PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
2. prosinca 2021.(*)
„Žalba – Damping – Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine – Uredba (EZ) br. 1225/2009 – Članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) – Tretman poduzeća koje posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva – Odbijanje – Pojam ‚značajan poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva’, u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje – Porezne pogodnosti”
U spojenim predmetima C‑884/19 P i C‑888/19 P,
povodom dviju žalbi na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesenih 3. i 4. prosinca 2019.,
Europska komisija, koju su zastupali L. Flynn, T. Maxian Rusche i A. Demeneix, a potom L. Flynn i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,
žalitelj,
a druge stranke u postupku su:
Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd, sa sjedištem u Anhuiju (Kina), koji zastupaju Y. Melin i B. Vigneron, avocats,
tužitelj u prvostupanjskom postupku,
GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH, sa sjedištem u Tschernitzu (Njemačka), koji zastupa R. MacLean, solicitor,
intervenijent u prvostupanjskom postupku (C‑884/19 P),
i
GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH, sa sjedištem u Tschernitzu (Njemačka), koji zastupa R. MacLean, solicitor,
žalitelj,
a druge stranke u postupku su:
Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd, sa sjedištem u Anhuiju (Kina), koji zastupaju Y. Melin i B. Vigneron, avocats,
tužitelj u prvostupanjskom postupku,
Europska komisija, koju su zastupali L. Flynn, T. Maxian Rusche i A. Demeneix, a potom L. Flynn i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,
tuženik u prvostupanjskom postupku (C‑888/19 P),
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: K. Jürimäe (izvjestiteljica), predsjednica trećeg vijeća, u svojstvu predsjednice četvrtog vijeća, S. Rodin i N. Piçarra, suci,
nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 8. srpnja 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Europska komisija i društvo GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH (u daljnjem tekstu: društvo GMB) svojim žalbama zahtijevaju ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 24. rujna 2019., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14 RENV, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2019:668), kojom je taj sud poništio Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 1., u daljnjem tekstu: sporna uredba).
Pravni okvir
Sporazum o antidampingu
2 Odlukom 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.), Vijeće Europske unije odobrilo je Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), zaključen 15. travnja 1994. u Marrakechu, i sporazume iz priloga 1. do 3. tom sporazumu, koji uključuju Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (SL 1994., L 336, str. 103.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 112.; u daljnjem tekstu: Sporazum o antidampingu).
3 U članku 2. Sporazuma o antidampingu navode se pravila koja uređuju „Utvrđivanje dampinga”.
Pravo Unije
4 U vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka odredbe koje su uređivale donošenje Europske unije antidampinških mjera nalazile su se u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44, str. 20., u daljnjem tekstu: Osnovna uredba).
5 U skladu s uvodnom izjavom 6. Osnovne uredbe:
„Kod utvrđivanja uobičajene vrijednosti za zemlje bez tržišnoga gospodarstva, čini se uputnim utvrditi pravila za odabir odgovarajuće treće zemlje s tržišnim gospodarstvom koja će se koristiti u tu svrhu i, ako nije moguće naći odgovarajuću treću zemlju, omogućiti da se uobičajena vrijednost može utvrditi na bilo kojoj drugoj razumnoj osnovi.”
6 Člankom 2. stavcima 1. do 6. te uredbe propisuju se pravila koja se primjenjuju za određivanje uobičajene vrijednosti.
7 Člankom 2. stavkom 7. navedene uredbe određuje se:
„(a) U slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnoga gospodarstva [([u]ključujući Albaniju, Armeniju, Azerbajdžan, Belarus, Gruziju, Kirgistan, Sjevernu Koreju, Moldaviju, Mongoliju, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan)] uobičajena vrijednost određuje se na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnoga gospodarstva, odnosno cijene iz takve treće zemlje u druge zemlje, uključujući Zajednicu, odnosno ako to nije moguće, na nekoj drugoj razumnoj osnovi, uključujući stvarno plaćenu ili naplativu cijenu u Zajednici za istovjetan proizvod, odgovarajuće prilagođenu, ako je potrebno, kako bi uključivala razumnu profitnu maržu.
[…]
(b) U antidampinškim ispitnim postupcima uvoza iz Narodne Republike Kine, Vijetnama i Kazahstana i neke druge zemlje bez tržišnoga gospodarstva, a koja je članica WTO‑a na dan pokretanja ispitnog postupka, uobičajena vrijednost određuje se u skladu sa stavcima 1. do 6., ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenim u podstavku (c), da za tog proizvođača, odnosno za te proizvođače, u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva. Ako to nije slučaj, primjenjuju se pravila utvrđena u podstavku (a).
(c) Zahtjev iz podstavka (b) mora […] sadržavati dostatne dokaze da proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva, to jest ako:
– odluke poduzeća o cijenama, troškovima i faktorima proizvodnje, uključujući na primjer sirovine, trošak tehnologije i rada, proizvodnju, prodaju i ulaganje, donose se kao odgovor na tržišne signale koji odražavaju ponudu i potražnju, a bez značajnog uplitanja države u ta pitanja, kao i ako troškovi glavnih faktora proizvodnje odražavaju tržišne vrijednosti,
– poduzeća imaju jedinstven i transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji se koristi za sve potrebe,
– troškovi proizvodnje i financijska situacija poduzeća nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva, posebno u odnosu na amortizaciju imovine, ostale otpise, trgovinu razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja,
– na dotična poduzeća primjenjuju se zakoni o stečaju i imovini koji jamče pravnu sigurnost i stabilnost poslovanja poduzeća, i
– konverzija valuta obavlja se po tržišnim stopama.
[…]”
Okolnosti spora
8 Okolnosti spora, kako proizlaze iz pobijane presude, mogu se sažeti kako slijedi.
9 Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd (u daljnjem tekstu: društvo Xinyi PV) je društvo sa sjedištem u Kini, koje u toj zemlji proizvodi i izvozi u Europsku uniju solarno staklo na koje se odnosi sporna uredba. Njegov je jedini dioničar društvo Xinyi Solar (Hong Kong) Ltd, sa sjedištem u Hong Kongu (Kina), koje kotira na hongkonškoj burzi.
10 Društvo Xinyi PV u okviru postupka koji je doveo do donošenja sporne uredbe 21. svibnja 2013. podnijelo je zahtjev za dodjelu tretmana poduzeća koje posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: MET), u smislu članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe.
11 Nakon što je zaprimila odgovore društva Xinyi PV povodom antidampinškog upitnika i zahtjeva za nadopunu informacija, Komisija je između 21. i 26. lipnja 2013. poduzela provjeru dostavljenih podataka u kineskom sjedištu tog društva. Potkraj lipnja i tijekom srpnja 2013. društvo Xinyi PV, u suglasnosti s Komisijom i u skladu s njezinim zahtjevima, dostavilo je dodatne informacije.
12 Dopisom od 22. kolovoza 2013. Komisija je obavijestila društvo Xinyi PV da smatra da ne može prihvatiti njegov zahtjev za dodjelu MET‑a zbog toga što, iako to društvo ispunjava zahtjeve iz odredbi članka 2. stavka 7. točke (c) prve, druge, četvrte i pete alineje Osnovne uredbe, ono, s druge strane, ne ispunjava uvjete navedene u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji te uredbe (u daljnjem tekstu: dopis od 22. kolovoza 2013.). Komisija je pozvala društvo Xinyi PV da iznese svoja očitovanja.
