PRESUDA SUDA (prvo vijeće)
1. kolovoza 2022.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2009/65/EZ – Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) – Direktiva 2011/61/EU – Alternativni investicijski fondovi – Politike i prakse nagrađivanja rukovoditeljâ društva za upravljanje UCITS‑ima ili upravitelja alternativnih investicijskih fondova – Isplaćivanje dividendi određenim članovima višeg rukovodstva – Pojam ‚nagrađivanje’ – Članak 17. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo vlasništva”
U predmetu C‑352/20,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputila Kúria (Vrhovni sud, Mađarska), odlukom od 2. srpnja 2020., koju je Sud zaprimio 31. srpnja 2020., u postupku
HOLD Alapkezelő Befektetési Alapkezelő Zrt.
protiv
Magyar Nemzeti Bank,
SUD (prvo vijeće),
u sastavu: A. Arabadjiev, predsjednik vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, L. Bay Larsen, potpredsjednik Suda, u svojstvu sudaca prvog vijeća, I. Ziemele (izvjestiteljica) i P. G. Xuereb, suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: I. Illéssy, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 28. listopada 2021.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za HOLD Alapkezelő Befektetési Alapkezelő Zrt., Á. P. Baráti, T. Fehér, P. Jalsovszky i B. D. Zsibrita, ügyvédek,
– za Magyar Nemzeti Bank, T. Kende i P. Sonnevend, ügyvédek, kao i G. Subai, pravni savjetnik,
– za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i G. Koós, u svojstvu agenata,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, u početku L. Havas, J. Rius Riu i H. Tserepa‑Lacombe, a zatim V. Bottka, J. Rius Riu i H. Tserepa‑Lacombe, u svojstvu agenata,
– za Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, G. Filippa, u svojstvu agenta,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 16. prosinca 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 14. do 14.b Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL 2009., L 302, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 3., str. 213. i ispravci SL 2014., L 281, str. 10. i SL 2014., L 288, str. 6.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/91/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. (SL 2014., L 257, str. 186. i ispravak SL 2016., L 52, str. 37.)(u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/65), članka 13. stavka 1., kao i točaka 1. i 2. Priloga II. Direktivi 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL 2011., L 174, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 47.), te članka 2. točke 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/565 od 25. travnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s organizacijskim zahtjevima i uvjetima poslovanja investicijskih društava te izrazima definiranima za potrebe te Direktive (SL 2017., L 87, str. 1. i ispravak SL 2017., L 246, str. 12.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva HOLD Alapkezelő Befektetési Alapkezelő Zrt. (u daljnjem tekstu: HOLD) i Magyar Nemzeti Banka (Mađarska narodna banka) u pogledu odluke kojom je potonja institucija izrekla sankcije HOLD‑u zbog njegovih praksi nagrađivanja.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 2009/65
3 Člankom 2. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2009/65 predviđa se da za potrebe te direktive „društvo za upravljanje” znači društvo čija je osnovna djelatnost upravljanje [subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS)] koji imaju oblik investicijskih fondova ili društava za investicije (upravljanje zajedničkim portfeljem UCITS‑a).
4 Člankom 6. stavcima 3. i 4. te direktive određuje se:
„3. Odstupajući od stavka 2., države članice mogu dopustiti društvima za upravljanje da osim upravljanja UCITS‑om pružaju i sljedeće usluge:
(a) upravljanje portfeljima na diskrecijskoj, pojedinačnoj osnovi, uključujući one u vlasništvu mirovinskih fondova, u skladu s ovlaštenjem ulagatelja, ako takvi portfelji uključuju jedan ili više instrumenata navedenih u Prilogu I. odjeljku C Direktive 2004/39/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL 2004., L 145, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 29.)]; te
(b) kao dodatne usluge:
i. investicijsko savjetovanje vezano uz jedan ili više instrumenata navedenih u Prilogu I. odjeljku C Direktive 2004/39/EZ;
ii. pohrana i administrativne usluge vezane uz udjele u subjektima za zajedničko ulaganje.
[…]
4. Članak 2. stavak 2. i članci 12., 13. i 19. Direktive 2004/39/EZ primjenjuju se na pružanje usluga društava za upravljanje, navedenih u stavku 3. ovog članka.”
5 Članak 14. stavak 1. Direktive 2009/65 glasi kako slijedi:
„Svaka država članica izrađuje pravila ponašanja kojih se društvo za upravljanje s odobrenjem za rad u toj državi članici u svakom trenutku pridržava. Takvim se pravilima primjenjuju barem načela navedena u ovom stavku. Ta načela osiguravaju da društvo za upravljanje:
(a) pošteno i pravedno obavlja svoje djelatnosti, u najboljem interesu UCITS‑a kojim upravlja i integriteta tržišta;
(b) obavlja svoje djelatnosti pažnjom dobrog stručnjaka, u najboljem interesu UCITS‑a kojim upravlja i integriteta tržišta;
(c) ima i učinkovito koristi sredstva i postupke koji su potrebni za ispravno obavljanje djelatnosti;
(d) pokušava izbjeći sukob interesa i, kad ga nije moguće izbjeći, osigurava pravedno postupanje s UCITS‑ima kojima upravlja; te
(e) djeluje u skladu sa svim regulatornim zahtjevima koji se primjenjuju na obavljanje njegove djelatnosti, u najboljem interesu ulagatelja i integriteta tržišta.”
6 Člankom 14.a te direktive predviđa se:
„1. Države članice zahtijevaju od društava za upravljanje da uspostave i primjenjuju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču razumno i učinkovito upravljanje rizicima te koje ne potiču preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS‑a kojim upravljaju niti narušavaju poštovanje dužnosti društva za upravljanje da djeluje u najboljem interesu UCITS‑a.
2. Politike i prakse nagrađivanja uključuju fiksne i varijabilne komponente plaća i diskrecijske mirovinske povlastice.
3. Politike i prakse nagrađivanja primjenjuju se na one kategorije osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti društava za upravljanje ili UCITS‑a kojim upravljaju.
4. U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 [Europskog parlamenta i vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL 2010., L 331, str. 84.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 241.) Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)] izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima ili sudionicima na financijskom tržištu o osobama navedenima u stavku 3. ovog članka i o primjeni načela navedenih u članku 14.b. Te smjernice vode računa o načelima koja se odnose na razumne politike nagrađivanja navedenima u Preporuci Komisije 2009/384/EZ [od 30. travnja 2009. o politikama nagrađivanja u sektoru financijskih usluga (SL 2009., L 120, str. 22.)], o veličini društva za upravljanje i veličini UCITS‑a kojim upravljaju, njihovoj unutarnjoj organizaciji i vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti. […]”
7 U članku 14.b navedene direktive navodi se:
„1. Prilikom utvrđivanja i primjenjivanja politika nagrađivanja navedenih u članku 14.a, društva za upravljanje postupaju u skladu sa sljedećim načelima, na način i u mjeri koji su primjereni s obzirom na njihovu veličinu, unutarnju organizaciju te vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti:
(a) politika nagrađivanja dosljedno odražava i promiče razumno i učinkovito upravljanje rizicima i ne potiče preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS‑a kojim društvo za upravljanje upravlja;
(b) politika nagrađivanja u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i interesima društva za upravljanje i UCITS‑a kojim upravlja i ulagateljâ u takav UCITS te uključuje mjere za izbjegavanje sukoba interesa;
[…]
(g) ako je nagrađivanje povezano s rezultatima, ukupan iznos nagrađivanja temelji se na kombinaciji ocjene rezultata pojedinca i dotične poslovne jedinice ili dotičnog UCITS‑a i njihovih rizika te ukupnih rezultata društva za upravljanje prilikom ocjene rezultata pojedinca, uzimajući u obzir financijske i nefinancijske kriterije;
(h) ocjena rezultata utvrđena je unutar višegodišnjeg okvira koji je primjeren razdoblju držanja preporučenog ulagateljima UCITS‑a kojim upravlja društvo za upravljanje kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnijim rezultatima UCITS‑a i njegovim rizicima ulaganja i da je stvarno plaćanje komponenti nagrađivanja koje se temelje na rezultatima raspoređeno tijekom istog tog razdoblja;
[…]
(j) fiksne i varijabilne komponente ukupnog nagrađivanja primjereno su uravnotežene, a fiksna komponenta predstavlja dovoljno visok udio cjelokupnog nagrađivanja da omogući primjenu potpuno fleksibilne politike o varijabilnim komponentama nagrađivanja, uključujući mogućnost neisplaćivanja varijabilne komponente nagrađivanja;
[…]
(l) mjerenje rezultata, koje se koristi za izračun varijabilnih komponenti nagrađivanja ili skupove varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključuje cjelovit mehanizam prilagodbi kako bi se povezale sve relevantne vrste sadašnjih i budućih rizika;
(m) podložno pravnoj strukturi UCITS‑a i njegovim pravilima fonda ili osnivačkim aktima, znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 50 % bilo koje varijabilne komponente nagrađivanja, sastoji se od udjela dotičnog UCITS‑a, jednakovrijednih vlasničkih udjela ili instrumenata povezanih s dionicama ili jednakovrijednih nenovčanih instrumenata s jednako djelotvornim poticajima kao i bilo koji od instrumenata navedenih u ovoj točki, osim ako na upravljanje UCITS‑ima otpada manje od 50 % ukupnog portfelja kojim upravlja društvo za upravljanje, u kojem slučaju se ne primjenjuje minimalna vrijednost od 50 %.
