PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo prošireno vijeće)
24. siječnja 2024. (*)
„Ekonomska i monetarna unija – Bankovna unija – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava (SRM) – Jedinstveni fond za sanaciju (SRF) – Odluka SRB‑a o izračunu ex ante doprinosâ za 2021. – Obveza obrazlaganja – Pravo na saslušanje – Načelo pravne sigurnosti – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Prigovor nezakonitosti – Vremensko ograničenje učinaka presude”
U predmetu T‑347/21,
Hypo Vorarlberg Bank AG, sa sjedištem u Bregenzu (Austrija), koji zastupaju G. Eisenberger, A. Brenneis i J. Holzmann, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB), koji zastupaju J. Kerlin, D. Ceran i C. Flynn, u svojstvu agenata, uz asistenciju B. Meyringa, T. Klupscha i S. Ianca, odvjetnikâ,
tuženik,
koji podupiru
Europski parlament, koji zastupaju J. Etienne, M. Menegatti i G. Bartram, u svojstvu agenata,
i
Vijeće Europske unije, koje zastupaju J. Bauerschmidt, J. Haunold i A. Westerhof Löfflerová, u svojstvu agenata,
intervenijenti,
OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće),
u sastavu: A. Kornezov, predsjednik, G. De Baere, D. Petrlík (izvjestitelj), K. Kecsmár i S. Kingston, suci,
tajnik: S. Jund, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 2. ožujka 2023.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
1 Tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, društvo Hypo Vorarlberg Bank AG, zahtijeva poništenje Odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) SRB/ES/2021/22 od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosâ Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) u dijelu u kojem se odnosi na njega.
[omissis]
III. Zahtjevi stranaka
18 Tužitelj od Općeg suda u biti zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku, uključujući priloge toj odluci, u dijelu u kojem se odnose na njega;
– naloži SRB‑u snošenje troškova.
19 SRB od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu odbije kao neosnovanu;
– naloži tužitelju snošenje troškova;
– podredno, u slučaju poništenja pobijane odluke, održi na snazi učinke navedene odluke dok je se ne zamijeni ili, u najmanju ruku, tijekom razdoblja od šest mjeseci počevši od datuma kada će presuda postati pravomoćna.
20 Europski parlament od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu u dijelu u kojem se temelji na prigovoru nezakonitosti Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
21 Vijeće Europske unije od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
IV. Pravo
[omissis]
A. Tužbeni razlozi koji se odnose na zakonitost pobijane odluke
1. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka zbog nedovoljnog obrazloženja pobijane odluke
145 Tužitelj ističe da pobijana odluka ne zadovoljava zahtjeve obveze obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a i članka 41. stavaka 1. i 2. točke (c) Povelje.
146 Drugi tužbeni razlog u biti obuhvaća pet dijelova.
a) Uvodne napomene
147 Članak 296. drugi stavak UFEU‑a određuje da se u pravnim aktima navode razlozi na kojima se akti temelje. Isto tako, pravo na dobru upravu, utvrđeno u članku 41. Povelje, predviđa obvezu institucija, tijela, ureda i agencija Unije da obrazlože svoje odluke.
148 Posve posebnu važnost ima obrazloženje odluke institucije, tijela, ureda ili agencije Unije zato što zainteresiranoj osobi omogućuje da pri punom poznavanju predmeta odluči je li korisno podnijeti pravni lijek protiv te odluke, a nadležnom sudu da provede svoj nadzor, tako da je ono, dakle, jedan od uvjeta za djelotvornost sudske zaštite, zajamčene člankom 47. Povelje (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 103. i navedenu sudsku praksu).
149 Takvo obrazloženje mora se prilagoditi prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je donesen. U tom pogledu, obrazloženje ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje područje o kojem je riječ i, osobito, na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja. Slijedom toga, akt koji negativno utječe na neku osobu u dovoljnoj je mjeri obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom zainteresiranoj osobi, što joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 104. i navedenu sudsku praksu).
150 Kako bi se ispitalo je li to obrazloženje dovoljno u pogledu odluke kojom se određuju ex ante doprinosi, valja podsjetiti, kao prvo, na to da se iz sudske prakse Suda ne može zaključiti da obrazloženje svake odluke institucije, tijela, ureda ili agencije Unije kojom se privatnom subjektu nalaže plaćanje novčanog iznosa mora nužno sadržavati sve elemente na temelju kojih njezin adresat može provjeriti točnost izračuna visine tog novčanog iznosa (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 105. i navedenu sudsku praksu).
151 Drugo, institucije, tijela, uredi i agencije Unije načelno ne smiju, na temelju načela zaštite poslovne tajne, koje je opće načelo prava Unije, a koje je konkretizirano, među ostalim, u članku 339. UFEU‑a, odati konkurentima privatnog subjekta povjerljive informacije koje je on pružio (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 109. i navedenu sudsku praksu).
152 Treće, smatrati da obrazloženje odluke SRB‑a kojom se utvrđuju ex ante doprinosi mora nužno omogućiti institucijama da provjere točnost izračuna svojeg ex ante doprinosa značilo bi nužno zabraniti zakonodavcu Unije da uvede način izračuna tog doprinosa koji uključuje podatke čija je povjerljivost zaštićena pravom Unije i, prema tome, prekomjerno umanjiti diskrecijsku ovlast kojom taj zakonodavac mora raspolagati u tu svrhu, sprečavajući ga da se, među ostalim, odluči za metodu koja može osigurati dinamičnu prilagodbu financiranja SRF‑a razvoju financijskog sektora, tako da se komparativno uzima u obzir, osobito, financijsko stanje svake institucije s odobrenjem za rad na državnom području države članice sudionice (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 118.).
