RJEŠENJE OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
2. listopada 2015.(*)
„Tužba za poništenje – REACH – Zaračunavanje administrativne pristojbe zbog pogreške u izjavi koja se odnosi na poduzetnikovu veličinu – Pravila o jeziku – Rok za pokretanje postupka – Nedopuštenost“
U predmetu T‑540/13,
Société européenne des chaux i liants, sa sjedištem u Bourgoin‑Jallieuu (Francuska), koji zastupa J. Dezarnaud, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Europske agencije za kemikalije (ECHA), koju zastupaju M. Heikkilä, A. Iber i C. Schultheiss, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za djelomično poništenje odluke ECHA‑e SME (2013) 1665 od 21. svibnja 2013., u dijelu u kojem se tužitelju nameće administrativna pristojba,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse (izvjestitelj) i A. M. Collins, suci,
tajnik: E. Coulon,
donosi sljedeće
Rješenje
Okolnosti spora
1 Dana 9. listopada 2010. tužitelj, Société européenne des chaux et liants, registrirao je pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) dvije tvari na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3).
2 Tijekom postupka registracije tužitelj je pri ECHA‑i izjavio da je Société européenne des chaux et liants „malo poduzeće“ u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, str. 36.) [neslužbeni prijevod]. Zahvaljujući toj izjavi, smanjena mu je naknada koja se treba platiti za svaku prijavu za registraciju, predviđena člankom 6. stavkom 4. Uredbe br. 1907/2006.
3 Dana 13. veljače 2013. ECHA je na temelju članka 13. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 340/2008 od 16. travnja 2008. o naknadama i pristojbama plativima ECHA‑i u skladu s Uredbom br. 1907/2006 (SL L 107, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 25., str. 283.) od tužitelja zatražila da podnese određeni broj dokumenata u svrhu provjere njegove izjave da je Société européenne des chaux et liants malo poduzeće.
4 Dopisom od 12. travnja 2013. tužitelj je odgovorio kako je njegova izjava da je Société européenne des chaux et liants „malo“ poduzeće u smislu Preporuke 2003/361 pogrešna te da je on „veliko“ poduzeće u smislu te preporuke.
5 Elektroničkim i poštanskim dopisom od 21. svibnja 2013. ECHA je tužitelju dostavila odluku SME (2013) 1665 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Tom odlukom ECHA je, s obzirom na dopis od 12. travnja 2013. i na temelju članka 13. stavka 4. drugog podstavka Uredbe br. 340/2008, odlučila da se na tužitelja ne primjenjuju smanjenja naknade za „mala“ poduzeća te da će mu stoga, osim dvaju računa kojima je obuhvaćena razlika između prvotno plaćenih naknada i onih koje se u konačnici trebaju platiti, izdati račun za plaćanje administrativne pristojbe na iznos od 9950 eura. Pobijana odluka sadržavala je posebnu uputu o pravnim sredstvima dostupnima njezinu adresatu.
6 ECHA je stoga elektroničkim putem tužitelju izdala račun za administrativnu pristojbu na iznos od 9950 eura, datiran 22. svibnja 2013.
7 Dopisom od 15. srpnja 2013. upućenim ECHA‑i, koji je ta agencija zaprimila 25. srpnja 2013., tužitelj je osporio zaračunavanje administrativne pristojbe i zatražio oslobođenje od njezina plaćanja.
8 Elektroničkim i poštanskim dopisom upućenim tužitelju 26. srpnja 2013. ECHA je naznačila da se, kao što je to spomenuto u pobijanoj odluci i u skladu s člankom 94. stavkom 1. Uredbe br. 1907/2006 i člankom 263. UFEU‑a, protiv pobijane odluke može pokrenuti postupak pred Općim sudom u roku od dva mjeseca nakon njezine dostave. ECHA je pridodala da je tužitelj zbog toga, i pod pretpostavkom da je želio podnijeti pravni lijek, morao podnijeti tužbu Općem sudu protiv zakonitosti pobijane odluke.
9 Dopisom od 30. srpnja 2013., koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo 5. kolovoza 2013. i koji u prilogu sadržava pritužbu od 15. srpnja 2013., tužitelj, kojeg je potpisao njegov administrator M. M., namjeravao je podnijeti tužbu Općem sudu.
