Predmet T-565/19
Oltchim SA
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (deseto prošireno vijeće) od 15. prosinca 2021.
„Državne potpore – Mjere potpore koje je Rumunjska poduzela u korist poduzetnika u petrokemijskom sektoru – Nenaplata, akumuliranje i poništenje javnih dugova – Tužba za poništenje – Rok za podnošenje tužbe – Početak roka – Članak 24. stavak 1. Uredbe (EU) 2015/1589 – Pravni interes – Postojanje jedne mjere ili više njih – Državna sredstva – Pripisivost državi – Primjenjivost kriterija privatnog vjerovnika – Primjena kriterija privatnog vjerovnika – Obveza obrazlaganja”
1. Tužba za poništenje – Rokovi – Početak roka – Datum objave – Datum saznanja za akt – Podrednost – Akti koje na temelju regulatorne odredbe treba objaviti u Službenom listu – Komisijina odluka kojom se završava formalni istražni postupak u području državnih potpora – Rok koji se izračunava na temelju datuma objave – Pravna sigurnost – Načelo jednakog postupanja
(čl. 263. šesti st. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 9., čl. 24. st. 1. i čl. 32. st. 3.)
(t. 33.-56., 67.)
2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Tužba koja može donijeti korist tužitelju – Komisijina odluka kojom se utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Dopuštenost
(čl. 263. četvrti st. UFEU-a)
(t. 72.-76.)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjeljivanje prednosti koje se može pripisati državi – Uzastopne državne intervencije koje su nerazdvojive zbog postojanja vrlo uske povezanosti među njima – Postojanje jedne ili više mjera – Kriteriji za ocjenu
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 94., 95., 99., 100., 103., 104., 107., 108., 111.-113., 116., 117., 120.-137.)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Potpore iz državnih sredstava – Pojam državnih sredstava – Djelomičan otpis dugova koji je odobrio privatni poduzetnik – Država koja je vlasnik manjinskog udjela u tom privatnom društvu – Isključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 147.-156.)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjeljivanje prednosti koje se može pripisati državi – Plan reorganizacije poduzetnika u postupku likvidacije donesen u okviru postupka nesolventnosti – Dokaz o pripisivosti državi potrebne većine za odobrenje navedenog plana – Nepostojanje – Isključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 160.-215.)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog ulagača – Primjenjivost kriterija privatnog vjerovnika – Privatni i javni vjerovnici koji dodjeljuju olakšice u plaćanju drugom poduzetniku – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 226.-248.)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Nenaplata i akumuliranje potraživanja u odnosu na poduzetnika u poteškoćama – Ocjena prema kriteriju privatnog vjerovnika – Nepostojanje prednosti
(čl. 107. st. 1. UFEU-a)
(t. 253.-298.)
8. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Komisijina odluka o državnim potporama – Ispitivanje kriterija privatnog vjerovnika – Dostatno obrazloženje
(čl. 296. UFEU-a)
(t. 330., 331.)
Kratak prikaz
Financijska situacija društva Oltchim SA, rumunjskog poduzetnika koji proizvodi petrokemijske proizvode, postupno se pogoršavala u razdoblju od 2007. do 2012.
Oltchim je u siječnju 2013. podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka. U okviru tog postupka Oltchimovi vjerovnici, koji su privatni i javni subjekti, provodili su postupak odobrenja plana reorganizacije kojim se, među ostalim, predviđalo djelomično poništenje njegova duga (u daljnjem tekstu: plan reorganizacije).
Odlukom od 17. prosinca 2018.(1) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) Europska komisija utvrdila je da tri različite mjere koje su zajedno ili zasebno donesene u Oltchimovu korist čine državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem. Mjere iz te odluke odnosile su se, kao prvo, na nenaplatu i akumuliranje dugova prema Autoritatei pentru Administrarea Activelor Atatului (Uprava za upravljanje državnom imovinom, Rumunjska, u daljnjem tekstu: AAAS) u razdoblju od rujna 2012. do siječnja 2013., kao drugo, na to što je društvo CET Govora izvršavalo daljnje neplaćene isporuke tijekom istog razdoblja i, kao treće, na poništenje duga koje su u okviru plana reorganizacije proveli AAAS, Administrația Națională Apele Române (Rumunjska nacionalna uprava za vode, u daljnjem tekstu: ANE) i poduzetnici Salrom SA i Electrica SA (u daljnjem tekstu: djelomično poništenje duga).
Oltchim je podnio tužbu za poništenje protiv te odluke koju je deseto prošireno vijeće Općeg suda djelomično prihvatilo. U tom je okviru Opći sud pružio pojašnjenja osobito u pogledu izračuna roka za podnošenje tužbe za poništenje protiv Komisijine odluke kojom se završava formalni istražni postupak u području državnih potpora kao i ocjene mjera koje uključuju nenaplatu, akumuliranje i poništenje potraživanja na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud odbio je Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji se temelji na navodnoj nepravodobnosti tužbe za poništenje koju je podnio Oltchim.
U tom pogledu, Komisija je istaknula da rok koji Oltchim treba poštovati na temelju članka 263. šestog stavka UFEU-a za podnošenje tužbe za poništenje nije trebao početi teći na datum objave pobijane odluke u Službenom listu, nego na datum na koji je to društvo saznalo za tu odluku.
Međutim, Opći sud oslonio se na doslovno, kontekstualno i teleološko tumačenje članka 263. šestog stavka UFEU-a te je pritom potvrdio da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, objava Komisijine odluke o završetku formalnog istražnog postupka u području državnih potpora u Službenom listu predstavlja početak roka za podnošenje tužbe za poništenje koju podnosi stranka koja nije adresat te odluke, kao što je Oltchim, čak i ako se tom objavom ne uvjetuje stupanje na snagu ili nastanak učinka navedene odluke te se ona ne predviđa UFEU-om.
Što se tiče teksta članka 263. šestog stavka UFEU-a, kojim se predviđa da se tužba za poništenje mora pokrenuti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja akta ili obavješćivanja tužitelja o njemu ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj saznao za akt, Opći je sud istaknuo da iz te odredbe uopće ne proizlazi da su autori Ugovora željeli ograničiti pojam objave akta samo na pretpostavku u kojoj objava uvjetuje primjenjivost predmetnog akta i u kojoj je predviđena UFEU-om. Usto, s obzirom na kontekst u kojem se nalazi članak 263. šesti stavak UFEU-a, odnosno kontekst pravila kojima se jamči pravo osoba da pokrenu postupak pred sudom Unije, taj sud ne može usko tumačiti pojam objave akta na koji se odnosi tužba za poništenje. Naposljetku, svrhom te odredbe, kojom se nastoji očuvati pravna sigurnost, nalaže se da se prednost dâ datumu objave akta, a ne datumu saznanja za akt, kao sigurnom, predvidljivom i lako provjerljivom početku roka za podnošenje tužbe za poništenje.
Iako se ne isključuje da se zainteresirana stranka u postupku o državnim potporama obavijesti o odluci kojom se završava formalni istražni postupak mnogo prije objave te odluke u Službenom listu te ona zbog toga može imati dulji rok od onog kojim raspolaže dotična država članica za podnošenje tužbe za poništenje protiv te odluke, utvrđivanje datuma objave u Službenom listu kao početka roka za podnošenje te tužbe nije protivno načelu jednakosti stranaka pred zakonom. U tom je pogledu Opći sud naglasio da je na Komisiji da zajamči poštovanje načela jednakog postupanja na način da, koliko je to moguće, izbjegava takvo vremensko odstupanje između obavještavanja zainteresiranih stranaka o odluci kojom se završava formalni istražni postupak i njezine objave u Službenom listu.
Kao drugo, što se tiče osnovanosti tužbe za poništenje koju je podnio Oltchim, Opći je sud najprije pojasnio da, s obzirom na razlike u predmetu, prirodi i svrsi mjera na koje se odnosi pobijana odluka, kao i njihovu kronologiju, kontekst i Oltchimovu situaciju u trenutku njezine provedbe te na činjenicu da te mjere nisu bile predviđene ili predvidljive u trenutku prve intervencije i da su davatelji tih mjera različiti, treba smatrati da navedene mjere predstavljaju tri različite intervencije za potrebe primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a.
Što se tiče djelomičnog poništenja duga, Opći je sud zatim istaknuo da ono ne podrazumijeva prijenos državnih sredstava jer ga je odobrilo društvo Electrica. Naime, Opći sud utvrdio je da je većina udjela društva Electrica bila privatna i da se na temelju nijednog elementa spisa ne može zaključiti da su njegova sredstva cijelo vrijeme bila pod nadzorom države ili na njezinu raspolaganju. Štoviše, iako je Komisija dokazala da su glasovi AAAS-a i ANE-a u korist plana reorganizacije bili pripisivi Rumunjskoj Državi, ona nije dokazala da navedeni glasovi s obzirom na primjenjiva nacionalna pravila predstavljaju većinu potrebnu za odobrenje ili blokiranje odobrenja tog plana. Prema tome, budući da djelomično poništenje duga nije u cijelosti pripisivo državi, ta mjera stoga ne čini državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a.
Naposljetku, što se tiče nenaplate i akumuliranja dugova prema AAAS-u te neplaćenih isporuka koje je izvršavalo društvo CET Govora, Opći sud utvrio je da je Komisija pogrešno smatrala da kriterij privatnog vjerovnika nije primjenjiv na te mjere. Naime, s obzirom na njihov predmet i uglavnom gospodarsku prirodu te kontekst i ciljeve mjera, kao i pravna pravila koja se na njih primjenjuju, navedene mjere gospodarske su i poslovne prirode i nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti države. Štoviše, što se konkretno tiče nenaplate i akumuliranja dugova prema AAAS-u, nije se moglo isključiti da bi se hipotetski privatni vjerovnik koji se nalazi u situaciji usporedivoj s onom AAAS-a ponašao na isti način kao on. Stoga je Opći sud zaključio da, s obzirom na to da Komisija nije podnijela dokaz da se navedenom mjerom dodjeljuje prednost Oltchimu, ona ne može ni činiti državnu potporu.