PRESUDA SUDA (deseto vijeće)
30. svibnja 2018.(*)
„Žalba – Žig Europske unije – Prijave za registraciju verbalnog žiga KENZO ESTATE – Raniji verbalni žig Europske unije KENZO – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 8. stavak 5. – Relativni razlog za odbijanje registracije – Ugled – Opravdani razlog”
U spojenim predmetima C‑85/16 P i C‑86/16 P,
povodom dviju žalbi na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesenih 11. veljače 2016.,
Kenzo Tsujimoto, sa stalnom adresom u Osaki (Japan), kojeg zastupaju A. Wenninger‑Lenz, M. Ring i W. von der Osten‑Sacken, Rechtsanwälte,
tužitelj,
a druge stranke postupka su:
Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa A. Folliard‑Monguiral, u svojstvu agenta,
tuženik u prvom stupnju,
Kenzo, sa sjedištem u Parizu (Francuska), koji zastupaju P. Roncaglia, G. Lazzeretti, F. Rossi i N. Parrotta, avvocati,
intervenijent u prvom stupnju,
SUD (deseto vijeće),
u sastavu: E. Levits, predsjednik vijeća, A. Borg Barthet (izvjestitelj) i M. Berger, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 7. prosinca 2017.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojim žalbama Kenzo Tsujimoto od Suda zahtijeva da ukine presude Općeg suda Europske unije od 2. prosinca 2015., Tsujimoto/OHIM – Kenzo (KENZO ESTATE) (T‑414/13, neobjavljena, EU:T:2015:923) i od 2. prosinca 2015., Tsujimoto/OHIM – Kenzo (KENZO ESTATE) (T‑522/13, neobjavljena, EU:T:2015:922) (u daljnjem tekstu zajedno nazvane: pobijane presude), kojima je Opći sud odbio njegove tužbe za poništenje odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. svibnja 2013. (predmet R 333/2012‑2) odnosno od 3. srpnja 2013. (predmet R 1363/2012‑2), u vezi s postupkom povodom prigovora između društva Kenzo i K. Tsujimota.
Pravni okvir
2 Predmetne zahtjeve za registraciju podnio je tužitelj na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: Uredba br. 40/94), odnosno na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009., kodificirala Uredbu br. 40/94 i stavila je izvan snage.
3 Članak 8. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Relativni razlozi za odbijanje”, u stavku 5. propisuje:
„Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga [Europske unije], žig ima ugled u [Europskoj uniji] i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.”
4 Članak 76. te uredbe, naslovljen „Ispitivanje činjenica od strane Ureda po službenoj dužnosti”, u stavku 2. određuje:
„Ured ne mora uzeti u obzir činjenice ili dokaze koje predmetne stranke nisu pravodobno podnijele.”
5 Pravila o provedbi Uredbe br. 40/94 određena su u Uredbi Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1041/2005 od 29. lipnja 2005. (SL 2005., L 172, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 153.) (u daljnjem tekstu: Provedbena uredba). Ta se provedbena uredba primjenjuje i na Uredbu br. 207/2009.
6 Pravilo 19. Provedbene uredbe, naslovljeno „Utemeljenost prigovora”, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Ured daje podnositelju prigovora mogućnost da predoči činjenice, dokaze i argumente koji će poduprijeti njegov prigovor ili da dopuni činjenice, dokaze ili argumente koji su već podneseni sukladno s pravilom 15. stavkom 3. u roku koji odredi Ured, a koji ne može biti kraći od 2 mjeseca, računajući od dana kada se smatra da počinje postupak povodom prigovora sukladno s pravilom 18. stavkom 1.
2. U roku iz stavka 1. podnositelj prigovora također podnosi dokaz o postojanju, valjanosti i opsegu zaštite [svojeg] ranijeg znaka ili ranijeg prava, kao i dokaz o [svojoj] ovlaštenosti da podnese prigovor. Podnositelj prigovora osobito osigurava sljedeće dokaze:
[…]”
7 U stavku 1. pravila 20. te provedbene uredbe, naslovljenog „Ispitivanje prigovora”, određuje se sljedeće:
„Ako do isteka roka navedenog u pravilu 19. stavku 1. podnositelj prigovora nije dokazao postojanje, valjanost i opseg zaštite ranijeg žiga ili ranijeg prava, kao ni svoje ovlaštenje da podnese prijavu, prijava se odbacuje kao neosnovana.”
8 Pravilo 50. stavak 1. treći podstavak Provedbene uredbe predviđa:
„Ako je žalba uložena protiv odluke Odjela za prigovore, žalbeno vijeće ograničuje svoje ispitivanje žalbe na činjenice i dokaze podnesene u roku koji odredi Odjel za prigovore sukladno s Uredbom i ovim pravilima, osim ako žalbeno vijeće smatra da se u obzir trebaju uzeti dodatne i dopunske činjenice i dokazi sukladno s člankom [76.] stavkom 2. Uredbe [br. 207/2009].”
Okolnosti sporova i pobijane presude
Predmet C‑85/16 P
9 Tužitelj je 21. siječnja 2008. podnio prijavu za međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Unija, a koja je 13. ožujka 2008. dostavljena EUIPO‑u na temelju Uredbe br. 40/94.
10 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju verbalni je znak KENZO ESTATE.
11 Proizvodi za koje je zatražena međunarodna registracija odnose se na razred 33. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Vina; alkoholni napitci od voća; zapadnjački likeri (općenito)”.
