Predmet C‑249/13

Khaled Boudjlida

protiv

Préfet des Pyrénées‑Atlantiques

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio tribunal administratif de Pau)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Vize, azil, useljavanje i ostale politike vezane uz slobodno kretanje osoba – Direktiva 2008/115/EZ – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Načelo poštovanja pravâ na obranu – Pravo državljanina treće zemlje na saslušanje prije donošenja odluke koja može utjecati na njegove interese – Odluka o vraćanju – Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju – Sadržaj tog prava“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 11. prosinca 2014.

1.        Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na dobru upravu – Pravo na saslušanje – Pravo na koje se ne može pozivati protiv država članica

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a))

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Državljanin na kojeg se odnosi postupak vraćanja u smislu Direktive 2008/115 – Pravo na saslušanje prije donošenja odluke o vraćanju – Opseg – Granice

(Direktiva 2008/115 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5. i 6.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 30.‑33.)

2.        Pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i osobito njezinog članka 6., treba tumačiti u smislu da za državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom uključuje pravo da prije donošenja odluke o vraćanju koja se na njega odnosi iznese svoje mišljenje o zakonitosti svojeg boravka, o eventualnoj primjeni članaka 5. i 6. stavaka 2. do 5. navedene direktive, kao i o uvjetima svojeg vraćanja.

Naprotiv, pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 i osobito njezinog članka 6., treba tumačiti u smislu da ne obvezuje nadležno nacionalno tijelo ni da obavijesti tog državljanina, prije saslušanja organiziranog u svrhu donošenja te odluke, da namjerava u odnosu na njega donijeti odluku o vraćanju, ni da mu priopći dokaze na kojima namjerava temeljiti tu odluku, ni da mu odredi rok za razmišljanje prije nego što on iznese svoja očitovanja, ako taj državljanin ima mogućnost korisno i djelotvorno iznijeti svoje mišljenje u pogledu nezakonitosti svojeg boravka i razloga koji bi temeljem nacionalnog prava mogli opravdati to da se to tijelo suzdrži od donošenja odluke o vraćanju.

Pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 i osobito njezinog članka 6., treba tumačiti u smislu da se državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom može, prije nego što nadležno nacionalno tijelo donese odluku o vraćanju koja se na njega odnosi, obratiti pravnom savjetniku radi pomoći tijekom saslušanja od strane tog tijela, pod uvjetom da ostvarivanje tog prava ne utječe na dobro odvijanje postupka vraćanja i ne ugrožava učinkovitu provedbu Direktive 2008/115.

Međutim, pravo na saslušanje u svakom postupku, primijenjeno u kontekstu Direktive 2008/115 i osobito njezinog članka 6., treba tumačiti u smislu da državama članicama ne nameće dužnost snošenja troškova te pomoći u sklopu pružanja besplatne pravne pomoći.

(t. 68.‑71. i izreka)