Language of document : ECLI:EU:T:2013:408

Predmet T‑6/12

(objavljeno u ulomcima)

Godrej Industries Ltd

i

VVF Ltd

protiv

Vijeća Europske unije

„Damping – Uvoz određenih masnih alkohola i njihovih mješavina podrijetlom iz Indije, Indonezije i Malezije – Zahtjev za prilagodbu zbog konverzije valuta – Teret dokazivanja – Šteta – Konačna antidampinška pristojba“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 6 rujna 2013.

1.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Šteta – Utvrđenje uzročno‑posljedične veze – Obveze institucija – Uzimanje u obzir čimbenika koji nisu povezani s dampingom – Nepripisivanje štete koju su uzrokovali ti čimbenici

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 3. st. 6. i 7.)

2.      Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Šteta – Pojam industrije Unije – Uvoz proizvoda iz zemalja obuhvaćenih ispitnim postupkom koji obavlja proizvođač Unije – Uključivanje – Uzimanje u obzir takvog uvoza kao „ostalog čimbenika“ u smislu članka 3. stavka 7. Uredbe br. 1225/2009 – Dopuštenost

(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 3. st. 7. i čl. 4. st. 1. t. (a))

1.      Iz članka 3. stavka 6. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 proizlazi da institucije Unije moraju dokazati da dampinški uvoz nanosi znatnu štetu proizvodnji Unije, vodeći računa o obujmu uvoza i uvoznoj cijeni. Riječ je o analizi koja se naziva analizom pripisivanja. Iz članka 3. stavka 7. navedene uredbe također proizlazi da spomenute institucije moraju, s jedne strane, ispitati sve ostale poznate čimbenike koji istodobno s dampinškim uvozom nanose štetu proizvodnji Unije i, s druge strane, osigurati da se šteta nanesena tim čimbenicima ne pripiše dampinškom uvozu. Riječ je o analizi koja se naziva analizom nepripisivanja.

Cilj je članka 3. stavaka 6. i 7. Uredbe br. 1225/2009, prema tome, osigurati da Unijine institucije odvoje jedne od drugih štetne učinke dampinškog uvoza i one ostalih čimbenika te da ih razlikuju. Ako institucije ne odvoje i ne razlikuju učinke različitih štetnih čimbenika, ne mogu valjano zaključiti da je dampinškim uvozom nanesena šteta proizvodnji Unije. Nadalje, prilikom utvrđivanja štete institucije moraju, među ostalim, ispitati je li šteta koju nastoje utvrditi nastala zbog postupanja samih Unijinih proizvođača.

(t. 62.‑64.)

2.      Pojam proizvodnje Unije definiran je u članku 4. stavku 1. točki (a) Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009. U tom pogledu, međutim, valja precizirati da uključivanje u definiciju pojma „proizvodnja Unije“ proizvođača koji je ujedno i uvoznik proizvoda za koji se navodi da je predmet dampinga ne podrazumijeva automatski da se njegovi uvozi više ne smiju smatrati „ostalim čimbenikom“ u smislu članka 3. stavka 7. spomenute uredbe. Na taj način, samonanesena šteta koja eventualno može nastati zato što je Unijin proizvođač kupio dampinške proizvode podrijetlom iz zemalja obuhvaćenih antidampinškim ispitnim postupkom predstavlja „ostali čimbenik“ koji Komisija i Vijeće moraju razmotriti u okviru analize štete. U svakom slučaju, ni iz Uredbe br. 1225/2009 ni iz sudske prakse ne proizlazi da okviru analize štete nikako nije moguće uzeti u obzir to što Unijin proizvođač uvozi antidampinške proizvode podrijetlom iz zemalja obuhvaćenih ispitnim postupkom.

(t. 65.‑67.)