Instrumenti navedeni u ovoj točki podliježu odgovarajućoj politici zadržavanja koja je namijenjena tome da uskladi poticaje s interesima društva za upravljanje i UCITS‑a kojim upravlja i ulagatelja takva UCITS‑a. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili, prema potrebi, zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje na udio varijabilne komponente nagrađivanja odgođen u skladu s točkom (n) i udio varijabilne komponente nagrađivanja koji nije odgođen;
(n) znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilne komponente nagrađivanja, odgađa se tijekom razdoblja koje je odgovarajuće s obzirom na razdoblje držanja preporučeno ulagateljima dotičnog UCITS‑a, a točno je usklađen s vrstom rizika dotičnog UCITS‑a.
Razdoblje navedeno u ovoj točki traje najmanje tri godine; nagrađivanje isplativo u okviru mehanizama odgađanja ne dodjeljuje se brže nego na proporcionalnoj osnovi; u slučaju komponente varijabilnog nagrađivanja u posebno visokom iznosu, odgađa se najmanje 60 % iznosa;
(o) varijabilno nagrađivanje, uključujući odgođeni udio, isplaćuje se ili dodjeljuje samo ako je održivo s obzirom na financijsku situaciju cjelokupnog društva za upravljanje i opravdano u odnosu na rezultate poslovne jedinice, UCITS‑a i dotičnog pojedinca.
Ukupno varijabilno nagrađivanje općenito se u znatnoj mjeri umanjuje kada su financijski rezultati društva za upravljanje ili dotičnog UCITS‑a manji od očekivanih ili negativni, uzimajući u obzir trenutačne naknade i smanjenja isplata prethodno zarađenih iznosa, uključujući i odredbe o malusu ili o povratu sredstava;
[…]
(r) varijabilno nagrađivanje ne isplaćuje se instrumentima ili metodama koje olakšavaju izbjegavanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.
[…]
3. Načela navedena u stavku 1. primjenjuju se na bilo kakvu naknadu bilo koje vrste koju isplati društvo za upravljanje, na bilo koji iznos koji izravno isplati sam UCITS, uključujući naknade za uspješnost, i na sve prijenose udjela ili dionica UCITS‑a koji idu u korist tih kategorija osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, a čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizičnosti ili profil rizičnosti UCITS‑a kojim upravljaju.
[…]”
Direktiva 2014/91
8 U skladu s uvodnim izjavama 5., 7. i 10. Direktive 2014/91:
„(5) Prilikom primjene načela u pogledu razumnih politika i praksi nagrađivanja uspostavljenih ovom Direktivom, države članice trebale bi uzeti u obzir načela navedena u Preporuci Komisije [2009/384], rad Odbora za financijsku stabilnost i obveze skupine G20 za smanjenje rizika u sektoru financijskih usluga.
[…]
(7) Načela u pogledu razumnih politika nagrađivanja također bi se trebala primjenjivati na plaćanja UCITS‑a društvima za upravljanje ili društvima za investicije.
[…]
(10) Odredbe o nagrađivanju ne bi smjele dovesti u pitanje cjelokupno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih [UEU‑om], [UFEU‑om] i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, važećeg zakonodavstva koje se odnosi na prava i uključenost dioničara te opću odgovornost upravnih i nadzornih tijela dotičnih društava, kao i, prema potrebi, pravo socijalnih partnera da sklope i provode kolektivne ugovore u skladu s nacionalnim pravom i praksom.”
Direktiva 2011/61
9 Uvodne izjave 26. i 28. Direktive 2011/61 glase kako slijedi:
„(26) Načela koja se odnose na odgovarajuće politike nagrađivanja, navedena u Preporuci Komisije [2009/384] u skladu su s načelima iz ove Direktive te ih nadopunjuju.
[…]
(28) Odredbe o nagrađivanju ne bi smjele dovesti u pitanje cjelokupno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih Ugovorima, posebno člankom 153. stavkom 5. UFEU‑a, općih načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, važećeg zakonodavstva koje se odnosi na prava dioničara i uključenost i opću odgovornost upravnih i nadzornih tijela dotičnih institucija, kao i, prema potrebi, prava socijalnih partnera da zaključe i provode kolektivne ugovore u skladu s nacionalnim pravom i tradicijom.”
10 U skladu s njezinim člankom 1., Direktivom 2011/61 propisuju se pravila za odobrenje za rad, trajno poslovanje i transparentnost upravitelja alternativnih investicijskih fondova koji upravljaju i/ili trguju alternativnim investicijskim fondovima (u daljnjem tekstu: AIF) u Uniji.
11 Člankom 4. stavkom 1. točkom (b) te direktive predviđa se da za potrebe te direktive „UAIF‑i” znači pravne osobe čije je redovita djelatnost upravljanje jednim ili više AIF‑a.
12 Člankom 6. stavcima 4. do 6. navedene direktive predviđa se:
„4. Odstupajući od stavka 2., države članice mogu izdati odobrenje vanjskom UAIF‑u da pruža sljedeće usluge:
(a) upravljanje portfeljima, uključujući one u vlasništvu mirovinskih fondova i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u skladu s Direktivom 2003/41/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL 2003., L 235, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 92.)], u skladu s ovlaštenjima ulagatelja na diskrecijskoj i pojedinačnoj osnovi;
(b) dodatne usluge, koje uključuju:
i. investicijsko savjetovanje;
ii. pohranu i administriranje u vezi s dionicama ili udjelima subjekata za zajedničko ulaganje;
iii. zaprimanje i prijenos naloga u vezi s financijskim instrumentima.
[…]
6. Članak 2. stavak 2. i članci 12., 13. i 19. Direktive [2004/39] primjenjuju se na pružanje usluga iz stavka 4. ovog članka od strane UAIF‑a.”
13 Članak 13. Direktive 2011/61 glasi kako slijedi:
„1. Države članice zahtijevaju od UAIF‑ova da imaju politike i prakse nagrađivanja za kategorije osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, funkcije kontrole i sve zaposlenike koji primaju ukupan iznos nagrađivanja koji ih svrstava u isti platni razred kao i više rukovodstvo i preuzimatelje rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti UAIF‑ova ili AIF‑ova kojima upravljaju, koje dosljedno odražavaju i promiču odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizicima i ne potiču preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima AIF‑ova kojima upravljaju.