153 Četvrto, iako iz prethodno navedenog proizlazi da, zbog logike sustava financiranja SRF‑a i metode izračuna koju je zakonodavac Unije utvrdio, SRB‑ovu obvezu obrazlaganja treba odvagnuti s njegovom obvezom poštovanja poslovne tajne dotičnih institucija, ostaje činjenica da se potonja obveza ne smije tumačiti tako široko da obvezu obrazlaganja liši njezine biti (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 120.).
154 Međutim, u okviru odvagivanja obveze obrazlaganja s načelom zaštite poslovne tajne ne može se smatrati da obrazlaganje odluke kojom se privatnom subjektu nalaže plaćanje novčanog iznosa a da mu se ne iznesu svi elementi na temelju kojih se može točno provjeriti izračun visine tog novčanog iznosa u svakom slučaju nužno ugrožava bit obveze obrazlaganja (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 121.).
155 Što se tiče SRB‑ove odluke kojom se utvrđuju ex ante doprinosi, obveza obrazlaganja mora se smatrati poštovanom kad osobe na koje se odnosi ta odluka, iako im nisu dostavljeni podaci obuhvaćeni poslovnom tajnom, raspolažu metodom izračuna koju je SRB upotrijebio te dovoljnim informacijama da shvate, u biti, na koji je način njihov osobni položaj bio uzet u obzir u svrhu izračuna njihova ex ante doprinosa, s obzirom na položaj svih ostalih dotičnih institucija (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 122.).
156 Naime, u takvom su slučaju te osobe u mogućnosti provjeriti je li njihov ex ante doprinos proizvoljno utvrđen zanemarujući stvarnost njihova ekonomskog položaja ili upotrebljavajući neuvjerljive podatke o ostatku financijskog sektora. Stoga navedene osobe mogu shvatiti opravdanja odluke kojom je utvrđen njihov ex ante doprinos i procijeniti je li svrsishodno podnijeti tužbu protiv te odluke, tako da bi bilo pretjerano zahtijevati od SRB‑a da priopći svaki od brojčanih elemenata na koje se oslanja izračun doprinosa svake dotične institucije (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 123.).
157 Iz prethodno navedenog proizlazi da SRB nije dužan, među ostalim, pružiti instituciji podatke koji joj omogućuju da u cijelosti provjeri točnost vrijednosti multiplikatora za prilagodbu jer bi ta provjera pretpostavljala raspolaganje podacima koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom i odnose se na ekonomski položaj svake od ostalih dotičnih institucija (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 135.)
158 Nasuprot tomu, SRB mora objaviti ili dostaviti institucijama o kojima je riječ, u agregiranom i anonimiziranom obliku, informacije o tim institucijama, upotrijebljene za izračun tog doprinosa, ako se te informacije mogu priopćiti bez ugrožavanja poslovne tajne (vidjeti, u tom smislu, presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 166.).
159 Među informacijama koje se tako moraju staviti na raspolaganje institucijama nalaze se, među ostalim, granične vrijednosti svakog skupa i pokazatelji rizika koji se odnose na njih, na temelju kojih je ex ante doprinos institucija prilagođen njihovu profilu rizičnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 167.).
160 S obzirom na ta razmatranja valja ispitati tužiteljeve argumente iznesene u okviru drugog tužbenog razloga.
b) Prvi dio, koji se odnosi na obrazloženje određivanja godišnje ciljne razine
161 Prema tužiteljevu mišljenju, pobijana odluka nije valjano obrazložena u pogledu određivanja iznosa godišnje ciljne razine. Razlog zbog kojeg SRB – s obzirom na gospodarske posljedice pandemije bolesti COVID-19 na bankarski sektor – nije utvrdio nižu godišnju ciljnu razinu, kao što je to radio prethodnih godina, nije osobito jasan.
162 U tom pogledu, SRB se ograničio na stereotipne i općenite tvrdnje, kao i na popis pokazatelja koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja godišnje ciljne razine, a da nije objasnio kako je procijenio te pokazatelje. Konkretno, nije objasnio na koji je način ocijenio moguće procikličke učinke ex ante doprinosa na financijski položaj institucija i posljedice te ocjene na utvrđivanje godišnje ciljne razine.
163 Slijedom toga, pobijana odluka ne omogućuje tužitelju da ocijeni poštuje li se određivanjem godišnje ciljne razine na osminu od 1,35 % umjesto 1 % prosječnog iznosa osiguranih depozita u 2020. zahtjev iz primjenjivog propisa prema kojem godišnja ciljna razina ne smije prelaziti jednu osminu konačne ciljne razine.
164 SRB odgovara da se, s obzirom na istodobnu anticipatornost i iscrpnost izračuna konačne ciljne razine, nužno mora osloniti na određene pretpostavke i na svoje stručno znanje kako bi izradio predviđanja prilikom određivanja takve razine u svakom razdoblju doprinosa. Osim toga, iz uvodnih izjava 43. do 48. pobijane odluke proizlazi da je SRB pravilno uzeo u obzir pandemiju bolesti COVID-19 u svojoj analizi faze gospodarskog ciklusa i potencijalnih procikličkih učinaka koje ex ante doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija.
