PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
11. studenog 2015.(*)
„Direktiva 2010/30/EU – Označivanje potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu – Delegirana uredba Komisije (EU) br. 665/2013– Nadležnost Komisije – Jednako postupanje – Obveza obrazlaganja“
U predmetu T‑544/13,
Dyson Ltd, sa sjedištem u Malmesburyju (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju F. Carlin, barrister, E. Batchelor i M. Healy, solicitors,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju E. White i K. Herrmann, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu energetske učinkovitosti usisavača (SL L 192, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 307.),
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Prek, predsjednik, I. Labucka (izvjestiteljica) i V. Kreuschitz, suci,
tajnik: C. Heeren, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 4. veljače 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Predmet je ove tužbe zahtjev za poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača (SL L 192, str. 1., u daljnjem tekstu: pobijana uredba) koju je podnio tužitelj Dyson Ltd, društvo osnovano prema engleskom pravu koje zapošljava 4400 osoba u cijelome svijetu i koje u više od šezdeset zemalja dizajnira, proizvodi i prodaje usisavače za kućnu upotrebu čiji kolektori prašine funkcioniraju sa spremnicima bez vrećica.
Pravni okvir
2 Komisija je usvojila pobijanu uredbu kako bi dopunila Direktivu 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL L 153, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 101.) u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača.
Direktiva 2010/30
3 U skladu sa svojim člankom 1. stavcima 1. i 2., Direktiva 2010/30 „uspostavlja okvir za usklađivanje nacionalnih mjera o informacijama za krajnje korisnike, posebno na oznakama i u standardiziranim informacijama o proizvodu, o potrošnji energije i, ako je to relevantno, ostalih bitnih resursa tijekom uporabe, te o dodatnim informacijama o proizvodima povezanih s energijom, čime se krajnjim korisnicima omogućuje da izaberu učinkovitije proizvode“ te se primjenjuje „na proizvode povezane s energijom, koji tijekom uporabe imaju značajan izravan ili neizravan utjecaj na potrošnju energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa“.
4 Prema članku 5. točki (a) Direktive 2010/30, države članice osiguravaju da „dobavljači koji stavljaju na tržište ili puštaju u rad proizvode obuhvaćene delegiranim aktom, dostavljaju oznaku i informacijski list u skladu s […] Direktivom i dotičnim delegiranim aktom“.
5 Članak 10. Direktive 2010/30, naslovljen „Delegirani akti“, propisuje:
„1. Pojedinosti koje se odnose na oznaku i informacijski list Komisija utvrđuje u delegiranim aktima u skladu s člancima od 11. do 13., za svaki tip proizvoda u skladu s ovim člankom.
Proizvod koji ispunjava kriterije iz stavka 2. obuhvaćen je delegiranim aktom u skladu sa stavkom 4.
Odredbe delegiranih akata o informacijama o potrošnji energije i drugih bitnih resursa tijekom upotrebe koje se navode na oznaci i u informacijskom listu omogućuju krajnjim korisnicima da donose bolje informirane odluke o kupnji, a tijelima nadležnim za nadzor tržišta da verificiraju odgovaraju li proizvodi navedenim informacijama.
Kad se istim delegiranim aktom predviđaju odredbe o energetskoj učinkovitosti i odredbe o potrošnji bitnih resursa za neki proizvod, oblikom i sadržajem oznake naglašava se energetska učinkovitost tog proizvoda.
2. Kriteriji iz stavka 1. su sljedeći:
(a) prema najnovijim dostupnim podacima i uzimajući u obzir količine koje se stavljaju na tržište Unije, proizvodi imaju značajan potencijal za uštedu energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa;
(b) proizvodi ekvivalentne funkcionalnosti koji su dostupni na tržištu imaju znatno različite relevantne razine radnih značajki;
(c) Komisija uzima u obzir relevantno zakonodavstvo Unije i samoregulaciju, kao što su dobrovoljni sporazumi za koje se očekuje da će ciljeve politika ostvariti brže ili uz niže troškove nego obvezujući zahtjevi.
3. U pripremi nacrta delegiranog akta, Komisija:
(a) uzima u obzir okolišne parametre utvrđene u Prilogu I. dijelu 1. Direktive 2009/125/EZ koji su identificirani kao značajni u relevantnoj provedbenoj mjeri donesenoj u skladu s Direktivom 2009/125/EZ i koji su tijekom uporabe proizvoda relevantni za krajnjeg korisnika;
(b) procjenjuje utjecaj akta na okoliš, krajnje korisnike i proizvođače uključujući i mala i srednja poduzeća (MSP), u smislu konkurentnosti uključujući i konkurentnost na tržištima izvan Unije, inovacija, pristupa tržištu, troškova i koristi;
(c) provodi odgovarajuće konzultacije sa zainteresiranim stranama;
(d) utvrđuje rok(ove) provedbe, etapne ili privremene mjere ili razdoblja, posebno uzimajući u obzir moguće utjecaje na MSP ili na specifične skupine proizvoda koji se proizvode prvenstveno u MSP.
4. U delegiranim aktima navodi se posebno:
(a) točna definicija tipa proizvoda koji se uvrštavaju;
(b) mjeriteljske norme ili metode koje treba koristiti za dobivanje informacija iz članka 1. stavka 1.;
(c) pojedinosti iz tehničke dokumentacije koja se zahtijeva u smislu članka 5.;
(d) oblik i sadržaj oznake iz članka 4., koja u najvećoj mogućoj mjeri imaju jednoobrazni karakterističan oblik po skupinama proizvoda te je u svakom slučaju jasno vidljiva i čitljiva. U modelu oznake kao osnova zadržava se razvrstavanje slovima od ,A’ do ,G’; stupnjevi razvrstavanja odgovaraju značajnoj uštedi energije i troškova iz perspektive krajnjeg korisnika.
U funkciji tehnološkog napretka, razvrstavanju se mogu dodati tri dodatna razreda. Ti dodatni razredi označavaju se znakovima A+, A++ te A+++ za razred najviše učinkovitosti. U načelu, ukupan broj razreda ograničen je na sedam, osim ako ima još popunjenih razreda.
