PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
25. rujna 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Zajednice BLUECO – Raniji verbalni žig Zajednice BLUECAR – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Razlikovni karakter ranijeg žiga – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Zahtjev intervenijenta za preinaku – Članak 65. stavak 4. Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑684/13,
Copernicus‑Trademarks Ltd, sa sjedištem u Borehamwoodu (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju L. Pechan i S. Körber, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa A. Schifko, u svojstvu agenta,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:
Bolloré SA, sa sjedištem u Ergué-Gabéricu (Francuska), koji je zastupao B. Fontaine, a zatim O. Legrand, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 8. listopada 2013. (predmet R 2029/2012‑1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Bolloréa SA i Copernicus‑Trademarksa Ltd,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. E. Martins Ribeiro, predsjednica, S. Gervasoni (izvjestitelj) i L. Madise, suci,
tajnik: C. Heeren, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 23. prosinca 2013.,
uzimajući u obzir OHIM‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 26. svibnja 2014.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 23. svibnja 2014.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 1. rujna 2014.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na repliku podnesen tajništvu Općeg suda 24. studenoga 2014.,
nakon rasprave održane 24. ožujka 2015., na kojoj tužitelj nije sudjelovao,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 9. veljače 2011. Copernicus Eood Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak BLUECO.
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju ponajprije razredu 12. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Vozila i njihovi dijelovi i popratna oprema“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 139/2011 od 26. srpnja 2011.
5 Dana 26. listopada 2011. intervenijent Bolloré SA na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 podnio je prigovor protiv registracije žiga zatražene za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na ranijem verbalnom žigu Zajednice BLUECAR, registriranom 23. kolovoza 2006. pod brojem 4597621, za proizvode koji pripadaju ponajprije razredu 12. te odgovaraju sljedećem opisu: „Vozila; električni motori i prijenosni uređaji za prethodno spomenuta vozila na električni pogon“.
7 U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
8 Dana 20. kolovoza 2012. prijava žiga prenesena je na tužitelja, Copernicus‑Trademarks Ltd.
9 Odlukom od 31. kolovoza 2012. Odjel za prigovore prihvatio je prigovor.
10 Tužitelj je 30. listopada 2012. OHIM‑u podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
11 Dana 10. travnja 2013. tužitelj je zatražio ograničenje popisa proizvoda iz prijave žiga na „vozila, osim njihovih dijelova i sastavnica“, koji pripadaju u razred 12. OHIM je prihvatio to ograničenje i pozvao intervenijenta da odluči hoće li, s obzirom na novu specifikaciju proizvoda, povući prigovor. Intervenijent nije postupio po tom pozivu.
12 Odlukom od 8. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu. Preciznije, smatralo je da je relevantno područje Europska unija, da se relevantna javnost sastoji od konačnih potrošača čiji je stupanj pažnje povećan kad je riječ o skupim proizvodima (točka 20. pobijane odluke) te da su proizvodi na koje se odnosi prijavljeni žig istovjetni onima obuhvaćenima ranijim žigom (točka 21. pobijane odluke). Nadalje, žalbeno je vijeće navelo da je raniji žig sadržavao pojmove „blue“ i „car“, pri čemu potonji opisuje izravno proizvode o kojima je riječ te slijedom toga predstavlja najslabiji pojam tog žiga (točka 24. pobijane odluke). Zatim, žalbeno je vijeće zaključilo da se na temelju dokaza koje je pružio intervenijent nije moglo utvrditi da je raniji žig uporabom stekao povećan razlikovni karakter te je zaključilo da je imao prosječan suštinski razlikovni karakter (točka 25. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće smatralo i da postoji vizualna sličnost između suprotstavljenih znakova, s obzirom na to da im je prvih pet slova jednako i istog redoslijeda (točka 26. pobijane odluke). S fonetskoga gledišta, žalbeno je vijeće smatralo da su suprotstavljeni znakovi općenito vrlo slični za anglofonu javnost, koja čini znatan dio relevantne javnosti, zbog istog izgovora elementa „blue“, zajedničkog obama znakovima, i zbog sličnog izgovora elemenata „co“ i „car“ (točka 27. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće usto smatralo da su znakovi konceptualno slični za anglofonu javnost zbog prisutnosti pojma „blue“ u obama znakovima (točka 28. pobijane odluke). Budući da su suprotstavljeni znakovi općenito slični (točka 29. pobijane odluke), a proizvodi o kojima je riječ istovjetni, i s obzirom na to da je u skladu sa sudskom praksom dovoljno smatrati da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u odnosu na samo jedan dio relevantne javnosti, žalbeno je vijeće zaključilo da nije moguće isključiti vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih znakova (točke 30. do 33. pobijane odluke).
