Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ-BORDONE
od 27. lipnja 2024.(1)
Predmet C-579/23 P
Cunsorziu di i Salamaghji Corsi – Consortium des Charcutiers Corses,
Charcuterie Fontana,
Costa et fils,
L’Aziana,
Charcuterie Passoni,
Orezza – Charcuterie la Castagniccia,
Salaisons réunies,
Salaisons Joseph Pantaloni,
Antoine Semidei,
L’Atelu Corsu
protiv
Europske komisije
„Žalba – Poljoprivreda – Uredba (EU) br. 1151/2012 – Zaštita oznaka izvornosti (ZOI) i oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) – Odbijanje zahtjevâ za zaštićene oznake ‚Jambon sec de l’Île de Beauté’, ‚Lonzo de l’Île de Beauté’ i ‚Coppa de l’Île de Beauté’ – Prihvatljivost nazivâ – Podsjećanje na ranije ZOI-je ‚Jambon sec de Corse/Prisuttu’, ‚Lonzo de Corse/Lonzu’ i ‚Coppa de Corse/Coppa di Corsica’ – Opseg nadzora Europske komisije nad zahtjevima za registraciju”
1. Predmetna žalba podnesena je protiv presude Općeg suda od 12. srpnja 2023.(2), kojom je odbijena tužba za poništenje podnesena protiv Provedbene odluke (EU) 2021/1879(3), kojom su odbijena tri zahtjeva za registraciju zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (u daljnjem tekstu: ZOZP).
2. Europska unija ima vrlo razvijen sustav zaštite registriranih naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda(4). Taj sustav nedavno je ojačan, izmijenjen i unificiran i to od 13. svibnja 2024. Uredbom (EU) br. 2024/1143 utvrđuje se unificiraniji sustav za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode i stavlja izvan snage Uredba br. 1151/2012. Ta nova Uredba br. 2024/1143 nije primjenjiva na ovaj spor, ali njezine odredbe gotovo se ne razlikuju od odredaba Uredbe br. 1151/2012 u pogledu pitanja postavljenih u ovom predmetu(5).
3. U Uredbi br. 1151/2012 utvrđuje se zajednički i centralizirani sustav zaštite za cijelu Uniju, neovisno o tome je li riječ o zaštićenim oznakama izvornosti (u daljnjem tekstu: ZOI) ili ZOZP-ovima.
4. Zahtjevi za zaštitu ZOZP-ova obrađuju se u složenom upravnom postupku, uz sudjelovanje nacionalnih tijela i Europske komisije.
5. Sud je dosad u pravilu odlučivao o sporovima koji su se odnosili na „nacionalnu” fazu tog postupka. Predmetna žalba omogućit će mu da analizira u kojoj mjeri Komisija može u „europskoj” fazi postupka odbiti upis u registar(6) različitih ZOZP-ova koje su prethodno odobrila francuska tijela.
I. Pravni okvir: Uredba br. 1151/2012
6. Uvodna izjava 58. glasi:
„Da bi se osiguralo da registrirani nazivi oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta ispunjavaju uvjete propisane ovom Uredbom, zahtjeve bi trebala ispitati nacionalna tijela dotične države članice, poštujući minimalne zajedničke odredbe koje uključuju nacionalni postupak prigovora. Komisija bi potom trebala pomno pregledati zahtjeve kako bi se osiguralo da nema očitih grešaka i da se poštuje pravo Unije i interesi dionika izvan države članice podnošenja zahtjeva.”
7. U članku 13. („Zaštita”) navodi se:
„1. Registrirani nazivi zaštićeni su od:
[…]
(b) bilo kakve zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili usluga, ili ako je naziv proizvoda preveden, ili ako mu je dodan izraz poput ‚stil’, ‚tip’, ‚metoda’, ‚kako se proizvodi u’, ‚imitacija’ ili slično, uključujući slučajeve kada se ti proizvodi koriste kao sastojak;
[…]
3. Države članice poduzimaju odgovarajuće administrativne i pravosudne korake za sprječavanje ili zaustavljanje nezakonite upotrebe zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, kako je navedeno u stavku 1., koje se proizvode ili stavljaju na tržište u toj državi članici.
[…].”
8. Člankom 49. („Zahtjev za registraciju naziva”) određuje se:
„1. Zahtjevi za registraciju naziva prema sustavima kvalitete iz članka 48. mogu podnijeti samo skupine koje rade s proizvodima čije nazive treba registrirati.
[…]
2. Kada se zahtjev u okviru sustava iz glave II. odnosi na zemljopisno područje u državi članici ili zahtjev prema sustavu iz glave III. podnosi skupina s poslovnim nastanom u državi članici, zahtjev se upućuje nadležnim tijelima te države članice.
Država članica razmatra zahtjev na adekvatan način kako bi provjerila je li on utemeljen i ispunjava li uvjete odgovarajućeg sustava.
3. Kao dio razmatranja iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka, država članica pokreće nacionalni postupak prigovora, osiguravajući objavu zahtjeva i određujući razuman rok u kojem svaka fizička ili pravna osoba koja ima legitimni interes i koja ima poslovni nastan ili boravište na njezinom državnom području može uložiti prigovor na zahtjev.
Država članica ispituje prihvatljivost prigovora zaprimljenih u okviru sustava iz glave II. s obzirom na kriterije iz članka 10. stavka 1., ili prihvatljivost prigovora zaprimljenih u okviru sustava iz glave III. s obzirom na kriterije iz članka 21. stavka 1.
4. Ako, nakon ocjene zaprimljenih prigovora, država članica smatra da je udovoljeno zahtjevima ove Uredbe, može donijeti pozitivnu odluku i Komisiji podnijeti dokumentaciju o zahtjevu. U tom će slučaju obavijestiti Komisiju o prihvatljivim prigovorima koje je zaprimila od fizičke ili pravne osobe koje su predmetne proizvode zakonito stavljale na tržište upotrebljavajući dotične nazive u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina prije datuma objave iz stavka 3.