12 Prijava za registraciju objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 12/2008 od 17. ožujka 2008.
13 Društvo Kenzo podnijelo je 16. prosinca 2008. na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 prigovor na međunarodnu registraciju predmetnog žiga za sve proizvode iz točke 11. ove presude.
14 Prigovor se temeljio na ranijem verbalnom žigu Zajednice KENZO, registriranom 20. veljače 2001. pod brojem 720706, za proizvode i usluge iz razreda 3., 18. i 25. u smislu Nicanske klasifikacije, a koji odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:
– razred 3.: „preparati za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; preparati za čišćenje, poliranje, odmašćivanje i struganje; sapuni; parfumerijski proizvodi, eterična ulja, kozmetički proizvodi, losioni za kosu; proizvodi za njegu zubi”;
– razred 18.: „koža i umjetna koža, pojasevi, torbe, ručne torbe, kovčezi i putne torbe, muške ručne torbe i druge torbe za putovanja; povodci, lisnice, aktovke, rupčići, torbice (kožna galanterija), novčanici, navlake za ključeve (kožna galanterija), ormari i kožne kutije, umjetna koža, etuiji za posjetnice, etuiji za čekove, torbe za spise, torbe za proizvode za šminkanje, putni kompleti (kožna galanterija); neseseri i kompleti za šminkanje (neopremljeni), životinjske kože; kišobrani, suncobrani i štapovi za hodanje; bičevi, uzde, sedlarski proizvodi” i
– razred 25.: „odjeća, obuća (osim ortopedskih cipela); pokrivala za glavu”.
15 U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
16 Odjel za prigovore odbio je prigovor odlukom od 20. prosinca 2011.
17 Društvo Kenzo 15. veljače 2012. podnijelo je EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
18 Odlukom od 22. svibnja 2013. drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a prihvatilo je prigovor. Prema mišljenju žalbenog vijeća, u predmetnom slučaju bila su ispunjena tri kumulativna uvjeta za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Što se tiče prvog uvjeta, žalbeno je vijeće istaknulo da su suprotstavljeni žigovi bili vrlo slični za nezanemariv dio relevantne javnosti. Što se tiče drugog uvjeta, utvrdilo je, suprotno stajalištu Odjela za prigovore, da je Kenzo dokazao da je raniji žig uživao ugled. Što se tiče trećeg uvjeta, to je vijeće smatralo da se čini vrlo vjerojatnim da će žig za koji je podnesena prijava, a za koji nije dokazan nikakav opravdan razlog za uporabu, iskoristiti uspjeh ranijeg žiga, kako bi izvukao korist iz snage privlačenja, ugleda i prestiža tog žiga te iskoristio – a da pritom ne plati nikakvu financijsku naknadu – marketinške napore koje je nositelj tog žiga uložio kako bi stvorio i održao njegov imidž. Stoga je zaključilo da je postojala opasnost da se korištenjem zaštite radi koje je podnesena međunarodna prijava u okviru Unije nepošteno iskorištava ugled ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
19 Tužitelj je tužbom koju je 8. kolovoza 2013. dostavio tajništvu Općeg suda pokrenuo postupak radi poništenja navedene odluke. U prilog svojoj tužbi istaknuo je dva tužbena razloga, koji se temelje na povredi članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 odnosno njezina članka 8. stavka 5.
20 Opći je sud odbio te tužbene razloge i time tužbu u cijelosti.
Predmet C‑86/16 P
21 Tužitelj je 18. kolovoza 2009. podnio prijavu za međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Unija, a koja je 5. studenoga 2009. dostavljena EUIPO‑u na temelju Uredbe br. 207/2009.
22 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju verbalni je znak KENZO ESTATE.
23 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija obuhvaćeni su razredima 29., 30., 31., 35., 41. i 43. Nicanske klasifikacije i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 29.: „maslinovo ulje (za prehranu); ulje grožđanih sjemenki (za prehranu); jestiva ulja i masti; grožđice; obrađeno voće i povrće; zamrznuto povrće; zamrznuto voće; sirove mahunarke; obrađeni mesni proizvodi; obrađeni morski plodovi”;
– razred 30.: „slatkiši, kruh i pecivo; vinski ocat; umak od maslina; začini (osim mirodija); mirodije; sendviči; pizze; sendviči s hrenovkom; mesne pite; ravioli”;
– razred 31.: „grožđe (svježe); masline (svježe); voće (svježe); povrće (svježe); sjeme i lukovice”;
– razred 35.: „usluge istraživanja tržišta vina; pružanje informacija o prodaji vina; usluge oglašavanja i promidžbene usluge; agencije za uvoz i izvoz; maloprodajne usluge ili usluge veleprodaje za hranu i pića; maloprodajne usluge ili usluge veleprodaje za žestoka pića”;
– razred 41.: „usluge nastave i poduke vezano za opće znanje o vinu; usluge nastave i poduke vezano za opće znanje potrebno za dobivanje certifikata sommeliera; organiziranje i vođenje kušanja vina i testiranja u tom području; ispitivanje i homologacija certifikata sommeliera; priprema, organizacija i vođenje seminara o vinu; priprema, organizacija i vođenje seminara u vezi s certifikatom sommeliera; stavljanje na raspolaganje elektroničkih publikacija o vinu; stavljanje na raspolaganje elektroničkih publikacija u vezi s certifikatom sommeliera; izdavanje knjiga o vinu; izdavanje knjiga o certifikatu sommeliera; stavljanje na raspolaganje prostora za obrazovanje u području vina; stavljanje na raspolaganje prostora za obrazovanje za dobivanje certifikata sommeliera” i
– razred 43.: „pružanje hrane i pića; pružanje privremenog smještaja”.