Zahtjevi stranaka
13 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu odluku i odbije prigovor u cijelosti;
– naloži OHIM‑u i intervenijentu snošenje troškova ovog postupka i troškova postupka pred žalbenim vijećem OHIM‑a.
14 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
15 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– naloži tužitelju da dokaže svoj pravni interes;
– priloge K 5 do K 27 koje je podnio tužitelj odbaci kao nedopuštene;
– potvrdi pobijanu odluku, osim dijela u kojem stoji da raniji žig ima povećanu zaštitu zbog prepoznatljivosti koju uživa na tržištu;
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Pravni interes
16 U odgovoru na tužbu intervenijent je osporio pravni interes tužitelja, koji je prijavu spornog žiga ustupio društvu Ivo‑Kermartin, te je zatražio od Općeg suda da od tužitelja zatraži da podnese dokaze postojanja svojeg pravnog interesa.
17 U odgovoru na repliku tužitelj je podnio punomoć za društvo Ivo‑Kermartin, koje je novi nositelj prijave žiga, navodeći da je ono na temelju te punomoći ovlašteno nastaviti s njegovim pravnim postupkom u vlastitom interesu i u svoje ime. Slijedom toga, smatra da je „ovlašteno podnijeti [svoju] tužbu“ na temelju odredaba članka 65. stavka 4. Uredbe br. 207/2009.
18 Tijekom rasprave intervenijent je naveo da više ne osporava tužiteljev pravni interes, a OHIM je naveo da prepušta Općem sudu odluku o pitanju je li u konkretnom slučaju o tome potrebno odlučiti.
19 U okolnostima ovog slučaja najprije valja odlučiti o meritumu predmeta, bez odlučivanja o tužiteljevu pravnom interesu (vidjeti u tom smislu presude od 26. veljače 2002., Vijeće/Boehringer, C‑23/00 P, Zb., EU:C:2002:118, t. 50. do 52. i od 23. listopada 2007, Poljska/Vijeće, C‑273/04, Zb., EU:C:2007:622, t. 33.).
Dopuštenost određenih tvrdnji i dokaza prvi put iznesenih pred Općim sudom
20 Uvodno valja utvrditi, kao što su to istaknuli OHIM i intervenijent, da je tužitelj Općem sudu podnio nekoliko dokumenata koji nisu bili podneseni tijekom postupka pred žalbenim vijećem u prilog svojoj argumentaciji prvi put iznesenoj pred Općim sudom u skladu s kojom se pojam „blue“, osobito u automobilskom sektoru, odnosi na poštovanje okoliša.
21 Naime, za razliku od onoga što tvrdi tužitelj, iz spisa proizlazi da on pred OHIM‑ovim instancijama nije iznio nijednu tvrdnju s ciljem dokazivanja da se pojam „blue“ odnosi na poštovanje okoliša. Također, tužitelj pred OHIM‑om nije podnio priloge K 5 do K 25.