Država članica osigurava objavu svoje pozitivne odluke i mogućnost žalbe svake fizičke ili pravne osobe koja ima legitiman interes.
Država članica osigurava objavu verzije specifikacije proizvoda na kojoj se temelji njezina pozitivna odluka, kao i elektronički pristup specifikaciji proizvoda.
U pogledu zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, država članica također osigurava odgovarajuću objavu verzije specifikacije proizvoda na osnovi koje Komisija donosi svoju odluku sukladno članku 50. stavku 2.
5. Kada se zahtjev u okviru sustava iz glave II. odnosi na zemljopisno područje u trećoj zemlji, ili kada zahtjev u okviru sustava iz glave III. priprema skupina s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, zahtjev se podnosi Komisiji, bilo izravno ili putem nadležnih tijela dotične treće zemlje.
[…].”
9. Članak 50. („Razmatranje od strane Komisije i objava u svrhu prigovora”) glasi:
„1. Komisija na odgovarajući način razmatra svaki zahtjev zaprimljen sukladno članku 49., kako bi provjerila njegovu opravdanost i ispunjavanje uvjeta odgovarajućeg sustava. To razmatranje ne bi smjelo trajati dulje od šest mjeseci. Ako se to razdoblje produlji, Komisija pisanim putem podnositelju zahtjeva obrazlaže razloge produljenja.
Komisija, najmanje svakog mjeseca, objavljuje popis naziva za koje su joj podneseni zahtjevi za registraciju, kao i datum podnošenja zahtjeva.
[…].”
10. Člankom 52. („Odluka o registraciji”) određuje se:
„1. Kada, na temelju informacija dostupnih Komisiji iz razmatranja provedenog sukladno članku 50. stavku 1. prvom podstavku, Komisija smatra da nisu ispunjeni uvjeti za registraciju, ona donosi provedbene akte kojim se odbija zahtjev. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 57. stavka 2.
2. Ako Komisija ne zaprimi nikakav prigovor odnosno nikakvu prihvatljivu obrazloženu izjavu o prigovoru prema članku 51., ona donosi provedbene akte, bez primjene postupka iz članka 57. stavka 2., kojima se registrira naziv.
3. Ako Komisija zaprimi prihvatljivu obrazloženu izjavu o prigovoru, ona, nakon odgovarajućih savjetovanja iz članka 51. stavka 3. te uzimajući u obzir rezultate tih savjetovanja:
(a) ako je sporazum postignut, registrira naziv provedbenim aktima donesenim bez primjene postupka iz članka 57. stavka 2. te, prema potrebi, mijenja informacije objavljene sukladno članku 50. stavku 2., pod uvjetom da te izmjene nisu značajne; ili
(b) ako sporazum nije postignut, donosi provedbene akte kojima odlučuje o registraciji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 57. stavka 2.
4. Akti o registraciji i odluke o odbijanju objavljuju se u Službenom listu Europske unije.”
II. Okolnosti spora
11. Okolnosti spora opisuju se u točkama 4. do 9. pobijane presude i mogu se sažeti na sljedeći način:
12. Nazivi „Jambon sec de Corse”/„Jambon sec de Corse – Prisuttu”, „Lonzo de Corse”/„Lonzo de Corse – Lonzu” i „Coppa de Corse”/„Coppa de Corse – Coppa di Corsica” registrirani su 28. svibnja 2014. kao ZOI-ji trima provedbenim uredbama(7).
13. U prosincu 2015. udruženje Consortium des Charcutiers Corses podnijelo je francuskim nacionalnim tijelima sedam zahtjeva za registraciju kao ZOZP-ova u skladu s Uredbom br. 1151/2012. Sedam zahtjeva odnosilo se na sljedeće nazive: „Jambon sec de l’Île de Beauté”, „Coppa de l’Île de Beauté”, „Lonzo de l’Île de Beauté”, „Saucisson sec de l’Île de Beauté”, „Pancetta de l’Île de Beauté”, „Figatelli de l’Île de Beauté” i „Bulagna de l’Île de Beauté”.
14. Ministre de l’Agriculture et de l’Alimentation (ministar poljoprivrede i prehrane, Francuska) te ministre de l’Économie et des Finances (ministar gospodarstva i financija, Francuska) donijeli su 20. travnja 2018. sedam odluka o homologaciji sedam odgovarajućih specifikacija proizvoda s ciljem njihova prosljeđivanja Komisiji na odobrenje.
15. Sindikat u čijem su posjedu(8) specifikacije proizvoda ZOI-ja „Jambon sec de Corse – Prisuttu”, „Coppa de Corse – Coppa di Corsica” i „Lonzo de Corse – Lonzu” je tužbama koje je 27. lipnja 2018. podnio Conseilu d’État (Državno vijeće, Francuska) zatražio poništenje odluka od 20. travnja 2018. o homologaciji specifikacija proizvoda za nazive „Jambon sec de l’Île de Beauté”, „Coppa de l’Île de Beauté” i „Lonzo de l’Île de Beauté”. Prema mišljenju tog sindikata, konkretno, izraz „Île de Beauté” oponaša ili podsjeća na izraz „Corse” (Korzika) i, stoga, unosi zabunu u odnosu na nazive koji su već registrirani kao ZOI-ji.
16. Komisiji su francuska tijela 17. kolovoza 2018. dostavila sedam zahtjeva za registraciju naziva korzičkih kobasica kao ZOZP-ova.