24 Prijava za registraciju objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 44/2009 od 16. studenoga 2009.
25 Društvo Kenzo podnijelo je 12. kolovoza 2010. na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 prigovor na registraciju predmetnog žiga za sve proizvode i usluge navedene u točki 23. ove presude.
26 Prigovor se temeljio na ranijem verbalnom žigu Zajednice KENZO, registriranom 20. veljače 2001. pod brojem 720706, za proizvode iz razreda 3., 18. i 25. u smislu Nicanske klasifikacije, a koji odgovaraju, za svaki od tih razreda, opisu navedenom u točki 14. ove presude.
27 U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
28 Odjel za prigovore odlukom od 24. svibnja 2012. odbio je prigovor.
29 Društvo Kenzo 23. srpnja 2012. podnijelo je EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
30 Odlukom od 3. srpnja 2013. drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a djelomično je prihvatilo prigovor. Prema mišljenju žalbenog vijeća, u ovom su slučaju za usluge za koje se registracija zahtijeva ispunjena tri kumulativna uvjeta za primjenu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Što se tiče prvog uvjeta, žalbeno je vijeće istaknulo da su suprotstavljeni žigovi bili vrlo slični. Što se tiče drugog uvjeta, utvrdilo je, suprotno stajalištu Odjela za prigovore, da je Kenzo dokazao da je raniji žig uživao ugled. Što se tiče trećeg uvjeta, to je vijeće za usluge obuhvaćene žigom za koji se traži registracija smatralo da se čini vrlo vjerojatnim da će taj žig, za koji nije dokazan nikakav opravdan razlog za uporabu, iskoristiti uspjeh ranijeg žiga, kako bi izvukao korist iz snage privlačenja, ugleda i prestiža tog žiga te iskoristio – a da pritom ne plati nikakvu financijsku naknadu – marketinške napore koje je nositelj tog žiga uložio kako bi stvorio i održao njegov imidž.
31 Suprotno tomu, žalbeno je vijeće u odnosu na proizvode iz razreda 29. do 31. u smislu Nicanske klasifikacije i obuhvaćene podnesenom prijavom utvrdilo da se ne mogu smatrati luksuznim proizvodima i da nisu nužno povezani sa svijetom glamura ili mode. Smatralo je da su ti proizvodi prehrambeni proizvodi široke potrošnje koji se mogu kupiti u bilo kojoj lokalnoj prodavaonici i da su tek rubno povezani s Kenzovim proizvodima. Potonje društvo nije obrazložilo razloge zbog kojih se zatraženom registracijom nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga KENZO ili mu se šteti. Žalbeno je vijeće odbilo prigovor u odnosu na te proizvode.
32 Tužbom koju je dostavio tajništvu Općeg suda 26. rujna 2013. tužitelj je pokrenuo postupak radi poništenja sporne odluke od 3. srpnja 2013. U prilog svojoj tužbi istaknuo je dva tužbena razloga, koji se temelje na povredi članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 odnosno njezina članka 8. stavka 5.
33 Opći je sud odbio te tužbene razloge i time tužbu u cijelosti.
Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
34 Rješenjem predsjednika Suda od 18. svibnja 2016. predmeti C‑85/16 P i C‑86/16 P spojeni su u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka i u svrhu donošenja presude.
35 Svojim žalbama žalitelj od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijane presude;
– donese konačnu odluku o sporu i
– naloži EUIPO‑u i Kenzu snošenje troškova postupka, uključujući troškove žalbenog postupka.
36 EUIPO i društvo Kenzo od Suda zahtijevaju da odbije obje žalbe i žalitelju naloži snošenje troškova.
O žalbama
37 U prilog svojim žalbama žalitelj ističe dva žalbena razloga, koji se temelje na povredi članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 odnosno njezina članka 8. stavka 5.
Prvi žalbeni razlog
Argumentacija stranaka
38 Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 23. obiju presuda odlučio da je žalbeno vijeće pravilno procijenilo da su dokazi o uporabi i dokazi o ugledu neraskidivo povezani, zbog čega se prvonavedeni mogu temeljiti na potonjima. Žalitelj smatra da je Opći sud, odlučivši tako, zanemario činjenicu da je diskrecijska ovlast žalbenog vijeća na temelju članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 ograničena pravilom 20. stavkom 1. i pravilom 19. stavcima 1. i 2. Provedbene uredbe.
39 Prema žaliteljevu mišljenju, iz tih odredaba proizlazi da prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009 treba odbiti ako njegov podnositelj ne podnese dokaz o ugledu ranijeg žiga u roku koji je EUIPO odredio za utvrđivanje postojanja i valjanosti ranijeg prava. To je tumačenje potvrđeno presudom od 13. lipnja 2002., Chef Revival USA/OHIM – Massagué Marín (Chef) (T‑232/00, EU:T:2002:157, t. 44.).
40 Međutim, iz točke 23. svake od pobijanih presuda proizlazi da je Opći sud, kao što je to učinilo i žalbeno vijeće, u svrhu ocjene ugleda navedenog žiga pogrešno uzeo u obzir dokumente podnesene nakon isteka roka određenog za podnošenje dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga, to jest priloge 1. do 21. očitovanjima društva Kenzo. Prema žaliteljevu mišljenju, ni Uredba br. 207/2009 ni Provedbena uredba ne propisuju da se dokumentima podnesenima radi dokazivanja stvarne uporabe, a koji su podneseni nakon isteka roka određenog za dokazivanje ranijih prava, može dokazati ugled ranijeg žiga.
