Predmet T‑487/11
(objava ulomaka)
Banco Privado Português, SA
i
Massa Insolvente do Banco Privado Português, SA
protiv
Europske komisije
„Državne potpore – Financijski sektor – Državna jamstva za bankovni zajam – Potpora namijenjena otklanjanju ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu neke države članice – Članak 107. stavak 3. točka (b) UFEU‑a – Odluka o proglašenju potpore nespojivom s unutarnjim tržištem – Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama – Sukladnost s komunikacijama Komisije o potporama u financijskom sektoru u kontekstu financijske krize – Legitimno očekivanje – Obveza obrazlaganja“
Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. prosinca 2014.
1. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Pravno obilježje – Tumačenje na temelju objektivnih elemenata – Sudski nadzor – Opseg
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjeljivanje prednosti putem državnih sredstava koje se može pripisati državi – Prednosti koje dovode do smanjenja državnog proračuna ili do opasnosti od takvog smanjenja – Državno jamstvo – Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Utjecaj na trgovinu među državama članicama – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji za ocjenu
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Granice
(čl. 107. st. 3. točka (b) UFEU‑a)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Odluka Komisije kojom se utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem te određuje njezin povrat – Određivanje obveza države članice – Obveza povrata – Opseg – Državno jamstvo – Povrat gospodarske prednosti
(čl. 108. st. 2. podst. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite pomoći – Izračun iznosa za povrat – Potpora dodijeljena u obliku pojedinačnog jamstva – Određivanje elementa potpore pri nepostojanju tržišne cijene jamstva – Obveza izračuna elementa potpore na isti način kao i ekvivalent potpore za povlašteni zajam
(čl. 108. st. 2. podst. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1.; Komunikacija Komisije 2008/C 155/02)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite pomoći – Eventualna legitimna očekivanja korisnika – Zaštita – Uvjeti i granice
(čl. 108. st. 2. podst. 1. UFEU‑a)
8. Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Objektivno opravdano različito postupanje – Kriteriji za ocjenu
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 46.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 50.‑52.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 60.‑62.)
4. Odstupanje iz članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU‑a i, prema tome, pojam „ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu države članice“ trebaju se usko tumačiti. Komisija prilikom provedbe te odredbe raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti, čija primjena podrazumijeva gospodarske i društvene ocjene koje valja izvršiti u okviru Zajednice. Sud Unije prilikom nadzora zakonitosti izvršavanja jedne takve slobode ne može ocjenu nadležnog tijela o tome nadomjestiti svojom ocjenom, nego mora jedino ispitati sadržava li potonja ocjena očitu pogrešku ili zlouporabu ovlasti.
Međutim, Komisiji se ne može prigovoriti da je počinila očitu pogrešku u ocjeni ili da je prekoračila granice svoje široke diskrecijske ovlasti na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU‑a, kako je određena u Komunikaciji o financijskim institucijama, odnosno da je nezakonito odstupila od pravila koja je s tim u vezi samoj sebi nametnula, s obzirom na to da se Komisija u ovom slučaju vjerno držala pravila spomenute Komunikacije kako bi proglasila predmetnu potporu nespojivom s unutarnjim tržištem.
(t. 83., 91.)
5. U skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe br. 659/1999, čiji je cilj osigurati provedbu članka 108. stavka 2. prvog podstavka UFEU‑a, u slučaju negativne odluke o nezakonitoj potpori, Komisija odlučuje da predmetna država članica poduzima sve potrebne mjere kako bi od korisnika vratila potporu, osim ako je takav povrat u suprotnosti s temeljnim načelom prava Unije. Ukidanje nezakonite potpore povratom logična je posljedica utvrđenja njezine nezakonitosti. Prema tome, država članica na koju se odnosi odluka kojom se nalaže povrat nezakonitih potpora dužna je poduzeti sve prikladne mjere za osiguranje izvršenja navedene odluke. Predmetna država članica u tom pogledu mora ostvariti učinkovit povrat dužnih iznosa.
Ova obveza povrata ima za cilj uspostaviti stanje koje je na tržištu postojalo prije dodjele potpore. Preciznije, cilj povrata potpora koje su nespojive s unutarnjim tržištem je uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja prouzrokovanog konkurentskom prednošću korisnika te potpore na tržištu u odnosu na njegove konkurente, čime se ponovno uspostavlja situacija koja je prethodila isplati navedene potpore.
Točka 15. i točka 25. podtočke (a) i (c) Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, čija su opća načela primjenjiva na temelju točke 10. Komunikacije o financijskim institucijama, ne određuju predmet, sadržajni ili vremenski opseg ili načine određivanja povrata.