22 Valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, Opći sud ne može u okviru nadzora zakonitosti odluka žalbenih vijeća OHIM‑a preispitivati činjenične okolnosti s obzirom na dokaze koji su pred njim prvi put izneseni (presude od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, Zb., EU:C:2008:739, t. 136. do 144. i od 10. studenoga 2011., LG Electronics/OHIM, C‑88/11 P, EU:C:2011:727, t. 25.). Također, stranke ne mogu u postupku pred Općim sudom iznositi činjenice koje nisu iznijele pred OHIM‑ovim instancijama (gore navedene presude Les Éditions Albert René/OHIM, EU:C:2008:739, t. 137. i LG Electronics/OHIM, EU:C:2011:727, t. 25.). Slijedom navedenog, činjenice koje tužitelj nije iznio pred OHIM‑ovim instancijama i dokaze podnesene prvi put pred Općim sudom treba smatrati nedopuštenima.
23 Također, Prilog K 26, koji sadržava presudu Bundespatentgerichta (Savezni patentni sud, Njemačka) od 24. studenoga 2010., koji nije bio podnesen žalbenom vijeću i koji je istovjetan Prilogu K 29, ne može se isticati kao dokaz o činjenicama u ovom predmetu. Naime, iako se odluke nacionalnih sudova načelno mogu prvi put podnijeti Općem sudu, one se ne mogu isticati kao dokaz o činjenicama u predmetu koji se vodi pred Općim sudom (vidjeti u tom smislu presudu od 12. studenoga 2008., Lego Juris/OHIM – Mega Brands (Brique de Lego rouge), T‑270/06, Zb., EU:T:2008:483, t. 22. i 23.).
Dopuštenost intervenijentova zahtjeva za preinaku
24 Intervenijent, iako, kao i OHIM, zahtijeva odbijanje tužbe, ipak od Općeg suda traži da potvrdi pobijanu odluku, osim dijela u kojem stoji da raniji žig ima povećanu zaštitu zbog prepoznatljivosti koju uživa na tržištu. Naime, intervenijent osporava ocjenu žalbenog vijeća iz točke 25. pobijane odluke, u skladu s kojom elementi koje je podnio nisu dostatno dokazali da je raniji žig bio upotrebljavan takvim intenzitetom da je stekao određeni stupanj prepoznatljivosti kod relevantnih potrošača u Uniji te da je stoga imao samo prosječan razlikovni karakter. Intervenijent zahtijeva da se pobijana odluka u tom dijelu „ukine“ ili barem, „potvrdi u dijelu u kojem je ranijem žigu priznat prosječan razlikovni karakter“.
25 Takav zahtjev treba tumačiti kao zahtjev za preinaku pobijane odluke, kao što je to intervenijent, uostalom, i priznao na raspravi, precizirajući da je taj zahtjev podredne naravi. Naime, na temelju odredaba članka 134. stavka 3. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., intervenijent načelno u svojem odgovoru na tužbu može postaviti zahtjev za preinaku odluke žalbenog vijeća u pogledu pitanja koje nije istaknuto u tužbi.
26 OHIM je na raspravi naveo da zahtjev za preinaku pobijane odluke treba odbaciti kao nedopušten.
27 Valja podsjetiti da je odredbama članka 65. stavka 4. Uredbe br. 207/2009 predviđeno da tužbu Općem sudu protiv odluke žalbenog vijeća OHIM‑a može podnijeti svaka stranka u postupku pred žalbenim vijećem „za koju je njegova odluka nepovoljna“. Usto, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, tužiteljev pravni interes nužna je pretpostavka za podnošenje bilo kojeg pravnog sredstva (rješenje od 31. srpnja 1989., S./Komisija, 206/89 R, Zb., EU:C:1989:333, t. 8.) te mora, s obzirom na predmet pravnog sredstva, postojati u stadiju njegova podnošenja jer je u protivnom ono nedopušteno (presuda od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, Zb., EU:C:2007:322, t. 42.). Pravni interes pretpostavlja da pravno sredstvo može svojim ishodom stranci koja ga je podnijela pružiti određenu korist (presuda od 17. travnja 2008., Flaherty i dr./Komisija, C‑373/06 P, C‑379/06 P i C‑382/06 P, Zb., EU:C:2008:230, t. 25.).