17. Kad je riječ o zahtjevima za registraciju kao ZOZP-ova nazivâ „Jambon sec de l’Île de Beauté”, „Lonzo de l’Île de Beauté” i „Coppa de l’Île de Beauté”, Komisija je 12. veljače 2019. i 24. studenoga 2020. francuskim tijelima poslala dva dopisa kojima je zahtijevala pojašnjenja, osobito u pogledu pitanja njihove eventualne neprihvatljivosti za registraciju.
18. Nacionalna tijela odgovorila su da smatraju da su dvije skupine proizvoda (odnosno registrirani ZOI-ji i zahtjevi za zaštitu kao ZOZP-ova) jasno različite u pogledu proizvoda i da se nazivi, prema njihovu mišljenju, dovoljno razlikuju.
19. Conseil d’État (Državno vijeće) je presudom od 19. prosinca 2019., (koja se odnosi na naziv „Jambon sec de l’Île de Beauté” (ZOZP)), i dvjema presudama od 13. veljače 2020., (koje se odnose na naziv „Coppa de l’Île de Beauté” (ZOZP) odnosno naziv „Lonzo de l’Île de Beauté” (ZOZP)), odbio tri tužbe koje je podnio sindikat koji upravlja ZOI-jima.
20. Conseil d’État (Državno vijeće) osobito je smatrao da „[…] tužitelji neosnovano tvrde da se pobijanom odlukom povređuju odredbe […] članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe [br. 1151/2012]” (točka 5. triju presuda Conseila d’État (Državno vijeće)).
21. Nakon analize sedam zahtjeva za registraciju korzičkih kobasica kao ZOZP-ova, Komisija je u Provedbenoj odluci 2021/1879 odbila njih tri. Suprotno tomu, odobrila je druga četiri zahtjeva koje su dostavila francuska tijela(9).
III. Postupak pred Općim sudom
22. Udruženje Consortium des Charcutiers Corses i nekoliko članova organizacije proizvođača podnijeli su Općem sudu 20. siječnja 2022. tužbu za poništenje pobijane odluke.
23. Opći sud odbio je tužbu za poništenje 12. srpnja 2023. te je tužiteljima naložio snošenje troškova.
24. Tužitelji su istaknuli dva tužbena razloga za poništenje: (a) Komisija je prekoračila svoje ovlasti i (b) nacionalna tijela i Conseil d’État (Državno vijeće) na odgovarajući su način dokazali usklađenost triju zahtjeva za registraciju s člancima 7. i 13. Uredbe br. 1151/2012.
25. Opći sud smatrao je da tužbu treba odbiti, ukratko, zbog sljedećih razloga:
– Komisija, koja je u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 1151/2012 dužna odbiti zatraženu registraciju ako smatra da nisu ispunjeni potrebni uvjeti, ne može biti dužna odobriti registraciju naziva ako njegovu uporabu u trgovini smatra nezakonitom.
– Pitanje podsjećanja u osnovi je prihvatljivosti za registraciju na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1151/2012. Ta odredba, u vezi s člankom 13. stavkom 1. točkom (b) te uredbe, čini valjani pravni temelj za odbijanje registracije naziva(10).
– Čak i ako nacionalna tijela smatraju, nakon što Komisiji dostave zahtjev za registraciju, da navedeni zahtjev ispunjava uvjete utvrđene Uredbom br. 1151/2012, Komisija nije obvezana ocjenom tih tijela.
– Komisija raspolaže, prilikom registracije naziva kao ZOI‑ja ili ZOZP‑a, samostalnom marginom prosudbe jer je dužna provjeriti, u skladu s člankom 50. Uredbe br. 1151/2012, da su ispunjeni uvjeti za registraciju.
– Komisija je u pogledu korzičkih ZOZP-ova iscrpno razmotrila zahtjeve žaliteljâ.
– Komisija nije prekoračila svoje ovlasti odbijanjem zahtjeva za ZOZP koje su dostavila francuska tijela(11). Komisija raspolaže različitom marginom prosudbe ovisno o tome je li riječ o prvoj fazi postupka (tijekom koje se prikupljaju dokumenti koji čine spis zahtjeva za registraciju koji će joj nacionalna tijela eventualno proslijediti), ili o drugoj fazi tog postupka (koji odgovara njezinu vlastitom razmatranju tog zahtjeva).
– Dok u prvoj od tih dviju faza Komisija raspolaže samo marginom prosudbe koja je „ograničena ili čak nepostojeća”, to nije slučaj kad je riječ o njezinoj odluci o registraciji naziva kao ZOI-ja ili ZOZP-a s obzirom na uvjete prihvatljivosti predviđene u članku 7. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1151/2012, u vezi s njezinim člankom 13. stavkom 1. točkom (b). U potonjem slučaju Komisija raspolaže samostalnom marginom prosudbe.
– Komisija nije počinila nikakvu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da tri odbijena ZOZP-a podsjećaju na nazive zaštićene ranijim ZOI-jima, nakon što se priznalo da su pojmovi „Corse” i „Île de Beauté” sinonimni i da označavaju isto zemljopisno područje. Bliskost tih dvaju pojmova stvarno je dokazana.
IV. Postupak pred Sudom
26. Udruženje Consortium des Charcutiers Corses i članovi organizacije proizvođača podnijeli su predmetnu žalbu 19. rujna 2023.
27. Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
– ukine pobijanu presudu;
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
28. Komisija pak od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu;
– naloži žaliteljima snošenje troškova.
29. Kao osnovu za svoju žalbu žalitelji ističu četiri žalbena razloga:
– povredu članaka 7. i 13. Uredbe br. 1151/2012;
– povredu članaka 49., 50. i 52. Uredbe br. 1151/2012;
– povredu članka 50. Uredbe br. 1151/2012 i općeg načela dobre uprave;
– povredu članaka 7. i 13. Uredbe br. 1151/2012 i obveze obrazlaganja u okviru ocjene koju je proveo Opći sud.