13 Društvo Xinyi PV podnijelo je 1. rujna 2013. svoja očitovanja osporavajući Komisijinu ocjenu.
14 Dopisom od 13. rujna 2013. Komisija je obavijestila društvo Xinyi PV o svojoj konačnoj odluci o odbijanju zahtjeva za dodjelu MET‑a (u daljnjem tekstu: dopis od 13. rujna 2013.).
15 Iz dopisâ od 22. kolovoza i 13. rujna 2013., kako su prikazani u ulomcima u točkama 63. do 65. pobijane presude, proizlazi da se to odbijanje temeljilo na razmatranju prema kojem društvo Xinyi PV ne ispunjava kriterij dodjele naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji Osnovne uredbe, u skladu s kojim troškovi proizvodnje i financijska situacija poduzeća ne smiju biti pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: kriterij 3. za MET). Naime, prema Komisijinu mišljenju, društvo Xinyi PV ostvarilo je korist od dvaju povlaštenih poreznih režima, odnosno, s jedne strane, od programa „2 Free 3 Halve”, koji je društvima sa stranim kapitalom omogućio da ostvare potpuno oslobođenje od poreza (0 %) tijekom dvije godine i poreznu stopu od 12,5 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 % tijekom sljedeće tri godine, i, s druge strane, od poreznog režima za poduzeća visoke tehnologije, u skladu s kojim se na društvo primjenjuje smanjena porezna stopa od 15 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 %.
16 Komisija je 26. studenoga 2013. donijela Uredbu (EU) br. 1205/2013 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz solarnog stakla iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 316, str. 8., u daljnjem tekstu: privremena uredba).
17 Komisija je u uvodnim izjavama 34. do 47. te uredbe podsjetila na razloge zbog kojih je četirima trgovačkim društvima ili grupacijama trgovačkih društava koji su sudjelovali u ispitnom postupku, među kojima i društvu Xinyi PV, uskraćen MET. U uvodnoj izjavi 43. stajalo je, konkretno, sljedeće:
„[…] ni jedan od četiri proizvođača izvoznika, bilo pojedinačno ili kao grupacija [trgovačkih društava], nije uspio dokazati da ne podliježe značajnim poremećajima prenesenima iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva. U skladu s tim, ta trgovačka društva ili grupacije trgovačkih društava nisu ispunila kriterij 3. za [MET]. Točnije, sva četiri proizvođača izvoznika ili grupacije proizvođača izvoznika ostvarila su korist od povlaštenih poreznih režima.”
18 Komisija je 13. svibnja 2014. donijela spornu uredbu, kojom je uvela konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz proizvoda od solarnog stakla koje proizvodi društvo Xinyi PV.
19 U uvodnoj izjavi 34. te uredbe potvrdila je utvrđenja iz uvodnih izjava 34. do 47. privremene uredbe, u skladu s kojima sve zahtjeve za MET treba odbiti. Konkretno, u uvodnoj izjavi 33. sporne uredbe bilo je navedeno:
„[Xinyi PV je] tvrdio […] da koristi od povlaštenih poreznih sustava i bespovratnih sredstava ne čine znatan dio njihovog [njegova] prometa. U tom pogledu podsjeća se da je na tu tvrdnju, zajedno s ostalim tvrdnjama, već odgovoreno u dopisu Komisije izvozniku od 13. rujna 2013. u kojem je Komisija stranku obavijestila u vezi s njezinim određivanjem MET‑a. Posebno je naglašeno da zbog prirode te pogodnosti apsolutna korist primljena tijekom RIP‑a nije bitna za procjenu je li poremećaj ‚znatan’. Ta je tvrdnja stoga odbačena.”
Postupak koji je prethodio žalbi i pobijana presuda
20 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. društvo Xinyi PV zahtijevalo je poništenje sporne uredbe u dijelu u kojem se odnosi na njega. Ono se u prilog svojoj tužbi pozivalo na četiri tužbena razloga, od kojih se prvi, podijeljen na dva dijela, temelji na povredi članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe.
21 Opći je sud presudom od 16. ožujka 2016., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14, EU:T:2016:154) prihvatio prvi dio tog prvog tužbenog razloga zbog toga što je, u biti, Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da je poremećaj koji proizlazi iz poreznih pogodnosti koje su tijela NRK‑a dodijelila društvu Xinyi PV nastao „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”. Stoga je Opći sud poništio spornu uredbu u dijelu koji se odnosi na društvo Xinyi PV a da pritom nije ispitivao drugi dio navedenog tužbenog razloga.
22 Ta je presuda ukinuta presudom Suda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings (C‑301/16 P, EU:C:2018:132) zbog toga što je Opći sud počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava pri tumačenju uvjeta koji se odnosi na postojanje poremećaja „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”, utvrđenog u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji Osnovne uredbe. Sud je predmet vratio Općem sudu na ponovno odlučivanje i odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.
23 Nakon što mu je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, Opći sud nastavio je s postupkom. Društvo Xinyi PV, Komisija i društvo GMB podnijeli su svoja očitovanja o posljedicama koje, u svrhu rješavanja spora, treba izvesti iz presude Suda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings (C‑301/16 P, EU:C:2018:132) te su pisanim putem odgovorili na pitanja koja je postavio Opći sud. Održana je nova rasprava.
24 Opći je sud pobijanom presudom prihvatio drugi dio prvog tužbenog razloga koji je istaknulo društvo Xinyi PV zbog toga što je Komisijino odbijanje zahtjeva za dodjelu MET‑a koji je podnijelo to društvo sadržavalo očitu pogrešku u ocjeni u pogledu postojanja značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije navedenog društva. Opći je sud stoga poništio spornu uredbu a da pritom nije ispitivao ostala tri tužbena razloga koja je istaknulo to društvo.
Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
25 Svojom žalbom u predmetu C‑884/19 P Komisija od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– odbije prvi tužbeni razlog prvostupanjske tužbe kao neosnovan;
– vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje o drugom, trećem i četvrtom tužbenom razlogu prvostupanjske tužbe i
– naknadno odluči o troškovima ovog i prethodnih postupaka koji se odnose na isti predmet, odnosno onih prvostupanjskog i žalbenog postupka.
26 Svojom žalbom u predmetu C‑888/19 P društvo GMB od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– odbije drugi dio prvog tužbenog razloga prvostupanjske tužbe kao neosnovan;
– vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje o drugim tužbenim razlozima prvostupanjske tužbe i
– naloži društvu Xinyi PV snošenje troškova koje je društvo GMB imalo u ovom postupku te troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
27 U odgovoru na obje žalbe društvo Xinyi PV od Suda zahtijeva da:
– odbije obje žalbe i
– naloži Komisiji i društvu GMB snošenje troškova.
28 Odlukom predsjednika Suda od 11. ožujka 2020. predmeti C‑884/19 P i C‑888/19 P spojeni su u svrhe usmenog dijela postupka i donošenja presude.
O žalbama
29 U prilog svojim žalbama Komisija i društvo GMB pozivaju se na tri žalbena razloga, koji se u osnovi preklapaju. Prvi žalbeni razlog obiju žalbi temelji se na pogrešnoj primjeni prava prilikom tumačenja članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe i raspodjele tereta dokazivanja, drugi na pogrešnoj primjeni prava prilikom primjene te odredbe, a treći na postupovnim nepravilnostima.