UAIF‑i utvrđuj[u] politike i prakse nagrađivanja u skladu s Prilogom II.
[…]”
14 Prilogom II. toj direktivi, naslovljenim „Politika nagrađivanja”, predviđa se:
„1. Prilikom utvrđivanja i primjene cjelokupnih politika nagrađivanja, uključujući plaće i diskrecijske mirovinske povlastice, za one kategorije osoblja koje uključuju više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, funkcije kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja koji ga svrstava u isti platni razred kao i više rukovodstvo i preuzimatelje rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti UAIF‑a ili AIF‑ova kojima upravlja, UAIF postupa u skladu sa sljedećim načelima, na način i u mjeri koji su primjereni obzirom na njihovu veličinu, unutarnju organizaciju i vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti:
(a) politika nagrađivanja dosljedno odražava i promiče odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizicima i ne potiče preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima AIF‑ova kojima upravlja;
(b) politika nagrađivanja u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i interesima UAIF‑a i AIF‑ova kojima upravlja ili ulagatelja takvih AIF‑ova, i uključuje mjere za sprečavanje sukoba interesa;
[…]
(g) ako je nagrađivanje povezano s rezultatima, ukupan iznos nagrađivanja temelji se na kombinaciji ocjene rezultata pojedinca i dotične poslovne jedinice ili dotičnog AIF‑a te ukupnih rezultata UAIF‑a, a prilikom ocjene rezultata pojedinca uzimaju se u obzir financijski i nefinancijski kriteriji;
(h) ocjena rezultata utvrđena je unutar višegodišnjeg okvira koji je primjeren poslovnom ciklusu AIF‑ova kojima upravlja UAIF, kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnijim rezultatima i da je stvarno plaćanje komponenti nagrađivanja koje se temelje na rezultatu raspoređeno tijekom razdoblja koje uzima u obzir politiku isplate AIF‑ova kojima upravlja i njihovim rizicima ulaganja;
[…]
(j) fiksne i varijabilne komponente ukupnog nagrađivanja primjereno su uravnotežene, a fiksna komponenta predstavlja dovoljno visok udio cjelokupnog nagrađivanja da omogući primjenu potpuno fleksibilne politike u pogledu varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključujući mogućnost da se ne isplaćuje varijabilna komponenta nagrađivanja;
[…]
(l) mjerenje rezultata, koje se koristi za izračun varijabilnih komponenti nagrađivanja ili skupove varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključuje cjelovit mehanizam prilagodbi kako bi se povezale sve vrste relevantnih sadašnjih i budućih rizika;
(m) ovisno o pravnoj strukturi AIF‑a i njegovim pravilima ili osnivačkim aktima, znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 50 % varijabilnog nagrađivanja, sastoji se od udjela ili dionica dotičnog AIF‑a ili jednakih vlasničkih udjela ili instrumenata povezanih s dionicama ili jednakih nenovčanih instrumenata, osim ako na upravljanje AIF‑ima otpada manje od 50 % ukupnog portfelja kojim upravlja UAIF, u kojem slučaju se minimalna vrijednost od 50 % ne primjenjuje.
Instrumenti koji se navode u ovoj točki podliježu odgovarajućoj politici zadržavanja koja je namijenjena tome da uskladi poticaje s interesima UAIF‑a i AIF‑ova kojima upravlja i ulagatelja takvih AIF‑ova. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili, prema potrebi, zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje na udio varijabilne komponente nagrađivanja odgođen u skladu s točkom (n) i udio varijabilne komponente nagrađivanja koji nije odgođen;
(n) znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilne komponente nagrađivanja, odgađa se tijekom razdoblja koje je odgovarajuće obzirom na poslovni ciklus i politiku isplate dotičnog AIF‑a, a točno je usklađen s vrstom rizika dotičnog AIF‑a.
Razdoblje iz ove točke iznosi najmanje tri do pet godina, osim ako je poslovni ciklus dotičnog AIF‑a kraći; nagrađivanje koje treba isplatiti na temelju mehanizama s odgodom ne dodjeljuje se brže od onoga temeljenog na načelu razmjernosti; u slučaju varijabilne komponente nagrađivanja posebno visokog iznosa, najmanje 60 % iznosa se odgađa;
(o) varijabilno nagrađivanje, uključujući odgođeni udio, isplaćuje se ili dodjeljuje samo ako je održivo obzirom na financijsku situaciju UAIF‑a u cijelosti i opravdano u odnosu na rezultate poslovne jedinice, AIF‑a i dotičnog pojedinca.
Ukupno varijabilno nagrađivanje općenito se u znatnoj mjeri umanjuje kad su financijski rezultati UAIF‑a ili dotičnog AIF‑a manji od očekivanih ili negativni, uzimajući u obzir trenutne naknade i smanjenja isplata prethodno zarađenih iznosa, uključujući i odredbe o malusu ili o povratu sredstava;
[…]
(r) varijabilno nagrađivanje se ne isplaćuje putem instrumenata ili po metodama koje olakšavaju izbjegavanje zahtjeva iz ove Direktive.
2. Načela utvrđena u stavku 1. primjenjuju se na nagrađivanje bilo koje vrste koje isplati UAIF, na sve iznose koje izravno plaća sam AIF, uključujući naknadu koja ovisi o prinosu i na sve prijenose udjela ili dionica AIF‑a, koja idu u korist tih kategorija osoblja, koje uključuju više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, funkcije kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja koji ga svrstava u isti platni razred kao i više rukovodstvo i preuzimatelje rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti UAIF‑a ili AIF‑ova kojima upravlja.
[…]”
Delegirana uredba 2017/565
15 Člankom 1. stavkom 1. Delegirane uredbe 2017/565 predviđa se:
„Poglavlje II. i odjeljci 1. do 4., članak 59. stavak 4. i članak 60. i poglavlje III. odjeljci 6. i 8. te, u mjeri u kojoj se oni odnose na ove odredbe, poglavlje I. i poglavlje III. odjeljak 9. te poglavlje IV. ove Uredbe primjenjuju se na društva za upravljanje u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive [2009/65] i člankom 6. stavkom 6. Direktive [2011/61].”
16 Člankom 2. točkom 5. te delegirane uredbe, koji se nalazi u njezinu poglavlju I., naslovljenom „Područje primjene i definicije”, određuje se:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(5) ‚primitak od rada’ znači svi oblici plaćanja odnosno financijske ili nefinancijske koristi koje društva izravno ili neizravno daju relevantnim osobama koje pružaju investicijske ili pomoćne usluge klijentima;
[…]”.
Preporuka 2009/384
17 U skladu s uvodnim izjavama 1. do 3. Preporuke 2009/384:
„(1) Prekomjerno riskiranje u sektoru financijskih usluga […] doprinijelo je nesolventnosti financijskih institucija i stvaranju sustavnih problema u državama članicama i na međunarodnoj razini. Ti problemi utjecali su na ostatak gospodarstva i uzrokovali su velike troškove za cjelokupno društvo.
(2) Iako nisu bili glavni uzrok financijske krize do koje je došlo 2007. i 2008., neprikladne prakse nagrađivanja u sektoru financijskih usluga bile su prema jednoglasnom mišljenju povezane s preuzimanjem prekomjernih rizika, čime su pridonijele znatnim gubicima ključnih financijskih institucija.
(3) Uobičajene prakse nagrađivanja u velikom dijelu sektora financijskih usluga bile su u suprotnosti s učinkovitim i odgovarajućim upravljanjem rizicima. Tim se praksama nagrađivalo ostvarivanje kratkoročnih dobiti, a zaposlenici su se poticali da nastave s preriskantnim aktivnostima kojima su se ostvarivale veće kratkoročne dobiti. Međutim, dugoročno su se financijske institucije izlagale većim potencijalnim gubicima.”