30. Sud je smatrao da je mišljenje potrebno dati u pogledu prva dva od tih četiriju žalbenih razloga. Prvo ću ispitati drugi žalbeni razlog, za koji mi se čini da s logičkog gledišta ima prednost jer više utječe na Komisijine ovlasti nego na meritum njezine odluke.
V. Drugi žalbeni razlog
A. Argumentacija stranaka
31. Žalitelji prigovaraju Općem sudu da nije poštovao podjelu nadležnosti između nacionalnih tijela i Komisije, predviđenu člancima 49. i 50. Uredbe br. 1151/2012 za postupak registracije ZOZP-a(12).
32. Prema njihovu mišljenju, Komisija u postupku registracije raspolaže ograničenom marginom prosudbe te ima samo mogućnost provjere formalnog ispravka zahtjeva za ZOZP koji su podnijela nacionalna tijela i analize jesu li ona počinila očitu pogrešku u nacionalnoj fazi postupka.
33. Komisija se protivi tom rasuđivanju i potvrđuje relevantnost rasuđivanja i rješenja koja je Opći sud iznio u pobijanoj presudi.
B. Ocjena
34. Registracija ZOZP-a provodi se u složenom upravnom postupku, uz sudjelovanje nadležnih tijela države članice i Komisije. To se ističe u uvodnoj izjavi 58. Uredbe br. 1151/2012(13).
35. Postupak registracije ZOZP-ova(14) sastoji se od prve nacionalne faze koja se uređuje člankom 49. Uredbe br. 1151/2012. Ta se faza pokreće zahtjevom za registraciju ZOZP-a koji zainteresirana skupina proizvođača podnosi tijelima države članice u kojoj je zemljopisno smješteno područje proizvodnje.
36. Nacionalno tijelo treba razmatrati zahtjev na adekvatan način kako bi provjerilo je li on opravdan i ispunjava li materijalne uvjete utvrđene Uredbom br. 1151/2012(15).Država članica osigurava odgovarajuću objavu zahtjeva i razuman rok u kojem svaka fizička ili pravna osoba koja ima legitimni interes i koja ima poslovni nastan ili boravište na njezinu državnom području može uložiti prigovor na zahtjev(16).
37. Nacionalna tijela ocjenjuju zaprimljene prigovore i odlučuju ispunjava li zahtjev uvjete iz Uredbe br. 1151/2012. Ako je njihova ocjena pozitivna, donose odluku o prihvaćanju zahtjeva. Također trebaju osigurati objavu i elektronički pristup specifikaciji proizvoda na kojoj se temelji njihova odluka o prihvaćanju zahtjeva(17). Osim toga, država članica osigurava objavu svoje odluke o prihvaćanju zahtjeva i mogućnost žalbe svake fizičke ili pravne osobe koja ima legitiman interes(18).
38. Ako nacionalno tijelo donese odluku o prihvaćanju zahtjeva, nacionalna faza završava prosljeđivanjem Komisiji spisa zahtjeva za registraciju ZOZP-a, kojem se prilažu zaprimljeni prihvatljivi prigovori(19).
39. Kad je riječ o zahtjevima za registraciju ZOZP-a iz trećih država, logično ne postoji nacionalna faza. Postupak se provodi pred Komisijom, koja ima isključivu ovlast odlučivanja(20).
40. Europska faza postupka registracije ZOZP-a, uređena člankom 50. Uredbe br. 1151/2012, započinje razmatranjem koje treba provesti Komisija nakon što zaprimi nacionalnu odluku, kako bi se provjerilo da je zahtjev opravdan i ispunjava uvjete utvrđene za ZOZP-ove.
41. Ako Komisija nakon tog razmatranja (koje ne smije trajati dulje od šest mjeseci) smatra da „nisu ispunjeni uvjeti za registraciju”, odbija zahtjev za registraciju ZOZP-a(21). Suprotno tomu, ako ga prihvati, u Službenom listu objavljuje jedinstveni dokument i upućivanje na objavu specifikacije proizvoda(22).
42. Nakon objave u Službenom listu, tijela države članice ili treće zemlje, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan u trećoj zemlji, mogu podnijeti prigovor. Komisija prigovor prosljeđuje tijelu države članice koje je podnijelo zahtjev(23), nakon čega se pokreće postupak ako se taj prigovor potvrdi(24).
43. Ako ne zaprimi nikakav prigovor (niti prihvatljivu obrazloženu izjavu), Komisija donosi odluku o registraciji ZOZP-a. Komisija postupa na isti način ako je, nakon što je zaprimila prihvatljivu obrazloženu izjavu o prigovoru, postignut sporazum nakon savjetovanja iz članka 51. stavka 3. Uredbe br. 1151/2012. Ako sporazum nije postignut, Komisija po potrebi donosi provedbene akte kojima odlučuje o registraciji ZOZP-a(25).
44. U svakom slučaju, akti o registraciji i odluke o odbijanju registracije ZOZP-a objavljuju se u Službenom listu(26).
45. Sud je u okviru svoje sudske prakse imao priliku pojasniti značajke tog složenog upravnog postupka. Za razliku od onoga što je slučaj s postojećim složenim postupcima u okviru bankovne unije(27) (u kojima je nacionalna faza samo priprema za europsku fazu, u kojoj institucija ili tijelo Unije ima isključivu ovlast odlučivanja), nacionalna faza postupka registracije ZOZP-a ima vlastitu bit, s obzirom na to da nacionalna tijela donose odluke s učincima za treće strane (a ne samo pripremne odluke), koje podliježu nadzoru nacionalnih sudova.