Ljestvica boje sastoji se od najviše sedam različitih boja od tamnozelene do crvene. Najviši razred uvijek je tamnozelene boje. Ako ima više od sedam razreda, samo se crvena boja može ponavljati.
Razvrstavanje se preispituje posebno kad značajan udio proizvoda na unutarnjem tržištu dostigne dva najviša razreda energetske učinkovitosti i kad se daljnjom diferencijacijom proizvoda mogu ostvariti dodatne uštede.
Detaljni kriteriji za eventualno ponovno razvrstavanje proizvoda prema potrebi se utvrđuju od slučaja do slučaja u relevantnom delegiranom aktu;
(e) […]
(f) sadržaj i prema potrebi format i drugi detalji o oznaci ili dodatne informacije iz članka 4. i članka 5. točke (c). Informacije s oznake unose se i u informacijski list;
(g) specifičan sadržaj oznake za oglašavanje, uključujući prema potrebi energetski razred i druge relevantne razine radnih značajki za dotični proizvod u čitljivom i vidljivom obliku;
(h) koliko je dugo proizvod razvrstan u razred naveden na oznaci, prema potrebi, u skladu s točkom (d);
(i) razina točnosti izjava na oznaci i u informacijskim listovima;
(j) rok za ocjenjivanje i eventualnu reviziju delegiranog akta, uzimajući u obzir brzinu tehnološkog razvitka.“
6 Članak 11. Direktive 2010/30, pod nazivom „Izvršavanje delegiranih ovlasti“, precizira:
„1. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 10. povjerava se Komisiji na rok od pet godina počevši od 19. lipnja 2010. Najkasnije šest mjeseci prije isteka tog petogodišnjeg razdoblja Komisija sastavlja izvješće o delegiranim ovlastima. Delegirane ovlasti automatski se produžuju za razdoblja jednakog trajanja ako ih Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 12.
2. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
[…]“
Pobijana uredba
7 Kako bi dopunila Direktivu 2010/30 u pogledu označivanja energetske učinkovitosti usisavača, Komisija je 3. svibnja 2013. donijela pobijanu uredbu.
8 U skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., pobijanom uredbom se „utvrđuju zahtjevi za označivanje i pružanje dodatnih podataka o proizvodu za električne usisavače, uključujući hibridne usisavače“.
9 Članak 3. pobijane uredbe, pod nazivom „Obveze dobavljača i vremenski raspored“, propisuje:
„1. Dobavljači osiguravaju da je od 1. rujna 2014.:
(a) svaki usisavač označen tiskanom oznakom čiji su izgled i sadržaj utvrđeni u Prilogu II.;
(b) dostupan informacijski list proizvoda kako je utvrđen u Prilogu III.;
(c) nadležnim tijelima država članica i Komisiji na zahtjev dostupna tehnička dokumentacija kako je utvrđena u Prilogu IV.;
(d) u svakom oglasu za određeni model usisavača naveden razred energetske učinkovitosti ako se u oglasu objavljuju podaci vezani uz potrošnju energije ili cijenu;
(e) u svakom tehničkom promotivnom materijalu koji se odnosi na određeni model usisavača i koji opisuje njegove specifične tehničke parametre naveden razred energetske učinkovitosti tog modela.
2. Oblik oznake kako je određen u Prilogu II. primjenjuje se u skladu sa sljedećim vremenskim rasporedom:
(a) za usisavače koji se stavljaju na tržište od 1. rujna 2014. oznake su usklađene s oznakom 1 iz Priloga II.;
(b) za usisavače koji se stavljaju na tržište od 1. rujna 2017. oznake su usklađene s oznakom 2 iz Priloga II.“
10 Članak 5. pobijane uredbe, naslovljen „Mjerne metode“, propisuje da „podaci koje je potrebno osigurati sukladno člancima 3. i 4. dobivaju se pouzdanim, točnim i ponovljivim mjernim metodama i metodama izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna, kako je utvrđeno u Prilogu VI.“.
11 Članak 7. pobijane uredbe, naslovljen „Preispitivanje“, propisuje:
„Komisija preispituje ovu Uredbu s obzirom na tehnološki napredak najkasnije pet godina od njezina stupanja na snagu. U okviru preispitivanja posebno se ocjenjuju dopuštena odstupanja određena u Prilogu VII., treba li u područje primjene uvrstiti velike akumulatorske usisavače i je li moguće koristiti mjerne metode za godišnju potrošnju energije, kapacitet prihvata prašine i emisiju prašine koje se temelje na mjerenju provedenom s djelomično punim, a ne praznim spremnikom.“
12 Točka 1. Priloga VI. pobijanoj uredbi propisuje:
„Za potrebe usklađenosti i provjeru usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, provode se mjerenja i izračuni primjenom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate metode mjerenja i izračunavanja, uključujući usklađene norme čiji su referentni brojevi u tu svrhu objavljeni u Službenom listu Europske unije. Moraju ispunjavati tehničke definicije, uvjete, jednadžbe i parametre utvrđene ovim Prilogom.“
13 Pobijana uredba objavljena je u Službenom listu Europske unije od 13. srpnja 2013.
Postupak i zahtjevi stranaka
14 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. listopada 2013. tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi pobijanu uredbu.
15 Zasebnim aktom podnesenim istog dana tajništvu Općeg suda tužitelj je podnio zahtjev za ubrzanim postupkom u skladu s člankom 76.a stavkom 1. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991.
16 Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 31. listopada 2013. Komisija je iznijela svoja očitovanja o tužiteljevu zahtjevu za ubrzanim postupkom.
17 Odlukom od 26. studenoga 2013. odbijen je tužiteljev zahtjev za odlučivanjem u ubrzanom postupku.
18 Opći sud na temelju izvještaja suca izvjestitelja 21. studenoga 2014. odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.
19 Stranke su saslušane u svojim izlaganjima i odgovorima na usmena pitanja koja je postavio Opći sud tijekom rasprave 4. veljače 2015.
20 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu uredbu;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
21 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
22 U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Komisija nenadležna, drugi na nepostojanju obrazloženja pobijane uredbe i treći na povredi načela jednakog postupanja.
23 Opći sud smatra primjerenim najprije se pozabaviti prvim tužbenim razlogom, potom trećim i konačno drugim tužbenim razlogom.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija nenadležna
24 Prvim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je pobijana uredba nezakonita jer je Komisija prekoračila granice svoje nadležnosti koju ima na temelju direktive.