28 U skladu sa sudskom praksom, za odluku žalbenog vijeća kojom je prihvaćen zahtjev jedne od stranaka pred tim vijećem na temelju jednog od razloga odbijanja registracije ili ništavosti žiga ili, općenitije, na temelju samo jednog dijela argumentacije te stranke, neovisno o tome što je druge razloge ili tvrdnje iste stranke možda propušteno ispitati ili su odbijeni, treba smatrati kao da je njome udovoljeno zahtjevima te stranke (presuda od 14. prosinca 2011., Völkl/OHIM – Marker Völkl (VÖLKL), T‑504/09, Zb., EU:T:2011:739, t. 26.; u tom smislu vidjeti također rješenje od 14. srpnja 2009., Hoo Hing/OHIM – Tresplain Investments (Golden Elephant Brand), T‑300/08, EU:T:2009:275, t. 29. do 37.; vidjeti po analogiji presudu od 17. rujna 1992., NBV i NVB/Komisija, T‑138/89, Zb., EU:T:1992:95, t. 30. do 35.).
29 U ovom slučaju, s obzirom na to da je intervenijentov prigovor protiv registracije žiga za koji je podnesena prijava, utemeljen na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, u cijelosti prihvaćen, valja zaključiti da je pobijanom odlukom udovoljeno njegovim zahtjevima.
30 Točno je da iz uvodne izjave 8. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu ovisi, među ostalim, o prepoznatljivosti žiga na tržištu. Također, s obzirom na to da je vjerojatnost dovođenja u zabludu to veća što je veći razlikovni karakter žiga, žigovi većeg razlikovnog karaktera, bilo suštinski, bilo zbog prepoznatljivosti od strane javnosti, uživaju širu zaštitu od onih manjeg razlikovnog karaktera (vidjeti po analogiji presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., EU:C:1997:528, t. 24.; od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 18. i od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, Zb., EU:C:1999:323, t. 20.).
31 Međutim, s obzirom na to da je žalbeno vijeće zaključilo da je postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih žigova i da je prihvatilo prigovor, iako nije priznalo povećan razlikovni karakter nastao uporabom ranijeg žiga, moguća preinaka pobijane odluke samo u pogledu ocjene žalbenog vijeća o stupnju razlikovnosti i prepoznatljivosti ranijeg žiga ne bi utjecala na prava kojima intervenijent raspolaže na temelju tog žiga i koja spomenuta odluka nije ugrozila. U prilog svojem zahtjevu za preinaku intervenijent je pojasnio da traži da se pobijana odluka potvrdi barem u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje prosječnog razlikovnog karaktera spomenutog žiga.
32 Slijedom navedenog, intervenijentov zahtjev za preinaku valja odbaciti kao nedopušten.
Meritum
33 Tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
34 Tužitelj tvrdi da u pogledu suprotstavljenih znakova ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu. Najprije ističe da raniji žig ima samo vrlo slab razlikovni karakter, s obzirom na to da je pojam „blue“ opisni i često upotrebljavan u žigovima registriranima u automobilskom sektoru. Tužitelj nadalje smatra da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da su suprotstavljeni znakovi bili vizualno slični, s obzirom na to da se žig za koji je podnesena prijava trebao identificirati po tome što sadržava pojmove „blue“ i „eco“. Na fonetskom planu dva znaka znatno se razlikuju. Naposljetku, znakovi nisu slični ni na konceptualnom planu, s obzirom na razliku u njihovim završnim dijelovima.
35 OHIM i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.
36 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu obuhvaća i vjerojatnost povezivanja s ranijim žigom.
37 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji kada javnost može vjerovati da predmetni proizvodi i usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema istoj toj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
38 Ocjenu vjerojatnosti dovođenja suprotstavljenih žigova u zabludu koju je provelo žalbeno vijeće valja ispitati s obzirom na ta načela.