41 Društvo Kenzo ponajprije tvrdi da je prvi žalbeni razlog nedopušten. Podredno smatra i da je neosnovan. EUIPO tvrdi da je prvi žalbeni razlog neosnovan.
Ocjena Suda
42 Što se tiče dopuštenosti prvog žalbenog razloga, valja podsjetiti da je, u skladu s člankom 256. UFEU‑a i člankom 58. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, žalba ograničena na pitanja prava. Opći je sud stoga jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i ocjenu dokaza. Ocjenjivanje tih činjenica i dokaza nije, dakle, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pitanje prava koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe (vidjeti osobito presudu od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 49. i navedenu sudsku praksu).
43 U tom je smislu dovoljno utvrditi da se prvi žalbeni razlog odnosi na pitanje prava koje se temelji na prirodi diskrecijske ovlasti žalbenog vijeća na temelju članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, vodeći računa o pravilu 20. stavku 1. i pravilu 19. stavcima 1. i 2. Provedbene uredbe. Stoga je prvi žalbeni razlog dopušten.
44 Što se tiče osnovanosti tog žalbenog razloga, valja podsjetiti da je Sud u svojoj presudi od 3. listopada 2013., Rintisch/OHIM (C‑120/12 P, EU:C:2013:638) u bitnome presudio da diskrecijsku ovlast koju žalbeno vijeće ima na temelju članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 valja izvršavati u okviru odredbe iz pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Provedbene uredbe, a ne njezina pravila 20. stavka 1. U točki 32. te presude osobito je smatrao da Provedbena uredba izričito predviđa da žalbeno vijeće prilikom ispitivanja žalbe uložene protiv odluke Odjela za prigovore ima diskrecijsku ovlast, na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Provedbene uredbe i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, odlučiti hoće li uzeti u obzir nove ili dopunske činjenice i dokaze koji nisu predočeni u roku koji je odredio Odjel za prigovore. Stoga, kada žalbeno vijeće primi takvu žalbu, te mu odredbe daju mogućnost prihvatiti ili odbiti nepravodobno podnesene dokumente koji se odnose na postojanje, valjanost i opseg zaštite ranijeg žiga.
45 U točki 38. navedene presude Sud je podsjetio da, kada EUIPO odlučuje u okviru postupka povodom prigovora, izvršavanje diskrecijske ovlasti kojom raspolaže kako bi uzeo u obzir činjenice ili dokaze koji su nepravodobno podneseni uvjetovano je dvostrukim uvjetom, s jedne strane, da nepravodobno podneseni dokazi mogu na prvi pogled biti stvarno relevantni u odnosu na vrstu prigovora koji se pred njim podnosi i, s druge strane, da se to uzimanje u obzir ne protivi stadiju postupka u kojem do tog nepravodobnog podnošenja dolazi i okolnostima koje ga okružuju.
46 U ovom je slučaju Opći sud, kao prvo, u točkama 16. i 17. pobijanih presuda podsjetio na sudsku praksu Suda i u točki 18. svake od tih presuda pravilno istaknuo da diskrecijsku ovlast žalbenog vijeća ne treba tumačiti u skladu s pravilom 20. stavkom 1. Provedbene uredbe, nego samo u skladu s njezinim pravilom 50. stavkom 1. trećim podstavkom.
47 Ispitao je, kao drugo, u točkama 19. do 23. pobijanih presuda, je li žalbeno vijeće u ovom slučaju moglo uzeti u obzir te dokaze, u smislu da su oni mogli biti stvarno relevantni, i jesu li stadij postupka i određene okolnosti slučaja to dopuštale. U točki 23. svake od navedenih presuda smatrao je da je to bio slučaj jer je, „navodeći da su dokazi o uporabi i dokazi o ugledu nerazdvojivo povezani i da se dokazi ne bi mogli podnijeti na temelju dokaza o ugledu samo zbog pretjeranog i neopravdanog formalizma, žalbeno vijeće iskoristilo svoju diskrecijsku ovlast koja proizlazi iz članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 kako bi odlučilo je li trebalo uzeti u obzir navedene elemente”.
48 Tako odlučivši, Opći je sud pravilno primijenio članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s pravilom 50. stavkom 1. trećim podstavkom Provedbene uredbe. Iz toga slijedi da prvi žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.
Drugi žalbeni razlog
49 Svojim drugim žalbenim razlogom, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, tužitelj smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene svakog od četiriju uvjeta iz te odredbe, na temelju kojih se protiv prijave za registraciju žiga može isticati prigovor radi odbijanja tog zahtjeva. Tako je drugi žalbeni razlog podijeljen na četiri dijela, koji se temelje na pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio pri ocjeni, odnosno na sličnosti suprotstavljenih žigova, na ugledu ranijeg žiga, na nepostojanju nepošteno stečene koristi i, konačno, na postojanju opravdanog razloga za uporabu žiga za koji su tražene registracije.
Prvi dio
– Argumentacija stranaka
50 Prvim dijelom svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 31. do 33. pobijanih presuda ocijenio sličnost suprotstavljenih žigova a da u tom pogledu nije izvršio usporedbu navedenih žigova, svakog od njih uzetog u obzir u njegovoj cjelini. Smatra da je Opći sud pogrešno izvršio potrebne usporedbe s ranijim žigom samo u odnosu na jedan od sastavnih dijelova žiga za koji su zatražene registracije. Tvrdi da bi Opći sud, da je proveo potrebne usporedbe suprotstavljenih žigova u vizualnom, fonetskom i konceptualnom smislu, iz toga zaključio da oni nisu nimalo slični. Prema njegovu mišljenju, element „estate” važan je dio žiga za koji su zatražene registracije, s obzirom na to da se sastoji od šest slova i stoga je dulji od elementa „kenzo”, koji se sastoji od pet slova. Element „estate” također znatno produljuje navedeni žig u vizualnom i fonetskom smislu te dovodi do znatnih razlika između suprotstavljenih žigova, u pogledu njihove zvučnosti, ali i njihova ritma.