25 Prvi tužbeni razlog sastoji se od dvaju dijelova.
26 Tužitelj prvim dijelom tužbenog razloga, među ostalim, tvrdi da pobijana uredba dovodi u zabludu potrošače o energetskoj učinkovitosti usisavača.
27 Drugim dijelom tužbenog razloga tužitelj prigovara Komisiji da u pobijanoj uredbi nije naložila obvezu informiranja o spremnicima za prašinu i potrošnim pročišćivačima kao bitnim resursima koje uređaj troši tijekom uporabe.
Dopuštenost prvog tužbenog razloga
28 Bez izričitog ulaganja prigovora nedopuštenosti prvog tužbenog razloga, Komisija postavlja pitanje njegove dopuštenosti uz napomenu da, iako se tužitelj poziva na njezinu nenadležnost prema članku 10. stavku 1. Direktive 2010/30, zapravo se poziva na proturječnost pobijane uredbe s tom odredbom. Tužitelj ne tvrdi da pobijana uredba nameće obveze i postavlja zahtjeve ili uvjete koji nadilaze ono što Komisija ima pravo nametnuti ili predvidjeti, već se ograničava na navođenje dijela članka 10. stavka 1. Direktive 2010/30 kako bi ustvrdio da mjerna metoda energetske učinkovitosti treba biti definirana na temelju testova provedenih s punim spremnikom te da je trebala predvidjeti zahtjeve u pogledu spremnika za prašinu i potrošnih pročišćivača kao bitnih resursa.
29 Tužitelj stoga osporava ocjenu činjenica i regulatorne izbore koje je Komisija provela u okviru izvršenja ovlasti koje su joj dane direktivom, unatoč činjenici da Komisija prepušta Općem sudu da utvrdi treba li prvi tužbeni razlog biti proglašen nedopuštenim zbog nepoštovanja zahtjeva iz članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika od 2. svibnja 1991.
30 S obzirom na to da Komisija traži od Općeg suda da ispita dopuštenost prvog tužbenog razloga bez izričitog ulaganja prigovora nedopuštenosti tog razloga, prije nego što se prema potrebi pristupi ocjeni osnovanosti, potrebno je ispitati dopuštenost.
31 Komisija u biti smatra da u pogledu činjenice da se prvim tužbenim razlogom ne traži ocjena nadležnosti Komisije, već meritorno ispitivanje zakonitosti pobijane uredbe, prvi tužbeni razlog nužno ne zadovoljava uvjete iz članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika od 2. svibnja 1991.
32 Najprije treba podsjetiti da, u skladu s novom verzijom te odredbe, Poslovnik Općeg suda u članku 76. točki (d) propisuje da tužba „sadrži […] predmet spora, tužbene razloge i argumente kao i sažeti prikaz tih razloga“.
33 U ovom slučaju treba utvrditi da tužba udovoljava zahtjevima iz nove verzije članka 76. točke (d) Poslovnika.
34 Ne može se ozbiljno osporiti da je tužitelj nedvosmisleno precizirao predmet spora u točki 2. tužbe, koja ukratko izlaže tužbene razloge iz točaka 66. do 102. tužbe, uključujući prvi razlog kojim se poziva na nenadležnost Komisije iz točaka 66. do 84. tužbe, neovisno o uvjerljivosti argumenata istaknutih u potporu tom tužbenom razlogu kako je postavljen u tužbi, s obzirom na to da neuvjerljivost jednog argumenta ne utječe na dopuštenost tužbenog razloga u potporu kojeg je taj argument istaknut.
35 Stoga je prvi tužbeni razlog koji se odnosi na Komisijinu nenadležnost dopušten u pogledu zahtjeva iz nove verzije članka 76. točke (d) Poslovnika.
Meritum prvog tužbenog razloga
36 Najprije treba istaknuti da iz tužiteljevih pisanih očitovanja pred Općim sudom jasno proizlazi da se on svojim prvim tužbenim razlogom ne poziva na nenadležnost Komisije kao takvu u pogledu usvajanja Delegirane uredbe, već osporava izvršavanje te nadležnosti.
37 Stoga Opći sud smatra da tužitelj svojim prvim tužbenim razlogom ističe očitu pogrešku u ocjeni koju je počinila Komisija usvajanjem pobijane uredbe.
– Uvodna razmatranja o širini sudskog nadzora i ciljevima Direktive 2010/30
38 Najprije treba podsjetiti da su sudovi Unije priznali tijelima Unije široke diskrecijske ovlasti u okviru izvršavanja ovlaštenja koja su im dodijeljena kada njihovo djelovanje uključuje političke, ekonomske i socijalne izbore i kada trebaju izvršiti složene ocjene i procjene. Međutim, čak i kada imaju takve diskrecijske ovlasti, tijela Unije trebaju temeljiti svoje izbore na objektivnim kriterijima koji su prikladni u odnosu na cilj koji se želi postići predmetnim zakonodavstvom, vodeći računa o svim činjenicama kao i tehničkim i znanstvenim podacima raspoloživima u vrijeme usvajanja predmetnog akta (vidjeti presudu od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C‑127/07, Zb., EU:C:2008:728, t. 57. i 58. i navedenu sudsku praksu).
39 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, kada tijela Unije imaju široku diskrecijsku ovlast, osobito u pogledu ocjene vrlo složenih znanstvenih i tehničkih činjenica, kako bi utvrdila prirodu i opseg mjera koje usvajaju, nadzor sudova Unije treba se ograničiti na ispitivanje postoji li očita pogreška u ocjeni ili zloporaba prava ili su možda ta tijela očito prekoračila svoje diskrecijske ovlasti (presuda od 21. srpnja 2011., Etimine, C‑15/10, Zb., EU:C:2011:504, t. 60.).