30 Najprije treba ispitati prve žalbene razloge koji su istaknuti u prilog ovim žalbama.
Argumentacija stranaka
31 Svojim prvim žalbenim razlogom u predmetu C‑884/19 P i prvim dijelom prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P Komisija i društvo GMB u biti navode da je Opći sud u točkama 55. do 61., 67. i 68. pobijane presude počinio pogreške koje se tiču prava pri tumačenju članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe i, prema Komisijinu mišljenju, članka 2. stavka 7. točke (b) te uredbe. Drugim dijelom prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P društvo GMB, k tomu, prigovara Općem sudu da je u točkama 68., 69. i 72. te presude počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu raspodjele tereta dokazivanja za primjenu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje navedene uredbe.
32 Na prvom mjestu, Komisija svojim prvim žalbenim razlogom i društvo GMB prvim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga ističu da je Opći sud pogrešno, a u svrhu tumačenja članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, uzeo u obzir stavke navedene za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti u članku 2. stavcima 1. do 6. te uredbe i utvrdio vezu između značajnog poremećaja financijske situacije poduzeća i faktora koji se odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda.
33 Kao prvo, Komisija i, u biti, društvo GMB ističu da je Opći sud pogrešno obrnuo logički slijed koraka kojima se utvrđuje uobičajena vrijednost u ispitnom postupku koji se odnosi na Kinu. U suprotnosti s pristupom Općeg suda, članak 2. stavci 1. do 6. Osnovne uredbe nije relevantan za tumačenje članka 2. stavka 7. točke (b) i točke (c) treće alineje te uredbe. Naime, njegova je primjena u okviru ispitnog postupka koji se odnosi na Kinu posljedica toga što su ispunjeni uvjeti predviđeni u članku 2. stavku 7. točki (c) navedene uredbe, kojim se kombiniraju pokazatelji makroekonomske i mikroekonomske razine. Među njima, samo se kriterijem iz prvog dijela članka 2. stavka 7. točke (c) prve alineje te uredbe zahtijeva konkretan učinak na cijene i troškove.
34 Osim toga, Sud je u presudi od 16. srpnja 2015., Komisija/Rusal Armenal (C‑21/14 P, EU:C:2015:494, t. 47. do 50. i 53.) već utvrdio da članak 2. stavak 7. Osnovne uredbe odražava pristup svojstven pravnom poretku Unije. Dakle, ne može se uspostaviti nikakva povezanost između te odredbe i članka 2. Sporazuma o antidampingu, koji je u pravni poredak Unije prenesen u članku 2. stavcima 1. do 6. Osnovne uredbe.
35 Kao drugo, Komisija i društvo GMB smatraju da je Opći sud u točkama 58. i 59. pobijane presude pogrešno opravdao svoje tumačenje s obzirom na popis iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, koji se odnosi na poremećaje „posebno u odnosu na amortizaciju imovine, ostale otpise, trgovinu razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja”.
36 Naime, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 59. pobijane presude, taj je popis samo okvirne prirode.
37 U svakom slučaju, prema Komisijinu mišljenju, među stavkama koje se nalaze na navedenom popisu samo je trgovina razmjene navedena u članku 2. stavku 3. drugoj alineji Osnovne uredbe a da nije dio stavki koje se upotrebljavaju za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s metodom utvrđenom u članku 2. stavcima 1. do 6. te uredbe.
38 U svojem odgovoru na žalbu u predmetu C‑884/19 P društvo GMB dodaje da stavke koje su navedene na okvirnom popisu označavaju faktore koji imaju izravan učinak na financijsku situaciju poduzeća, a ne na njegove troškove proizvodnje, tako da se tim stavkama ne može opravdati veza s člankom 2. stavcima 1. do 6. Osnovne uredbe. Usto, Opći sud nije dao dostatno obrazloženje za usporedbu koju je napravio između te odredbe i članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje te uredbe.
39 Kao treće, Komisija i društvo GMB smatraju da je Opći sud u točkama 59. do 61. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je po analogiji primijenio presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group (C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 79. do 82.). U toj je presudi Sud samo tumačio prvi dio članka 2. stavka 7. točke (c) prve alineje Osnovne uredbe. Međutim, izričaj, svrha i predmet te odredbe razlikuju se od izričaja, svrhe i predmeta članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje te uredbe.
40 Kao četvrto, Komisija i društvo GMB u biti ističu da tumačenje Općeg suda djelomično lišava članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe njegova korisnog učinka. Zakonodavac Unije u toj je odredbi zapravo zadržao dva različita kriterija, odnosno, s jedne strane, postojanje značajnih poremećaja troškova proizvodnje društva koje zahtijeva MET i, s druge strane, postojanje značajnih poremećaja njegove financijske situacije. Međutim, tumačenje Općeg suda značilo bi da se postojanje značajnog poremećaja financijske situacije uvjetuje dokazivanjem toga da taj poremećaj dovodi do značajnog poremećaja troškova proizvodnje.
41 Komisija u tom kontekstu naglašava da je kriterij koji se odnosi na financijsku situaciju širok i pokriva sveobuhvatnu procjenu koja se ne odnosi nužno usko na troškove proizvodnje ili cijene. Zakonodavac Unije tako je pretpostavio da, ako je financijska situacija podložna značajnim poremećajima, poduzeće ne posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva i stoga njegovi troškovi i njegove cijene mogu biti podložni sveobuhvatnom poremećaju. Takav je slučaj kada je poduzeće izuzeto od oporezivanja.
42 Kao peto, Komisija smatra da članak 2. stavak 7. točka (c) četvrta i peta alineja Osnovne uredbe potkrepljuje njezino tumačenje članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje te uredbe. S jedne strane, kriteriji iz te četvrte i pete alineje su apstraktni i ne zahtijevaju nikakvu ocjenu stvarnog učinka na mogućnost izračunavanja uobičajene vrijednosti na temelju stavaka 1. do 6. tog članka. S druge strane, uzimanje u obzir omjera „oslobođenje od poreza/promet” dovodi do neopravdanih diskriminacija između korisnika iste porezne mjere.
43 Društvo GMB izvlači argument i iz strukture članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe, kako bi istaknulo da pet alineja te odredbe propisuje posebne kriterije. Iz toga proizlazi da financijska situacija čini faktor povezan s proizvodnjom i prodajom dotičnog istovjetnog proizvoda.
44 Na drugom mjestu, drugim dijelom prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P društvo GMB navodi da je Opći sud u točkama 68., 69. i 72. navedene presude počinio pogrešku koja se tiče prava, time što je utvrdio da je Komisija u svojoj odluci o odbijanju zahtjeva za dodjelu MET‑a društva Xinyi PV trebala dati opširnija objašnjenja razmatranjem konkretnog učinka poremećaja na financijsku situaciju tog društva. Na taj je način Opći sud pogrešno na Komisiju prebacio teret dokazivanja ispunjenja uvjetâ za dodjelu MET‑a, iako je taj teret, u skladu sa sudskom praksom Suda, na stranci koja traži dodjelu tog tretmana. Prema mišljenju društva GMB, u suprotnosti s onim što se može zaključiti iz točaka 72. i 73. pobijane presude, na društvu Xinyi PV je da utvrdi da povlašteni porezni sustavi o kojima je riječ ne podrazumijevaju značajne poremećaje njegove financijske situacije, a nije na Komisiji da utvrdi suprotno, s obzirom na to da je ta institucija dužna samo ocijeniti dokaze koje je podnijelo društvo Xinyi PV, što je ona, uostalom, i učinila.