Smjernice ESMA‑e
18 ESMA‑ini dokumenti, naslovljeni „Smjernice o politikama nagrađivanja koje se primjenjuju na upravitelje alternativnih investicijskih fondova” (ESMA/2013/232), od 3. srpnja 2013. (u daljnjem tekstu: Smjernice o UAIF‑ima), i „Smjernice o razumnim politikama nagrađivanja na temelju Direktive 2009/65/EZ” (ESMA/2016/575), od 14. listopada 2016. (u daljnjem tekstu: Smjernice o UCITS‑ima), primjenjuju se redom na upravitelje alternativnih investicijskih fondova (u daljnjem tekstu: UAIF‑i), na društva za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65 i na nadležna tijela.
19 Točke 10. i 17. Smjernica o UAIF‑ima glase kako slijedi:
„10. Isključivo za potrebe Smjernica i Priloga II. Direktivi [2011/61] pojam nagrađivanje obuhvaća:
(i) sve oblike plaćanja i usluga koje isplaćuje UAIF,
(ii) sve iznose koje je platio sâm [alternativni investicijski fond (AIF)], uključujući naknade koje ovise o prinosu, i
[…]
u zamjenu za stručne usluge koje pružaju dotični zaposlenici UAIF‑a.
Za potrebe točke (ii) ovog stavka plaćanja, osim naknade troškova i izdataka koje je AIF izvršio izravno UAIF‑u u korist dotičnih kategorija osoblja UAIF‑a za pružene stručne usluge koje bi inače dovele do zaobilaženja odredbi o nagrađivanju, smatraju se nagrađivanjem za potrebe ovih smjernica i Priloga II. Direktivi [2011/61].
[…]
17. Treba također uzeti u obzir položaj društava ili sličnih struktura. Dividende ili slične raspodjele koje primaju članovi kao vlasnici UAIF‑a nisu obuhvaćene ovim smjernicama, pod uvjetom da stvarni rezultat isplate tih dividendi ne dovede do zaobilaženja predmetnih odredbi o nagrađivanju, pri čemu nije relevantna namjera zaobilaženja tih odredbi u tu svrhu.”
20 U skladu s točkama 11. i 15. Smjernica o UCITS‑ima:
„11. Isključivo za potrebe Smjernica i članka 14.b Direktive [2009/65], pojam nagrađivanje obuhvaća jedan ili više sljedećih elemenata:
(i) sve oblike plaćanja i usluga koje isplaćuje društvo za upravljanje,
(ii) sve iznose koje je platio sâm UCITS, uključujući svaki dio naknade za uspješnost isplaćene izravno ili neizravno u korist dotičnih zaposlenika, ili
[…]
u zamjenu za stručne usluge koje pružaju dotični zaposlenici društva za upravljanje.
Plaćanja, osim naknade troškova i izdataka koje je UCITS izvršio izravno društvu za upravljanje u korist dotičnih kategorija osoblja društva za upravljanje ili izravno dotičnim kategorijama osoblja društva za upravljanje za pružene stručne usluge koje bi inače dovele do zaobilaženja odredbi o nagrađivanju, smatraju se nagrađivanjem za potrebe ovih smjernica i članka 14.b Direktive [2009/65].
[…]
15. Treba također uzeti u obzir položaj društava ili sličnih struktura. Dividende ili slične raspodjele koje primaju članovi kao vlasnici društva za upravljanje nisu obuhvaćene ovim smjernicama, pod uvjetom da stvarni rezultat isplate tih dividendi ne dovede do zaobilaženja predmetnih odredbi o nagrađivanju, pri čemu nije relevantna namjera zaobilaženja tih odredbi u tu svrhu.”
Mađarsko pravo
Zakon o zajedničkim ulaganjima
21 Direktive 2009/65 i 2011/61 prenesene su u mađarski pravni poredak kollektív befektetési formákról és kezelőikről, valamint egyes pénzügyi tárgyú törvények módosításáról szóló 2014. évi XVI. törvényjem (Zakon br. XVI iz 2014. o subjektima za zajednička ulaganja i njihovim upraviteljima te o izmjeni određenih zakona u području financijskih transakcija, u daljnjem tekstu: Zakon o zajedničkim ulaganjima). Člankom 26/A tog zakona predviđa se:
„Upravitelj UCITS‑a provodi politiku i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču razumno i učinkovito upravljanje rizicima i koje su u skladu s načelima navedenima u Prilogu 13.”
22 U članku 33. navedenog zakona navodi se:
„[UAIF‑i] provode politiku i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču razumno i učinkovito upravljanje rizicima i koje su u skladu s načelima navedenima u Prilogu 13.”
23 Prilog 13. Zakonu o zajedničkim ulaganjima, koji se odnosi na politike u području nagrađivanja, formuliran je na način koji je istovjetan onomu iz članka 14.b Direktive 2009/65 i Priloga II. Direktivi 2011/61, uz manje izmjene.
Preporuke Mađarske narodne banke
24 U točki 11. a javadalmazási politika alkalmazásáról szóló 3/2017. (II. 9.) MNB ajánlása (Preporuka br. 3. Mađarske narodne banke od 9. veljače 2017. o provedbi politika nagrađivanja) navodi se:
„Ako su zaposlenici institucije koja je obuhvaćena politikom nagrađivanja istodobno većinski dioničari te institucije ili njezina društva kćeri, politika nagrađivanja treba se osmisliti uzimajući u obzir tu posebnu okolnost. Institucija svakom zaposleniku treba zajamčiti da je politika nagrađivanja u skladu sa zahtjevima relevantnih odredbi [Zakona br. CCXXXVII iz 2013. o kreditnim institucijama i financijskim društvima] i [Zakona br. CXXXVIII iz 2007. o investicijskim društvima, tržišnim operaterima i pravilima koja uređuju njihove aktivnosti] te sa sadržajem ove preporuke.”
25 U točki 8. az alternatív befektetési alapkezelők által alkalmazandó javadalmazási politikáról szóló 4/2018. (I. 16.) MNB ajánlása (Preporuka br. 4. Mađarske narodne banke od 16. siječnja 2018. o politici nagrađivanja koju trebaju provesti upravitelji alternativnih investicijskih fondova) predviđa se:
„Očekivanja navedena u ovoj preporuci u načelu se ne odnose na dividende isplaćene vlasniku upravitelja AIF‑a ili na isplate koje imaju svojstvo dividendi, osim ako to u praksi ne dovodi do zaobilaženja relevantnih pravila u području nagrađivanja, neovisno o tome je li zaobilaženje pravila cilj te isplate.”
Glavni postupak i prethodno pitanje
26 HOLD, tužitelj iz glavnog postupka, društvo je koje je odobrila Mađarska narodna banka i čija je redovita gospodarska djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima.
27 Od 20. ožujka 2014., HOLD primjenjuje politiku nagrađivanja na određene kategorije svojeg osoblja. Među zaposlenicima na koje se primjenjuje ta politika su zaposlenici koji obavljaju funkcije redom glavnog direktora, voditelja ulaganja i upravitelja portfelja i imaju udjele u HOLD‑ovu kapitalu u obliku redovnih dionica i povlaštenih dionica s pravom prvenstva na dividendu. Usto, dvojica od tih zaposlenika jedini su dioničari dvaju dioničkih društava imatelja dionica koje je izdao HOLD. Tijekom poslovnih godina 2015. do 2018., HOLD je dotičnim zaposlenicima i predmetnim društvima isplatio dividende na povlaštene dionice s pravom prvenstva na dividendu i na redovne dionice.