40 Kao drugo, što se tiče ciljeva Direktive 2010/30, najprije treba istaknuti da iz njezinih uvodnih izjava 4. i 5. proizlazi da „unapređivanje učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom kroz informirani izbor koji se omogućuje potrošačima“, „pružanjem točnih, relevantnih i usporedivih informacija o specifičnoj potrošnji energije proizvoda povezanih s energijom, krajnje korisnike treba usmjeriti da biraju one proizvode koji tijekom uporabe troše manje ili posredno rezultiraju manjom potrošnjom energije i drugih resursa i time potaknuti proizvođače na poduzimanje mjera za smanjivanje potrošnje energije i drugih resursa proizvoda koje proizvode“ na način da, s jedne strane, „time potaknu proizvođače na poduzimanje mjera za smanjivanje potrošnje energije i drugih resursa proizvoda koje proizvode“ i da, s druge strane, „neizravno treba potaknuti učinkovitu uporabu tih proizvoda koja bi pridonijela ostvarivanju cilja energetske učinkovitosti EU‑a od 20 %“.
41 Nadalje, iz uvodne izjave 13. Direktive 2010/30 proizlazi da „proizvodi povezani s energijom imaju tijekom uporabe veliki izravni ili neizravni utjecaj na potrošnju najrazličitijih oblika energije od kojih su najznačajniji električna energija i plin“ te stoga Direktiva 2010/30 „treba obuhvatiti proizvode povezane s energijom koji imaju izravni ili neizravni utjecaj na potrošnju bilo kojeg oblika energije“.
42 Naposljetku, uvodna izjava 14. Direktive 2010/30 određuje da „proizvode povezane s energijom koji tijekom uporabe imaju značajni izravni ili neizravni utjecaj na potrošnju energije ili, ako je to relevantno, bitnih resursa i koji nude dovoljne mogućnosti ostvarivanja veće učinkovitosti treba obuhvatiti delegiranim aktom ako pružanje informacija pomoću oznaka može potaknuti krajnje korisnike na kupnju učinkovitijih proizvoda“.
43 Sud osnovanost prvog tužbenog razloga treba ocijeniti na temelju navedenih uvodnih izjava, s obzirom na to da se on odnosi na očite pogreške u ocjeni.
– Prvi dio prvog tužbenog razloga
44 U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj smatra da će primjena pobijane uredbe, koja propisuje testiranja s praznim spremnikom, kao prvo, dovesti do netočnih informacija, kao drugo, u informacije koje se trebaju pružiti neće uključiti podatke o energetskim značajkama „tijekom uporabe“, kao treće, neće ohrabriti proizvođače da ulažu kako bi poboljšali energetsku učinkovitost usisavača i, kao četvrto, dovest će do označivanja koje ne omogućava postizanje cilja smanjenja potrošnje energije, već može, upravo suprotno, dovesti do povećanja potrošnje energije.
45 Tužitelj najprije prigovara Komisiji da dovodi u zabludu potrošače o energetskoj potrošnji usisavača jer se učinkovitost čišćenja mjeri samo testovima provedenima s praznim spremnikom.
46 Naravno, ne treba isključiti činjenicu da se učinkovitost usisavanja usisavača s punim spremnikom i stoga njegova energetska efikasnost smanjuju zbog skupljanja prašine.
47 Međutim, ne može se predbaciti Komisiji to što nije tražila testiranje s punim spremnikom ako je u okviru svojih širokih diskrecijskih ovlasti mogla procijeniti da takvi testovi još nisu pouzdani, točni i ponovljivi.
48 Osim toga, neovisno o postojanju njezinih širokih diskrecijskih ovlasti za provođenje testova, treba istaknuti da u pogledu ponovljive naravi testova provedenih s punim spremnikom Komisija ističe da među laboratorijima nisu bili provedeni tzv. cirkularni testovi kako bi se odredila ta ponovljivost.
49 Iako tužitelj ističe mnogobrojne argumente u nastojanju da pokaže pouzdanost i točnost testa provedenog s punim spremnikom, i dalje ostaje sumnja u to je li taj test ponovljiv.
50 Konačno, kao što to Komisija pravilno ističe, utvrđivanje ponovljivosti testova zahtijeva u stvarnosti da se provedu „cirkularni“ testovi među laboratorijima koji osiguravaju regularnost dobivenih rezultata ponavljanjem istih testova u različitim laboratorijima uz pomoć jedinstvenog uzorka.
51 Treba utvrditi da se tužitelj poziva samo na jedan laboratorijski test koji prema njegovu mišljenju omogućava potvrđivanje ponovljivosti te da ponovljivost testa provedenog s punim spremnikom nije potvrđena u dovoljnoj mjeri da bi se utvrdila Komisijina očita pogreška u ocjeni.
52 Osim toga i suprotno onomu što tvrdi tužitelj, „cirkularni“ testovi među laboratorijima provedeni su s praznim spremnikom za prašinu, kao što to proizlazi iz analize o utjecaju koju je provela Komisija prije usvajanja pobijane uredbe, čime je potvrđena njihova ponovljivost.
53 Ne može se stoga u okviru ograničenog nadzora smatrati da je Komisija očito pogriješila u ocjeni time što je dala prednost testu koji je proveden s praznim spremnikom pred testom provedenim s punim spremnikom.
54 Stoga tužiteljev prigovor koji se temelji na Komisijinoj očitoj pogrešci u ocjeni u odnosu na obvezu provođenja testova s praznim spremnikom treba biti odbijen.
55 Na drugome mjestu tužitelj Komisiji prigovara da nije pribavila informacije o energetskim značajkama usisavača tijekom njihove uporabe jer testovi provedeni s praznim spremnikom nisu pokazali energetske značajke u stvarnim uvjetima uporabe.
56 U tom pogledu valja podsjetiti da, u skladu s uvodnim izjavama 2., 5., 13., 14. i 19. Direktive 2010/30, njezin članak 1. stavak 1. govori o „informacijama za krajnje korisnike, posebno na oznakama i u standardiziranim informacijama o proizvodu, o potrošnji energije i, ako je to relevantno, ostalih bitnih resursa tijekom uporabe“, a njezin stavak 2. o tome da se „Direktiva primjenjuje na proizvode povezane s energijom, koji tijekom uporabe imaju značajan izravan ili neizravan utjecaj na potrošnju energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa“ (također vidjeti članak 2. točke (a), (c), (e) i (f), članak 3. stavak 1. točku (b) i članak 4. točku (a) Direktive 2010/30.).