45 Društvo Xinyi PV osporava sve te argumente.
46 Kao prvo, društvo Xinyi PV razumije Komisijinu argumentaciju na način da se, prema mišljenju te institucije, izraz „u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda” iz članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe odnosi samo na prvi dio prvog kriterija za dodjelu MET‑a, iz članka 2. stavka 7. točke (c) prve alineje te uredbe. Međutim, takvo je tumačenje u suprotnosti sa samim izričajem članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje navedene uredbe, koji se posebno odnosi na troškove proizvodnje istovjetnog proizvoda. Nadalje, Komisija nije objasnila koja je svrha četiriju drugih kriterija za dodjelu MET‑a, ako to nije omogućiti uporabu troškova i prodajnih cijena koji su bili na snazi u Kini tijekom ispitnog postupka, kada se tim troškovima i prodajnim cijenama može izračunati uobičajena vrijednost. Komisija daje tumačenje tih drugih kriterija koje nije povezano sa svrhom članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) te uredbe.
47 Kao drugo, društvo Xinyi PV u biti smatra da Opći sud može u ovom predmetu opravdano povući paralelu s predmetom koji je doveo do presude od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group (C‑337/09 P, EU:C:2012:471). Naime, u obama predmetima institucije Unije odbile su ispitati dokaze podnesene u prilog zahtjevu za dodjelu MET‑a.
48 Usto, upravo kao u području primjene članka 2. stavka 7. točke (c) prve alineje Osnovne uredbe, Komisija u okviru treće alineje te odredbe uvijek treba ocijeniti učinak poremećaja na proizvođačeve cijene ili troškove. Ne smije ostati pri apstraktnoj i nepreciznoj ocjeni.
49 Kao treće, kad je riječ o argumentaciji koja se temelji na korisnom učinku izraza „financijska situacija” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, društvo Xinyi odgovara da, ako značajni poremećaj financijske situacije društva ima učinak na njegove cijene, a ne na njegove troškove, tumačenje Općeg suda ne lišava taj izraz njegova korisnog učinka.
50 Kao četvrto, kad je riječ o članku 2. stavku 7. točki (c) četvrtoj i petoj alineji Osnovne uredbe, očito je da okolnost, koja je relevantna u okviru četvrte alineje te odredbe i koja se odnosi na to da u odnosu na društvo nije otvoren stečajni postupak, narušava njegove troškove i cijene. Isto tako, moguća dobit – relevantna u okviru pete alineje navedene odredbe – od tečaja koji je u trenutku kupnje ili prodaje stranih valuta povoljniji od tržišne stope utječe na troškove odnosno cijene društva.
51 U svojoj replici odnosno odgovoru na repliku koje su podnijeli u predmetu C‑884/19 P Komisija i društvo GMB odgovaraju da ne postoji nikakav opći zahtjev koji bi bio zajednički za pet kriterija za dodjelu MET‑a, koji se nalaze u pet alineja članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe i kojima se nalaže dokazivanje stvarnog poremećaja troškova proizvodnje.
52 U tom pogledu Komisija osobito ističe da, s obzirom na izričaj članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe, zahtjev u skladu s kojim za dotičnog proizvođača, a u odnosu na proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda, moraju prevladavati uvjeti tržišnog gospodarstva nikako ne upućuje na troškove proizvodnje ni na nepostojanje stvarnog poremećaja tih troškova. Komisija i društvo GMB u biti smatraju da se taj zahtjev stoga odnosi samo na kontekst u kojem proizvođač djeluje, dok se pet kriterija koji su navedeni u članku 2. stavku 7. točki (c) te uredbe odnose na različite aspekte tog konteksta. Društvo Xinyi PV, uostalom, priznaje da kriterij 4. i 5. automatski podrazumijevaju učinak na troškove. Prema mišljenju Komisije i društva GMB, isto vrijedi i za kriterij 3.
53 Komisija ističe još i to da se nijedno drugo tumačenje ne može izvesti iz svrhe članka 2. stavka 7. Osnovne uredbe, kojim se nastoji spriječiti uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državama bez tržišnog gospodarstva, s obzirom na to da ti parametri nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu. Dakle, riječ je o uvodnoj odredbi, dok se kriterijima navedenima u članku 2. stavku 7. točki (c) te uredbe nastoji utvrditi podliježe li društvo koje zahtijeva MET isključivo uobičajenim tržišnim zakonima. Ta bi uvodna priroda bila iskrivljena ako je potrebno da se, kao što je to učinio Opći sud, svi ti kriteriji podvrgnu dokazivanju stvarnog učinka na troškove proizvodnje za svaki posebni proizvod koji društvo proizvede i izveze u svakom razdoblju ispitnog postupka.
54 Društvo GMB dodaje da se Komisijinom praksom odlučivanja potvrđuje mogućnost uskrate MET‑a na temelju članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe zbog poremećaja koji imaju učinak samo na financijsku situaciju dotičnog gospodarskog subjekta, primjerice zbog postojanja povlaštenog poreznog režima. Usto, iz sudske prakse Općeg suda proizlazi da članak 2. stavci 1. do 6. i članak 2. stavak 7. te uredbe čine dva različita skupa pravila.
Ocjena Suda
Uvodne napomene
55 Članak 2. stavak 7. Osnovne uredbe, koji se nastavlja na navod iz njezine uvodne izjave 6., uvodi poseban režim kojim se utvrđuju detaljna pravila za izračun uobičajene vrijednosti za uvoz iz zemalja bez tržišnog gospodarstva (vidjeti po analogiji presudu od 16. srpnja 2015., Komisija/Rusal Armenal, C‑21/14 P, EU:C:2015:494, t. 47.).
56 Tako se, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnog gospodarstva, odstupanjem od pravila iz stavaka 1. do 6. članka 2. iste uredbe, uobičajena vrijednost načelno utvrđuje na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnog gospodarstva, odnosno u skladu s metodom analogne zemlje. Cilj te odredbe jest da se izbjegne uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državi bez tržišnog gospodarstva, s obzirom na to da ti parametri nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 64. i navedena sudska praksa).
57 Međutim, prema članku 2. stavku 7. točki (b) Osnovne uredbe, u slučaju antidampinških ispitnih postupaka u vezi s uvozom, među ostalim, iz Kine, uobičajena vrijednost utvrđuje se u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. te uredbe i stoga ne u skladu s metodom analogne zemlje ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (c) navedene uredbe, da za tog proizvođača odnosno za te proizvođače u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovrsnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnog gospodarstva (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 65. i navedena sudska praksa).
58 Kao što to proizlazi iz različitih uredbi iz kojih je proizišao članak 2. stavak 7. točka (b) Osnovne uredbe, cilj te odredbe jest priznati proizvođačima koji djeluju u uvjetima tržišnog gospodarstva koji su se pojavili, među ostalim, u Kini tretman koji odgovara njihovoj pojedinačnoj situaciji, a ne situaciji cijele zemlje u kojoj imaju sjedište (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 66. i navedena sudska praksa).