28 Odlukom od 11. travnja 2019. Mađarska narodna banka je, u svojstvu nadzornog tijela, među ostalim, naložila HOLD‑u da provede politiku i prakse nagrađivanja koje su u skladu sa zahtjevima Zakona o zajedničkim ulaganjima. Smatrala je da dividende koje su izravno ili neizravno isplaćene dotičnim zaposlenicima po svojoj prirodi mogu dovesti do toga da je tim osobama u interesu da HOLD stvara kratkoročnu dobit i da ih se stoga potiče na preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilom rizičnosti investicijskih fondova kojima to društvo upravlja, kao ni s njegovim pravilnikom o upravljanju i interesima imateljâ udjela fondova, tako da načine isplate tih dividendi treba smatrati načinom zaobilaženja pravila o odgodi isplate naknade za uspješnost. Slijedom toga, Mađarska narodna banka izrekla je novčanu kaznu HOLD‑u.
29 HOLD je protiv te odluke podnio tužbu Fővárosi Törvényszéku (Okružni sud u Budimpešti, Mađarska) i pritom je tvrdio da dividende ne predstavljaju varijabilno nagrađivanje te da nisu obuhvaćene područjem primjene njegove politike nagrađivanja. Varijabilna komponenta nagrađivanja je naknada koja se isplaćuje zaposlenicima za njihove stručne usluge na temelju kriterija uspješnosti, dok je dividenda obuhvaćena dioničarevim pravom na vlasništvo, i to neovisno o njegovoj djelatnosti koju obavlja za društvo, njegovu zaposlenju i njegovoj osobnoj uspješnosti. Usto, dotični zaposlenici, kao većinski dioničari, imaju interes za dugoročno zadržavanje transakcija tužitelja iz glavnog postupka, protivno tvrdnji Mađarske narodne banke prema kojoj ih isplata dividendi može potaknuti na stjecanje kratkoročne dobiti.
30 Fővárosi Törvényszék (Okružni sud u Budimpešti) odbio je tu tužbu zato što su dividende isplaćene dotičnim zaposlenicima jednake nagrađivanju, iako s formalnog gledišta ne predstavljaju naknadu za pružene usluge. Te dividende, koje su prema iznosu znatno veće od fiksnog i varijabilnog nagrađivanja, kod tih su zaposlenika stvorile interes za kratkoročnu dobit od investicijskih fondova, koji ih je potaknuo na preuzimanje rizika koje nije u skladu s interesima ulagateljâ i koji predstavlja način plaćanja koji omogućuje zaobilaženje pravila primjenjivih u području politike nagrađivanja.
31 Prema mišljenju tog suda, HOLD je trebao odgoditi isplatu najmanje 40 % dividendi koje se isplaćuju na sporne povlaštene dionice, prilagoditi navedeno plaćanje poslovnom ciklusu investicijskih fondova kojima upravlja i isplati udjela fondova te je rasporediti na barem tri godine. Usto, navedeni sud smatra da se politika nagrađivanja primjenjuje i na dividende isplaćene društvima koja su pod nadzorom dotičnih zaposlenika jer je ta isplata također u njihovu imovinskom interesu.
32 Kúria (Vrhovni sud), kojoj je tužitelj iz glavnog postupka podnio tužbu, navodi da je na njoj da utvrdi, među ostalim, jesu li dividende koje su izravno ili neizravno isplaćene dotičnim zaposlenicima obuhvaćene politikom nagrađivanja u smislu Priloga 13. Zakonu o zajedničkim ulaganjima. „Dvostruki” status dotičnih zaposlenika, koji su istodobno dioničari i zaposlenici odgovorni za gospodarsku učinkovitost tužitelja iz glavnog postupka, kao i za provedbu njegove politike nagrađivanja, odlučujući je element te se postavlja pitanje je li potrebno, kako bi se ocijenilo jesu li se poštovala načela kojima se uređuje politika nagrađivanja, zajedno ispitati iznose isplaćene navedenim zaposlenicima u okviru njihova radnog odnosa i iznose koji su im isplaćeni izravno ili neizravno na temelju njihova svojstva dioničara.
33 U tim je uvjetima Kúria (Vrhovni sud) smatrala da joj je potrebno tumačenje članaka 14. do 14.b Direktive 2009/65, uvodne izjave 28., članka 13. stavka 1. i točaka 1. i 2. Priloga II. Direktivi 2011/61, kao i članka 2. točke 5. Delegirane uredbe 2017/565, pri čemu je odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Uređuju li se politikama nagrađivanja upraviteljâ investicijskih fondova dividende isplaćene rukovoditeljima [tužitelja iz glavnog postupka]
(a) izravno jer su rukovoditelji imatelji povlaštenih dionica s pravom prvenstva na dividendu koje izdaje upravitelj investicijskih fondova, i
(b) [neizravno, posredstvom] dioničkih društava s jednim članom u vlasništvu rukovoditelja na temelju povlaštenih dionica s pravom prvenstva na dividendu koje izdaje [tužitelj iz glavnog postupka]?”
Postupak pred Sudom
34 Dopisom tajništva Suda od 9. rujna 2021. Sud je u skladu s člankom 24. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije pozvao ESMA‑u da sudjeluje na raspravi kako bi odgovorila na pisana pitanja koja joj je postavio. ESMA je u odgovoru podnijela pisana očitovanja, o kojima su sudionici rasprave imali priliku iznijeti svoje mišljenje.
O prethodnom pitanju
35 Uvodno valja istaknuti da se pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi, među ostalim, na članak 2. točku 5. Delegirane uredbe 2017/565. U tom pogledu valja utvrditi da iz zajedničkog tumačenja članka 1. stavka 1. te delegirane uredbe, članka 6. stavka 4. Direktive 2009/65 i članka 6. stavka 6. Direktive 2011/61 proizlazi da je navedena delegirana uredba primjenjiva na društva za upravljanje UCITS‑ima i na upravitelje AIF‑a samo ako je tim društvima i upraviteljima dopušteno pružanje usluga navedenih u članku 6. stavku 3. Uredbe 2009/65 odnosno u članku 6. stavku 4. Direktive 2011/61.
36 Međutim, iz spisa kojim raspolaže Sud ne proizlazi da je HOLD‑u bilo dopušteno pružanje takvih usluga. Budući da Delegirana uredba 2017/565 nije povezana s predmetom spora u glavnom postupku, nije potrebno tumačiti njezin članak 2. točku 5.
37 Stoga valja smatrati da sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članke 14. do 14.b Direktive 2009/65, članak 13. stavak 1. i točke 1. i 2. Priloga II. Direktivi 2011/61 tumačiti na način da su odredbe koje se odnose na politike i prakse nagrađivanja primjenjive na dividende koje društvo, čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima, izravno ili neizravno isplaćuje nekima od svojih zaposlenika koji obavljaju funkcije glavnog direktora, voditelja ulaganja ili upravitelja portfelja na temelju njihova prava na vlasništvo nad dionicama tog društva.
38 Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 14.a stavcima 1. do 3. Direktive 2009/65 i člankom 13. stavkom 1. Direktive 2011/61, države članice zahtijevaju da društva za upravljanje i upravitelji uspostave i primjenjuju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizicima i ne potiču preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS‑a ili AIF‑a kojima upravljaju.
39 Što se tiče područja primjene ratione personae navedenih politika i navedenih praksi, člankom 14.a stavkom 3. Direktive 2009/65 i člankom 13. stavkom 1. Direktive 2011/61 predviđa se da se primjenjuju na one kategorije osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti društava za upravljanje i upraviteljâ ili UCITS‑a i AIF‑a kojima upravljaju.