57 Članak 10. stavak 1. podstavak 3. Direktive 2010/30 na sličan način spominje odredbe delegiranih akata o informacijama o potrošnji energije i drugih bitnih resursa „tijekom upotrebe“ koje se navode na oznaci i u informacijskom listu.
58 Iako se mjere za testiranje energetskih značajki usisavača provode na temelju testova provedenih s praznim spremnikom, to nipošto ne isključuje mogućnost da je usisavač već bio korišten prije provođenja testa.
59 Činjenica je da se tužiteljeva argumentacija u tom pogledu temelji na širokom tumačenju pojma „tijekom uporabe“, s obzirom na to da je teško zamisliti testiranje učinkovitosti čišćenja usisavača bez njegove uporabe, čak i za prvi put.
60 Stoga prigovor kojim se tužitelj poziva na očitu pogrešku u ocjeni u odnosu na nepostojanje informacija o učinkovitosti usisavača „tijekom uporabe“ treba biti odbijen.
61 Kao treće, tužitelj u biti smatra da je pobijana uredba nezakonita jer ne potiče proizvođače usisavača na bolje dizajniranje usisavača s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti.
62 U tom pogledu valja podsjetiti da članak 7. pobijane uredbe propisuje da će je Komisija preispitati s obzirom na tehnološki napredak najkasnije pet godina od njezina stupanja na snagu i da će se to preispitivanje posebno odnositi na mogućnost korištenja mjernih metoda koje se temelje na mjerenju provedenom s djelomično punim, a ne praznim spremnikom.
63 Stoga, da bi se odbilo taj prigovor, dovoljno je imati na umu, a suprotno onomu što tvrdi tužitelj, da članak 7. pobijane uredbe zahtijeva da proizvođači usisavača „sa spremnikom“ uzmu u obzir moguć budući tehnološki napredak.
64 Prema tome, ne može se smatrati da pobijana uredba ne potiče proizvođače usisavača na njihovo bolje dizajniranje s ciljem poboljšavanja energetske učinkovitosti.
65 Iz navedenog slijedi da tužiteljev prigovor koji se poziva na očitu pogrešku u ocjeni u pogledu nepostojanja poticaja proizvođača usisavača da poboljšaju energetsku učinkovitost treba također biti odbijen.
66 Na četvrtom i posljednjem mjestu tužitelj prigovara Komisiji da je u pobijanoj uredbi predvidjela obvezu obavještavanja koja ne omogućava postizanje cilja smanjenja potrošnje energije, već može, upravo suprotno, dovesti do povećanja potrošnje energije.
67 Za odbijanje ovog prigovora dovoljno je primijetiti da se on temelji na iznimno špekulativnim podacima na temelju kojih nije moguće tvrditi da pobijana uredba sadržava očitu pogrešku u ocjeni.
68 Posljedično, tužiteljev prigovor koji se poziva na očitu pogrešku u ocjeni u pogledu obveze obavještavanja koja ne omogućava postizanje cilja smanjenja potrošnje energije treba također biti odbijen.
69 Prema tome, prvi dio prvog tužbenog razloga u dijelu u kojem se u bitnome poziva na očitu pogrešku u ocjeni treba odbiti.
70 Posljedično, prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti.
– Drugi dio prvog tužbenog razloga
71 U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj Komisiji prigovara da nije nametnula obvezu obavješćivanja o korištenju potrošnog materijala, što je trebala učiniti u skladu s člankom 10. stavkom 1. Direktive 2010/30.
72 U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj u bitnome tvrdi da je Komisija očito pogriješila u ocjeni time što nije nametnula nikakvu obvezu obavješćivanja o korištenju potrošnog materijala, konkretno spremnika za prašinu i potrošnih pročišćivača, jer je, s jedne strane, njezina obveza uspostava okvira za informacije koje se pružaju potrošačima o bitnim resursima koje uređaj troši tijekom uporabe, a, s druge strane, spremnici za prašinu i potrošni pročišćivači bitni su resursi koje uređaj troši tijekom uporabe.
73 U tom pogledu valja podsjetiti da članak 1. stavak 2. Direktive 2010/30 propisuje da se ona „primjenjuje na proizvode povezane s energijom, koji tijekom uporabe imaju značajan izravan ili neizravan utjecaj na potrošnju energije i, ako je to relevantno, drugih bitnih resursa“.
74 Činjenica je da, u skladu s člankom 2. točkom (c) Direktive 2010/30, „drugi bitni resursi“ (u smislu navedene direktive) podrazumijevaju „vodu, kemikalije ili bilo koju drugu tvar koju proizvod troši u normalnoj uporabi“.
75 Ne može se ozbiljno tvrditi da se treba smatrati da je predmetni potrošni materijal – to jest spremnici za prašinu i potrošni pročišćivači – voda, kemikalije ili bilo koja druga tvar u smislu članka 2. točke (c) Direktive 2010/30.
76 Stoga tužiteljev prigovor koji se u bitnome poziva na očitu pogrešku u ocjeni u odnosu na nepostojanje informacija koje se odnose na potrošni materijal treba odbiti.
77 Posljedično, drugi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti i stoga i prvi tužbeni razlog u cijelosti.
Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja
78 Tužitelj u okviru trećeg tužbenog razloga tvrdi da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja.
79 Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja stavljajući u povoljniji položaj usisavače „sa spremnikom“ na štetu onih „bez spremnika“ ili onih s „ciklonskom“ tehnologijom jer gubitak usisavanja zbog začepljenja – posebnog svojstva usisavača sa spremnikom – ne može biti utvrđen tijekom testiranja provedenih „bez prašine“. Osim toga, ti testovi nisu pokazivali inovacije koje su razvili proizvođači usisavača „bez spremnika“ i onih s „ciklonskom“ tehnologijom, među kojima neki mogu spriječiti začepljenje i održati stalno usisavanje tijekom uporabe.
80 Komisija je u pobijanoj uredbi predvidjela jedinstven test za „prazan spremnik“ za mjerenje učinkovitosti čišćenja usisavača kako za usisavače s „ciklonskom“ tehnologijom tako i za one „sa spremnikom“, zanemarivši činjenicu da se, za razliku od usisavača s „ciklonskom“ tehnologijom, oni „sa spremnikom“ ne mogu testirati s „praznim spremnikom“ jer su predodređeni da se napune prašinom tijekom uporabe.