51 Žalitelj nadalje tvrdi da Opći sud nije obrazložio svoju ocjenu prema kojoj je prevladavajući element žiga KENZO ESTATE element „kenzo”. On, suprotno tomu, smatra da element „estate” ima razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju. Naime, čak i ako postoji veza između navedenog pojma i potonjih, ta veza nije dovoljno izravna da bi elementu „estate” u potpunosti oduzela razlikovni karakter i da bi element „kenzo” automatski postao prevladavajući.
52 Naposljetku žalitelj prigovara Općem sudu da je u točki 34. pobijanih presuda pogrešno odbio primijeniti sudsku praksu koja proizlazi iz presude od 7. svibnja 2009., Klein Trademark Trust/OHIM Zafra Marroquineros (CK CREACIONES KENNYA) (T‑185/07, EU:T:2009:147) i od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488).
53 Kenzo i EUIPO tvrde da je prvi dio drugog žalbenog razloga nedopušten i u svakom slučaju neosnovan.
– Ocjena Suda
54 Što se tiče dopuštenosti prvog dijela drugog žalbenog razloga, valja utvrditi da se žaliteljeva argumentacija – kojom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što svaki od predmetnih suprotstavljenih žigova nije usporedio u njegovoj cjelini i time što nije primijenio presude od 7. svibnja 2009., Klein Trademark Trust/OHIM – Zafra Marroquineros (CK CREACIONES KENNYA) (T‑185/07, EU:T:2009:147) i od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488) kao i ona koja se odnosi na nedostatak u obrazloženju ocjene dominantnosti elementa „kenzo” koji čini žig KENZO ESTATE – odnosi na pitanja prava. Potonja je dopuštena u okviru žalbe, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 42. ove presude.
55 Suprotno tomu, nedopuštena je žaliteljeva argumentacija kojom tvrdi da element „estate” ima razlikovni karakter jer njome žalitelj zapravo nastoji dovesti u pitanje ocjenu činjenica koju je Opći sud proveo u točki 33. svake od pobijanih presuda, prema kojoj riječ „estate”, povezana s proizvodima i uslugama obuhvaćenima zatraženim registracijama, nema razlikovni karakter za znatan dio relevantnih potrošača.
56 Što se tiče, kao prvo, osnovanosti argumenta koji se temelji na tome da Opći sud nije usporedio svaki od predmetnih suprotstavljenih žigova u njegovoj cjelini, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, postojanje veze između ranijeg žiga i žiga za koji je podnesena prijava, u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, treba ocjenjivati općenito, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike slučaja, među kojima su osobito stupanj razlikovnog karaktera ranijeg žiga i stupanj sličnosti između suprotstavljenih žigova, koji pretpostavlja postojanje, među ostalim, elemenata vizualne, zvučne ili konceptualne sličnosti (vidjeti presude od 23. listopada 2003., Adidas‑Salomon i Adidas Benelux, C‑408/01, EU:C:2003:582, t. 28. i od 24. ožujka 2011., Ferrero/OHIM, C‑552/09 P, EU:C:2011:177, t. 52. i 64.).
57 U ovom je slučaju Opći sud u točkama 31. i 32. pobijanih presuda naveo da okolnost prema kojoj se žig sastoji isključivo od ranijeg žiga kojemu je pridružena druga riječ indicija sličnosti između tih dvaju žigova i da potrošač načelno obično pridaje veću pozornost početku, a ne kraju znaka. Što se tiče nepostojanja razlikovnog karaktera elementa „estate”, Opći je sud u točki 33. svake od pobijanih presuda presudio da „izvornog govornika engleskog jezika ta riječ može podsjećati na mjesto na kojem se uzgaja i proizvodi vino, grožđe i srodni proizvodi, pri čemu ‚estate’ znači ‚velika nekretnina’”. Opći je sud tako presudio da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da relevantni potrošači pridaju manje pozornosti tom pojmu i usredotočuju se na prvi element, to jest na pojam „kenzo”, koji ima veći razlikovni karakter.
58 Iz točaka 31. do 33. pobijanih presuda proizlazi da je u svrhu ocjene sličnosti suprotstavljenih žigova Opći sud smatrao, s jedne strane, da se žig za koji je zatražena registracija sastoji isključivo od ranijeg žiga kojem je pridružen element „estate”, koji nema razlikovni karakter, i da će se, s druge strane, s obzirom na to da potrošač načelno veću pozornost pridaje početku, a ne kraju znaka, relevantna javnost usredotočiti na prvi element, koji ima veći razlikovni karakter, a to je pojam „kenzo”.
59 U takvim okolnostima, budući da su dva suprotstavljena žiga verbalni žigovi od kojih se jedan sastoji isključivo od ranijeg žiga kojem je dodan element bez razlikovnog karaktera, Opći je sud pravilno zaključio da su, ako se svaki od njih razmatra u svojoj cjelini, slični.
60 Što se tiče, kao drugo, žaliteljeve argumentacije koja se temelji na nedostatku u obrazloženju pobijanih presuda u pogledu dominantnosti elementa „kenzo”, treba je odbiti kao neosnovanu.