10 Dopisom i telefaksom od 14. kolovoza 2013. tajnik Općeg suda skrenuo je tužitelju pozornost na činjenicu da, kako bi se podnijela tužba koja je u nadležnosti Općeg suda, tužitelja mora zastupati odvjetnik koji je član odvjetničke komore u jednoj od država članica, tužba koju nije potpisao odvjetnik ne može biti upisana te se stoga po dopisu od 30. srpnja 2013. ne može postupati.
Postupak
11 Aktom od 27. rujna 2013., koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo 1. listopada 2013., tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
12 Zasebnim aktom koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo 19. veljače 2014. ECHA je na temelju članka 114. stavka 1. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. istaknula prigovor nedopuštenosti tužbe s obzirom na rokove.
13 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 11. ožujka 2014. tužitelj je podnio svoja očitovanja o prigovoru nedopuštenosti.
14 Pisani postupak koji se odnosio na prigovor nedopuštenosti zaključen je 25. ožujka 2014., nakon što je tužitelj ispravio svoja podnesena očitovanja o prigovoru nedopuštenosti.
15 Dana 9. siječnja 2015. u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991. stranke su bile pozvane podnijeti svoja očitovanja o eventualnoj relevantnosti presude od 2. listopada 2014., Spraylat/ECHA (T‑177/12, Zb., EU:T:2014:849) za predmetni spor i odgovoriti na pitanje do 12. veljače 2015.
16 ECHA je udovoljila tom zahtjevu 11. veljače 2015., a tužitelj 23. veljače 2015. Odlukom Općeg suda od 27. veljače 2015., tužiteljev odgovor uložen je u spis predmeta.
Zahtjevi stranaka
17 ECHA od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu proglasi nedopuštenom;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
18 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije prigovor nedopuštenosti;
– naloži ECHA‑i snošenje troškova.
Pravo
19 Na temelju članka 130. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, ako tuženik to zatraži, Opći sud može odlučiti o nedopuštenosti ili nenadležnosti bez ulaženja u raspravljanje o meritumu. U ovom slučaju Opći sud smatra da je na temelju sadržaja spisa predmet dovoljno razjašnjen te će odlučiti bez provođenja postupka.
Argumentacija stranaka
20 ECHA navodi da je tužba, koja je podnesena 1. listopada 2013., nedopuštena zbog nepravodobnosti podnošenja.
21 Činjenica da je pobijana odluka sastavljena na jeziku koji nije tužiteljev ne može izmijeniti taj zaključak.
22 Naime, tužitelj je ECHA‑i podnio zahtjev za registraciju na engleskom jeziku. ECHA je udovoljila tom zahtjevu na istom jeziku, u skladu s drugom rečenicom članka 2. Uredbe Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) [neslužbeni prijevod].
23 U svakom slučaju, tužitelj je pravodobno doznao za pobijanu odluku te ju je nedvojbeno razumio.
24 Osim toga, u nedostatku opće obveze informiranja adresata akata institucija Unije o dostupnim pravnim sredstvima protiv tih akata, činjenica da je obavijest o pravnim lijekovima sastavljena na engleskom jeziku ne može utjecati na rok za podnošenje tužbe za poništenje.
25 Kad je riječ o njegovu zahtjevu za registraciju kemikalija podnesenom na engleskom jeziku, tužitelj navodi da je dopis zahtjeva za registraciju prethodno bio sastavljen na tom jeziku i priložen ECHA‑inoj korespondenciji, na način da je tužitelj samo trebao pružiti računovodstvene podatke i označiti odgovarajući okvir ovisno o veličini poduzeća.
26 U pogledu ECHA‑ina navoda prema kojem tužitelj ne tvrdi da nije razumio pobijanu odluku, tužitelj, koji ne osporava taj navod, iznosi da je račun koji je priložen tog odluci, a koji je sastavljen na francuskom, sam po sebi bio dostatan za zaključak da mu je nametnuta financijska sankcija.
27 Tužitelj podsjeća da je u dva navrata, 15. i 30. srpnja 2013., osporavao pobijanu odluku, „doduše na neprikladan način, s obzirom na, prema njegovim tvrdnjama, nejasnoće u korespondenciji koju je sastavila ECHA na jeziku koji nije bio [njegov nacionalni jezik]“.
28 U vezi s time, činjenica da je tužitelj doista osporavao tu financijsku sankciju ne znači da je točno razumio prvotno primljen spis zahtjeva za registraciju. Nesporno je da je ECHA‑in jezični izbor išao u prilog pogreški u tumačenju registracijskog spisa, s obzirom na to da je tužitelj u svojem zahtjevu za registraciju podnio samo financijske podatke koji se odnose na njega, a ne i podatke o partnerskom poduzeću koje sudjeluje u njegovu kapitalu.