165 Osim toga, tužitelj zanemaruje dinamičnu prirodu konačne ciljne razine koja proizlazi iz činjenice da je iznos osiguranih depozita koji se koristi kao referentna vrijednost na kraju početnog razdoblja po svojoj prirodi poznat tek 31. prosinca 2023. i prije tog datuma može se samo predviđati. U tom je pogledu pobijana odluka dovoljno obrazložena čak i bez izričitog navođenja točnog iznosa konačne ciljne razine. Naime, iz te odluke proizlazi da su se osigurani depoziti počevši od travnja 2021. trebali nastaviti povećavati do kraja početnog razdoblja. Stoga bi tužitelju trebalo biti jasno da utvrđivanje godišnje ciljne razine na osminu od 1 % prosječnog iznosa osiguranih depozita u 2020. ne bi omogućilo da se ispuni zahtjev predviđen člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014 da se na kraju početnog razdoblja dosegne konačna ciljna razina od najmanje 1 % osiguranih depozita.
166 Uvodno valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, na kraju početnog razdoblja dostupna financijska sredstva u SRF‑u moraju dosegnuti konačnu ciljnu razinu, koja odgovara najmanje 1 % iznosa osiguranog depozita svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica.
167 U skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe br. 806/2014, tijekom početnog razdoblja ex ante doprinosi trebaju se raspodijeliti što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne konačna ciljna razina navedena u točki 166. ove presude, no uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija.
168 U članku 70. stavku 2. Uredbe br. 806/2014 pojašnjava se da svake godine doprinosi svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica sudionica ne premašuju 12,5 % konačne ciljne razine.
169 Što se tiče načina izračuna ex ante doprinosa, članak 4. stavak 2. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa da SRB određuje njihov iznos na temelju godišnje ciljne razine, uzimajući u obzir konačnu ciljnu razinu, te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na državnim područjima svih država članica sudionica.
170 Isto tako, u skladu s člankom 4. Provedbene uredbe 2015/81, SRB izračunava ex ante doprinos za svaku instituciju na temelju godišnje ciljne razine, koju treba utvrditi u odnosu na konačnu ciljnu razinu i u skladu s metodologijom navedenom u Delegiranoj uredbi 2015/63.
171 U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 48. pobijane odluke, SRB je za razdoblje doprinosa 2021. utvrdio iznos godišnje ciljne razine na 11 287 677 212,56 eura.
172 U uvodnim izjavama 36. i 37. pobijane odluke SRB je u biti objasnio da godišnju ciljnu razinu treba odrediti na temelju analize koja se odnosi na razvoj osiguranih depozita tijekom prethodnih godina, sve relevantne promjene u gospodarskom položaju i analizu pokazatelja koji se odnose na fazu poslovnog ciklusa i učinke procikličkih doprinosa na financijsko stanje institucija. Nadalje, SRB je smatrao primjerenim utvrditi koeficijent koji se temeljio na toj analizi i financijskim sredstvima dostupnima u SRF‑u (u daljnjem tekstu: koeficijent). Kako bi postigao godišnju ciljnu razinu, SRB je taj koeficijent primijenio na osminu prosječnog iznosa osiguranih depozita u 2020. godini.
173 SRB je iznio pristup koji je slijedio kako bi utvrdio koeficijent u uvodnim izjavama 38. do 47. pobijane odluke.
174 U uvodnoj izjavi 38. pobijane odluke SRB je utvrdio stalni trend povećanja osiguranih depozita za sve institucije u državama članicama sudionicama. Konkretno, prosječni iznos tih depozita, izračunan tromjesečno, za 2020. godinu iznosio je 6,689 bilijuna eura.
175 U uvodnim izjavama 40. i 41. pobijane odluke SRB je prikazao predviđeni razvoj osiguranih depozita za preostale tri godine početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Procijenio je da će godišnje stope rasta osiguranih depozita do kraja početnog razdoblja iznositi između 4 % i 7 %.
176 U uvodnim izjavama 42. do 45. pobijane odluke SRB je dostavio procjenu faze poslovnog ciklusa i potencijalnog procikličkog učinka koji bi ex ante doprinosi mogli imati na financijski položaj institucija. U tu je svrhu naveo da je uzeo u obzir više pokazatelja, kao što su Komisijino predviđanje rasta bruto domaćeg proizvoda i projekcije Europske središnje banke (ESB) u tom pogledu ili kreditni tokovi privatnog sektora kao postotak bruto domaćeg proizvoda.
177 U točki 46. pobijane odluke SRB je zaključio da je, iako je bilo razumno očekivati daljnji rast osiguranih depozita u bankovnoj uniji, ritam tog rasta bio manji od onoga iz 2020. godine. U tom pogledu, SRB je u uvodnoj izjavi 47. pobijane odluke naveo da je usvojio „razumni pristup” u pogledu stopâ rasta osiguranih depozita za nadolazeće godine do 2023. godine.