Relevantna javnost
39 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u okviru općenite procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu valja uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda koji je uobičajeno informiran, razumno pažljiv i oprezan. Isto tako valja uzeti u obzir činjenicu da stupanj pažnje prosječnog potrošača može varirati u odnosu na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, Zb., EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
40 U ovom slučaju žalbeno je vijeće ispravno u točki 20. pobijane odluke, a da time ne proturječi tužitelju, utvrdilo da, s obzirom na to da su proizvodi na koje se odnose suprotstavljeni žigovi višeg cjenovnog ranga, ciljanu javnost čini konačni potrošač povećane pažnje. Usto, s obzirom na to da je raniji žig bio žig Zajednice, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba ocjenjivati u odnosu na cjelokupnu javnost Unije.
Usporedba proizvoda
41 Žalbeno je vijeće u točki 21. pobijane odluke ispravno zaključilo, a što tužitelj nije osporio, da su proizvodi o kojima je riječ, koji svi pripadaju u razred 12., istovjetni, unatoč ograničenju prvotnog popisa proizvoda na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava tijekom žalbenog postupka pred OHIM‑om.
Usporedba znakova
42 Ponajprije treba podsjetiti da se opća ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova temelji na dojmu koji oni ostavljaju, posebice uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječan potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ima odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu, prosječan potrošač redovito opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
43 U točkama 26. do 29. pobijane odluke žalbeno je vijeće zaključilo da su znakovi slični na vizualnom planu te da postoji općenito velika fonetska sličnost za anglofone potrošače i konceptualna sličnost u pogledu njihova početnog dijela „blue“ za anglofonu javnost.
– Vizualna sličnost
44 U točki 26. pobijane odluke žalbeno je vijeće istaknulo da znakovi o kojima je riječ imaju zajedničkih prvih pet slova, poredanih istim redoslijedom, te da ta slova čine većinu svakog od znakova. Budući da potrošač obraća više pažnje na početak verbalnog žiga, žalbeno je vijeće zaključilo da postoji vizualna sličnost znakova o kojima je riječ.
45 Tužitelj smatra da znakovi na vizualnom planu nisu slični. Tako tvrdi da slovo „e“ žiga za koji je podnesena prijava ima dvojaku upotrebu i da se žig za koji je podnesena prijava stoga identificira na način da sadržava pojmove „blue“ i „eco“, dva uobičajena pojma u engleskom jeziku. Također, uobičajeno je u praksi skratiti pojam „blue“ u „blu“ pa stoga mnogi žigovi sadržavaju element „blu“. Slijedom toga, dva znaka o kojima je riječ jasno se razlikuju u svojem drugom dijelu. Kad je riječ o kratkim znakovima, male su razlike dovoljne da se stvori ukupan različit dojam. Usto, žig za koji je podnesena prijava sadržava tri sloga, dok raniji žig sadržava samo dva.
46 Valja podsjetiti da je prilikom ocjene vizualne sličnosti dvaju verbalnih žigova važnija prisutnost više slova istog redoslijeda u svakome od njih (presuda od 25. ožujka 2009., Kaul/OHIM – Bayer (ARCOL), T‑402/07, Zb., EU:T:2009:85, t. 83.).
47 U ovom predmetu nesporno je da raniji žig i žig za koji je podnesena prijava, koji se sastoje od sedam odnosno šest slova, imaju zajedničkih prvih pet slova, odnosno „b“, „l“, „u“, „e“ i „c“, pri čemu žig za koji je podnesena prijava sadrži i slovo „o“, a raniji žig slova „a“ i „r“. Taj zajednički dio dvaju suprotstavljenih znakova dovodi do vizualne sličnosti, to više što javnost općenito obraća više pozornosti na početni dio verbalnih žigova (vidjeti presudu od 6. lipnja 2013., Celtipharm/OHIM – Alliance Healthcare France (PHARMASTREET), T‑411/12, EU:T:2013:304, t. 25. i navedenu sudsku praksu).