46. Sud je u presudi GAEC Jeanningros(28) ustalio svoju sudsku praksu o nacionalnoj fazi postupaka registracije ZOZP-ova. Konkretno, istaknuo je da tijela odgovarajuće države članice imaju posebnu i autonomnu ovlast za odlučivanje u toj nacionalnoj fazi postupka.
47. Sud smatra „da se Uredbom br. 1151/2012 uvodi sustav podjele nadležnosti, osobito u smislu da Komisija može donijeti odluku o registraciji naziva kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla samo ako joj je država članica o kojoj je riječ podnijela zahtjev u tu svrhu i da se takav zahtjev može podnijeti samo ako je ta država članica provjerila da je osnovan. Taj se sustav podjele nadležnosti, među ostalim, objašnjava činjenicom da registracija pretpostavlja provjeru da je ispunjeno nekoliko uvjeta, što u velikoj mjeri zahtijeva temeljito poznavanje podataka svojstvenih za predmetnu državu članicu, a što su njezina nacionalna tijela u najboljem položaju provjeriti”(29).
48. U skladu s tom sudskom praksom, nacionalno tijelo ima nadzor nad postupkom registracije ZOZP-a, što se opravdava, među ostalim(30), sljedećim razlozima:
– Skupine proizvođača obvezne su pokrenuti taj postupak pred nadležnim nacionalnim tijelom države članice na čije se državno područje ZOZP odnosi. Te skupine ne mogu izravno podnijeti svoj zahtjev Komisiji.
– Nacionalno tijelo provjerava usklađenost prijedloga s materijalnim uvjetima iz Uredbe br. 1151/2012 jer upravo ono ima najbolje znanje za provjeru posebnosti proizvoda kojima se želi dodijeliti ZOZP.
– Tijelo države članice nadležno je za odobrenje ili odbijanje zahtjeva za registraciju ZOZP-a u nacionalnoj fazi. Stoga ono odlučuje hoće li pokrenuti daljnju fazu postupka tako da zahtjev dostavi Komisiji. Komisija ne može registrirati ZOZP ako nacionalno tijelo ne donese pozitivnu odluku.
– Nacionalno tijelo može povući zahtjev za registraciju ZOZP-a koji je podnesen Komisiji prije nego što ga ona razmotri.
49. Budući da je nadzor nacionalne faze tog složenog postupka na nacionalnom tijelu, njegove odluke nisu samo pripremni akti za kasniju Komisijinu odluku, nego imaju vlastitu bit i proizvode pravne učinke za podnositelje zahtjeva za ZOZP. Stoga Sud priznaje nadzor koji nacionalni sudovi provode nad odlukama nacionalnih tijela o registraciji ZOZP-a(31).
50. Tužitelji smatraju da bit nacionalne faze postupka umanjuje važnost njegove europske faze do te mjere da Komisija treba samo provjeriti da je spis koji dostavlja nacionalno tijelo potpun i da to nacionalno tijelo nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni.
51. Na temelju te pretpostavke, s obzirom na to da Opći sud u pobijanoj presudi nije smatrao da se u europskoj fazi postupka Komisiji pruža toliko ograničena margina prosudbe, žalitelji tvrde da je počinio pogrešku koja se tiče prava kad je tumačio članke 49. i 50. Uredbe br. 1151/2012.
52. Suprotno tomu, prema mojem mišljenju, Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava.
53. Komisija pregledava zahtjeve koje su dostavila nacionalna tijela „kako bi se osiguralo da nema očitih grešaka i da se poštuje pravo Unije i interesi dionika izvan države članice podnošenja zahtjeva”(32).
54. Člankom 50. stavkom 1. Uredbe br. 1151/2012 potvrđuje se da Komisija „na odgovarajući način razmatra svaki zahtjev zaprimljen sukladno članku 49., kako bi provjerila njegovu opravdanost i ispunjavanje uvjeta odgovarajućeg sustava”. Na temelju tog razmatranja Komisija može odbiti zahtjev ako „smatra da nisu ispunjeni uvjeti za registraciju” (članak 52. stavak 1. Uredbe).
55. Iako u Uredbi br. 1151/2012 nije definiran izraz „na odgovarajući način razmatra”, u okviru tumačenja prethodno navedenih odredbi te uredbe ističe se da Komisija, kad razmatra zahtjev, nije obvezana ocjenom nacionalnih tijela te raspolaže samostalnom marginom prosudbe. Opći sud pravilno je to tvrdio u pobijanoj presudi (točka 44.).
56. Komisija u europskoj fazi postupka treba provjeriti tri elementa, a svaki od njih ima vlastitu logiku:
– da tijela države članice prilikom obrade zahtjeva za registraciju ZOZP-a nisu počinila očite pogreške;
– da se poštuju interesi relevantnih dionika izvan države članice podnošenja zahtjeva(33);
– da se u zahtjevu za registraciju ZOZP-a koji su dostavila nacionalna tijela poštuju primjenjive odredbe prava Unije.
57. Stoga Komisija ima, kao prvo, ovlast nadzora očitih pogrešaka koje su nacionalna tijela mogla počiniti u nacionalnoj fazi postupka za registraciju ZOZP-a. To je logično jer takva tijela u toj fazi imaju materijalnu ovlast odlučivanja pod nadzorom nacionalnih sudova.
58. Upućivanje Suda (presuda GAEC Jeanningros, točka 25.) na činjenicu da Komisija raspolaže „samo ograničenom marginom prosudbe ili njome uopće ne raspolaž[e]” u postupcima izmjene specifikacija i registracije ZOZP-a odnosi se, kao što je to pravilno istaknuo Opći sud, na nacionalnu fazu postupka(34). Na isti način treba shvatiti rasuđivanja iz drugih presuda Suda(35).