178 S obzirom na ta razmatranja, SRB je u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke utvrdio vrijednost koeficijenta od 1,35 %. Zatim je izračunao iznos godišnje ciljne razine množenjem prosječnog iznosa osiguranih depozitâ u 2020. s tim koeficijentom i dijeljenjem rezultata tog izračuna s osam, u skladu sa sljedećom matematičkom formulom iz uvodne izjave 48. navedene odluke:
„ciljni0 [iznos godišnje ciljne razine] = ukupni iznos osiguranih depozita 2020. * 0,0135 * ⅛ = 11 287 677 212,56 eura”.
179 Međutim, SRB je na raspravi naveo da je godišnju ciljnu razinu za razdoblje doprinosa 2021. odredio kako slijedi.
180 Kao prvo, na temelju prospektivne analize, SRB je iznos osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica, koji se predviđa za kraj početnog razdoblja, utvrdio u visini od oko 7,5 bilijuna eura. Kako bi došao do tog iznosa, SRB je uzeo u obzir prosječni iznos osiguranih depozita u 2020. godini, odnosno 6,689 bilijuna eura, godišnju stopu rasta osiguranih depozita od 4 %, kao i broj preostalih razdoblja doprinosa do kraja početnog razdoblja, odnosno tri.
181 Kao drugo, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, SRB je izračunao 1 % od tih 7,5 bilijuna eura kako bi dobio procijenjeni iznos konačne ciljne razine koja se trebala dosegnuti 31. prosinca 2023., odnosno otprilike 75 milijardi eura.
182 Kao treće, SRB je od potonjeg iznosa odbio financijska sredstva koja su 2021. već bila dostupna u SRF‑u, odnosno otprilike 42 milijarde eura, kako bi dobio iznos koji preostaje primiti tijekom preostalih razdoblja doprinosa prije kraja početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Ta je svota iznosila oko 33 milijarde eura.
183 Kao četvrto, SRB je iznos podijelio s tri kako bi ga ujednačeno raspodijelio na navedena tri preostala razdoblja doprinosa. Godišnja ciljna razina za razdoblje doprinosa 2021. tako je utvrđena na iznos naveden u točki 171. ove presude, odnosno na oko 11,287 milijardi eura.
184 SRB je na raspravi također potvrdio da je javno objavio pojedinosti podataka na kojima je temeljio metodu opisanu u točkama 180. do 183. ove presude, koje bi tužitelju omogućile da shvati metodu kojom je utvrđena godišnja ciljna razina. Konkretno, pojasnio je da je u svibnju 2021., odnosno nakon donošenja pobijane odluke, ali prije podnošenja ove tužbe, na svojoj internetskoj stranici objavio opisni obrazac pod nazivom „Fact Sheet 2021” (u daljnjem tekstu: opisni obrazac) u kojem je naveden procijenjeni iznos konačne ciljne razine. Isto tako, SRB je potvrdio da je iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u također bio dostupan na njegovoj internetskoj stranici, kao i putem drugih javnih izvora, i to mnogo prije donošenja pobijane odluke.
185 Kako bi se ispitalo je li SRB poštovao svoju obvezu obrazlaganja u pogledu određivanja godišnje ciljne razine, najprije valja podsjetiti na to da je nedostatak u obrazloženju ili nedostatnost obrazloženja pitanje javnog poretka koje sud Unije može ili čak mora istaknuti po službenoj dužnosti (vidjeti presudu od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, EU:C:2009:742, t. 34. i navedenu sudsku praksu). Slijedom toga, Opći sud može, odnosno mora, uzeti u obzir i druge nedostatke u obrazloženju osim onih na koje se poziva tužitelj, i to osobito kada se oni otkriju tijekom postupka.
186 U tu su svrhu stranke tijekom usmenog dijela postupka saslušane o svim eventualnim nedostacima u obrazloženju pobijane odluke u pogledu određivanja godišnje ciljne razine. Konkretno, kada je izričito i u nekoliko navrata upitan u tom smislu SRB je korak po korak opisao metodu koju je zaista slijedio kako bi odredio godišnju ciljnu razinu za razdoblje doprinosa 2021., kao što je to navedeno u točkama 180. do 183. ove presude.
187 Nadalje, što se tiče sadržaja obveze obrazlaganja, iz sudske prakse proizlazi da obrazloženje odluke koju je donijela institucija ili tijelo Unije ne smije biti, među ostalim, proturječno kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da saznaju stvarne razloge za tu odluku i kako bi mogle braniti svoja prava pred nadležnim sudom, a potonjem da provede svoj nadzor (vidjeti u tom smislu presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 169. i navedenu sudsku praksu; od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija, T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 20. i 45. do 47. i od 16. prosinca 2015., Grčka/Komisija, T‑241/13, EU:T:2015:982, t. 56.).
188 Isto tako, kada donositelj pobijane odluke pruži određena objašnjenja u vezi s njezinim razlozima tijekom postupka pred sudom Unije, ta objašnjenja moraju biti u skladu s razmatranjima iznesenima u toj odluci (vidjeti u tom smislu presude od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija, T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 45. do 47. i od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija, T‑95/15, EU:T:2016:722, t. 54. i 55.).
189 Naime, iako razmatranja navedena u pobijanoj odluci nisu u skladu s takvim objašnjenjima danima tijekom sudskog postupka, obrazloženje predmetne odluke ne ispunjava funkcije navedene u točkama 148. i 149. ove presude. Konkretno, takva nedosljednost sprečava, s jedne strane, zainteresirane osobe da se upoznaju sa stvarnim razlozima za donošenje pobijane odluke prije podnošenja tužbe i da pripreme svoju obranu u odnosu na njih i, s druge strane, sud Unije da utvrdi razloge koji su služili kao stvarna pravna osnova za tu odluku i ispita njihovu usklađenost s primjenjivim pravilima.