81 Prema tome, dok su usisavači s „ciklonskom“ tehnologijom posebno dizajnirani da ublaže pad energetskih značajki zbog skupljanja prašine, energetske značajke usisavača „sa spremnikom“ smanjuju se zbog začepljenja pora spremnika kao posljedice skupljanja prašine, a što je razlika koja nije uzeta u obzir prilikom testa „s praznim spremnikom“ koji je propisala pobijana uredba.
82 Iz toga slijedi da je pobijana uredba stavila u povoljniji položaj usisavače „sa spremnikom“ na štetu onih s „ciklonskom“ tehnologijom.
83 Komisija smatra da pobijana uredba ne zahtijeva testiranje usisavača s praznim spremnikom, već samo primjenu pouzdanih, točnih i ponovljivih mjernih metoda i metoda izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna, a takve još ne postoje za spremnike napunjene prašinom.
84 Komisija smatra da nije trebala sačekati razvijanje takvih metoda kako bi usvojila uredbu o energetskom označivanju usisavača jer je u suprotnom vjerojatno da nikada ne bi mogla donijeti odredbe u tom području, s obzirom na to da bi uvijek postojali proizvođači koji bi tvrdili da njihove tehničke inovacije postojećim metodama testiranja nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir i da su stoga njihovom primjenom u nepovoljnijem položaju.
85 U tom pogledu, tužitelj u bitnome smatra da pobijana uredba povređuje načelo jednakog postupanja postupajući u različitim situacijama na sličan način, to jest u pogledu metoda za mjerenje učinkovitosti čišćenja usisavača.
86 Prema tome, ocjena osnovanosti trećeg tužbenog razloga uključuje rješavanje pitanja povređuje li primjena jedinstvene metode za mjerenje učinkovitosti čišćenja usisavača „sa spremnikom“, „bez spremnika“ i onih s „ciklonskom“ tehnologijom, predviđena pobijanom uredbom, načelo jednakog postupanja, bez obzira na njezina pravila primjene.
87 Najprije treba istaknuti da je pobijana uredba delegirani akt Direktive 2010/30, koja u članku 1. propisuje okvir za usklađivanje nacionalnih mjera o informacijama za krajnje korisnike, posebno na oznakama i u standardiziranim informacijama o proizvodu, o potrošnji energije i, ako je to relevantno, ostalih bitnih resursa tijekom uporabe, te o dodatnim informacijama o proizvodima povezanima s energijom, čime se krajnjim korisnicima omogućuje da izaberu učinkovitije proizvode.
88 U tu svrhu, članak 10. stavak 1. Direktive 2010/30 predviđa da pojedinosti koje se odnose na oznaku i informacijski list Komisija utvrđuje u delegiranim aktima. Prema tekstu trećeg podstavka istog stavka, odredbe delegiranih akata o informacijama o potrošnji energije i drugih bitnih resursa tijekom upotrebe koje se navode na oznaci i u informacijskom listu omogućuju krajnjim korisnicima da donose bolje informirane odluke o kupnji.
89 Članak 10. stavak 4. točka (b) Direktive 2010/30 također predviđa da se u delegiranim aktima posebno navode mjeriteljske norme ili metode kojima se treba koristiti za dobivanje informacija iz članka 1. stavka 1. te direktive.
90 Stoga pobijana uredba, kao delegirani akt, u članku 5. propisuje da se podaci koje je potrebno osigurati dobivaju pouzdanim, točnim i ponovljivim mjernim metodama i metodama izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna, kako je utvrđeno u Prilogu VI. toj uredbi.
91 U ovom slučaju nesporno je da su navedene metode standardizirane i ne prave razliku ovisno o vrsti usisavača, osobito radi li se o usisavaču „sa spremnikom“ ili „bez spremnika“.
92 Posljedično, mora se provjeriti je li Komisija u pobijanoj uredbi povrijedila načelo jednakog postupanja predvidjevši jedinstven test za mjerenje učinkovitosti čišćenja usisavača „bez spremnika“, kao što su oni koje proizvodi tužitelj, i onih „sa spremnikom“.
93 U tom pogledu, treba podsjetiti da Komisija mora poštovati opća pravna načela, među kojima i načelo jednakog postupanja kako ga tumače sudovi Unije, te da prema tom načelu Komisija ne može u usporedivim situacijama postupati na različit način ili u različitim situacijama na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presude od 29. ožujka 2012., Komisija/Estonija, C‑505/09 P, Zb., EU:C:2012:179, t. 64.; od 19. studenoga 2009., Denka International/Komisija, T‑334/07, Zb., EU:T:2009:453, t. 169. i od 7. ožujka 2013., Poljska/Komisija, T‑370/11, Zb., EU:T:2013:113, t. 30.).
94 Na Komisiju se primjenjuju ista pravila kada postupa u okviru delegiranog akta na temelju nadležnosti koja joj je dana direktivom, kao što je to ovdje slučaj.
95 U ovom predmetu najprije treba utvrditi da Komisija ne osporava primjenu jedinstvene metode mjerenja za testiranje energetskih značajki usisavača neovisno o tome radi li se o usisavačima „sa spremnikom“ ili „bez spremnika“.
96 Kao drugo, također je jasno da Komisija ne osporava ni tehnološke razlike koje postoje između usisavača „sa spremnikom“ i „bez spremnika“.
97 Komisija ne osporava da su usisavači „bez spremnika“ oni s „ciklonskom“ tehnologijom, odnosno mehaničkom tehnikom za razdvajanje čestica koje plutaju u tekućini i koja može služiti za razdvajanje prašine od zraka s pomoću centrifugalne sile (udaljavanje čestica od središta vrtnje), nakon čega se čestice prašine skupljaju u kruti spremnik tako da više nisu potrebni ni središnji pročišćivač ni spremnik jer se zrak kovitla tako brzo da se prašina stalno izbacuje iz protoka zraka.
98 Ona također ne osporava to da se kod usisavača „sa spremnikom“ prašina taloži u spremniku, što dovodi do začepljenja pora kako se spremnik puni i stoga se snaga usisavanja može smanjiti jer zrak slabije cirkulira.