59. Međutim, Komisija u europskoj fazi tih postupaka raspolaže, kao što to tvrdi Opći sud(36), samostalnom marginom prosudbe i nije obvezana ocjenom nacionalnih tijela. Može odobriti ili odbiti registraciju ZOZP-ova kad ocijeni jesu li ispunjeni zahtijevani uvjeti.
60. Komisijina autonomna ovlast za odlučivanje u europskoj fazi tog postupka ne podrazumijeva samo provjeru formalnih i očitih pogrešaka u obradi zahtjeva na nacionalnoj razini. Komisija treba provesti potpunu analizu zahtjeva za registraciju koji su odobrila nacionalna tijela kako bi provjerila da je u skladu sa zahtjevima iz Uredbe br. 1151/2012.
61. Komisija nakon te potpune analize može donijeti drukčiju odluku od one koju su donijela nacionalna tijela. Tako se to djelomično dogodilo u ovom predmetu(37).
62. Komisijina ovlast za obradu transnacionalnih prigovora i donošenje odluke o tim prigovorima, koje su podnijele zainteresirane stranke iz drugih država članica u pogledu registracije ZOZP-a (članak 51. Uredbe br. 1151/2012), potvrđuje njezinu autonomnu ovlast za odlučivanje o zahtjevima za registraciju(38).
63. Na isti način, za ujednačenu primjenu uvjeta za registraciju ZOZP-ova, utvrđenih Uredbom br. 1151/2012, potrebno je da Komisija u europskoj fazi postupka raspolaže autonomnom ovlašću za utvrđivanje ujednačene prakse koju trebaju slijediti tijela država članica. Kad ne bi raspolagala tom autonomnom ovlašću za odlučivanje, postojala bi znatna opasnost od neujednačene primjene uvjeta za registraciju ZOZP-ova u državama članicama.
64. Europska faza postupka ne bi imala vlastitu bit kad bi Komisija bila obvezana slijediti ocjene nacionalnih tijela i kad ne bi mogla odbiti zahtjeve za registraciju koje su ta tijela odobrila. Postupak za registraciju ZOZP-a utvrđen u Uredbi br. 1151/2012 više ne bi bio pravi složeni postupak kad bi se njegova europska faza dovela u pitanje drastičnim smanjenjem Komisijinih ovlasti.
65. Stoga smatram, kao i Opći sud, da je Komisija ovlaštena provjeriti da je zahtjev za registraciju ZOZP-a, koji su dostavila nacionalna tijela, u skladu s primjenjivim odredbama prava Unije. Stoga drugi žalbeni razlog treba odbiti.
VI. Prvi žalbeni razlog
A. Argumentacija stranaka
66. Žalitelji prigovaraju Općem sudu da je uvjetima za registraciju ZOZP-a, utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. Uredbe br. 1151/2012, nezakonito dodao zahtjev da se uporabom naziva, za koji se traži registracija kao ZOZP-a, ne povređuje zaštita od podsjećanja, predviđena u članku 13. stavku 1. točki (b) te uredbe.
67. Prema njihovu mišljenju, u pobijanoj presudi točno se navodi (točke 29. i 30.) da se članak 13. Uredbe br. 1151/2012 ne odnosi na registraciju, nego na opseg zaštite registriranih naziva i da stoga „ne može sa[m] po sebi biti pravni temelj za odbijanje zahtjeva za registraciju”.
68. Međutim, Opći sud odstupio je od tog utvrđenja te je počinio nekoliko pogreški koje se tiču prava u točkama 32. do 40. pobijane presude:
– Kao prvo, priznaje da je Komisija nadležna primijeniti članak 13. Uredbe br. 1151/2012, iako je u stavku 3. tog članka ta ovlast ograničena na države članice.
– Kao drugo, člankom 7. Uredbe br. 1151/2012 zahtijeva se samo da se naziv koristi u trgovini ili svakodnevnom govoru, što podrazumijeva objektivni činjenični element čija zakonitost ne ovisi o Komisijinoj subjektivnoj ocjeni. Članak 13. te uredbe ne odnosi se na postupak registracije.
– Kao treće, za razliku od onoga što prihvaća Opći sud (točke 38. i 39. pobijane presude), Komisija ne raspolaže sredstvima ni detaljnim saznanjima o lokalnoj tradiciji, potrošačkim navikama, povijesti i kulturi te činjenicama iz spisa, s kojima su upoznata nacionalna tijela. Ta su tijela upravo isključila opasnost od podsjećanja u ovom predmetu.
69. Komisija se protivi tim argumentima i zagovara zajedničku primjenu članka 7. stavka 1. točke (a) i članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1151/2012, koju je Opći sud podržao. Ovo je prvi slučaj takve primjene zbog posebnosti situacije do koje je došlo u odnosu na sporne zahtjeve za registraciju ZOZP-ova.
B. Ocjena
70. Posebnost situacije na koju se poziva Komisija proizlazi iz niza činjenica na koje valja podsjetiti:
– Nazivi „Jambon sec de Corse”/„Jambon sec de Corse – Prisuttu”, „Lonzo de Corse”/„Lonzo de Corse – Lonzu” i „Coppa de Corse”/„Coppa de Corse – Coppa di Corsica” upisani su od 28. svibnja 2014. kao ZOI-ji odgovarajućim uredbama.
– Određenim poduzetnicima sa sjedištem na Korzici koji su se koristili tim nazivima na temelju tih uredbi odobreno je prijelazno razdoblje, koje je isteklo 27. travnja 2017., kako bi nastavili s izradom proizvoda čija se svojstva razlikuju od onih utvrđenih u specifikaciji.
– Time se dotičnim proizvođačima nastojalo omogućiti da se prilagode zahtjevima iz specifikacije kako su utvrđeni na razini Unije ili, ako to nije moguće, izmijene upotrebljavani trgovački naziv.