190 Naposljetku, valja podsjetiti na to da SRB, kada donosi odluku kojom se utvrđuju ex ante doprinosi, mora obavijestiti dotične institucije o metodi izračuna tih doprinosa (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 122.).
191 Isto treba vrijediti i za metodu određivanja iznosa godišnje ciljne razine, s obzirom na to da je taj iznos od ključne važnosti za strukturu takve odluke. Naime, kao što to proizlazi iz članka 4. Provedbene uredbe 2015/81, način izračuna ex ante doprinosa sastoji se od raspodjele navedenog iznosa među svim predmetnim institucijama, tako da povećanje ili smanjenje tog iznosa dovodi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ex ante doprinosa svake od tih institucija.
192 Iz prethodno navedenog proizlazi da, iako je SRB dužan, na temelju pobijane odluke, pružiti institucijama objašnjenja koja se odnose na metodu utvrđivanja godišnje ciljne razine, ta objašnjenja moraju biti u skladu s objašnjenjima koja je SRB pružio tijekom sudskog postupka i koja se odnose na stvarno primijenjenu metodu.
193 Međutim, to nije slučaj u ovom predmetu.
194 Naime, najprije valja istaknuti da je u pobijanoj odluci, u uvodnoj izjavi 48., iznesena matematička formula koja je predstavljena kao osnova za određivanje iznosa godišnje ciljne razine. Međutim, pokazuje se da ta formula ne sadržava elemente metode koju je SRB stvarno primijenio, kako je objašnjeno na raspravi. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 180. do 183. ove presude, SRB je dobio iznos godišnje ciljne razine, u okviru te metode, time što je od konačne ciljne razine odbio financijska sredstva dostupna u SRF‑u, kako bi izračunao iznos koji je još trebalo naplatiti do kraja početnog razdoblja i podijelio potonji iznos s tri. Međutim, ta dva koraka izračuna uopće nisu izražena u navedenoj matematičkoj formuli.
195 Osim toga, to utvrđenje ne može se dovesti u pitanje SRB‑ovom tvrdnjom prema kojoj je on u svibnju 2021. objavio opisni obrazac koji je sadržavao raspon u kojem su navedeni mogući iznosi konačne ciljne razine i, na svojoj internetskoj stranici, iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u. Naime, neovisno o pitanju je li tužitelj stvarno znao za te iznose, oni nisu sami po sebi bili takve naravi da bi mu omogućili da shvati da je SRB stvarno primijenio dvije operacije navedene u točki 194. ove presude, pri čemu usto valja pojasniti da ih matematička formula predviđena u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke uopće nije spominjala.
196 Slične nedosljednosti utječu i na način utvrđivanja koeficijenta od 1,35 %, koji ipak ima ključnu ulogu u toj matematičkoj formuli spomenutoj u točki 178. ove presude. Naime, taj se koeficijent može shvatiti na način da se, među ostalim parametrima, temelji na očekivanom rastu osiguranih depozita tijekom preostalih godina početnog razdoblja. Međutim, kao što je to SRB priznao na raspravi, taj koeficijent utvrđen je na način da se njime može opravdati rezultat izračuna iznosa godišnje ciljne razine, odnosno nakon što je SRB izračunao taj iznos primjenom četiriju koraka iznesenih u točkama 180. do 183. ove presude i, među ostalim, trostruke podjele iznosa koji proizlazi iz odbitka financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u od konačne ciljne razine. Međutim, taj pristup ni na koji način ne proizlazi iz pobijane odluke.
197 Osim toga, valja podsjetiti na to da se prema opisnom obrascu procijenjeni iznos konačne ciljne razine nalazi u rasponu od 70 do 75 milijardi eura. Međutim, taj raspon nije u skladu s rasponom stope rasta osiguranih depozita od 4 % do 7 % iz uvodne izjave 41. pobijane odluke. Naime, SRB je na raspravi naveo da je u svrhu određivanja godišnje ciljne razine uzeo u obzir stopu rasta osiguranih depozita od 4 % – koja je najniža stopa u drugom rasponu – i da je tako ostvario procijenjenu konačnu ciljnu razinu od 75 milijardi eura, što je najviša vrijednost prvog raspona. Stoga se pokazuje da između tih dvaju raspona postoji nepodudarnost. Naime, s jedne strane, raspon koji se odnosi na stopu kretanja osiguranih depozita obuhvaća i vrijednosti koje su više od stope od 4 %, čija bi primjena ipak dovela do procijenjenog iznosa konačne ciljne razine koji je viši od onih uključenih u raspon koji se odnosi na tu ciljnu razinu. S druge strane, tužitelj ne može shvatiti razlog zbog kojeg je SRB u raspon koji se odnosi na spomenutu ciljnu razinu uključio iznose niže od 75 milijardi eura. Naime, da bi se to postiglo, bilo je potrebno primijeniti stopu manju od 4 %, koja, međutim, nije uključena u raspon stope rasta osiguranih depozita. U tim okolnostima, tužitelj nije mogao utvrditi način na koji je SRB upotrijebio raspon koji se odnosi na stopu kretanja tih depozita kako bi došao do izračuna konačne procijenjene ciljne razine.