59 Stoga je teret dokaza na proizvođaču koji želi koristiti MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu njezinim člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvom alinejom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva. Stoga nije na institucijama Unije dokazivanje da proizvođač ne ispunjava uvjete za dobivanje tog tretmana. Nasuprot tomu, na tim je institucijama da ocijene jesu li dokazi koje je dotični proizvođač dostavio dostatni kako bi dokazao da ispunjava uvjete iz navedenog članka 2. stavka 7. točke (c) prve alineje, kako bi mu se priznao MET, dok je na sudu Unije provjera da ta ocjena nije zahvaćena očitom pogreškom (vidjeti u tom smislu presude od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 32. i od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 67. i navedenu sudsku praksu).
60 Nesporno je da je u predmetnom slučaju zahtjev društva Xinyi PV da mu se dodijeli MET odbijen samo zbog toga što to društvo nije dokazalo da ispunjava kriterij 3. za dodjelu MET‑a, naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji Osnovne uredbe.
61 Na temelju te odredbe, dotični proizvođač mora podnijeti dostatne dokaze da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem značajnijih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, osobito u vezi s amortizacijom imovine, ostalim računovodstvenim otpisima, trgovinom razmjene ili plaćanjima u obliku kompenzacije dugovanja.
62 Iz izričaja te odredbe proizlazi da su njome propisana dva kumulativna uvjeta, od kojih se prvi odnosi na postojanje značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije predmetnog poduzeća, a drugi na činjenicu da se taj poremećaj pokazuje kao poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 70.).
63 Pobijana presuda odnosi se samo na prvi od tih uvjeta, s obzirom na to da je Opći sud smatrao da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni u pogledu tog pitanja.
64 U tom je pogledu Opći sud u točki 55. pobijane presude smatrao da se, s obzirom na izričaj članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe, kriteriji navedeni u njezinu članku 2. stavku 7. točki (c) odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda. Smatrajući da to pojašnjenje proizlazi iz konteksta članka 2. navedene uredbe, kojim se utvrđuju pravila o izračunu uobičajene vrijednosti, Opći sud je u točki 57. pobijane presude utvrdio da svi kriteriji propisani člankom 2. stavkom 7. točkom (c) te uredbe „odražavaju […] volju da [se] provjeri posluje li gospodarski subjekt koji traži MET – prilikom proizvodnje i prodaje dotičnog istovjetnog proizvoda – u skladu s načelima koja omogućavaju izračun uobičajene vrijednosti”.
65 U tom je kontekstu Opći sud u točkama 58. do 61. pobijane presude protumačio članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe na način da, kad je riječ o okolnostima ili mjerama koje se odnose na opću financijsku situaciju poduzeća, na Komisiji je da ocijeni, u pogledu dokaza podnesenih u upravnom postupku, jesu li te okolnosti i te mjere stvarno uzrokovale značajan poremećaj faktora koji određuju elemente koji se odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda.
66 U ovom slučaju Opći je sud u točkama 66. do 72. pobijane presude u biti smatrao da se Komisija, kako bi otklonila kriterij 3. za MET, ne može pozvati samo na poreznu pogodnost koju koristi društvo Xinyi PV i na činjenicu da takva pogodnost može privući ulagače u kapital. U tu je svrhu u točki 67. te presude istaknuo da se ti razlozi odnose na financijsku situaciju tog društva s izrazito apstraktnog gledišta i da oni nisu povezani s elementima izričito navedenima u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji Osnovne uredbe ili s drugim elementima koji se odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda, čiji značajan poremećaj koji proizlazi iz sporne pogodnosti dovodi u pitanje mogućnost za pravilno izračunavanje uobičajene vrijednosti primjenom članka 2. stavaka 1. do 6. Osnovne uredbe.
67 Iz tih navoda proizlazi da je Opći sud u biti protumačio članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe na način da postojanje značajnog poremećaja ukupne financijske situacije dotičnog proizvođača može dovesti do toga da Komisija odbije njegov zahtjev za dodjelu MET‑a samo ako taj poremećaj ima učinak na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda, što je na Komisiji da ocijeni.
68 Prvim žalbenim razlogom u predmetu C‑884/19 P i prvim dijelom prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P Komisija i društvo GMB osporavaju to tumačenje, koje, prema njihovu mišljenju, sadržava više pogrešaka koje se tiču prava. Drugim dijelom prvog žalbenog razloga u potonjem predmetu društvo GMB Općem sudu također prigovara da je pogrešno prebacio teret dokazivanja.
69 Stoga ta dva navoda valja ispitati jedan za drugim.
Navodne pogreške koje se tiču prava u pogledu tumačenja članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe
70 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u svrhu tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst već i kontekst te ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 12. rujna 2019., Komisija/Kolachi Raj Industrial, C‑709/17 P, EU:C:2019:717, t. 82. i navedena sudska praksa).
71 U svjetlu te sudske prakse treba tumačiti članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe, u kojem je propisan kriterij 3. za MET te, konkretnije, uvjet koji se odnosi na postojanje značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije poduzeća o kojem je riječ.
72 Kao prvo, kad je riječ o doslovnom tumačenju tog uvjeta, valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe i iz točke 61. ove presude, dotični proizvođač mora podnijeti dostatne dokaze na temelju kojih se može utvrditi da „[njegovi] troškovi proizvodnje i [njegova] financijska situacija […] nisu pod utjecajem značajnih poremećaja”.
73 Uporaba veznika „i” nedvojbeno podrazumijeva da je na tom proizvođaču da utvrdi, s jedne strane, nepostojanje značajnog poremećaja svojih troškova proizvodnje i, s druge strane, nepostojanje značajnog poremećaja svoje financijske situacije. Navedeni se uvjet, dakle, temelji na dvama kumulativnim i zasebnim poduvjetima.
74 Ta okolnost podrazumijeva da se MET ne može dodijeliti ako nedostaje jedan od tih poduvjeta, bilo da je riječ o onom koji se odnosi na nepostojanje značajnog poremećaja, koji proizlazi iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, troškova proizvodnje dotičnog proizvođača ili na nepostojanje značajnog poremećaja njegove financijske situacije.
75 Međutim, tumačenjem Općeg suda, kako je izloženo u točkama 64. do 67. ove presude – koje mogućnost odbijanja zahtjeva za dodjelu MET‑a zbog postojanja značajnog poremećaja financijske situacije dotičnog proizvođača, u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, uvjetuje utvrđenjem da taj poremećaj utječe na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda – miješaju se navedeni kumulativni i zasebni poduvjeti te navođenje značajnog poremećaja financijske situacije dotičnog proizvođača postaje potpuno irelevantno.
76 Okolnost da se tom odredbom navodi popis parametara koji mogu rezultirati poremećajima koji su obuhvaćeni njezinim područjem primjene, „posebno u odnosu na amortizaciju imovine, ostale otpise, trgovinu razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja”, ne proturječi tom tumačenju.
77 Naime, osim toga što se, kao što je to Opći sud pravilno istaknuo u točki 59. pobijane presude, uporabom priloga „posebno” naglašava isključivo okvirna priroda tog popisa, njime se ne uspostavlja nikakva izričita veza između navedenih parametara i faktora koji se uzimaju u obzir u svrhu izračuna uobičajene vrijednosti na temelju članka 2. stavaka 1. do 6. Osnovne uredbe.