40 Sud koji je uputio zahtjev ne izražava nikakvu dvojbu u pogledu činjenice da su dotični zaposlenici, u okviru spora u glavnom postupku, obuhvaćeni područjem primjene ratione personae politika i praksi nagrađivanja koje je utvrđeno u članku 14.a stavku 3. Direktive 2009/65 i u članku 13. stavku 1. Direktive 2011/61. Suprotno tomu, pita o materijalnom području primjene tih politika i tih praksi te osobito o tome treba li, kako bi se ocijenilo poštovanje odredbi koje se odnose na navedene politike i na navedene prakse, uzeti u obzir iznose koje društvo, čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima, izravno ili neizravno isplaćuje navedenim zaposlenicima u obliku dividendi na temelju njihova prava na vlasništvo nad dionicama tog društva.
41 U tom pogledu, što se tiče tumačenja pojma „nagrađivanje”, za potrebe primjene direktiva 2009/65 i 2011/61, valja podsjetiti na to da, s jedne strane, pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica radi utvrđivanja svojeg smisla i dosega u pravilu trebaju u cijeloj Europskoj uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje (presuda od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 81. i navedena sudska praksa).
42 S druge strane, pri tumačenju odredbe prava Unije treba uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve i svrhu akta kojeg je ona dio (presuda od 15. ožujka 2022., Autorité des marchés financiers, C‑302/20, EU:C:2022:190, t. 63.).
43 Iako države članice zahtijevaju da društva za upravljanje UCITS‑ima i UAIF‑ima uspostave i primjenjuju politike i prakse nagrađivanja, direktive 2009/65 i 2011/61 ne sadržavaju nikakvo upućivanje na nacionalna prava u pogledu dosega pojma „nagrađivanje”.
44 Što se tiče teksta članka 14.a stavka 1. Direktive 2009/65 i članka 13. stavka 1. Direktive 2011/61, valja utvrditi da u njemu nije definiran pojam „nagrađivanje” Međutim, u skladu sa svojim uobičajenim značenjem, taj pojam ipak označava davanje u novcu ili u naravi u zamjenu za rad ili uslugu.
45 Člankom 14.a stavkom 2. Direktive 2009/65 predviđa se da politike i prakse nagrađivanja uključuju fiksne i varijabilne komponente plaća i diskrecijske mirovinske povlastice. Iz točke 1. Priloga II. Direktive 2011/61 također proizlazi da cjelokupne politike nagrađivanja uključuju plaće i diskrecijske mirovinske povlastice.
46 Navođenjem tih dviju kategorija u tekstu tih odredbi ipak se ne isključuje primjena tih politika i tih praksi na druge oblike isplata koje nisu plaće i diskrecijske mirovinske povlastice.
47 Što se tiče konteksta u kojem se te odredbe nalaze, valja istaknuti da iz članka 14.b stavka 3. Direktive 2009/65 i točke 2. Priloga II. Direktivi 2011/61 proizlazi da se načela koja se odnose na politiku nagrađivanja primjenjuju na bilo kakvu naknadu bilo koje vrste koju isplati društvo za upravljanje UCITS‑ima ili UAIF odnosno na bilo koji iznos koji izravno isplati sam UCITS ili AIF, uključujući naknade za uspješnost, te na sve prijenose udjela ili dionica UCITS‑a, kao i na naknadu koja ovisi o prinosu i na sve prijenose udjela ili dionica AIF‑a, koja idu u korist kategorija osoblja obuhvaćenih područjem primjene ratione personae navedenih politika.
48 Stoga se politike nagrađivanja primjenjuju na bilo kakvo plaćanje ili bilo kakvu drugu naknadu isplaćenu u zamjenu za stručne usluge koje pružaju zaposlenici društava za upravljanje UCITS‑ima ili zaposlenici UAIF‑a koji su obuhvaćeni područjem primjene ratione personae navedenih politika.
49 Točno je da se dividende kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku ne isplaćuju na ime takve protučinidbe, nego na temelju prava na vlasništvo nad dionicama društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑om i AIF‑om.
50 Međutim, u skladu s člankom 14.b stavkom 1. točkom (r) Direktive 2009/65 i točkom 1. podtočkom (r) Priloga II. Direktivi 2011/61, treba izbjegavati to da se varijabilno nagrađivanje isplaćuje instrumentima ili metodama koje olakšavaju izbjegavanje zahtjeva iz tih direktiva.
51 Iz toga slijedi da se odredbe direktiva 2009/65 i 2011/61 koje se odnose na politike i prakse nagrađivanja trebaju primjenjivati na isplatu dividendi od dionica koje, iako ne predstavljaju protučinidbu za pružene stručne usluge, ipak mogu potaknuti dotične zaposlenike društva za upravljanje UCITS‑ima ili zaposlenike UAIF‑a na preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS‑a ili AIF‑a kojima upravlja to društvo ili taj upravitelj, ili koje može nanijeti štetu interesima tih UCITS‑a ili tih AIF‑a i osoba koje su uložile u njih, te tako olakšati zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz tih odredbi.
52 Kao što to u biti ističe nezavisna odvjetnica u točkama 34. i 41. svojeg mišljenja, takvo je tumačenje čak nužno s obzirom na ciljeve tih direktiva koji se sastoje u zaštiti ulagatelja, osobito ako njihovi interesi mogu biti u sukobu s interesima upravitelja fondova kako s obzirom na rizik tako i s obzirom na održivost odluka o ulaganju, i u jamčenju stabilnosti financijskog sustava.
53 Osim toga, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 1. do 3. Preporuke 2009/384, neprikladne prakse nagrađivanja u sektoru financijskih usluga, kojima se nagrađivalo ostvarivanje kratkoročnih dobiti, a zaposlenici financijskih institucija poticali su se da nastave s pretjerano riskantnim aktivnostima kojima su se doista ostvarivale veće kratkoročne dobiti, ali su se predmetne institucije izlagale većim potencijalnim gubicima, bile su povezane s preuzimanjem prekomjernih rizika, čime su stoga pridonijele znatnim gubicima ključnih financijskih institucija. U skladu s uvodnom izjavom 5. Direktive 2014/91 i uvodnom izjavom 26. Direktive 2011/61, prilikom provedbe politika i praksi nagrađivanja koje su utvrđene direktivama 2009/65 i 2011/61 treba uzeti u obzir Preporuku 2009/384.
54 Kao što je to navedeno u točki 38. ove presude, politikama i praksama nagrađivanja koje se uređuju Direktivama 2009/65 i 2011/61 u tom se kontekstu promiče odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizicima te se ne potiče preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS‑a ili AIF‑a.
55 Kako bi se ostvarili ti ciljevi, Direktivama 2009/65 i 2011/61, konkretno u članku 14.b stavku 1. točki (m) prvonavedene direktive i u točki 1. podtočki (m) Priloga II. drugonavedenoj direktivi, predviđa se da politike nagrađivanja trebaju uključivati mehanizme za usklađivanje poticaja s interesima društva za upravljanje i UCITS‑a kojima ono upravlja odnosno interesima UAIF‑a i AIF‑a kojim on upravlja, kao i interesima ulagatelja u te UCITS‑e ili AIF‑e.
56 Stoga, prije svega, kako se ne bi dala prednost metodi varijabilnog nagrađivanja koje može potaknuti na ostvarivanje kratkoročnih dobiti, člankom 14.b stavkom 1. točkom (j) Direktive 2009/65 i točkom 1. podtočkom (j) Priloga II. Direktivi 2011/61, kojima se ne utvrđuje omjer između fiksne i varijabilne komponente cjelokupnog nagrađivanja, predviđa se su te komponente „primjereno […] uravnotežene”, tako da „fiksna komponenta predstavlja dovoljno visok udio cjelokupnog nagrađivanja”.
57 Nadalje, člankom 14.b stavkom 1. točkom (m) Direktive 2009/65 i točkom 1. podtočkom (m) Priloga II. Direktivi 2011/61 predviđa se da se udio od najmanje 50 % varijabilnog nagrađivanja u načelu sastoji od udjela predmetnog UCITS‑a ili AIF‑a, pri čemu oni, osim toga, podliježu odgovarajućoj politici zadržavanja.