99 Komisija također izričito priznaje da „nataložena prašina može utjecati na učinkovitost“.
100 Komisija također priznaje da postoje objektivne razlike između usisavača „sa spremnikom“ i „bez spremnika“.
101 Kao treće, ostaje činjenica da Komisija osporava metodologiju na kojoj se temelje različiti rezultati koje je podnio tužitelj i koji potvrđuju gubitak usisne moći usisavača „sa spremnikom“ zato što smatra da ta metodologija nije ni pouzdana ni točna ni ponovljiva.
102 Prema Komisijinu mišljenju, test određen u pobijanoj uredbi jedini može pokazati učinkovitost čišćenja usisavača, a testovi koje zagovara tužitelj nisu ni pouzdani ni točni ni ponovljivi ako se uzmu u obzir tehnički i znanstveni podaci raspoloživi u vrijeme usvajanja pobijane uredbe pa je prema tome opravdano jedinstveno tretiranje usisavača sa spremnikom i bez spremnika.
103 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, jednako postupanje u različitim situacijama opravdano je ako se temelji na objektivnom i prikladnom kriteriju (vidjeti u tom smislu presudu Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., t. 38. supra, EU:C:2008:728, t. 47.).
104 Stoga treba provjeriti jesu li Komisijina obrazloženja objektivna i prikladna u pogledu ciljeva Direktive 2010/30.
105 U ovom slučaju tužitelj ponovno potvrđuje da se učinkovitost čišćenja usisavača može ispitivati testovima provedenima s punim spremnikom i u tom smislu ističe da norma Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) već predviđa pouzdanu i potvrđenu metodu za ispitivanje učinkovitosti čišćenja usisavača s punim spremnikom te da sve nacionalne udruge potrošača i tijela za ispitivanje primjenjuju neku od vrsta testova s punim spremnikom.
106 Bez izjašnjavanja o testovima provedenima s punim spremnikom u okviru drugog tužbenog razloga, Komisija dovodi u pitanje takve testove i poziva se na članak 7. pobijane uredbe, prema kojem buduće preispitivanje navedene uredbe treba uzeti u obzir mogućnost uvođenja pouzdanih, točnih i ponovljivih mjernih metoda i metoda izračuna provedenih s djelomično punim, a ne praznim spremnikom.
107 U tom pogledu treba podsjetiti da su sudovi Unije priznali tijelima Unije široke ovlasti u okviru izvršavanja ovlaštenja koja su im dodijeljena kada njihovo djelovanje uključuje političke, ekonomske i socijalne izbore i kada trebaju izvršiti složene ocjene i procjene, ali da, čak i kada imaju takve diskrecijske ovlasti, tijela Unije trebaju temeljiti svoje izbore na objektivnim kriterijima koji su prikladni u odnosu na cilj koji se želi postići predmetnim zakonodavstvom, vodeći računa o svim činjenicama kao i tehničkim i znanstvenim podacima raspoloživima u vrijeme usvajanja predmetnog akta (vidjeti presudu Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., t. 38. supra, EU:C:2008:728, t. 57. i 58. i navedenu sudsku praksu).
108 U ovom slučaju Komisija je izvršavajući svoju diskrecijsku ovlast kako bi usvojila pobijanu uredbu trebala temeljiti svoj izbor metoda mjerenja energetske učinkovitosti na objektivnim kriterijima, u skladu s ciljevima Direktive 2010/30, to jest onima koji će pružiti pouzdane i standardizirane informacije potrošačima kako bi mogli odabrati učinkovitije proizvode.
109 U tom pogledu, kako je istaknuto u točkama 70. do 75. ove presude, testovi provedeni s djelomično punim spremnikom nisu bili predmet „cirkularnih“ testova među laboratorijima na način da bi mogla biti dovedena u pitanje njihova ponovljivost.
110 Stoga je činjenica da testovi koje zagovara tužitelj ne ispunjavaju istodobno kriterije pouzdanosti, točnosti i ponovljivosti objektivan razlog koji opravdava jedinstveno tretiranje usisavača s različitim tehnologijama, to jest usisavača „sa spremnikom“ i „bez spremnika“.
111 Posljedično, treći tužbeni razlog valja odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja
112 Drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU‑a.
113 Prema tužiteljevu mišljenju, pobijana uredba nedovoljno, ako i uopće, objašnjava zašto stanje „tehnološkog napretka“ ne omogućava testiranje energetske učinkovitosti i učinkovitosti čišćenja usisavača kada je spremnik pun prašine te zašto je Komisija u članku 7. pobijane uredbe odgodila ispitivanje te tehnike testiranja za pet godina.
114 Ni pobijana uredba ni obrazloženje prijedloga ni pripremni radovi ne daju zadovoljavajuća objašnjenja u tom pogledu.
115 Osim toga, Komisijina ocjena testova provedenih s punim spremnikom teško je razumljiva u pogledu općeg konteksta i geneze pobijane uredbe, a tužitelj potvrđuje da je uobičajena praksa u cijeloj Uniji ispitivanje učinkovitosti čišćenja usisavača s punim spremnikom za prašinu jer se smatra da takva praksa odražava performanse uređaja u stvarnim uvjetima uporabe, kao što to proizlazi iz Cenelecove norme i svih testova koje provode nacionalne udruge potrošača i tijela za ispitivanje te kao što su to primijetile i zainteresirane stranke, među kojima i tužitelj, tijekom postupka konzultacije koji je prethodio usvajanju pobijane uredbe.
116 Komisija potvrđuje da drugi tužbeni razlog potvrđuje tužiteljevo nerazumijevanje pobijane uredbe jer ona ne sprečava testiranje sa spremnikom punim prašine, već samo zahtijeva primjenu „pouzdanih, točnih i ponovljivih mjernih metoda i metoda izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna“, pri čemu nijedna „pouzdana, točna i ponovljiva mjerna metoda i metoda izračuna“ ne postoji za testiranje sa spremnikom punim prašine, iz čega slijedi da Komisija nije trebala navesti razloge zbog kojih nije nametnula obvezu provođenja testova s takvim spremnikom.
117 Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje koje je propisano člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati naravi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere kao i nadležnom sudu izvršavanje njegove nadzorne ovlasti (vidjeti presudu od 24. studenoga 2005., Italija/Komisija, C‑138/03, C‑324/03 i C‑431/03, Zb., EU:C:2005:714, t. 54. i navedenu sudsku praksu).