48 Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje tužiteljevom tvrdnjom prema kojoj se žig za koji je podnesena prijava percipira na način da sadržava dva pojma, „blue“ i „eco“, te na način da je sastavljen od tri sloga. Naime, valja utvrditi da žig za koji je podnesena prijava sadržava samo jednu riječ, koja je u svojem najprirodnijem izgovoru, osobito za anglofonog govornika, sastavljena od dvaju slogova (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2015., Copernicus‑Trademarks/OHIM – Blue Coat Systems (BLUECO), T‑685/13, EU:T:2015:38, t. 35.), te da tužitelj nije podnio nijedan relevantan dokaz u prilog svojoj tvrdnji. Usto, iako zbog slova „a“ i „r“ na kraju ranijeg žiga i slova „o“ na kraju žiga za koji je podnesena prijava nije moguće zaključiti da su znakovi jednaki, ti elementi, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, ne utječu na ukupan dojam tih žigova.
49 Slijedom toga, žalbeno je vijeće ispravno zaključilo da su dva znaka vizualno slična.
– Fonetska sličnost
50 Žalbeno je vijeće u točki 27. pobijane odluke zaključilo da su znakovi o kojima je riječ općenito vrlo slični s fonetskoga gledišta za anglofone potrošače, za koje se element „blue“, zajednički obama znakovima, izgovara jednako, a elementi „co“ i „car“ izgovaraju se slično. Žalbeno je vijeće usto smatralo da mogućnost da se žig za koji je podnesena prijava u određenim jezicima izgovara „blou eco“ za znatan dio relevantnih potrošača ne utječe na spomenutu fonetsku sličnost.
51 Tužitelj tvrdi da dva znaka imaju znatne fonetske razlike, s obzirom na to da žig za koji je podnesena prijava sadržava tri sloga, dok je raniji žig sadržavao samo dva. Podredno, žalbeno vijeće ističe da su redoslijed i kombinacija slogova dvaju znakova vrlo različiti, s obzirom na to da postoji izražena stanka između samoglasnika „u“ i „e“ žiga za koji je podnesena prijava. Žalbeno vijeće naposljetku tvrdi da se zadnji slogovi suprotstavljenih znakova ne izgovaraju slično.
52 Uvodno, važno je podsjetiti da je za odbijanje registracije žiga dovoljno da vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji samo za jedan dio relevantne javnosti (vidjeti presudu od 18. rujna 2012., Scandic Distilleries/OHIM – Bürgerbräu, Röhm & Söhne (BÜRGER), T‑460/11, EU:T:2012:432, t. 52. i navedenu sudsku praksu).
53 Kad je riječ o anglofonoj javnosti, važno je istaknuti, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, da ona neće dati dvojak značaj središnjem samoglasniku žiga za koji je podnesena prijava, s obzirom na to da je pojam „blue“ dio uobičajenog vokabulara. Slijedom toga, ta javnost neće smatrati da žig za koji je podnesena prijava sadržava tri sloga, nego će smatrati da sadržava dva te neće učiniti stanku između samoglasnika „u“ i „e“ žiga za koji je podnesena prijava (vidjeti u tom smislu presudu BLUECO, t. 48. supra, EU:T:2015:38, t. 40.).
54 Usto, na temelju zajedničkog elementa „blue“ u početnom dijelu suprotstavljenih znakova može se zaključiti da su oni fonetski vrlo slični. Također, iako je žalbeno vijeće pogrešno istaknulo da bi anglofoni potrošači elemente „car“ i „co“ slično izgovorili, ti nastavci za anglofonu javnost nisu vrlo različiti, s obzirom na to da ona stavlja naglasak pri izgovoru slova „c“ i priguši u izgovoru završno „r“ elementa „car“. Naposljetku, tužitelj ne može valjano tvrditi da slovo „o“ zadnjeg sloga žiga za koji je podnesena prijava dominira njegovim ukupnim fonetskim dojmom.
55 Žalbeno je vijeće stoga valjano zaključilo da su dva znaka s fonetskoga gledišta za velik dio relevantne javnosti vrlo slična.
