nepostojanje tih dvaju prethodnih stadija. S tim u vezi pridružujem se stajalištu koje je Komisija izrazila na raspravi i prema kojem sudski nadzor jest sekundarni nadzor u smislu da je on nadzor od strane suda glede procjene „[stroge] nužno[sti]” koju daju nadležna tijela u skladu s onim što je predviđeno zakonom. Dodajem da se može opravdano postaviti pitanje o kriterijima koje bi sud koji je uputio zahtjev mogao primijeniti prilikom takvog nadzora jer pojam „[stroga] nužno[st]” nije zakonski određen.
56. Treće, čak i ako bi jamstva ponuđena člankom 158. NPK-a bila dovoljna, a što nisu, ona ne bi mogla koristiti osobama protiv kojih je podnesen prijedlog za podizanje optužnice zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, a koje se nisu usprotivile upisu u policijsku evidenciju. Nadležna tijela nikada neće ocijeniti „[strogu] nužno[st]” obrade za te osobe kao što je to bugarska vlada potvrdila na raspravi(44). Radi se o osobito zabrinjavajućoj situaciji. Naime, razumno je pretpostaviti da je osobi protiv koje je upravo podnesen prijedlog za podizanje optužnice i koja je suočena s policijskim nalogom posebno smanjena mogućnost suprotstavljanja upisu u policijsku evidenciju. Usklađivanje nacionalnog prava koje bi proizlazilo iz primjene članka 158. NPK-a bilo bi, dakle, tek djelomično jer bi se upisivanje u policijsku evidenciju bez ispitivanja njegove „[stroge] nužno[sti]” od strane nadležnih tijela moglo provoditi za sve osobe koje su obuhvaćene njegovim – osobito širokim – područjem primjene i koje se tomu ne bi usprotivile(45).
3. Zaključak
57. Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članak 10. Direktive 2016/680 u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) kao i člankom 8. stavcima 1. i 2. te direktive, treba tumačiti na način da pod uvjetima opisanima u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I procjenu „[stroge] nužno[sti]” upisa u policijsku evidenciju s obzirom na sve svrhe koje se njime trebaju ostvariti, moraju učinkovito provesti nadležna tijela radi provedbe tog upisa prije nego što mogu po potrebi zatražiti njegovo prisilno izvršenje. U tu svrhu nije dovoljno da sud od kojeg se zahtijeva da dopusti prisilno izvršenje procjenu „[stroge] nužno[sti]” upisa u policijsku evidenciju prvi put provede jedino u slučaju odbijanja osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice da se podvrgne tom upisu u evidenciju i samo s obzirom na jednu od svrha koje se navodno nastoje ostvariti nacionalnim zakonodavstvom koje je pravna osnova za to.
58. Ne proizlazi, dakle, da je usklađeno tumačenje koje sud koji je uputio zahtjev predlaže primijeniti dovoljno za usklađivanje bugarskog prava sa zahtjevima na koje sam upravo podsjetio. Prema tome, taj bi sud trebao u skladu s onim što je Sud već predvidio u točki 134. svoje presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I odbiti zahtjev policijskih tijela da dopusti da se prikupljanje podataka osobe V. S. prisilno izvrši.
B. O prethodnim pitanjima
59. Budući da upućena pitanja polaze od pretpostavke da bi sud koji je uputio zahtjev mogao nadomjestiti nedostatke u bugarskom zakonodavstvu u području obrade osobnih podataka od strane nadležnih tijela s obzirom na zahtjeve iz članka 10. Direktive 2016/680 primjenom pravila kaznenog postupka i da smatram da je ovo palijativno rješenje nedostatno da bi se to zakonodavstvo moglo smatrati usklađenim s pravom Unije, podredno ću obraditi ta pitanja za slučaj da Sud bude drukčijeg mišljenja.
60. U biti, sud koji je uputio zahtjev poziva Sud da pojasni može li se nadzor „[stroge] nužno[sti]” obrade osjetljivih podataka provesti isključivo na temelju prijedloga za podizanje optužnice ili je potrebno da mu se dostavi cijeli sadržaj spisa (prvo prethodno pitanje) kako bi sam mogao procijeniti postoje li ozbiljni razlozi za vjerovati da je okrivljenik počinio kazneno djelo navedeno u prijedlogu za podizanje optužnice (drugo prethodno pitanje).
61. Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da sud koji je uputio zahtjev, čini se, vidi određenu napetost između, s jedne strane, točaka 100. i 101. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I i, s druge strane, točaka 130. do 133. te presude.
62. U točki 100. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I Sud je presudio da se „privremeno izuzimanje od sudskog nadzora ocjene dokaza na kojima se temelji podnošenje prijedloga za podizanje optužnice protiv ispitanika, i dakle privremeno izuzimanje od sudskog nadzora prikupljanja njezinih biometrijskih i genetskih podataka, može pokazati opravdanim tijekom prethodne faze kaznenog postupka. Naime, takav nadzor tijekom te faze mogao bi ugroziti odvijanje kaznene istrage tijekom koje se ti podaci prikupljaju i pretjerano ograničiti sposobnost istražitelja da razjasne druga kaznena djela na temelju usporedbe tih podataka s podacima prikupljenima tijekom drugih istraga. To ograničenje djelotvorne sudske zaštite stoga nije neproporcionalno jer se nacionalnim pravom jamči naknadan djelotvoran sudski nadzor”. On je iz toga zaključio da se članku 47. Povelje ne protivi to da nacionalni sud, kada odlučuje o zahtjevu za dopuštenje prisilnog izvršenja prikupljanja osjetljivih podataka osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice „nema mogućnost ocijeniti dokaze na kojima se temelji to podnošenje prijedloga za podizanje optužnice, pod uvjetom da se nacionalnim pravom jamči naknadan djelotvoran sudski nadzor uvjeta provedbe navedenog podnošenja prijedloga za podizanje optužnice, iz čega proizlazi odobrenje za provedbu tog prikupljanja”(46).
63. Protumačivši ovaj put članak 10. Direktive 2016/680 Sud je također presudio da „sama činjenica da je protiv osobe podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti ne može se smatrati elementom koji sam po sebi omogućuje pretpostavku da je prikupljanje njezinih biometrijskih i genetskih podataka strogo nužno s obzirom na svrhe koje se želi postići kao i s obzirom na povrede temeljnih prava [...] koja iz njih proizlaze”(47). Nastavio je navodeći da „s jedne strane, moguće je da će postojati slučajevi u kojima – iako postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da je predmetna osoba počinila kazneno djelo, što opravdava podnošenje prijedloga za podizanje optužnice protiv nje, čime se pretpostavlja da su već bili prikupljeni dostatni dokazi o uključenosti te osobe u kazneno djelo – prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka ne ispunjava ni jednu konkretnu nužnost u svrhe kaznenog postupka koji je u tijeku”(48). S druge strane, „vjerojatnost da su biometrijski i genetski podaci osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice strogo nužni u okviru drugih postupaka, a ne samo postupka u okviru kojeg je podnesen taj prijedlog, može se utvrditi samo s obzirom na sve relevantne elemente, kao što su, među ostalim, priroda i težina navodnog kaznenog djela zbog kojeg je podnesen prijedlog za podizanje optužnice, posebne okolnosti tog kaznenog djela, moguća povezanost navedenog kaznenog djela s drugim postupcima koji su u tijeku, prethodne osude predmetne osobe ili njezin osobni profil”(49).
64. Tako je Sud priznao da činjenica da sud nadležan za odobravanje prisilnog izvršenja upisa u policijsku evidenciju ne može provesti meritorni nadzor uvjeta za podnošenje prijedloga za podizanje optužnice koji čini zakonsku osnovu za prikupljanje(50) može predstavljati dopušteno ograničenje prava na djelotvornu sudsku zaštitu zbog opasnosti od ometanja pravilnog odvijanja kaznene istrage.
65. Što se tiče nadzora „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja, iz točaka 130. do 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I ne proizlazi da je Sud zahtijevao nadzor osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice. On je samo naveo da je prijedlog za podizanje optužnice u okviru glavnog postupka nužan, ali ne i dovoljan uvjet da se utvrdi „[stroga] nužno[st]” prikupljanja osjetljivih podataka ispitanika. Osim toga, elementi spomenuti u točki 132. te presude, kao što su priroda i težina kaznenog djela, posebne okolnosti tog kaznenog djela, njegova moguća povezanost s drugim postupcima koji su u tijeku, prethodne osude predmetne osobe ili njezin osobni profil, jesu kriteriji zasebni od onih na kojima počiva prijedlog za podizanje optužnice, to jest, u načelu, prisutnost ozbiljne i jasne sumnje na temelju koje se može zaključiti da je predmetna osoba počinila kazneno djelo.