58 Naposljetku, člankom 14.b stavkom 1. točkama (n) i (o) Direktive 2009/65 i točkom 1. podtočkama (n) i (o) Priloga II. Direktivi 2011/61, predviđa se, s jedne strane, da najmanje 40 % varijabilne komponente nagrađivanja treba odgoditi tijekom „razdoblja koje je odgovarajuće” od najmanje tri godine i, s druge strane, da se varijabilno nagrađivanje, uključujući odgođeni udio, isplaćuje ili dodjeljuje samo ako je održivo obzirom na financijsku situaciju društva za upravljanje ili UAIF‑a u cijelosti i opravdano u odnosu na rezultate poslovne jedinice, UCITS‑a, AIF‑a i dotičnog pojedinca.
59 U tom pogledu, kao što to ističe nezavisna odvjetnica u točkama 62. i 63. svojeg mišljenja, cilj tih odredbi jest uskladiti interese zaposlenika s interesima ulagača te osigurati da na zaposlenike utječu i eventualni gubici UCITS‑a i AIF‑a i da oni ne sudjeluju samo u dobiti. Usto, tim se odredbama jamči da kratkoročno povećanje vrijednosti, koje se poništi tijekom razdoblja zadržavanja preporučenog ulagateljima UCITS‑a ili razdoblja koje je odgovarajuće s obzirom na poslovni ciklus i politiku isplate predmetnog AIF‑a, ne donese prijevremenu i, stoga neopravdanu, prednost zaposlenicima društva za upravljanje UCITS‑ima ili zaposlenicima UAIF‑a.
60 Kako bi se zajamčilo ostvarivanje ciljeva i koristan učinak direktiva 2009/65 i 2011/61, njihove odredbe kojima se uređuju politike i prakse nagrađivanja trebaju biti primjenjive na sve oblike plaćanja ili naknada koje društvo za upravljanje UCITS‑ima ili UAIF isplaćuju zaposlenicima koji su obuhvaćeni područjem primjene ratione personae tih odredbi ako to plaćanje ili ta naknada, iako ne predstavljaju naknadu isplaćenu u zamjenu za pružene stručne usluge, ipak mogu potaknuti te zaposlenike na preuzimanje rizika koji su opisani u točki 51. ove presude i tako olakšati zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz tih odredbi.
61 Osim toga, takvo je tumačenje potkrijepljeno točkom 17. Smjernica o UAIF‑ima i točkom 15. Smjernica o UCITS‑ima, u skladu s kojima dividende ili slične raspodjele koje primaju članovi kao vlasnici UAIF‑a ili društva za upravljanje UCITS‑om nisu obuhvaćene navedenim smjernicama, pod uvjetom da stvarni rezultat isplate tih dividendi ne dovede do zaobilaženja predmetnih odredbi o nagrađivanju, pri čemu nije relevantna namjera zaobilaženja tih odredbi u tu svrhu.
62 Iz toga slijedi da je, ako zaposlenici društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima, koji su obuhvaćeni područjem primjene ratione personae odredbi direktiva 2009/65 i 2011/61 u području nagrađivanja, izravno ili neizravno primaju dividende od tog društva, potrebno provjeriti je li politika isplate tih dividendi iste prirode kao i ona iz točke 60. ove presude.
63 Što se tiče dividendi koje društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima isplaćuje svojim zaposlenicima koji su njegove dionice stekli na temelju ulaganja, a ne u zamjenu za pružene stručne usluge, valja naglasiti da sama okolnost da na dobiti tog društva utječu dobiti UCITS‑a i AIF‑a kojima ono upravlja ne može kao takva biti dovoljna, kao što to naglašava nezavisna odvjetnica u točkama 48. i 49. svojeg mišljenja, kako bi se smatralo da se zaposlenike time potaknulo na donošenje odluka koje mogu nanijeti štetu razumnom i uravnoteženom upravljanju tim investicijskim fondovima te interesima osoba koje su uložile u njih.
64 Suprotno tomu, valja provjeriti postoji li, između dobiti koju su ostvarili UCITS‑i i AIF‑i, dobiti koju je ostvarilo društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima i iznosa koje je potonje društvo isplatilo svojim zaposlenicima na temelju dividendi povezanih s dionicama koje imaju u navedenom društvu, takva povezanost da bi ti zaposlenici imali interes da UCITS‑i i AIF‑i u kratkom roku ostvare najveću moguću dobit.
65 To osobito vrijedi za mehanizam kojim se predviđa da UCITS ili AIF isplaćuje proviziju na temelju rezultata društvu čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima ili AIF‑ima odmah nakon prekoračenja željenog povrata od ulaganja tijekom određenog referentnog razdoblja te da to društvo u cijelosti ili djelomično preraspodjeljuje tu proviziju u obliku dividendi dotičnim zaposlenicima ili društvima koja su pod njihovim nadzorom, neovisno o rezultatima koje je UCITS ili AIF ostvario nakon tog razdoblja i, konkretno, o gubicima koje su pretrpjeli UCITS ili AIF. Naime, takav bi mehanizam mogao potaknuti navedene zaposlenike na donošenje odluka kao što su one navedene u točki 63. ove presude.
66 Na sudu koji je uputio zahtjev jest da u glavnom predmetu ocijeni postojanje povezanosti koja je navedena u točki 64. ove presude i da provjeri, osobito s obzirom na tu moguću povezanost, ali i na veličinu udjela koje imaju dotični zaposlenici, izravno ili posredstvom društava koja su pod njihovim nadzorom, u kapitalu društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima, na glasačka prava povezana s tim udjelima, vrstu dionica koje imaju u navedenom društvu, politiku i postupak donošenja odluka o raspodjeli njegove dobiti, kao i na mogući mali iznos fiksnog nagrađivanja za pružene stručne usluge koje to društvo isplaćuje svojim zaposlenicima, potiče li se time potonje zaposlenike na preuzimanje prekomjernih rizika kao što su oni opisani u točki 51. ove presude, čime bi se stoga moglo olakšati zaobilaženje zahtjevâ iz direktiva 2009/65 i 2011/61 u području politika i praksi nagrađivanja.
67 Ako se s obzirom na kriterije navedene u prethodnoj točki pokaže da politika društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima da isplaćuje dividende svojim zaposlenicima koji su obuhvaćeni područjem primjene ratione personae odredbi Direktiva 2009/65 i 2011/61 u području nagrađivanja uključuje takav poticaj, na tu se isplatu trebaju primijeniti načela kojima se uređuju politike i prakse nagrađivanja, a osobito one navedene u točkama 56. do 58. ove presude, pri čemu se, u skladu s uvodnom izjavom 7. Direktive 2014/91, ta načela mogu primjenjivati na plaćanja UCITS‑a društvu koje njima upravlja.
68 HOLD se poziva na uvodnu izjavu 10. Direktive 2014/91 i uvodnu izjavu 28. Direktive 2011/61, pri čemu u biti tvrdi da je prethodno navedeno tumačenje protivno pravu na vlasništvo dioničara koje je utvrđeno u članku 17. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
69 Valja podsjetiti na to da se, na temelju članka 51. stavka 1. Povelje, njezine odredbe odnose na institucije, tijela, urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, te na države članice samo kada provode pravo Unije. Stoga, s jedne strane, tumačenje direktiva 2009/65 i 2011/61 treba biti u skladu s Poveljom. S druge strane, budući da nadzor nacionalnih tijela nad time poštuje li društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima ili AIF‑ima načela navedena u nacionalnom zakonodavstvu kojim se prenose te direktive, kojima se uređuju politike i prakse nagrađivanja, predstavlja provedbu prava Unije u smislu članka 51. Povelje, Povelja je primjenjiva u okviru glavnog predmeta.
