Predmet C-444/17
Préfet des Pyrénées-Orientales
protiv
Abdelaziza Ariba i dr.
(zahtjev za prethodnu odluku
koji je uputio Cour de cassation)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. ožujka 2019.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Granični nadzor, azil i imigracija – Uredba (EU) 2016/399 – Članak 32. – Privremeno ponovno uvođenje nadzora na unutarnjim granicama države članice – Nezakonit ulazak državljanina treće zemlje – Izjednačavanje unutarnjih s vanjskim granicama – Direktiva 2008/115/EZ – Područje primjene – Članak 2. stavak 2. točka (a)”
1. Granični nadzor, azil i imigracija – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115 – Područje primjene ratione personae – Državljanin s nezakonitim boravkom uhićen u neposrednoj blizini unutarnje granice – Uključenost – Privremeno ponovno uvođenje nadzora na unutarnjim granicama države članice – Nepostojanje utjecaja
(Direktiva 2008/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. i čl. 2. st. 2. t. (a); Uredba 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2., 25., 32.)
(t. 38., 39., 45.-47., 50.-52., 56., 59., 62., 66., 67. i izreka)
2. Granični nadzor, azil i imigracija – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Državljanin u pogledu kojeg se provodi postupak vraćanja u smislu Direktive 2008/115 – Državljanin s nezakonitim boravkom bez opravdanog razloga za odbijanje povratka – Državljanin koji je ponovno povrijedio zabranu ulaska – Oduzimanje slobode – Dopuštenost
(Direktiva 2008/115 Europskog parlamenta i Vijeća)
(t. 40.)
3. Granični nadzor, azil i imigracija – Zakonik Unije o kretanju preko granica – Privremeno ponovno uvođenje nadzora na unutarnjim granicama – Pojam unutarnjih granica i pojam vanjskih granica – Izjednačavanje u slučaju ponovnog uvođenja nadzora – Nepostojanje
(Uredba 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2., 25., 32.)
(t. 61., 62.)
Kratak prikaz
Unutarnja granica države članice na kojoj je ponovno uveden nadzor ne može se izjednačiti s vanjskom granicom u smislu Direktive o vraćanju
U presudi Arib i dr. (C-444/17) donesenoj 19. ožujka 2019. veliko vijeće Suda odlučilo je o tumačenju članka 2. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/115(1), kojim se državama članicama u dvjema situacijama predviđenima tom odredbom omogućuje nastavak primjene pojednostavnjenih postupaka vraćanja na njihovim vanjskim granicama a da ne trebaju slijediti sve postupovne etape predviđene tom direktivom, kako bi mogle brže udaljiti državljane trećih zemalja zadržane prilikom prelaska takve granice. Sud je presudio da se ta odredba, u vezi s člankom 32. Uredbe 2016/399(2), ne primjenjuje na situaciju državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom na državnom području države članice koji je uhićen u neposrednoj blizini njezine unutarnje granice, čak i ako je ta država članica ponovno uvela, na temelju članka 25. te uredbe, nadzor na toj granici zbog ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti navedene države članice.
Nakon što je utvrdio da članak 2. stavak 2. točka (a) Direktive 2008/115 ne dopušta državama članicama da izuzmu državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom iz područja primjene te direktive na temelju njihova nezakonitog ulaska preko unutarnje granice, Sud je ispitao dovodi li okolnost da je država članica ponovno uvela nadzor na svojim unutarnjim granicama, u skladu s člankom 25. Uredbe 2016/399, do toga da je situacija u kojoj se nalazi državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom na državnom području te države članice koji je uhićen u blizini takve unutarnje granice obuhvaćena člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2008/115.
Sud je u tom pogledu istaknuo, kao prvo, da se iznimka predviđena u prethodno navedenoj odredbi, kao odstupanje od područja primjene Direktive 2008/115, mora usko tumačiti. Međutim, ona se, prema vlastitom tekstu koji je u tom pogledu posve jasan, odnosi na situaciju državljanina treće zemlje koji se nalazi na „vanjskoj granici” države članice ili u neposrednoj blizini takve granice. Nigdje se ne spominje činjenica da se s takvom situacijom može izjednačiti ona državljanina treće zemlje koji se nalazi na unutarnjoj granici na kojoj je ponovno uveden nadzor, na temelju članka 25. Uredbe 2016/399, ili u neposrednoj blizini takve unutarnje granice, iako su na dan donošenja te direktive članci 23. i 28. Uredbe br. 562/2006(3) već predviđali, s jedne strane, da države članice mogu iznimno ponovno uvesti nadzor na svojim unutarnjim granicama u slučaju ozbiljne prijetnje njihovu javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti i, s druge strane, da se u takvom slučaju relevantne odredbe te uredbe o vanjskim granicama primjenjuju mutatis mutandis.
Što se tiče, kao drugo, cilja članka 2. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/115, Sud je presudio da, s obzirom na navedeni cilj, ne treba razlikovati situaciju državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom, zadržanog u neposrednoj blizini unutarnje granice, ovisno o tome je li nadzor navedene granice ponovno uveden ili ne jer sâmo ponovno uvođenje nadzora na unutarnje granice države članice ne rezultira time da državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom koji je zadržan prilikom prelaska te granice ili u njezinoj neposrednoj blizini, može biti udaljen s područja schengenskog prostora brže i lakše – tako da odmah bude odveden do vanjske granice – nego u slučaju da je bio zadržan prilikom policijskog nadzora u smislu članka 23. točke (a) Uredbe 2016/399 na istom mjestu a da nadzor navedenih granica nije bio ponovno uveden.
Kao treće, Sud je istaknuo da je potreba za uskim tumačenjem područja primjene članka 2. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/115 potkrijepljena i analizom konteksta u kojem se nalazi ta odredba i, konkretnije, sustavnim tumačenjem Uredbe 2016/399. Naime, na temelju članka 2. te uredbe, pojmovi „unutarnje granice” i „vanjske granice” međusobno se isključuju te je člankom 32. navedene uredbe samo predviđeno da se u slučaju da država članica ponovno uvede nadzor na unutarnjim granicama države članice, mutatis mutandis primjenjuju samo relevantne odredbe te uredbe o vanjskim granicama. Suprotno tomu, navedeni članak 32. ne propisuje da u takvom slučaju valja primijeniti članak 2. stavak 2. točku (a) Direktive 2008/115.