78 Iz toga slijedi da, s obzirom na svoj izričaj, članak 2. stavak 7. točka (c) treća alineja Osnovne uredbe ne sadržava nikakvu naznaku kojom se ocjena postojanja značajnog poremećaja financijske situacije dotičnog proizvođača nastoji povezati s njegovim troškovima proizvodnje ili s faktorima koji su relevantni za utvrđivanje uobičajene vrijednosti na temelju članka 2. stavaka 1. do 6. Osnovne uredbe.
79 Naprotiv, iz tog se izričaja može zaključiti da se kriterij 3. za MET odnosi na financijsku situaciju, u širem smislu, dotičnog proizvođača, a ne nužno usko na troškove proizvodnje ili na cijene.
80 Stoga, kao što to u biti navode Komisija i društvo GMB, tumačenje koje je dao Opći sud proturječi jasnom izričaju članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe.
81 Kao drugo, kontekst i opća struktura članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe također pobijaju tumačenje Općeg suda i potkrepljuju ono koje je izloženo u točki 79. ove presude.
82 Prvo, kad je riječ o uskoj povezanosti koju je Opći sud uspostavio između te odredbe i članka 2. stavaka 1. do 6. Osnovne uredbe, valja podsjetiti na to da se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 55. do 57. ove presude, člankom 2. stavkom 7. te uredbe uspostavlja poseban režim kojim se odstupa od općih pravila za izračun uobičajene vrijednosti, predviđenih u članku 2. stavcima 1. do 6. navedene uredbe. Taj se posebni režim primjenjuje na uvoz iz zemalja bez tržišnog gospodarstva.
83 Međutim, navedeni posebni režim načelno se temelji na metodi analogne zemlje, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe, koja se, na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) te uredbe, nastavlja redovito primjenjivati i u antidampinškim ispitnim postupcima koji se odnose na uvoz, među ostalim, iz Kine. Samo ako kineski proizvođač u dovoljnoj mjeri dokaže da ispunjava svih pet uvjeta iz članka 2. stavka 7. točke (c) navedene uredbe, ta se metoda na njega neće primijeniti i Komisija će morati izračunati uobičajenu vrijednost za tog proizvođača u skladu s metodom iz članka 2. stavaka 1. do 6. te uredbe za uvoz iz zemalja s tržišnim gospodarstvom (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 80.).
84 Stoga, kad je riječ o antidampinškom ispitnom postupku koji se odnosi na uvoz iz Kine, primjena općih pravila iz članka 2. stavaka 1. do 6. Osnovne uredbe pretpostavlja ispunjenje svih uvjeta predviđenih člankom 2. stavkom 7. točkama (b) i (c) te uredbe.
85 Međutim, time što je u točkama 57. do 61. pobijane presude primjenu članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe uvjetovao analizom na razini dotičnog proizvođača kojom se nastoji provjeriti posluje li on u skladu s načelima koja omogućavaju izračun uobičajene vrijednosti ili dovodi li primjena tih općih pravila do umjetnih rezultata, Opći je sud pomiješao režime koji su uspostavljeni u članku 2. stavcima 1. do 6. odnosno u članku 2. stavku 7. Osnovne uredbe te je na taj način povrijedio opću strukturu tih odredaba.
86 Usto, u suprotnosti s onim što je Opći sud utvrdio u točki 61. pobijane presude, takvo se tumačenje ne može temeljiti ni na analogiji s točkom 82. presude od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group (C‑337/09 P, EU:C:2012:471), u kojoj je Sud utvrdio da, kad je riječ o članku 2. stavku 7. točki (c) prvoj alineji Osnovne uredbe, u kojoj se navodi kriterij 1. za MET, značajnost ili neznačajnost državne intervencije u odluke dotičnog proizvođača, a koje se odnose na cijene i troškove faktora proizvodnje, treba ocijeniti s obzirom na svrhu te odredbe, kojom se nastoji osigurati da proizvođač posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva i, osobito, da su troškovi koje snosi i cijene koje naplaćuje rezultat sila slobodnog tržišta.
87 Međutim, kriterij 1. za MET, naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) prvoj alineji Osnovne uredbe, izričito se odnosi na proizvođačeve odluke o cijenama, troškovima i faktorima proizvodnje (vidjeti u tom smislu presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 79.), za razliku od kriterija 3. za MET, o kojem je riječ u ovim predmetima. U svakom slučaju, Sud nije u presudi od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group (C‑337/09 P, EU:C:2012:471) utvrdio nikakvu izravnu vezu između kriterija za MET predviđenih u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe i odredaba članka 2. stavaka 1. do 6. te uredbe.
88 Drugo, kao što je to Opći sud, doduše, istaknuo u točki 54. pobijane presude, iz članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe proizlazi da je dodjela MET‑a uvjetovana time da se dokaže, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva dotičnog proizvođača i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (c) te uredbe, da „za [tog proizvođača], odnosno za te proizvođače, u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva”.
89 Međutim, u suprotnosti s onim što je Opći sud utvrdio u točkama 55. i 57. pobijane presude, iz toga se ne može zaključiti da se svih pet kriterija navedenih u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe odnosi na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda, do te mjere da se trećom alinejom te odredbe zahtijeva, kao što se to može zaključiti iz točke 60. te presude, da Komisija, u slučaju mjera koje se odnose na financijsku situaciju poduzeća općenito, još mora ocijeniti jesu li te mjere zapravo uzrok značajnog poremećaja koji ima učinak na proizvodnju ili prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda.
90 Naime, ništa u strukturi članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe ne upućuje na to da se svaki od pet kriterija navedenih u toj odredbi mora ocjenjivati izričito u odnosu na faktore koji izravno utječu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda. Stoga valja primijetiti, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 67. svojeg mišljenja, da su među tim kriterijima navedeni, primjerice, u četvrtoj i petoj alineji navedene odredbe, kriteriji koji se odnose na to da se na poduzeća primjenjuju zakoni o stečaju i o imovini odnosno konverzija valuta. Međutim, ti kriteriji po definiciji nisu izravno povezani s proizvodnjom i prodajom dotičnog istovjetnog proizvoda, čak i ako se – kao što se to, uostalom, sve stranke u ovom žalbenom postupku slažu – može pretpostaviti da ti faktori mogu neizravno utjecati na troškove ili cijene dotičnog proizvođača.
91 Slično tomu, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 68. svojeg mišljenja, kriterij u vezi s postojanjem značajnog poremećaja financijske situacije dotičnog proizvođača, s obzirom na njegov općeniti iskaz i na opću strukturu članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe, treba razumjeti na način da se on, u širem smislu, odnosi na sve mjere, čak i ako su opće prirode, kao što su povlašteni porezni režimi, koje dovode do značajnog poremećaja financijske situacije tog proizvođača. To više što je, u slučaju postojanja takvih mjera, dopušteno pretpostaviti da one mogu poremetiti troškove i cijene navedenog proizvođača, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost dotičnog proizvođača da podnese dokaz o suprotnom.
92 Treće, takvo je tumačenje također u skladu sa svrhom posebnog režima koji je uspostavljen člankom 2. stavkom 7. Osnovne uredbe te se to tumačenje navodi u točkama 56. do 58. ove presude.
93 Naime, tom se odredbom nastoji izbjeći uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državama bez tržišnog gospodarstva, s obzirom na to da ti parametri nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu, i to, kao što to pravilno ističe nezavisni odvjetnik u točki 69. svojeg mišljenja, neovisno o izravnoj ili neizravnoj prirodi posljedica mjera koje dovode do promjena parametara svojstvenih tržišnom gospodarstvu u pogledu cijena i troškova dotičnog istovjetnog proizvoda.