Ocjena Općeg suda
29 Kad je riječ, na prvome mjestu, o pravilima primjenjivima na rokove za pokretanje postupka, valja podsjetiti da su, prema članku 263. UFEU‑a, ti rokovi prisilne naravi te ne ovise o dispoziciji stranaka i suda (rješenje od 15. studenoga 2012., Städter/BCE, C‑102/12 P, EU:C:2012:723, t. 13.).
30 Također valja podsjetiti da stroga primjena postupovnih pravila odgovara zahtjevu pravne sigurnosti i izbjegavanja diskriminacije ili proizvoljnog postupanja pri vođenju sudskih postupaka (vidjeti rješenje od 29. siječnja 2014., Gbagbo/Vijeće, C‑397/13 P, EU:C:2014:46, t. 7. i navedenu sudsku praksu).
31 U skladu s člankom 45. stavkom 2. Statuta Suda, od postupovnih rokova može se odstupiti samo iznimno zbog nepredvidljivih okolnosti ili više sile (vidjeti rješenje Gbagbo/Vijeće, t. 30. supra, EU:C:2014:46, t. 8. i navedenu sudsku praksu).
32 Osim toga, kad je riječ o rokovima za pokretanje postupka, pojam ispričive zablude mora se usko tumačiti te može obuhvaćati samo izvanredne okolnosti poput, osobito, ponašanja predmetne institucije koje, samo po sebi ili u odlučujućoj mjeri, može izazvati razumljivu zbunjenost kod pojedinca koji je postupao u dobroj vjeri i dokazao dužnu pažnju koja se traži od uobičajeno obaviještenog gospodarstvenika (vidjeti presudu od 22. rujna 2011., Bell & Ross/OHIM, C‑426/10 P, Zb., EU:C:2011:612, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
33 U predmetnom slučaju pobijana odluka dostavljena je tužitelju 21. svibnja 2013. Na temelju odredaba članka 263. stavka 6. UFEU‑a u vezi s člankom 102. stavkom 2. Poslovnika od 2. svibnja 1991., rok za podnošenje tužbe protiv te odluke istekao je u srijedu, 31. srpnja 2013. u ponoć.
34 Kad je riječ, na drugome mjestu, o pravilima Unije o jeziku, valja podsjetiti da se, na temelju članka 2. Uredbe br. 1, tekst koji neka država članica ili osoba pod jurisdikcijom države članice uputi institucijama sastavlja, prema izboru pošiljatelja, na jednom od službenih jezika, a odgovor institucija sastavlja se na istom jeziku.
35 Osim toga, u skladu s člankom 3. Uredbe br. 1, tekst koji institucije upute državi članici ili osobi pod jurisdikcijom države članice sastavlja se na jeziku te države.
36 Članak 104. Uredbe br. 1907/06 određuje da se Uredba br. 1 primjenjuje na ECHA‑u.
37 U predmetnom slučaju nesporno je da je tužitelj zahtjev za registraciju podnio na engleskom jeziku.
38 Također je nesporno da je pobijana odluka dostavljena na engleskom jeziku i da je popraćena računom za spornu administrativnu pristojbu koji je sastavljen dijelom na engleskom, a dijelom na francuskom jeziku.
39 Nadalje, nesporno je da je pritužba koju je tužitelj uputio ECHA‑i 15. srpnja 2013. sastavljena na francuskom jeziku i da je 26. srpnja 2013. ECHA odgovorila na tu pritužbu elektroničkim dopisom sastavljenim na tom istom jeziku.
40 U svojim očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti tužitelj, iako ECHA tvrdi da je razumio pobijanu odluku, ne navodi nijedan podrobniji argument niti potvrđuje da nije razumio tu odluku kojom mu je na engleskom jeziku zaračunata administrativna pristojba. Osobito i kada je riječ konkretnije o rokovima za pokretanje postupka, čije je poštovanje osporeno u okviru ovog prigovora nedopuštenosti, tužitelj ne tvrdi da nije razumio informacije sadržane u toj odluci koje se odnose na uvjete i rokove pokretanja postupka.
41 Tužitelj u bitnome navodi tek da je upotreba engleskog jezika i tehničkih izraza u postupku registracije njegovih dviju kemikalija pogodovala pogrešci počinjenoj u izjavi o veličini njegova poduzeća, čime opravdava tvrdnju da mu nije smjela biti zaračunata nikakva administrativna pristojba.