198 Iz toga slijedi da, što se tiče utvrđivanja godišnje ciljne razine, metoda koju je SRB stvarno primijenio, kako je objašnjena na raspravi, ne odgovara onoj opisanoj u pobijanoj odluci, tako da stvarne razloge, s obzirom na koje je utvrđena ta ciljna razina, na temelju pobijane odluke nisu mogle utvrditi ni institucije ni Opći sud.
199 S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da pobijana odluka sadržava nedostatke u obrazloženju kad je riječ o određivanju godišnje ciljne razine.
200 Slijedom toga, valja prihvatiti prvi dio drugog tužbenog razloga. Uzimajući u obzir pravna i gospodarska pitanja ovog predmeta, u interesu je dobrog sudovanja da se nastavi s ispitivanjem drugih tužbenih razloga.
[omissis]
c) Treći dio, koji se odnosi na obrazloženje pobijane odluke u vezi s neprimjenjivanjem određenih pokazatelja rizika
212 Tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne pruža dovoljno obrazloženje u pogledu neprimjenjivanja određenih pokazatelja rizika u svrhu izračuna ex ante doprinosâ za razdoblje doprinosa 2021.
213 Naime, SRB u toj odluci nije primijenio četiri pokazatelja i potpokazatelja rizika koje Delegirana uredba 2015/63 predviđa za potrebe utvrđivanja ex ante doprinosa, odnosno pokazatelj „omjer neto stabilnih izvora financiranja” (u daljnjem tekstu: pokazatelj „omjer neto stabilnih izvora financiranja”), pokazatelj „regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze” (u daljnjem tekstu: pokazatelj MREL) i potpokazatelje „složenost” i „mogućnost sanacije”.
214 U nedostatku dovoljnih informacija nemoguće je znati u kojoj je mjeri neprimjenjivanje navedenih pokazatelja i potpokazatelja rizika pozitivno ili negativno utjecalo na tužiteljev ex ante doprinos. U svakom slučaju, nije jasan razlog zbog kojeg bi institucija poput tužitelja trebala biti kažnjena zbog toga što druga institucija nije priopćila određene podatke na tražen način, što je dovelo do neprimjenjivanja pokazatelja i potpokazatelja rizika o kojima je riječ.
215 SRB osporava tužiteljevu argumentaciju.
216 Najprije valja istaknuti da članak 20. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa da „[a]ko informacije potrebne za određeni pokazatelj iz Priloga II. [toj delegiranoj uredbi] nisu uključene u primjenjivi zahtjev za nadzorno izvješćivanje iz članka 14. [navedene delegirane uredbe] za referentnu godinu, taj se pokazatelj rizika ne primjenjuje dok zahtjev za nadzorno izvješćivanje ne postane primjenjiv”.
217 U ovom slučaju, SRB je u uvodnim izjavama 21. do 29. pobijane odluke naveo da nije primijenio pokazatelje „omjer neto stabilnih izvora financiranja” i MREL, kao ni potpokazatelje „složenost” i „mogućnost sanacije” jer u trenutku donošenja te odluke informacije koje se zahtijevaju na temelju tih pokazatelja i potpokazatelja rizika nisu bile dostupne u usklađenom obliku za sve institucije.
218 Konkretnije, što se tiče pokazatelja „omjer neto stabilnih izvora financiranja”, SRB je istaknuo da se „u [Uniji] ne primjenjuje nikakav usklađeni obvezujući standard u području omjera neto stabilnih izvora financiranja te [da] on stoga nije mogao utvrditi pokazatelje na nacionalnoj razini”. Što se tiče pokazatelja MREL, SRB je pojasnio da „s obzirom na to da [su] se zahtjevi koji se odnose na MREL u cjelini postupno primjenjivali, [on] nije raspola[gao] podacima koji bi mu omogućili primjenu tog pokazatelja na razini svake institucije koja doprinosi [SRF‑u]”. Što se tiče potpokazatelja „složenost” i „mogućnost sanacije”, SRB je naveo da „podaci potrebni za [te potpokazatelje] nisu [bili] dostupni u usklađenom obliku za sve institucije država članica sudionica za referentnu godinu 2019.”.
219 Takvo obrazloženje omogućuje tužitelju da razumije razloge zbog kojih SRB nije primijenio pokazatelje i potpokazatelje rizika o kojima je riječ te stoga ispunjava zahtjeve navedene u sudskoj praksi navedenoj u točkama 148. i 149. ove presude.
220 Osim toga, iz samog teksta članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da ta odredba ne omogućuje SRB‑u da uzme u obzir posljedice neprimjene pokazatelja rizika na iznos ex ante doprinosa svake institucije. Slijedom toga, tužitelj ne može prigovoriti SRB‑u da u pobijanoj odluci nije iznio takva razmatranja.
221 Stoga valja odbiti treći dio drugog tužbenog razloga.
d) Četvrti dio, koji se odnosi na obrazloženje pobijane odluke u pogledu određenih SRB‑ovih diskrecijskih izbora u okviru utvrđivanja parametara za izračun ex ante doprinosa
222 Tužitelj u biti ističe da je obrazloženje pobijane odluke nedovoljno jer se u njoj ne pojašnjava način na koji je SRB primijenio marginu prosudbe koja mu je dodijeljena Delegiranom uredbom 2015/63 i koja se odnosi na više aspekata izračuna ex ante doprinosa.