61 Naime, u točki 32. svake od pobijanih presuda Opći je sud podsjetio na sudsku praksu prema kojoj potrošač načelno obično pridaje veću pozornost početku, a ne kraju znaka. U točki 33. svake od navedenih presuda on je smatrao da riječ „estate”, povezana s proizvodima i uslugama obuhvaćenima žigom za koji su podnesene prijave, nema razlikovni karakter za znatan dio relevantnih potrošača. Opći je sud iz toga zaključio da je „žalbeno vijeće pravilno smatralo da relevantni potrošači pridaju manje pozornosti tom pojmu i usredotočuju se na prvi element, koji ima veći razlikovni karakter, to jest na pojam ‚kenzo’”.
62 Što se tiče, kao treće, žaliteljeve argumentacije koja se temelji na tome da je Opći sud pogrešno odbio primijeniti presude od 7. svibnja 2009., Klein Trademark Trust/OHIM – Zafra Marroquineros (CK CREACIONES KENNYA) (T‑185/07, EU:T:2009:147) i od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488), i nju valja odbiti kao neosnovanu.
63 Naime, kao što je to Opći sud pravilno utvrdio u točki 34. svake od pobijanih presuda, okolnosti iz predmeta u kojima su donesene presude navedene u prethodnoj točki odstupaju od onih u ovim predmetima, zbog čega je dovoljno utvrditi da su u prvospomenutima bili suprotstavljeni žig za koji je podnesena prijava koji se sastoji od verbalnog znaka i raniji žigovi koje čine figurativni znakovi, dok su u ovim predmetima suprotstavljena dva verbalna žiga. Zbog toga je Opći sud smatrao da u predmetima koji su doveli do navedenih presuda razlikovni i dominantni elementi suprotstavljenih žigova nisu bili isti, dok je u ovom slučaju Opći sud smatrao da je pojam „kenzo”, koji je zajednički suprotstavljenim žigovima, također njihov element s najvećim razlikovnim karakterom.
64 Iz toga slijedi da prvi dio drugog žalbenog razloga treba u cijelosti odbiti.
Drugi dio drugog žalbenog razloga
– Argumentacija stranaka
65 Drugim dijelom svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zato što je u točki 41. svake od pobijanih presuda smatrao da je žalbeno vijeće pravilno potvrdilo da raniji žig KENZO uživa ugled u Uniji u pogledu odjeće, kozmetike i parfema, iako su dokazi u tu svrhu podneseni nepravodobno i nije ih trebalo uzeti u obzir.
66 Kenzo i EUIPO ističu da drugi dio ovog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
– Ocjena Suda
67 Valja istaknuti da se ocjena Općeg suda u točki 41. svake od pobijanih presuda odnosi na žaliteljev argument koji se temelji na tome da žalbeno vijeće nije trebalo uzeti u obzir dokaze koje je Kenzo podnio Odjelu za prigovore prije 17. svibnja 2010. u predmetu C‑85/16 P i prije 14. veljače 2011. u predmetu C‑86/16 P, kako bi dokazao ugled ranijeg žiga, s obzirom na to da ti dokazi nisu popraćeni nikakvim pojašnjenjem. Opći je sud u toj točki 41. smatrao da je na stvarni datum međunarodnih registracija žiga KENZO ESTATE u tim dvama predmetima, točnije 21. siječnja 2008. odnosno 18. kolovoza 2009., ugled ranijeg žiga bio dokazan s pomoću dokaza koji su podneseni u prethodnim predmetima, a na koje se Odjel za prigovore oslonio u ovim predmetima.
68 Žalitelj stoga ne može u okviru svojeg drugog žalbenog razloga tvrditi da je Opći sud u navedenoj točki 41. počinio pogrešku koja se tiče prava zato što je uzeo u obzir nepravodobno podnesene dokaze koji se odnose na ugled ranijeg žiga KENZO, s obzirom na to da se ocjena Općeg suda ne odnosi na zakašnjelo podnošenje navedenih dokaza.
69 U tim okolnostima drugi dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan.
Treći dio drugog žalbenog razloga
– Argumentacija stranaka
70 Trećim dijelom drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je uporaba žiga KENZO ESTATE, za koji su podnesene prijave za registraciju, nepošteno iskoristila ugled ranijeg žiga a da nije proveo opću ocjenu suprotstavljenih žigova uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, među kojima se nalazi priroda proizvoda ili usluga za koje su ti žigovi registrirani, uključujući i stupanj srodnosti ili različitosti tih proizvoda ili usluga. Stoga on navodi da su koncept, boja i miris relevantni elementi za uspjeh odjeće, parfema i kozmetike, to jest proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom, a da nijedan od tih aspekata nije element koji stvara vrijednost za proizvode obuhvaćene žigovima za koje su podnesene prijave. Usto, uzimajući u obzir vrlo različite prirode predmetnih poslovnih sektora, vrlo je malo vjerojatno da se imidž ekskluzivnosti i luksuza koji se veže uz odjeću, parfeme ili kozmetiku može prenijeti na neki od proizvoda obuhvaćenih žigom za koji su podnesene prijave, a koji obuhvaća robu široke potrošnje dostupnu u supermarketima.
71 Žalitelj nadalje tvrdi da se obrazloženje Općeg suda temelji na običnim nagađanjima i pretpostavkama te nije potkrijepljeno nikakvim dokazom.