66. U tim okolnostima nadzor „[stroge] nužno[sti]” od strane suda u pogledu prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka ne zahtijeva nadzor osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice. Članak 10. Direktive 2016/680 također ne zahtijeva niti se protivi tome da se dostavi cijeli spis predmeta, pod uvjetom da se procjena „[stroge] nužno[sti]” prema pravilima koja je Sud naveo u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I može učinkovito provesti na temelju samog prijedloga za podizanje optužnice.
67. Naposljetku, budući da se u tekstu drugog prethodnog pitanja spominje i članak 6. točka (a) Direktive 2016/680, ograničit ću se samo na to da zbog potpunosti podsjetim na to da taj članak načelno obvezuje države članice da osiguraju jasno razlikovanje između podataka različitih kategorija ispitanika na način da ih se ne izloži neselektivno jednakom stupnju zadiranja u njihovo temeljno pravo na zaštitu njihovih osobnih podataka neovisno o tome kojoj kategoriji pripadaju(51). Prema tom članku jedna su od tih kategorija „osobe za koje postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da su počinile ili će počiniti kazneno djelo”.
68. Sud je presudio da postojanje dovoljnog broja dokaza o krivnji osobe u načelu predstavlja ozbiljan razlog za vjerovati da je ona počinila predmetno kazneno djelo i da se članku 6. točki (a) Direktive 2016/680 ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje prisilno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka, radi njihova upisa u evidenciju, osoba u odnosu na koje postoje dostatni dokazi o njihovoj krivnji za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti i protiv kojih je zbog toga podnesen prijedlog za podizanje optužnice(52). Suprotno tumačenju koje je prihvatio sud koji je uputio zahtjev, ta odredba ne može zahtijevati da se sud zadužen za nadzor „[stroge] nužno[sti]” mjere za prikupljanje osjetljivih podataka uvjeri u osnovanost prijedloga za podizanje optužnice tako da sam ocijeni dokaze na kojima on počiva.
69. Iz tih razmatranja proizlazi da se članak 6. točka (a) i članak 10. Direktive 2016/680 moraju tumačiti na način da nadzor „[stroge] nužno[sti]” od strane suda u pogledu prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka ne zahtijeva nadzor osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice. Njima se ne zahtijeva niti im se protivi to da se dostavi cijeli spis predmeta pod uvjetom da se procjena „[stroge] nužno[sti]” prema pravilima koja je Sud naveo u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I može učinkovito provesti samo na temelju prijedloga za podizanje optužnice.
V. Zaključak
70. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) odgovori na sljedeći način:
Najprije:
Članak 10. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP, u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) kao i člankom 8. stavcima 1. i 2. te direktive
treba tumačiti na način da:
– procjenu pod uvjetima opisanima u točki 133. presude od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju) (C-205/21, EU:C:2023:49), u pogledu „[stroge] nužno[sti]” upisa u policijsku evidenciju s obzirom na sve svrhe koje se njime trebaju ostvariti, moraju učinkovito provesti nadležna tijela radi provedbe tog upisa prije nego što mogu po potrebi zatražiti njegovo prisilno izvršenje.
– U tu svrhu nije dovoljno da sud od kojeg se zahtijeva da dopusti prisilno izvršenje, procjenu „[stroge] nužno[sti]” upisa u policijsku evidenciju prvi put provede jedino u slučaju odbijanja osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice da se podvrgne tom upisu u evidenciju i samo s obzirom na jednu od svrha koje se navodno nastoje ostvariti nacionalnim zakonodavstvom koje je pravna osnova za to.
Podredno:
Članak 6. točku (a) i članak 10. Direktive 2016/680
treba tumačiti na način da:
nadzor „[stroge] nužno[sti]” od strane suda u pogledu prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka ne zahtijeva nadzor osnovanosti prijedloga za podizanje optužnice. Njima se ne zahtijeva niti im se protivi to da se dostavi cijeli spis predmeta pod uvjetom da se procjena „[stroge] nužno[sti]” prema pravilima koja je Sud naveo u točki 133. presude od 26. siječnja 2023. Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju) (C-205/21, EU:C:2023:49) može učinkovito provesti na temelju samog prijedloga za podizanje optužnice.