223 Konkretno, SRB ima široku diskrecijsku ovlast za određivanje iznosa NOP‑ova, a razlozi zbog kojih je ograničio udio NOP‑ova na 15 % iznosa pojedinačnih ex ante doprinosa institucija o kojima je riječ nisu jasni.
224 Štoviše, iz članka 6. stavka 5. Delegirane uredbe 2015/63 i uvodnih izjava 94. do 101., 106., 108. i 112. pobijane odluke proizlazi da SRB raspolaže marginom prosudbe za utvrđivanje dodatnih pokazatelja rizika i razvrstavanje različitih pokazatelja rizika u slučaju neprimjene nekih od tih pokazatelja rizika. U tom pogledu, pravni okvir ne pruža dovoljnu jasnoću u pogledu metode izračuna ex ante doprinosâ i odlučujućih kriterija te metode.
225 SRB osporava tužiteljevu argumentaciju.
226 U tom pogledu, valja istaknuti da je SRB u uvodnim izjavama 145. do 153. pobijane odluke detaljno i pojedinačno izložio razloge zbog kojih je primjenu NOP‑ova ograničio na 15 % iznosa pojedinačnih ex ante doprinosa institucija o kojima je riječ. Međutim, tužitelj nije pojasnio na koji su način ta objašnjenja nedovoljna za razumijevanje razloga koji su naveli SRB da odredi takvu granicu. Slijedom toga, tužiteljeva argumentacija ne sadržava nijedan element na temelju kojeg bi se moglo dokazati da je pobijana odluka u tom pogledu nedovoljno obrazložena.
227 Isto vrijedi za dodatne pokazatelje rizika, razvrstavanje različitih pokazatelja rizika te druge aspekte izračuna koje navodi tužitelj. Naime, SRB je u uvodnim izjavama 98. do 101. pobijane odluke pojasnio način na koji je definirao pokazatelje i potpokazatelje rizika koji se primjenjuju u stupu rizika IV. Također je u uvodnim izjavama 20. do 29. i 94. do 96. pobijane odluke iznio razloge zbog kojih je smatrao potrebnim ne primijeniti određene pokazatelje rizika (vidjeti točke 217. i 218. ove presude) i razvrstati različite pokazatelje rizika koji iz njih proizlaze. Naposljetku, SRB je u uvodnim izjavama 108. i 112. pobijane odluke naveo način na koji je razvrstao bruto pokazatelje rizika u skladu s Prilogom I., pod naslovom „Korak 3.”, Delegirane uredbe 2015/63 i način na koji je primijenio negativan ili pozitivan predznak na svaki pokazatelj rizika u skladu s Prilogom I. pod naslovom „Korak 4.” te delegirane uredbe. Međutim, tužitelj nije pojasnio razloge zbog kojih obrazloženje iz prethodno navedenih uvodnih izjava pobijane odluke nije dovoljno.
228 Naposljetku, tužitelj ističe da Delegirana uredba 2015/63 nije dovoljno jasna kad je riječ o metodi izračuna ex ante doprinosâ i odlučujućih kriterija za tu metodu. Pod pretpostavkom da se taj prigovor može tumačiti na način da se njime tužitelj poziva na nezakonitost članaka 4. do 7. i 9. te Priloga I. toj delegiranoj uredbi, potonji ne objašnjava u čemu se sastoji nezakonitost tih odredbi. U tom pogledu, tužiteljeva tvrdnja, koja uopće nije potkrijepljena, prema kojoj navedena delegirana uredba SRB‑u dodjeljuje znatnu marginu prosudbe, sama po sebi nije dovoljna za osporavanje zakonitosti navedenih odredbi.
229 U tim okolnostima valja odbiti četvrti dio drugog tužbenog razloga.
e) Peti dio, koji se odnosi na obrazloženje pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na druge aspekte izračuna tužiteljeva ex ante doprinosa
230 Tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom povređuje obveza obrazlaganja jer način na koji je SRB izračunao njegov ex ante doprinos nije transparentan i razumljiv.
231 SRB osporava tužiteljevu argumentaciju.
1) Navodna nerazumljivost i neprovjerljivost izračuna ex ante doprinosâ
232 Kao prvo, tužitelj tvrdi da se pobijana odluka svodi na opća razmatranja o metodi prikupljanja podataka i izračuna ex ante doprinosâ. Stoga tekst te odluke ne sadržava nijedan element u vezi s konkretnim izračunom tužiteljeva ex ante doprinosa. Konkretnije, prilozi navedenoj odluci sadržavaju samo konačne rezultate, zbog čega je izračun tog doprinosa nerazumljiv i neprovjerljiv. Podaci koji se nalaze u tim prilozima uostalom nisu relevantni jer se njima ništa ne može dokazati i nemaju nikakvu eksplanatornu ni dokaznu vrijednost zbog neobjašnjivih promjena određenih vrijednosti od jedne do druge godine. Zbog toga Opći sud i nacionalna sanacijska tijela nisu u mogućnosti nadzirati SRB‑ov izračun. Stoga Tijelo za nadzor financijskih tržišta u mišljenju o prikupljanju doprinosa nije obrazložilo izračun ex ante doprinosa, nego je samo uputilo na pobijanu odluku. Isto tako, potvrdilo je da ono samo ne razumije tu odluku.