94 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da tumačenje članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe koje je dao Opći sud sadržava pogreške koje se tiču prava jer proturječi jasnom izričaju te odredbe i povređuje regulatorni kontekst, opću strukturu i svrhu navedene odredbe.
95 Slijedom toga, valja prihvatiti prvi žalbeni razlog u predmetu C‑884/19 P i prvi dio prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P.
Navodna pogreška koja se tiče prava u pogledu raspodjele tereta dokazivanja
96 Drugim dijelom prvog žalbenog razloga društvo GMB prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu raspodjele tereta dokazivanja ispunjenja kriterija 3. za MET.
97 U tom pogledu valja istaknuti da je Opći sud u točki 60. pobijane presude smatrao da je, kad je riječ o mjerama koje se odnose na opću financijsku situaciju dotičnog proizvođača, na Komisiji da ocijeni, u pogledu dokaza podnesenih u upravnom postupku, jesu li te mjere stvarno uzrokovale poremećaj te situacije koji se odnosi na proizvodnju ili prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda.
98 Na taj način Opći sud prebacuje na Komisiju teret dokazivanja da značajan poremećaj financijske situacije dotičnog proizvođača utječe na proizvodnju ili prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda.
99 Međutim, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 59. ove presude, teret dokazivanja ispunjenja svih kriterija navedenih u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe je na proizvođaču koji želi koristiti MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) te uredbe. Na Komisiji nije da dokazuje da proizvođač ne ispunjava uvjete za dodjelu tog tretmana, nego da ocijeni jesu li dokazi koje je dotični proizvođač dostavio dostatni kako bi dokazao da ispunjava kriterije iz tog članka 2. stavka 7. točke (c) kako bi mu se dodijelio MET.
100 Slijedom toga, Opći je sud pogrešno prebacio teret dokazivanja, tako da valja prihvatiti i drugi dio prvog žalbenog razloga u predmetu C‑888/19 P.
101 U tim okolnostima, budući da su prvi žalbeni razlozi osnovani, treba ukinuti pobijanu presudu, pri čemu nije potrebno ispitati druge razloge navedene u prilog ovim žalbama.
Prvostupanjski postupak
102 U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud može, u slučaju ukidanja presude Općeg suda, konačno odlučiti o sporu ako to stanje postupka dopušta.
103 U ovom je slučaju društvo Xinyi PV u prilog svojoj tužbi istaknulo četiri tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, drugi na povredi članka 2. stavka 10. točke (i) te uredbe, treći na povredi članka 2. stavaka 8. i 9. navedene uredbe, a četvrti na povredama pravâ obrane.
104 S obzirom na, među ostalim, okolnost da je prvi tužbeni razlog bio predmet kontradiktorne rasprave pred Općim sudom i da njegovo ispitivanje ne zahtijeva donošenje nikakve dodatne mjere upravljanja postupkom ili razmatranja spisa, Sud smatra da se o tužbi može odlučiti u pogledu tog tužbenog razloga i da o njemu treba konačno odlučiti (vidjeti u tom smislu presude od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 130. i od 16. rujna 2021., Komisija/Belgija i Magnetrol International, C‑337/19 P, EU:C:2021:741, t. 158.).
Povreda članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe
105 Tim prvim tužbenim razlogom društvo Xinyi PV prigovara Komisiji da je povrijedila članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe.
106 U tom pogledu valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz točaka 61. i 62. ove presude, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) trećom alinejom Osnovne uredbe, dotični proizvođač mora dostaviti dostatne dokaze na temelju kojih se može utvrditi da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija poduzeća nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva. Tom su odredbom, dakle, propisana dva kumulativna uvjeta, od kojih se prvi odnosi na postojanje značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije poduzeća o kojem je riječ, a drugi na činjenicu da se navedeni poremećaj pokazuje kao poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.
107 Prvim dijelom svojeg prvog tužbenog razloga društvo Xinyi PV prigovara Komisiji da je nezakonito primijenila spornu uredbu time što je smatrala da porezne pogodnosti koje je to društvo koristilo predstavljaju poremećaje iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe.
108 U ovom je slučaju Komisija u dopisu od 13. rujna 2013. u biti smatrala da režim poreza na dohodak, iz kojeg proizlaze porezne pogodnosti o kojima je riječ, a kojim se pogoduje određenim društvima ili određenim gospodarskim sektorima koje kineska vlada smatra strateškima, podrazumijeva da taj režim ne pripada tržišnom gospodarstvu, nego da i dalje uvelike proizlazi iz državnog planiranja.
109 U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu sa sudskom praksom Suda, članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju Osnovne uredbe treba razumjeti na način da proizvođaču nalaže da u dovoljnoj mjeri dokaže da njegovi troškovi proizvodnje i njegova financijska situacija nisu predmet nikakva značajnog poremećaja koji proizlazi iz gospodarskog sustava bez tržišnog gospodarstva, bilo da je riječ o sustavu s državnom trgovinom ili sustavu koji se već nalazi u tranziciji, u odnosu na određene sektore, prema sustavu tržišnog gospodarstva (presuda od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 85. i 95.).
110 Usto, s obzirom na teret dokazivanja koji je na proizvođaču, povezanost mjere koja se sastoji od dodjele poreznih pogodnost stranim ulagačima u sektorima koji se smatraju strateškima, poput visokih tehnologija, s različitim petogodišnjim planovima provedenima u Kini dovoljna je za pretpostavku da ta mjera predstavlja poremećaj „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” u smislu te odredbe. Naime, pod pretpostavkom da petogodišnji kineski planovi ubuduće više ne predviđaju definirane ciljeve proizvodnje za sve gospodarske sektore, u suprotnosti s onim što je bio slučaj u vrijeme kada je Kina još bila zemlja s državnom trgovinom, ipak je opće poznato da ti planovi još uvijek, čak i nakon reformi kineskog gospodarskog sustava, imaju ključnu ulogu u organizaciji tog gospodarstva, s obzirom na to da za velik broj sektora sadržavaju precizne ciljeve koji imaju obvezujući karakter za sve razine vlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 94. i 95.).
111 U predmetnom slučaju nije osporavano da se predmetne porezne pogodnosti mogu povezati s različitim planovima provedenima u Kini i da se ta zemlja, unatoč reformama svojeg gospodarskog modela, još uvijek načelno smatra, kao što to proizlazi iz pravila u članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) Osnovne uredbe, zemljom bez tržišnog gospodarstva, tako da je kontekst u kojem su te porezne pogodnosti odobrene radikalno drukčiji od konteksta u kojem postoje eventualno slične mjere u zemljama tržišnog gospodarstva (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 104.).
112 Iz toga proizlazi da je u ovom slučaju Komisija pravilno pretpostavila da su mjere o kojima je riječ – koje su sadržavale porezne pogodnosti kojima se provodi petogodišnji plan, koji je karakterističan element sustava bez tržišnog gospodarstva i ključan u organizaciji kineskog gospodarstva – mjere iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.
113 Tu ocjenu ne dovode u pitanje argumenti koje društvo Xinyi PV izvodi iz usporedbe poreznih pogodnosti o kojima je riječ u ovom slučaju s Komisijinom praksom u području državnih potpora.