70 U tom pogledu valja istaknuti da, u skladu s člankom 17. stavkom 1. Povelje, svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Vlasništvo nikome ne može biti oduzeto, osim u javnom interesu u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati pravična naknada za gubitak vlasništva. Uživanje prava vlasništva može biti uređeno zakonom u mjeri u kojoj je to potrebno radi općeg interesa.
71 Osim toga, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, ostvarivanje prava i sloboda priznatih tom poveljom, poput prava na vlasništvo, može se ograničiti pod uvjetom da su ta ograničenja predviđena zakonom, da se njima poštuje bit tih prava i tih sloboda te da su ona, podložno načelu proporcionalnosti, potrebna i da zaista odgovaraju ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.
72 Kao prvo, što se tiče pitanja primjenjuje li se članak 17. stavak 1. Povelje na vlasništvo nad dionicama i na pravo na primanje dividendi koje su povezane s tim vlasništvom, valja istaknuti da se zaštita koju ta odredba dodjeljuje odnosi na imovinska prava iz kojih, sukladno predmetnom pravnom sustavu, proizlazi stečeni pravni položaj koji omogućuje autonomno korištenje tih prava njihovu nositelju u vlastitu korist (presuda od 5. svibnja 2022., BPC Lux 2 i dr., C‑83/20, EU:C:2022:346, t. 39. i navedena sudska praksa).
73 Dionice društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, imaju imovinsku vrijednost i svojem nositelju dodjeljuju stečeni pravni položaj koji omogućuje samostalno ostvarivanje prava koja iz njih proizlaze. Stoga su obuhvaćene područjem primjene članka 17. stavka 1. Povelje.
74 Kao drugo, valja istaknuti da tumačenje direktiva 2009/65 i 2011/61 koje proizlazi iz točaka 41. do 67. ove presude ne dovodi u pitanje pravo na vlasništvo dotičnih zaposlenika nad dionicama društva čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima za koje rade i stoga ne predstavlja oduzimanje vlasništva u smislu članka 17. stavka 1. druge rečenice Povelje.
75 Primjena, povezana s tim tumačenjem, načela navedenih u točki 67. ove presude na dividende od dionica ipak predstavlja propis o uživanju prava vlasništva, u smislu članka 17. stavka 1. treće rečenice Povelje, kojim se može ugroziti ostvarivanje tog prava na vlasništvo i, osobito, mogućnost dotičnih zaposlenika dioničara da ostvare dobit od tog vlasništva, s obzirom na, među ostalim, pravila o zadržavanju i o odgodi isplate koja su navedena u točkama 57. i 58. ove presude.
76 U tom pogledu, iz zajedničkog tumačenja članka 17. stavka 1. treće rečenice i članka 52. stavka 1. Povelje proizlazi da uživanje prava vlasništva može biti uređeno zakonom ako je to potrebno radi općeg interesa te u skladu s uvjetima koji su navedeni u drugoj od tih odredbi i na koje se podsjeća u točki 71. ove presude.
77 U ovom slučaju, ograničenja prava dioničarâ, koja proizlaze iz toga što društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima na isplatu dividendi nekima od svojih zaposlenika primjenjuje načela kojima se uređuju politike i prakse nagrađivanja, proizlaze iz direktiva 2009/65 i 2011/61, kao i iz nacionalnog zakonodavstva kojim se one prenose. Stoga su predviđena zakonom u smislu članka 52. stavka 1. Povelje.
78 Budući da primjena pravila o zadržavanju i o odgodi isplate navedenih u točkama 57. i 58. ove presude ne dovodi do oduzimanja vlasništva, nego predstavlja propis o uživanju prava vlasništva, kao što je to navedeno u točkama 74. i 75. te presude, ona ne može ugroziti samu bit prava vlasništva (vidjeti u tom smislu presudu od 5. svibnja 2022., BPC Lux 2 i dr., C‑83/20, EU:C:2022:346, t. 53.).
79 Što se tiče ciljeva koji se žele ostvariti odredbama direktiva 2009/65 i 2011/61 u području politika i praksi nagrađivanja, a osobito tim pravilima o zadržavanju i o odgodi, u točki 52. ove presude ističe se da se oni sastoje u zaštiti ulagateljâ i jamčenju stabilnosti financijskog sustava. Naime, preuzimanje prekomjernih rizika, od kojeg se nastoji odvratiti tim odredbama, može štetiti interesima UCITS‑a ili AIF‑a i prouzročiti sustavne poteškoće u financijskom sektoru.
80 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema sudskoj praksi Suda, zaštita ulagateljâ cilj u općem interesu koji Unija slijedi (vidjeti u tom smislu presudu od 5. svibnja 2022., Banco Santander (Sanacija banke društva Banco Popular), C‑410/20, EU:C:2022:351, t. 36. i navedenu sudsku praksu). Isto vrijedi i za ciljeve osiguranja stabilnosti bankovnog i financijskog sustava kao i izbjegavanja sistemskog rizika (presuda od 16. srpnja 2020., Adusbef i dr., C‑686/18, EU:C:2020:567, t. 92. i navedena sudska praksa).
81 Stoga ograničenja u ostvarivanju prava dioničarâ, koja proizlaze iz toga što društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima na isplatu dividendi nekima od svojih zaposlenika primjenjuje načela kojima se uređuju politike i prakse nagrađivanja, stvarno odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija, u smislu članka 17. stavka 1. treće rečenice i članka 52. stavka 1. Povelje.
82 Naposljetku, budući da je takva primjena ograničena na situacije u kojima politika isplate dividendi od dionica zaposlenicima koji su obuhvaćeni područjem primjene ratione personae odredbi direktiva 2009/65 i 2011/61 koje se odnose na politike i prakse nagrađivanja može potaknuti te zaposlenike na preuzimanje prekomjernih rizika koji su štetni za interese predmetnih UCITS‑a i AIF‑a, kao i za interese njihovih ulagatelja, te stoga može olakšati zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz tih odredbi, ta su ograničenja proporcionalna s obzirom na ciljeve koji se žele ostvariti navedenim odredbama.
83 S obzirom na prethodno navedeno, na prethodno pitanje valja odgovoriti da članke 14. do 14.b Direktive 2009/65, članak 13. stavak 1. i točke 1. i 2. Priloga II. Direktivi 2011/61 treba tumačiti na način da su odredbe koje se odnose na politike i prakse nagrađivanja primjenjive na dividende koje društvo čija je redovita djelatnost upravljanje UCITS‑ima i AIF‑ima izravno ili neizravno isplaćuje nekima od svojih zaposlenika koji obavljaju funkcije glavnog direktora, voditelja ulaganja ili upravitelja portfelja na temelju njihova prava na vlasništvo nad dionicama tog društva, kad politika isplate tih dividendi može potaknuti te zaposlenike na preuzimanje rizika koji su štetni za interese UCITS‑a ili AIF‑a kojima upravlja navedeno društvo, kao i za interese njihovih ulagatelja, te tako olakšati zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz tih odredbi.
Troškovi
84 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke iz glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:
Članke 14. do 14.b Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), kako je izmijenjena Direktivom 2014/91/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014., članak 13. stavak 1. i točke 1. i 2. Priloga II. Direktivi 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010,
treba tumačiti na način da su:
odredbe koje se odnose na politike i prakse nagrađivanja primjenjive na dividende koje društvo čija je redovita djelatnost upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i alternativnim investicijskim fondovima (AIF) izravno ili neizravno isplaćuje nekima od svojih zaposlenika koji obavljaju funkcije glavnog direktora, voditelja ulaganja ili upravitelja portfelja na temelju njihova prava na vlasništvo nad dionicama tog društva, kad politika isplate tih dividendi može potaknuti te zaposlenike na preuzimanje rizika koji su štetni za interese UCITS‑a ili AIF‑a kojima upravlja navedeno društvo, kao i za interese njihovih ulagatelja, te tako olakšati zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz tih odredbi.
Potpisi