– Tijekom prijelaznog razdoblja, ta su društva 2014. osmislila i od 2015. stavljala na tržište proizvode s nazivima „Jambon sec de l’Île de Beauté”, „Lonzo de l’Île de Beauté” i „Coppa de l’Île de Beauté”.
– Francuska tijela dopustila su da od 2015. do travnja 2017. istodobno postoje tri ZOI-ja registrirana 2014. s trima nazivima koji se odnose na iste vrste korzičkih kobasica.
– Društva kojima je odobreno prijelazno razdoblje podnijela su francuskim tijelima zahtjeve za registraciju kao ZOZP-ova naziva „Jambon sec de l’Île de Beauté”, „Lonzo de l’Île de Beauté” i „Coppa de l’Île de Beauté” koji su Komisiji dostavljeni 17. kolovoza 2018., a na taj se datum ti nazivi više nisu mogli zakonito upotrebljavati jer je završilo prijelazno razdoblje.
– Francuska tijela odobrila su ta tri zahtjeva za registraciju jer su smatrala da nazivi iz njih ne podsjećaju na registrirane ZOI-je(39). U tom su smislu tvrdila i. da se obje skupine proizvoda (odnosno registrirani ZOI-ji i kandidati za ZOZP-ove) jasno razlikuju po sirovinama (pasmine, mase trupova), opisima, specifikacijama, obujmima proizvodnje i prodajnim cijenama; ii. da se nazivi dovoljno razlikuju, kao i njihov izgovor, te nema homonimije, s obzirom na to da se odnose na različite oznake (ZOI i ZOZP)(40); iii. da su, s obzirom na razlike proizvoda i naziva te s obzirom na navedene prethodne slične slučajeve, potrošači potpuno svjesni razlike u kvaliteti između proizvoda čiji je naziv registriran kao ZOI i proizvoda koji se stavlja na tržište pod nazivom „Île de Beauté”; iv. da postoji „dovoljna razlikovnost” između triju naziva koji sadržavaju izraz „Île de Beauté” i triju odgovarajućih registriranih naziva koji sadržavaju izraz „Corse”, a koji se odnose na isto zemljopisno područje.
– Međutim, Komisija je u pobijanoj odluci odbila argumente francuskih tijela i tri zahtjeva za registraciju ZOZP-ova jer je smatrala da je riječ o nazivima koji možebitno podsjećaju na već registrirane oznake za sličan proizvod, što znači da uvjeti prihvatljivosti za registraciju iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 ne mogu biti ispunjeni.
– U tom smislu Komisija smatra da su se nazivi iz triju zahtjeva za ZOZP koristili u trgovini ili svakodnevnom govoru, protivno članku 13. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1151/2012. Stoga zahtjevi ne ispunjavaju uvjete prihvatljivosti iz članka 7. stavka 1. točke (a) navedene uredbe.
71. Čini mi se da je točno Komisijino rasuđivanje koje je Opći sud potvrdio u pobijanoj presudi te se ne slažem s argumentima koje su žalitelji istaknuli u prilog svojem prvom žalbenom razlogu.
72. Člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 1151/2012 predviđa se da ZOZP-ovi moraju biti u skladu sa specifikacijom koja uključuje najmanje, među ostalim elementima, „naziv koji se zaštićuje kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, kako se koristi u trgovini ili svakodnevnom govoru, te samo na jezicima koji se koriste ili su se kroz povijest koristili za opis određenog proizvoda u određenom zemljopisnom području”.
73. Već sam naveo da je u europskoj fazi postupka registracije ZOZP-a Komisija dužna odbiti zahtjev ako nisu ispunjeni potrebni uvjeti. Jedan od tih uvjeta odnosi se na to da specifikacija mora sadržavati naziv proizvoda čija je uporaba u trgovini zakonita.
74. Uporaba nekog naziva nezakonita je ako se njome povređuje zaštita od podsjećanja, predviđena u članku 13. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1151/2012. Na temelju te odredbe, „[r]egistrirani nazivi zaštićeni su od […] bilo kakve zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili usluga […]”.
75. Kao što se to pravilno ističe u pobijanoj presudi (točke 36. i 37.), dopuštanje registracije ZOZP‑a koji podsjeća na naziv koji je već registriran kao ZOI lišilo bi korisnog učinka zaštitu predviđenu člankom 13. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1151/2012. Nakon što se taj naziv registrira kao ZOZP, na oznaku prethodno registriranu kao ZOI više se ne bi mogla u odnosu na njega primjenjivati zaštita predviđena tom odredbom. Stoga specifikacija zahtjeva za registraciju ZOZP-a ne može sadržavati naziv koji podsjeća na naziv prethodno registriranog ZOI-ja.
76. Žalitelji tvrde da je na nacionalnim tijelima, a ne Komisiji, da provjere je li došlo do povrede članka 13. Uredbe br. 1151/2012. Ne slažem se s tom tezom jer smatram sljedeće:
– U članku 13. stavku 3. Uredbe br. 1151/2012 samo se ističe da države članice poduzimaju odgovarajuće korake za sprečavanje ili zaustavljanje nezakonite upotrebe ZOI-ja ili ZOZP-ova, što obuhvaća zabranu naziva koji podsjećaju na njih(41).
– Međutim, u toj se odredbi ne navodi ništa čime bi se Komisiju spriječilo u sankcioniranju uporabe naziva koji podsjećaju na već registrirane nazive.
– Komisija treba pokrenuti postupak protiv podsjećanja kako bi se spriječila zloupotreba ZOI-ja i ZOZP-ova, ne samo u interesu kupaca nego i proizvođača koji su uložili trud u osiguravanje kvalitete proizvoda koji zakonito nose takve oznake(42).
– To je tumačenje u skladu s uvodnom izjavom 19. Uredbe br. 1151/2012: prioritet je da se u cijeloj Uniji jednako poštuju prava intelektualnog vlasništva nad zaštićenim nazivima.