42 Šire gledajući, tužitelj stoga ni u tužbi ni u svojim očitovanjima o prigovoru nedopuštenosti ne pruža nikakvo objašnjenje koje bi, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 31. i 32. ovog rješenja, moglo opravdati činjenicu da je tužba zaprimljena tek 1. listopada 2013.
43 Tužitelj u najboljem slučaju u tužbi navodi da je u dva navrata, 15. i 30. srpnja 2013., osporavao pobijanu odluku, „doduše na neprikladan način s obzirom na, prema njegovim tvrdnjama, nejasnoće u korespondenciji koju je sastavila ECHA na jeziku koji nije bio [njegov nacionalni jezik]“.
44 Iako se taj navod, u kojem se ne spominju rokovi, već samo oblik osporavanja izvršenog 15. i 30. srpnja 2013., ipak treba tumačiti tako da obuhvaća i pitanje nepravodobnosti tužbe, on mora biti odbačen.
45 Valja napomenuti, barem što se tiče dijela pobijane odluke koji se odnosi na uvjete i rokove pokretanja postupka, da je upućivanje na „nejasnoće“ očito bespredmetno.
46 S jedne strane, taj dio pobijane odluke koji se odnosi na uvjete i rokove pokretanja postupka u svojoj formulaciji na engleskom jeziku pokazuje se potpuno jasnim u pogledu opisa navedenih uvjeta i rokova.
47 S druge strane, samo pozivanje na navodnu nejasnoću logično pretpostavlja njezino prethodno utvrđivanje i stoga nužno dostatno poznavanje, u svrhu tog utvrđivanja, jezika teksta koji je navodno nejasan. No tužitelj ne naznačuje nejasnoće, iako se na njih neodređeno poziva.
48 Iz toga proizlazi da, pod pretpostavkom da navod iz točke 43. ovog rješenja treba razumjeti tako da obuhvaća i pitanje koje se tiče rokova za pokretanje postupka, taj navod ne može objasniti, a još manje opravdati podnošenje tužbe tek 1. listopada 2013.
49 Osim toga, podredno valja podsjetiti da je ECHA, odgovarajući na pritužbu na francuskom jeziku od 15. srpnja koju je zaprimila 25. srpnja 2013., elektroničkim dopisom od 26. srpnja 2013. tužitelju na istom jeziku napomenula da tužbu treba podnijeti Općem sudu u roku od dva mjeseca računajući od dana pobijane odluke te mu naznačila poveznicu na internetsku stranicu Suda Europske unije.
50 Posljedično tomu, tužiteljevo pozivanje na navodne nejasnoće, kojemu su već dovoljno proturječni navodi iz točaka 42. do 47. ovog rješenja, opovrgnuto je i ECHA‑inim ponovljenim slanjem, na francuskom jeziku, informacija sadržanih u pobijanoj odluci o uvjetima i rokovima pokretanja postupka.
51 Slijedom informacija sadržanih u pobijanoj odluci i nakon njihova ponovnog slanja koje je ECHA izvršila 26. srpnja 2013., tužitelj je, umjesto da je u roku za pokretanje postupka podnio svoju tužbu koju je potpisao odvjetnik, istu dan prije isteka tog roka tek poslao Općem sudu u obliku pisma koje je potpisao administrator. Valja podsjetiti da, sukladno sudskoj praksi, tužba koju nije potpisao odvjetnik sadržava nedostatak koji može dovesti do njezine nedopuštenosti po isteku postupovnih rokova i koji ne može biti uklonjen (presuda Bell & Ross/OHIM, EU:C:2011:612, t. 32. supra, t. 42.)
52 Iz svih prethodnih razmatranja kao i s obzirom na činjenice iz predmetnog spora te nepostojanje okolnosti poput onih iz točaka 31. i 32. ovog rješenja, proizlazi da valja prihvatiti prigovor nedopuštenosti koji je istaknula ECHA i odbaciti ovu tužbu kao nepravodobnu.
Troškovi
53 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, u skladu s ECHA‑inim zahtjevom.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
rješava:
1. Tužba se odbacuje.
2. Société européenne des chaux et liants snosit će, osim vlastitih, i troškove Europske agencije za kemikalije (ECHA).
U Luxembourgu 2. listopada 2015.
E. Coulon | | S. Frimodt Nielsen |