72 Kenzo i EUIPO tvrde da treći dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
– Ocjena Suda
73 Valja utvrditi da, s obzirom na to da žalitelj svojom argumentacijom prigovara Općem sudu da nije uzeo u obzir prirodu i vrlo različita obilježja proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima, treba je odbiti kao nedopuštenu, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 42. ove presude. Naime, tom argumentacijom žalitelj zapravo želi dovesti u pitanje činjenične ocjene koje je u tom pogledu izvršio Opći sud u točkama 50. do 53. pobijane presude, prema kojima u biti proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom za koji su podnesene prijave, kao što su odjeća, parfemi i kozmetika obuhvaćeni ranijim žigom, mogu pripadati području luksuznih proizvoda.
74 Budući da svojom argumentacijom žalitelj tvrdi da Opći sud nije proveo opću ocjenu svih relevantnih čimbenika za ocjenu opasnosti od nepoštenog iskorištavanja ugleda ranijeg žiga i da Opći sud nije pravilno obrazložio svoju ocjenu u tom pogledu, valja utvrditi da se ona odnosi na pitanje prava, koje je dopušteno u okviru žalbe, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 42. ove presude.
75 Međutim, ta argumentacija počiva na pogrešnom čitanju pobijanih presuda.
76 Naime, valja istaknuti da je Opći sud u točkama 45. do 49. pobijanih presuda podsjetio na sudsku praksu koja je relevantna kako bi se u ovom slučaju utvrdilo iskorištava li se nepošteno ugled ranijeg žiga uporabom žiga za koji su podnesene prijave. U točkama 50. i 51. tih presuda ispitao je prirodu i stupanj srodnosti proizvoda i usluga o kojima je riječ. U točki 53. svake od navedenih presuda potvrdio je ocjenu žalbenog vijeća o postojanju veze koja se može utvrditi između proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom i proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji su podnesene prijave, to jest da pripadaju području luksuznih proizvoda. U točki 54. svake od tih presuda Opći je sud potvrdio ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj je vrlo vjerojatno da taj žig nepošteno iskorištava ugled ranijeg žiga, pozivajući se na postojanje veze između proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima, znatnog ugleda ranijeg žiga, visokog stupnja sličnosti između navedenih žigova i sofisticirane i simboličke slike koju je stvorio raniji žig. U točki 56. pobijane presude u predmetu C‑86/16 P Opći je sud dodao da se usluge iz razreda 35. i 43. u smislu Nicanske klasifikacije, koji su obuhvaćeni prijavom za registraciju, ipak mogu pojaviti kao pomoćne usluge za proizvodnju i prodaju vina.
77 U tim se okolnostima Općem sudu ne može prigovoriti da nije proveo opću ocjenu svih relevantnih čimbenika kako bi ocijenio je li žig za koji su podnesene prijave nepošteno iskorištavao ugled ranijeg žiga i da nije pravilno obrazložio tu ocjenu.
78 Stoga treći dio drugog žalbenog razloga treba odbiti dijelom kao nedopušten, a dijelom kao neosnovan.
Četvrti dio drugog žalbenog razloga
– Argumentacija stranaka
79 Četvrtim dijelom drugog žalbenog razloga žalitelj ističe da pobijane presude imaju nedostatke u obrazloženju jer je Opći sud pri odbijanju četvrtog dijela drugog žalbenog razloga koji je pred njim istaknut samo potvrdio utvrđenje žalbenog vijeća prema kojem „nije dokazan nijedan opravdan razlog”.
80 Žalitelj tvrdi da su žalbeno vijeće i Opći sud također počinili pogrešku koja se tiče prava time što nisu dovoljno uzeli u obzir činjenicu da element „kenzo”, koji je dio žiga KENZO ESTATE, označava žaliteljevo ime. Tvrdi da nije htio nepošteno iskorištavati ugled ranijeg žiga i da nije postupao u zloj vjeri.
81 Kenzo tvrdi da je četvrti dio drugog žalbenog razloga neosnovan. EUIPO tvrdi da je navodna pogreška koju žalitelj ističe, zbog toga što se odnosi na odluke žalbenog vijeća, nedopuštena. U svakom slučaju, prema EUIPO‑ovu mišljenju, ovaj je dio žalbenog razloga neosnovan.
– Ocjena Suda
82 Što se tiče prvog argumenta u prilog četvrtom dijelu drugog žalbenog razloga, koji se odnosi na nedostatak u obrazloženju, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Sud ne zahtijeva od Općeg suda da pruži obrazloženje u kojem bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve argumente koje su stranke iznijele u postupku i da ono stoga može biti implicitno, pod uvjetom da zainteresiranim osobama omogućuje da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora (presuda od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 38. i navedena sudska praksa).
83 Iz točke 58. pobijane presude donesene u predmetu C‑85/16 P i točke 59. pobijane presude donesene u predmetu C‑86/16 P proizlazi da je Opći sud ispitao žaliteljev argument prema kojem je uporaba njegova imena u žigu za koji su podnesene prijave bio opravdan razlog u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 koji mu omogućuje uporabu tog znaka. Smatrao je da je odgovor žalbenog vijeća na taj argument, iako kratak, ipak bio dovoljan, s obzirom na to da Uredba br. 207/2009 ne daje bezuvjetno pravo na registraciju imena ili prezimena kao žiga Europske unije. Iz toga je zaključio da činjenica da je žaliteljevo ime Kenzo nije dovoljna da bi bila opravdan razlog u smislu te odredbe.