– Konceptualna sličnost
56 Tužitelj smatra da suprotstavljeni znakovi s konceptualnoga gledišta nisu slični, s obzirom na to da je raniji žig relevantna javnost percipirala kao opisnu oznaku, a dva su se znaka znatno razlikovala u završnim dijelovima.
57 Kao što je to istaknulo žalbeno vijeće u točki 28. pobijane odluke i kao što je, uostalom, i tužitelj priznao, anglofona javnost percipirat će pojam „blue“, prisutan u obama znakovima, kao oznaku plave boje. S druge strane, ista će ta javnost pojam „car“ ranijeg žiga percipirati u značenju „vozilo“ te ga razlikovati od nastavka „co“ žiga za koji je podnesena prijava, koji za njih ili neće imati nikakva značenja ili će biti shvaćen kao kratica pojma „company“. Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, relevantna javnost neće žig za koji je podnesena prijava shvatiti na način da ga treba rastaviti na dva pojma, „blue“ i „eco“.
58 Slijedom toga, žalbeno je vijeće valjano zaključilo da su za određeni dio relevantne javnosti suprotstavljeni znakovi konceptualno slični u pogledu njihova početnog dijela, s obzirom na to da na temelju razlika u završnim dijelovima tih znakova nije moguće isključiti postojanje nedvojbene konceptualne sličnosti.
Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu
59 Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir i osobito sličnosti žigova i obilježenih proizvoda ili usluga. Slijedom toga, nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presude Canon, t. 30. supra, EU:C:1998:442, t. 17. i od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO avec cadre i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, Zb., EU:T:2006:397, t. 74.).
60 Opća ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova temelji se na dojmu koji oni ostavljaju, posebice uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente (presude od 14. listopada 2003., Phillips‑Van Heusen/OHIM – Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS), T‑292/01, Zb., EU:T:2003:264, t. 47. i od 7. rujna 2006., L & D/OHIM – Sämann (Aire Limpio), T‑168/04, Zb., EU:T:2006:245, t. 98.).
61 U ovom predmetu žalbeno je vijeće u točki 24. pobijane odluke prethodno navelo da je raniji žig sadržavao pojmove „blue“ i „car“, od kojih je potonji opisivao izravno proizvode o kojima je riječ te slijedom toga predstavljao najslabiji pojam tog žiga. Žalbeno je vijeće potom u točki 25. pobijane odluke zaključilo da se na temelju dokaza koje je podnio intervenijent ne može utvrditi da je raniji žig uporabom stekao povećan razlikovni karakter. Zaključilo je da je raniji žig prosječnog suštinskog razlikovnog karaktera.
62 Nadalje, kad je riječ o općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu, žalbeno je vijeće u točkama 30. do 33. pobijane odluke navelo da su proizvodi o kojima je riječ istovjetni i da su suprotstavljeni znakovi vizualno, fonetski i konceptualno slični za anglofonu javnost, koja predstavlja znatan dio relevantne javnosti. Žalbeno je vijeće pojasnilo da anglofona javnost pojam „car“ ranijeg žiga prepoznaje kao opisujući pojam proizvoda o kojima je riječ te ga slijedom toga smatra manje važnim u općoj ocjeni znakova.
63 Kao prvo, tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je raniji žig imao prosječan razlikovni karakter, s obzirom na to da je element „blue“ opisne naravi i sadržavaju ga mnogi žigovi registrirani u automobilskom sektoru.
64 Najprije valja odbiti tužiteljeve tvrdnje prema kojima je intervenijent namjeravao iskoristiti osobit ugled ranijeg žiga, koje nisu bile iznesene pred OHIM‑om. Naime, iz spisa proizlazi da je intervenijent pred Općim sudom samo naveo da je žalbeno vijeće trebalo priznati povećan razlikovni karakter ranijem žigu zbog njegove uporabe, a to je tvrdnja koju je već istaknuo pred OHIM‑om i koju je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci odbilo. U svakom slučaju, intervenijentov zahtjev za preinaku, koji se odnosi na ocjenu žalbenog vijeća razlikovnog karaktera koji je raniji žig stekao uporabom, odbačen je kao nedopušten (vidjeti točke 24. do 32. ove presude).