Međutim, time što točke 15. i 25. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje ograničavaju mogućnost dodjele potpore za sanaciju „u obliku jamstava iz zajma ili zajma“ na „vremenski ograničene i povratne naravi“, oni se temelje na općoj pretpostavci, prema kojoj je potrebno vratiti svaku privremeno dodijeljenu prednost na ime potpore za sanaciju, u kojem god ona bila obliku, ako nisu ili više nisu ispunjeni uvjeti za njezinu privremenu dodjelu. Takvo tumačenje je u skladu s obilježjem povrata i prirodom potpore za sanaciju, čiji je jedini cilj da poduzetnik u teškoćama prebrodi kratko krizno razdoblje, nakon kojeg će se on ili sam oporaviti, što podrazumijeva njegovu obvezu povrata potpore, ili će dostaviti plan restrukturiranja ili likvidacije. U slučaju državnog jamstva to načelo nužno zahtijeva povrat gospodarske prednosti koju je navedeno jamstvo donijelo korisniku tijekom razdoblja u kojemu mu je bilo dodijeljeno, jer samo njegovo poništenje ex nunc u tu svrhu nije dovoljno, već je, štoviše, u suprotnosti s pojmom povrata.
(t. 97., 98., 101., 102.)
6. U području državnih potpora, iz točke 4.2. Komunikacije Komisije o primjeni članaka 87. i 88. EZ‑a na državne potpore u obliku jamstava proizlazi da, ako Komisija zaključi da ne postoji tržišna cijena predmetnog jamstva, ona mora izračunati element potpore „na isti način kao i ekvivalent potpore za povlašteni zajam“, a da pritom samoograničenjem u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti ne može izbjeći tu obvezu ili odstupiti od načina izračuna.
(t. 109.)
7. U području povrata državnih potpora, uzimajući u obzir obveznost Komisijina nadzora državnih potpora, poduzetnici korisnici potpore načelno mogu imati legitimna očekivanja da je potpora zakonita samo ako je dodijeljena u skladu s postupkom iz članka 108. UFEU‑a, pri čemu pažljivi gospodarski subjekt mora uobičajeno biti u stanju uvjeriti se da je poštovan navedeni postupak. Osobito, kada je potpora provedena bez prethodnog obavještavanja Komisije te je u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a nezakonita, korisnik potpore u tom trenutku ne može imati legitimna očekivanja glede pravilnosti njezine dodjele.
U tom kontekstu, sama činjenica da u odluci kojom se odobrava hitna mjera spašavanja, čiji je cilj opstanak nesolventnih financijskih institucija, nije izričito navedena mogućnost naknadnog proglašenja nespojivosti, što bi moglo dovesti do ex tunc povrata dodijeljene prednosti, nije dovoljna da stvori takva legitimna očekivanja s obzirom na to da je Komisijin kasniji pristup bio u skladu s relevantnim pravilima o vremenskoj ograničenosti i povratnoj naravi potpora za sanaciju i s obzirom na to da je u odluci o pokretanju postupka nedvosmisleno navedeno da nije moguće potvrditi ili održati privremeno odobrenje predmetne potpore, kao ono sadržano u odluci kojom se odobrava hitna mjera spašavanja, čiji je cilj opstanak nesolventnih financijskih institucija, odlukom koju je bilo potrebno donijeti na kraju upravnog postupka ako nije dostavljen plan restrukturiranja.
Nadalje, ne može se prihvatiti argument korisnika prema kojemu su tijela države članice isključivo odgovorna za to što nije dostavljen plan restrukturiranja. Naime, čak i u pretpostavci da je to tako i neovisno o razlozima zbog kojih o tom planu nije bila obaviještena Komisija, ona ne može biti odgovorna za taj propust ili nastanak ikakvih legitimnih očekivanja korisnika s tim u vezi, osobito jer je ona poduzela sve primjerene mjere kako bi državu članicu potaknula da joj što prije dostavi plan restrukturiranja.
Također je bespredmetan i u svakom slučaju neosnovan argument prema kojemu bi određivanje povrata predstavljalo „sankciju“ za korisnika potpore te bi ozbiljno naštetilo interesima njegovih ulagača i vjerovnika. Naime, određivanje povrata nezakonite potpore ne predstavlja sankciju u užem smislu, nego mu je jedini cilj uspostava stanja koje je prethodilo dodjeli potpore.
Osim toga, korisnik potpore načelno ne može imati legitimna očekivanja da je potpora pravilna kada je ona kao ponovno produljenje državnog jamstva u ovom slučaju bila dodijeljena povrjeđujući obvezu prethodnog obavještavanja Komisije i zabranu provedbe navedene potpore na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a te je stoga bila nezakonita.
Naposljetku, obveza država članica da vrate nezakonite potpore i potpore nespojive s unutarnjim tržištem nije ograničena ili dovedena u pitanje time što je korisnik insolventan.
(t. 125., 129., 130., 132.‑134.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 139.)