114 Naime, kad je riječ o državama članicama Europske unije, valja podsjetiti na to da su takve porezne pogodnosti načelno nespojive s unutarnjim tržištem i stoga zabranjene ako ih je moguće kvalificirati „državnim potporama” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, što zahtijeva ispunjenje četiriju uvjeta koji su propisani tom odredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings, C‑301/16 P, EU:C:2018:132, t. 105.).
115 Stoga se prvi dio prvog tužbenog razloga može samo odbiti kao neosnovan.
116 Drugim dijelom svojeg prvog tužbenog razloga društvo Xinyi PV navodi da je Komisija u svakom slučaju počinila očitu pogrešku u ocjeni činjenica i pogrešku koja se tiče prava time što je tvrdila da postoje značajni poremećaji u pogledu njegovih troškova proizvodnje i njegove financijske situacije, u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe.
117 U tom se pogledu, s jedne strane, mora istaknuti da, u skladu sa sudskom praksom Suda, u području zajedničke trgovinske politike i osobito u području mjera za zaštitu trgovine institucije Unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti zbog složenosti gospodarskih, političkih i pravnih pitanja koja moraju razmatrati. Sudski nadzor te ovlasti mora se stoga ograničiti na provjeru poštovanja pravila postupka, materijalne točnosti činjenica koje su uzete u obzir prilikom donošenja sporne odluke, nepostojanja očite pogreške prilikom ocjene tih činjenica odnosno nepostojanja zlouporabe ovlasti (presude od 16. veljače 2012., Vijeće i Komisija/Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP, C‑191/09 P i C‑200/09 P, EU:C:2012:78, t. 63. i od 11. rujna 2014., Gem‑Year Industrial i Jinn‑Well Auto‑Parts (Zhejiang)/Vijeće, C‑602/12 P, neobjavljena, EU:C:2014:2203, t. 48.).
118 S druge strane, iz točaka 79., 91. i 92. ove presude proizlazi da se, s obzirom na izričaj, kontekst, opću strukturu i svrhu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje Osnovne uredbe, kriterij u vezi s postojanjem značajnog poremećaja financijske situacije dotičnog proizvođača razumije na način da se odnosi, u širem smislu, na sve mjere, čak i ako su opće prirode, koje dovode do značajnog poremećaja financijske situacije tog proizvođača.
119 U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz dopisâ od 22. kolovoza i od 13. rujna 2013., o kojima je riječ u točkama 12., 14. i 15. ove presude, Komisija je svoj zaključak, u skladu s kojim društvo Xinyi PV nije uspjelo dokazati da njegova financijska situacija nije predmet značajnih poremećaja, temeljila na utvrđenju da je ono koristilo dva povlaštena porezna režima. S jedne strane, u okviru programa „2 Free 3 Halve” društva sa stranim kapitalom mogu ostvariti potpuno oslobođenje od poreza (0 %) tijekom dvije godine i poreznu stopu od 12,5 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 % tijekom sljedeće tri godine. S druge strane, na temelju poreznog režima za poduzeća visoke tehnologije, na društvo se primjenjuje smanjena porezna stopa od 15 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 %. Prema Komisijinu mišljenju, primjena tih poreznih režima utječe na iznos dobiti prije oporezivanja koju poduzeće mora ostvariti kako bi privuklo ulagače, a njihov je zajednički učinak primjena znatno smanjene stope u odnosu na uobičajenu, kojom se, među ostalim, može ostvarivati cilj privlačenja kapitala po smanjenoj stopi i tako utjecati na cjelokupnu financijsku i gospodarsku situaciju društva.
120 U tom pogledu valja utvrditi, po uzoru na ono što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 84. svojeg mišljenja i kao što je to naglasila Komisija, da je kapital jedan od faktora proizvodnje društva, tako da mjere koje utječu na trošak proizvodnje mogu, po definiciji, dovesti do značajnih poremećaja njegove financijske situacije. To osobito vrijedi u slučajevima u kojima dotični proizvođač koristi povlaštene porezne režime.
121 Nijednim od argumenata koje je istaknulo društvo Xinyi PV – na kojemu je, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 59. ove presude, teret dokazivanja – ne može se dokazati da, unatoč tim povlaštenim poreznim režimima, njegova financijska situacija nije bila predmet značajnog poremećaja.
122 Prvo, društvo Xinyi PV navodi da su porezni poticaji o kojima je riječ činili samo 1,34 % svih troškova proizvodnje i 1,14 % njegova prometa tijekom ispitnog postupka. Međutim, valja istaknuti da ta stranka ne objašnjava po čemu njezini troškovi proizvodnje i njezin promet čine relevantan okvir analize za mjerenje učinka povlaštenih poreznih režima na njezinu financijsku situaciju.
123 Drugo, društvo Xinyi PV naglašava da nijedan od dvaju povlaštenih poreznih režima o kojima je riječ nije trajne prirode. U tom pogledu valja utvrditi da, kao što to ističe Komisija, iz izjava društva Xinyi PV tijekom ispitnog postupka proizlazi da – iako je program „2 Free 3 Halve” ograničen na razdoblje od pet godina, a primjena pogodnosti poreznog režima za poduzeća visoke tehnologije početno određena na tri godine – primjena potonjeg režima ipak se može obnoviti na korisnikov zahtjev. U tim je okolnostima Komisija mogla a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni ocijeniti da je korištenje barem jednog od tih dvaju režima, odnosno režima za poduzeća visoke tehnologije, gotovo trajno.
124 Iz prethodno navedenog proizlazi da društvo Xinyi PV nije uspjelo dokazati da Komisijine ocjene sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni.
125 Stoga valja odbiti drugi dio prvog tužbenog razloga te, slijedom toga, prvi tužbeni razlog u cijelosti kao neosnovan.
Ostali tužbeni razlozi
126 U suprotnosti s onim što je bilo utvrđeno za prvi tužbeni razlog prvostupanjske tužbe, stanje postupka ne dopušta odlučivanje o sporu kad je riječ o drugom, trećem i četvrtom tužbenom razlogu.
127 Naime, Opći sud se ni u presudi od 16. ožujka 2016., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14, EU:T:2016:154) ni u pobijanoj presudi nije izjasnio o potonjim tužbenim razlozima, pri čemu je u objema presudama samo poništio spornu uredbu na temelju prvog odnosno drugog dijela prvog tužbenog razloga koji je istaknut u postupku pred njim a da pritom nije smatrao potrebnim da se izjasni o drugim tužbenim razlozima. Međutim, s jedne strane, s obzirom na sadržaj spisa postupka pred Općim sudom, razvidno je da ti tužbeni razlozi nisu bili predmet ni istrage ni iscrpnih rasprava povodom postupaka koji su doveli do tih dviju presuda. S druge strane, navedeni tužbeni razlozi podrazumijevaju provođenje složenih činjeničnih ocjena, u odnosu na koje Sud smatra da ne raspolaže svim potrebnim činjeničnim elementima.
128 Stoga je potrebno vratiti predmet Općem sudu radi donošenja odluke o drugom, trećem i četvrtom tužbenom razlogu koji su istaknuti u postupku pred njim.
Troškovi
129 Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno suđenje, o troškovima će se odlučiti naknadno.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 24. rujna 2019., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14 RENV, EU:T:2019:668).
2. Predmet se vraća Općem sudu Europske unije radi odlučivanja o drugom, trećem i četvrtom tužbenom razlogu koji su istaknuti u postupku pred njim.
3. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi