PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

22. listopada 2015.

Predmet T‑130/14 P

Vijeće Europske unije

protiv

Erika Simpsona

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Prelazak u viši razred – Razvrstavanje u razred – Odluka da se zainteresiranu osobu ne uvrsti u razred AD 9 nakon njezina uspjeha na otvorenom natječaju za razred AD 9 – Iskrivljavanje dokaza“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 12. prosinca 2013., Simpson/Vijeće (F‑142/11, Zb. SS, EU:F:2013:201) radi djelomičnog ukidanja te presude

Odluka:      Presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 12. prosinca 2013., Simpson/Vijeće (F‑142/11, Zb. SS, EU:F:2013:201) ukida se u dijelu u kojem je Službenički sud poništio odluku kojom je Vijeće Europske unije odbilo zahtjev Erika Simpsona za prelazak u razred AD 9 jer je bio uspješan na natječaju EPSO/AD/113/07 i u dijelu u kojem je Vijeću naložio snošenje svih troškova (točke 1. i 3. izreke presude). Predmet se vraća Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

Žalba – Žalbeni razlozi – Pogrešna ocjena činjenica i dokaza – Nedopuštenost – Nadzor Općeg suda nad ocjenom činjenica i dokaza – Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja – Nadležnost Općeg suda za ocjenjivanje činjenica koje je prihvatio Službenički sud u okviru svojeg ispitivanja pridržavanja obveze obrazlaganja

(čl. 257. UFEU‑a; Statut Suda, Prilog I., čl. 11. st. 1.)

Službenički sud jedini je nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz dokumenata u spisu koji su mu podneseni, i, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica. Ocjena činjenica, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih Službeničkom sudu, stoga ne predstavlja pravno pitanje koje bi kao takvo bilo predmet nadzora Općeg suda.

Nadalje, nadzor zakonitosti koji Opći sud izvršava u okviru žalbenog postupka, obvezno treba uzeti u obzir činjenice na koje se Službenički sud oslanjao prilikom izvođenja zaključka prema kojem je obrazloženje dostatno ili nedostatno.

Osim toga, kada je riječ o iskrivljavanju dokaza, takvo iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz dokumenata u spisu, bez potrebe za obavljanjem nove ocjene činjenica i dokaza ili pak pribjegavanjem novim dokazima.

(t. 27., 29., 31.)

Izvori:

Sud: presude od 20. studenoga 1997., Komisija/V, C‑188/96 P, Zb., EU:C:1997:554, t. 24. i navedena sudska praksa; od 28. svibnja 1998., New Holland Ford/Komisija, C‑8/95 P, Zb., EU:C:1998:257, t. 72.; od 6. travnja 2006., General Motors/Komisija, C‑551/03 P, Zb., EU:C:2006:229, t. 54., i od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, Zb., EU:C:2008:392, t. 30.

Opći sud Europske unije: presude od 24. listopada 2011., P/Parlament, T‑213/10 P, Zb. SS, EU:T:2011:617, t. 47. i 48. i navedena sudska praksa, i od 8. listopada 2013., Vijeće/AY, T‑167/12 P, Zb. SS, EU:T:2013:524, t. 25.