84 Iz toga proizlazi da se Općem sudu ne može prigovoriti da nije naveo razloge zbog kojih je odbio žaliteljev argument.
85 Što se tiče drugog argumenta istaknutog u prilog četvrtom dijelu drugog žalbenog razloga, koji se temelji na tome da je uporaba žaliteljeva imena u žigu za koji su podnesene prijave opravdan razlog u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, valja utvrditi da je nedopušten jer se odnosi na odluke drugog žalbenog vijeća od 22. svibnja odnosno 3. srpnja 2013. (rješenje od 26. svibnja 2016., Dairek Attoumi/EUIPO, C‑578/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:377, t. 26. i navedena sudska praksa).
86 Budući da je taj argument usmjeren protiv pobijanih presuda, treba podsjetiti da je Sud već protumačio pojam „opravdan razlog” iz članka 5. stavka 2. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.), u smislu da njime nisu obuhvaćeni samo objektivno važni razlozi, nego se taj pojam može vezati i uz subjektivne interese trećega koji se koristi znakom istovjetnim ili sličnim uglednom žigu (presuda od 6. veljače 2014., Leidseplein Beheer i De Vries, C‑65/12, EU:C:2014:49, t. 45.).
87 Nadalje, također je pojasnio da, s obzirom na to da su tekst članka 5. stavka 2. i članka 4. stavka 4. točke (a) Prve direktive 89/104 u bitnome istovjetni i da se njima želi pružiti ista zaštita uglednim žigovima, tumačenje prve odredbe vrijedi za drugu (vidjeti osobito presude od 27. studenoga 2008., Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 25. i od 9. siječnja 2003., Davidoff, C‑292/00, EU:C:2003:9, t. 17.).
88 Budući da je tekst članka 4. stavka 4. točke (a) Prve direktive 89/104 istovjetan tekstu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, tumačenje Suda u vezi s člankom 5. stavkom 2. navedene Prve direktive također se može prenijeti na članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009.
89 Dakle, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 34. svojeg mišljenja, široka je zaštita koju taj članak 8. stavak 5. pruža uglednim žigovima. Posebna je pretpostavka za tu zaštitu neopravdana uporaba znaka koji je istovjetan ili sličan registriranom žigu koja nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled tog žiga ili mu nanosi štetu (vidjeti, među ostalim, presudu od 6. veljače 2014., Leidseplein Beheer i de Vries, C‑65/12, EU:C:2014:49, t. 33. i navedenu sudsku praksu).
90 Međutim, korisnik znaka koji je sličan uglednom žigu može se na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 pozvati na „opravdan razlog” u svrhu uporabe tog znaka, što je izraz općeg cilja navedene uredbe, a to je dovesti u ravnotežu, s jedne strane, interes nositelja žiga da očuva njegovu glavnu funkciju i, s druge strane, interese trećih da u poslovnom svijetu upotrebljavaju takav znak za označivanje proizvoda i usluga koje stavljaju na tržište (vidjeti u tom smislu presudu od 6. veljače 2014., Leidseplein Beheer i de Vries, C‑65/12, EU:C:2014:49, t. 41. i 43.).
91 Na taj način pozivanje treće osobe na opravdan razlog u svrhu uporabe znaka koji je sličan uglednom žigu ne može dovesti do priznanja određenih prava u korist te osobe u odnosu na registrirani žig, nego primorava nositelja uglednog žiga da trpi uporabu sličnog znaka (vidjeti presudu od 6. veljače 2014., Leidseplein Beheer i de Vries, C‑65/12, EU:C:2014:49, t. 46.).
92 U ovom je slučaju Opći sud u točki 54. svake od pobijanih presuda potvrdio zaključak žalbenog vijeća prema kojem je, u bitnome, vrlo vjerojatno da je žig za koji su podnesene prijave nepošteno iskorištavao raniji žig. U točki 58. pobijane presude donesene u predmetu C‑85/16 P i točki 59. pobijane presude donesene u predmetu C‑86/16 P Opći je sud presudio da žaliteljevo ime, to jest Kenzo, u sastavu žiga KENZO ESTATE nije dovoljno da bi bilo opravdan razlog za uporabu tog znaka u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.
93 Opći sud, dakle, nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da žalitelj nije u svoju korist dokazao da postoji opravdan razlog za uporabu predmetnog znaka.
94 Naime, sama okolnost da pojam „kenzo”, koji je dio žiga KENZO ESTATE, odgovara žaliteljevu imenu nije relevantna za pitanje može li uporaba tog pojma biti opravdan razlog u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da, kao što je to u biti navela nezavisna odvjetnica u točki 38. svojeg mišljenja, ispitivanje uravnoteženosti uključenih interesa ne može negativno utjecati na osnovnu funkciju ranijeg žiga, a to je jamčiti podrijetlo proizvoda.
95 Stoga je Opći sud prilikom odvagivanja uključenih interesa pravilno mogao smatrati da je, s obzirom na široku zaštitu koju Uredba br. 207/2009 dodjeljuje uglednim žigovima, žalbeno vijeće moglo smatrati da žalitelj nije dokazao opravdan razlog i, prema tome, da je potonji prijavama za registraciju podnesenima 21. siječnja 2008. odnosno 18. kolovoza 2009. htio nepošteno iskoristiti ugled žiga KENZO, registriranog 20. veljače 2001.
96 Iz toga slijedi da drugi argument u potporu četvrtom dijelu drugog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan. Dakle, također treba odbiti drugi žalbeni razlog.
97 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbe treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
98 Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da su EUIPO i društvo Kenzo podnijeli zahtjeve da se K. Tsujimotu naloži snošenje troškova i da on nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Žalbe se odbijaju.
2. Kenzu Tsujimotu nalaže se snošenje troškova.
Potpisi