Žalba koju je 21. prosinca 2022. podnijela Europska središnja banka protiv presude Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. listopada 2022. u predmetu T-502/19, Francesca Corneli/ESB

(predmet C-777/22 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska središnja banka (zastupnici: C. Hernández Saseta, A. Pizzolla, agenti, M. Lamandini, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Francesca Corneli, Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 12. listopada 2022., donesenu u predmetu Francesca Corneli/ESB (T-502/19, neobjavljena, EU:T:2022:627), u dijelu u kojem su njome poništene odluke ESB-a od 1. siječnja 2019. i 29. ožujka 2019.; te u tu svrhu

utvrdi da je tužba koju je Općem sudu podnijela Francesca Corneli nedopuštena u smislu članka 263. stavka 4. UFEU-a i slijedom toga odbaci je u cijelosti;

podredno, utvrdi zakonitost odluka ESB-a u pogledu predmeta ovog postupka i, po potrebi, uputi predmet Općem sudu kako bi on odlučio o tužbenim zahtjevima koji nisu razmatrani u pobijanoj presudi; te

naloži Francesci Corneli snošenje troškova koje je ESB imao u oba stupnja postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe Europska središnja banka iznosi dva žalbena razloga.

Prvim žalbenim razlogom ESB ističe da je Opći sud počinio brojne pogreške koje se tiču prava, dijelom temeljene na iskrivljavanju činjenica, prilikom ocjene procesne legitimacije i pravnog interesa Francesce Corneli, koja ne ispunjava uvjete iz članka 263. stavka 4. UFEU-a. Konkretno, ESB smatra da je Opći sud:

i.     iskrivio relevantne činjenice kada je utvrdio da su poništene odluke utjecale na navodno postojeća „prava” Francesce Corneli kao dioničarke društva Banca Carige, koja u stvarnosti ne postoje niti na njih te odluke imaju utjecaja;

ii.    počinio pogrešku koja se tiče prava kada je poništenim odlukama pripisao izravni učinak na pravnu situaciju Francesce Corneli, koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila jedan od preko 35 000 malih dioničara društva Banca Carige;

iii.    počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Francesca Corneli osobno zainteresirana za poništene odluke jer je pogođena u jednom svojem svojstvu – svojstvu dioničara društva Banca Carige – koje je, prema navodima Općeg suda, isključivo određuje, pa je stoga osobno zainteresirana za poništene odluke;

iv.    počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Francesca Corneli ima interes za poništenje poništenih odluka koji se razlikuje od interesa adresata tih odluka, odnosno društva Banca Carige, pri čemu taj zaključak nije u skladu s ustaljenom sudskom praksom o iznimnim slučajevima kad može postojati pravni interes člana društva.

Drugim žalbenim razlogom ESB ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene pravne osnove koju je ESB koristio za donošenje poništenih odluka, s obzirom na to da „značajno pogoršanje stanja kreditne institucije”, kao izraz ozbiljnih okolnosti koje se analitički opisuju u poništenim odlukama, spada u pretpostavke za poduzimanje mjere izvanredne uprave. Konkretno, ESB smatra da je Opći sud:

i.    odbacio tumačenje koje su nacionalni sudovi dali u pogledu članka 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama te da je stoga počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja te odredbe i dosega upućivanja u toj odredbi na članak 69.octiesdieces stavak 1. točku (b) Pročišćenog teksta Zakona o bankama;

ii.    počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije u cijelosti uzeo u obzir nacionalno pravo iz kojeg je jasno razvidna namjera talijanskog zakonodavca da potpuno i pravilno prenese Direktivu 2014/59/EU¹ ;

iii.    počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije uzeo u obzir kontekstualno i teleološko tumačenje članaka 69.octiesdiecies i 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama s obzirom na cilj mjera rane intervencije, uključujući i izvanrednu upravu;

iv.    počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da tumačenje u skladu s člankom 70. Pročišćenog teksta Zakona o bankama u kontekstu članka 29. Direktive 2014/59/EU, predstavlja contra legem tumačenje talijanskog propisa.

____________

¹     Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)