77. Sud smatra da je „cilj zaštitnog sustava ZOI‑ja i ZOZP‑ova u biti potrošačima jamčiti da poljoprivredni proizvodi koji nose registrirani naziv imaju određene posebne značajke zato što potječu iz određenog zemljopisnog područja i stoga jamče kvalitetu zbog svojeg zemljopisnog podrijetla kako bi poljoprivrednici koji su uložili mnogo truda u poboljšanje kvalitete ostvarili veće prihode i kako bi se treće osobe spriječilo da iskorištavaju ugled koji proizlazi iz kvalitete tih proizvoda”(43).
78. Zabranom podsjećanja iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1151/2012 nastoji se spriječiti da drugi proizvođači neopravdano iskorištavaju ugled već registriranih ZOI-ja i ZOZP-ova.
79. Prema mišljenju Suda, „pojam ‚aludiranje’ podrazumijeva situaciju u kojoj pojam koji se koristi za označavanje proizvoda uključuje dio zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili ZOI‑ja, tako da se u mislima potrošača koji se susretne s imenom dotičnog proizvoda kao referentna slika pojavi proizvod s jednom od tih oznaka”(44). Ključno je da potrošač stvori dovoljno izravnu i nedvojbenu vezu između upotrijebljenog naziva za proizvod o kojem je riječ i ZOZP-a.
80. Sudska praksa u pogledu pojma „podsjećanja”(45) prije svega se ustalila pružanjem odgovora na zahtjeve za prethodnu odluku u području žigova ili naziva zaštićenih ZOI-jem i ZOZP-om. Rjeđi su slučajevi u kojima se donose odluke o žalbama podnesenima protiv presuda Općeg suda u kojima se tumači (i primjenjuje) taj pojam.
81. Međutim, Sud je smatrao da su ocjene Općeg suda u kojima prihvaća ili odbija da neki novi razlikovni znak (ovisno o slučaju, zahtjev za ZOI ili ZOZP) podsjeća na već zaštićeni naziv - „činjenične” i da se u pravilu ne mogu pobijati u žalbenom postupku(46).
82. Polazeći od te pretpostavke, ne može se prihvatiti osporavanje žalitelja utvrđenja Općeg suda u kojem je potvrdio Komisijinu tezu o postojanju podsjećanja u ovom predmetu. Riječ je o činjeničnom pitanju o kojem Opći sud donosi konačnu odluku i koje se ne može preispitivati u žalbenom postupku.
83. Ako Sud prihvati da se rasuđivanje o tom pitanju može preispitati u žalbenom postupku, slažem se s ocjenom Općeg suda da postoji podsjećanje na kojem se temeljila pobijana odluka.
84. Sporni nazivi koji se koriste u trgovini od 2015. odnose se na isto zemljopisno područje (otok Korzika) kao i ZOI-ji. Sintagma „Île de Beauté” uobičajeni je izraz koji francuskog potrošača podsjeća na otok Korziku(47). Iako nije riječ o nazivima koji su potpuno ili djelomično homonimni(48), postoji sinonimija te se podsjećanje ne može isključiti, s obzirom na to da fonetska sličnost nije nužna.
85. Razlike u kvaliteti između proizvoda za čije se nazive traži registracija kao ZOZP-a i onih koji su već zaštićeni ZOI-jima nisu istaknute pri označivanju i poznate su samo izrazito dobro informiranoj javnosti. Te razlike upućuju na nižu kvalitetu proizvoda zaštićenih ZOZP-ovima i slabiju povezanost s tim područjem proizvodnje(49). Percepcija potrošačâ nije dovoljna da bi se bez uporišta u istraživanjima i objektivnim anketama tvrdilo da zatraženi ZOZP-ovi imaju razlikovnu autonomiju u odnosu na registrirane ZOI-je(50).
86. Žalitelji naposljetku tvrde da se pobijanom presudom onemogućava istodobno postojanje naziva različite vrste za slične proizvode na istom državnom području.
87. Iako se Opći sud u pobijanoj presudi nije izričito izjasnio o toj tvrdnji, analizirao je slučajeve istodobnog postojanja ZOI-ja i ZOZP-a(51) te nije utvrdio nikakvu pogrešku koja se tiče prava u rasuđivanju tog pitanja. Primjeri istodobnog postojanja ZOI-ja i ZOZP-a koje su naveli žalitelji prihvaćeni su za vrijeme važenja pravnih pravila koja su već stavljena izvan snage (ZOI „Corse/Vin de Corse” i ZOZP „Île de Beauté”) ili su prethodila stupanju na snagu Unijina sustava zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOI „Aceto balsamico tradizionale di Modena” i ZOZP „Aceto Balsamico di Modena”).
88. Na temelju Uredbe br. 1151/2012 načelno treba isključiti istodobno postojanje dvaju sličnih naziva koji se odnose na iste proizvode i isto državno područje jer bi se kasnijim ZOZP-om oslabila zaštita koja se tom uredbom pruža prethodnom ZOI-ju, te bi se time narušio njegov ugled.
89. Konačno, prvi žalbeni razlog također treba odbiti.
VII. Troškovi
90. Budući da se u ovom mišljenju razmatraju samo dva žalbena razloga i ne uzimaju u obzir preostali razlozi, ne mogu se očitovati o eventualnom nalaganju žaliteljima da snose troškove.
VIII. Zaključak
91. Stoga predlažem Sudu da odbije prvi i drugi žalbeni razlog žalbe podnesene protiv presude Općeg suda od 12. srpnja 2023., Cunsorziu di i Salamaghji Corsi – Consortium des Charcutiers Corses i dr./Komisija (T-34/22, EU:T:2023:386).