118 Tu obvezu treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, naravi razloga koji su navedeni i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogle imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a treba ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i s obzirom na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu Italija/Komisija, t. 117. supra, EU:C:2005:714, t. 55. i navedenu sudsku praksu).
119 Na temelju navedenih razmatranja treba utvrditi je li obrazloženje pobijane uredbe dovoljno u pogledu odabira mjernih metoda koje su u njoj usvojene.
120 Valja istaknuti da se bit obrazloženja pobijane uredbe u tom pogledu nalazi u njezinu članku 7., pod nazivom „Preispitivanje“, koji propisuje:
„Komisija ovu Uredbu preispituje s obzirom na tehnološki napredak najkasnije pet godina od njezina stupanja na snagu. U okviru preispitivanja posebno se ocjenjuju […] je li moguće koristiti mjerne metode za godišnju potrošnju energije, kapacitet prihvata prašine i emisiju prašine koje se temelje na mjerenju provedenom s djelomično punim, a ne praznim spremnikom.“
121 Iz toga slijedi da članak 7. pobijane uredbe ne objašnjava na izričit i detaljan način specifične razloge koji su doveli Komisiju do odabira usvojenih mjernih metoda.
122 Jednako tako, kad je riječ o uredbi, obrazloženje se može ograničiti samo na navođenje, s jedne strane, ukupne situacije koja je dovela do njezina donošenja i, s druge strane, općih ciljeva čije se ostvarivanje predlaže (presude od 3. srpnja 1985., Abrias i dr./Komisija, 3/83, Zb., EU:C:1985:284, t. 30. i od 10. ožujka 2005., Španjolska/Vijeće, C‑342/03, Zb., EU:C:2005:151, t. 55.).
123 Naime, ako je iz akta opće primjene vidljiv temeljni cilj kojem teže institucije, bilo bi pretjerano zahtijevati posebno obrazloženje za različite tehničke izbore koji su izvršeni (vidjeti presudu od 7. rujna 2006., Španjolska/Vijeće, C‑310/04, Zb., EU:C:2006:521, t. 59. i navedenu sudsku praksu).
124 Temeljni cilj kojem Komisija teži u pobijanoj uredbi izložen je u njezinoj uvodnoj izjavi 4., prema kojoj „[bi] podaci na oznaci trebali biti dobiveni pouzdanim, točnim i ponovljivim mjernim postupcima koji uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode uključujući, kada su raspoložive, usklađene norme koje su usvojile europske organizacije za standardizaciju, kao što je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji“.
125 U tom smislu, članak 5. pobijane uredbe, pod nazivom „Mjerne metode“, propisuje da „[p]odaci koje je potrebno osigurati […] dobivaju se pouzdanim, točnim i ponovljivim mjernim metodama i metodama izračuna, koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode i metode izračuna, kako je utvrđeno u Prilogu VI.“.
126 Točka 1. Priloga VI. pobijanoj uredbi još jednom navodi isto, propisujući da „za potrebe usklađenosti i provjeru usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, provode se mjerenja i izračuni primjenom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda koje uzimaju u obzir najsuvremenije priznate metode mjerenja i izračunavanja, uključujući usklađene norme čiji su referentni brojevi u tu svrhu objavljeni u Službenom listu Europske unije. Moraju ispunjavati tehničke definicije, uvjete, jednadžbe i parametre utvrđene ovim Prilogom.“.
127 Komisija je stoga dovoljno obrazložila pobijanu uredbu u pogledu odabira mjernih metoda koje su u njoj usvojene.
128 Iz članka 7. zajedno s člankom 5., uvodnom izjavom 4. i točkom 1. Priloga VI pobijanoj uredbi može se iščitati da je Komisija usvojila mjerne metode koje se temelje na testovima provedenima s praznim, a ne s punim spremnikom zbog, prema njezinu mišljenju, nepostojanja u smislu tehnoloških saznanja pouzdanih, točnih i ponovljivih mjernih postupaka koji uzimaju u obzir najsuvremenije priznate mjerne metode kako bi dobili mjerenja koja se temelje na testovima provedenima sa spremnikom punim prašine a da pritom izričito ne nameće jedan ili drugi test.
129 Zbog istih razloga Komisija nije trebala detaljnije objašnjavati zašto je, s obzirom na stanje „tehnološkog napretka“, u članku 7. pobijane uredbe na pet godina odgodila preispitivanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti čišćenja usisavača kada je (njegov) spremnik pun prašine.
130 Kao što to proizlazi iz ispitivanja prvog i trećeg tužbenog razloga, obrazloženje pobijane uredbe u tom je pogledu istodobno omogućilo tužitelju da se upozna s Komisijinim rasuđivanjem na način da je mogao razumjeti obrazloženje poduzete mjere, a Općem sudu omogućilo izvršavanje nadzora.
131 Ova ocjena ne može se dovesti u pitanje tužiteljevom argumentacijom o pripremnim radovima, bilo da je riječ o primjedbama zainteresiranih stranaka, među kojima i tužitelja, tijekom postupka konzultacije ili o izlaganju obrazloženja prijedloga koji je prethodio usvajanju pobijane uredbe.
132 Da bi se odbila takva argumentacija, dovoljno je istaknuti da ona nije usmjerena protiv pobijane uredbe, već protiv akata koji su prethodili njezinu usvajanju na način da se oni u ovom predmetu ne mogu uzeti u obzir s ciljem ocjenjivanja objektivne zakonitosti pobijane uredbe.
133 Tužitelj se ne može svrsishodno pozivati na Cenelecovu normu i podudarnost provođenja testova čak i kada bi je uspostavile nacionalne udruge potrošača i tijela za ispitivanje.
134 Konačno, ova razmatranja odnose se na materijalnu, a ne na formalnu zakonitost pobijane uredbe, tako da ne mogu poduprijeti drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja.
135 Posljedično, drugi tužbeni razlog treba odbiti te stoga i tužbu u cijelosti.
Troškovi
136 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova Komisije, sukladno njezinu zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Dysonu Ltd nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 11. studenoga 2015.
Potpisi