65 Nadalje, valja podsjetiti da priznanje slabog razlikovnog karaktera ranijeg žiga ne sprečava samo po sebi da se utvrdi postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. travnja 2006., OHIM, C‑235/05 P, EU:C:2006:271, t. 42. do 45.). Naime, iako se razlikovni karakter ranijeg žiga mora uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, to je samo jedan od mnogih elemenata koji su dio te ocjene. Slijedom toga, čak i u slučaju ranijeg žiga sa slabim razlikovnim karakterom, može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu, osobito zbog sličnosti znakova i proizvoda ili usluga na koje se odnosi (vidjeti presude od 16. ožujka 2005., L’Oréal/OHIM – Revlon (FLEXI AIR), T‑112/03, Zb., EU:T:2005:102, t. 61. i navedenu sudsku praksu i od 13. prosinca 2007., Xentral/OHIM – Pages jaunes (PAGESJAUNES.COM), T‑134/06, Zb., EU:T:2007:387, t. 70. i navedenu sudsku praksu.).
66 U svakom slučaju, kao što je to navelo žalbeno vijeće, iako je istina da će anglofona javnost pojam „car“ ranijeg žiga prepoznati na način da on opisuje proizvode o kojima je riječ, tužitelj tijekom rasprave pred OHIM‑om nije podnio nijedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da se pojam „blue“ percipira na način da ima značenje koje odgovara proizvodima o kojima je riječ. Usto, sama činjenica da drugi žigovi registrirani u automobilskom sektoru također sadržavaju pojam „blue“, pod uvjetom da bude utvrđena, ne može biti dovoljna za zaključak da taj pojam relevantna javnost može percipirati na način da on isključivo opisuje značajke proizvoda o kojima je riječ. Slijedom toga, žalbeno je vijeće ispravno smatralo da je raniji žig u svojoj ukupnosti prosječnog razlikovnog karaktera.
67 Kao drugo, tužitelj smatra da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih žigova, vodeći računa osobito o povećanom stupnju pažnje relevantne javnosti.
68 Prije svega valja podsjetiti da je za odbijanje registracije žiga dovoljno da vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji samo za jedan dio relevantne javnosti (vidjeti točku 52. ove presude).
69 Iz prethodnih navoda proizlazi, s jedne strane, da su proizvodi o kojima je riječ istovjetni i, s druge strane, da su suprotstavljeni znakovi vizualno slični za cjelokupnu relevantnu javnost, fonetski vrlo slični za anglofonu javnost i konceptualno slični kad je riječ o njihovu početnom dijelu za anglofonu javnost. Slijedom toga, valja zaključiti da, unatoč povećanoj razini pažnje relevantne javnosti, postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu anglofone javnosti.
70 Vodeći računa o tim elementima, žalbeno vijeće nije povrijedilo članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 zaključivši da je u pogledu suprotstavljenih žigova postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu.
71 Zbog svih navedenih razloga, tužbu valja odbiti u cijelosti te nije potrebno izjasniti se o dopuštenosti tužiteljeva zahtjeva izloženog u prvoj točki tužbenog zahtjeva, a kojim traži da Opći sud u cijelosti odbije prigovor (vidjeti u tom smislu presude od 22. svibnja 2008., NewSoft Technology/OHIM – Soft (Presto! Bizcard Reader), T‑205/06, EU:T:2008:163, t. 70. i od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, Zb., EU:T:2009:14, t. 35. i 67.).
Troškovi
72 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da je tužitelj u bitnome izgubio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevima OHIM‑a i intervenijenta.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Zahtjev Bolloréa SA za preinaku tužbe se odbija.
3. Copernicus‑Trademarksu Ltd nalaže se snošenje troškova.
Martins Ribeiro | Gervasoni | Madise |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 25. rujna 2015.
Potpisi