233 U tom pogledu, kao što je to istaknuto u točki 15. ove presude, Prilog I. pobijanoj odluci sadržava tužiteljev pojedinačni obrazac u kojem se ne iznose samo zajednički podaci koje je SRB utvrdio zbrajanjem ili kombiniranjem podataka svih institucija, nego i svi tužiteljevi pojedinačni podaci korišteni prilikom izračuna njegova ex ante doprinosa, poput iznosa njegova osnovnog godišnjeg doprinosa, vrijednosti njegovih pokazatelja rizika, kao i razvrstavanje tužitelja u određene skupove s obzirom na te vrijednosti. Usto, iz Priloga II. toj odluci proizlazi da je tužitelj bio obaviješten o broju skupova koji odgovara svakom pokazatelju rizika, kao i o graničnim vrijednostima tih skupova. U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 159. ove presude, tužitelj je stoga, među ostalim, mogao provjeriti, s obzirom na podatke iz Priloga I. navedenoj odluci u vezi s podacima iz Priloga II. toj istoj odluci, je li bio smješten u ispravne skupove u odnosu na sve druge institucije.
234 To tim više vrijedi jer je SRB prije donošenja pobijane odluke tužitelju dostavio alat za izračun ex ante doprinosa kako bi mogao unaprijed izvršiti izračun svojeg ex ante doprinosa. Taj je alat sadržavao, s jedne strane, algoritme koje je SRB upotrijebio za provedbu preliminarnih izračuna i, s druge strane, zajedničke podatke koje je SRB utvrdio zbrajanjem ili kombiniranjem pojedinačnih podataka svih institucija o kojima je riječ. Stoga je tužitelj, unošenjem svojih pojedinačnih podataka u odgovarajuća polja navedenog alata, mogao izračunati, korak po korak, svoj pojedinačni ex ante doprinos, u skladu sa SRB‑ovim preliminarnim izračunima ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021.
235 Točno je da, što se tiče podataka drugih institucija koje je SRB koristio u okviru koraka izračuna ex ante doprinosa, kako su definirani u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, a koji se odnose na „diskretizaciju pokazatelja” (korak 2.), „uključivanje pripisanog predznaka” (korak 4.) i „izračunavanje godišnjih doprinosa” (korak 6.), prilozi I. i II. pobijanoj odluci sadržavaju samo zajedničke podatke koje je SRB utvrdio zbrajanjem ili kombiniranjem pojedinačnih podataka svih institucija o kojima je riječ. Međutim, iz sudske prakse navedene u točki 157. ove presude proizlazi da SRB nije dužan institucijama dostaviti cjelovit izračun koji se koristi za dobivanje tih zajedničkih podataka jer bi to podrazumijevalo otkrivanje podataka obuhvaćenih poslovnom tajnom koji se odnose na gospodarski položaj svake od drugih institucija o kojima je riječ.
236 Naposljetku, ne može se prihvatiti tužiteljeva tvrdnja prema kojoj podaci iz priloga pobijanoj odluci nemaju nikakvu „eksplanatornu ni dokaznu vrijednost” zbog navodno nerazumljivih promjena određenih vrijednosti od jedne do druge godine. Naime, sama činjenica da se određene vrijednosti, koje su dobivene zbrajanjem ili kombinacijom podataka velikog broja institucija, mogu razlikovati od jedne do druge godine ne može dovesti u pitanje vjerodostojnost svih podataka iz priloga I. i II. pobijanoj odluci za dotične institucije.
237 Kao drugo, tužitelj tvrdi da je izračun njegova osnovnog godišnjeg doprinosa i njegova multiplikatora za prilagodbu nerazumljiv. U tom je pogledu vrijednost tog multiplikatora previsoka unatoč tužiteljevim izvrsnim međunarodnim rejtinzima, kao i njegovu profilu rizičnosti koji je bolji od prosjeka institucija o kojima je riječ i unatoč gospodarskom modelu koji je relativno niske složenosti. Konkretno, tužitelj nije u mogućnosti shvatiti razloge zbog kojih je razina njegova multiplikatora za prilagodbu izračunana na nacionalnoj osnovi visoka, [povjerljivo](2).
238 U tom pogledu, valja istaknuti da vrijednost multiplikatora za prilagodbu proizlazi iz izračuna koji se temelji na metodi opisanoj u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63 i koji je detaljno opisan u uvodnim izjavama 93. do 121. pobijane odluke, kao i u tužiteljevu pojedinačnom obrascu, koji je dio Priloga I. toj odluci. Međutim, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element kojim bi želio dokazati nerazumljivost ili nedosljednost te metode i podataka iz navedenih uvodnih izjava pobijane odluke ili u pojedinačnom obrascu.
239 U svakom slučaju, s obzirom na to da su pokazatelji rizika, kako su detaljno opisani u uvodnim izjavama 93. do 100. pobijane odluke, ponderirani unutar svakog od četiriju stupova rizika i da se ta četiri stupa rizika također ponderiraju, određeni pokazatelji rizika imaju manju težinu za rezultat izračuna multiplikatora za prilagodbu od ostalih. [povjerljivo] U tim okolnostima tužitelj pogrešno tvrdi da je vrijednost njegova multiplikatora za prilagodbu nerazumljivo visoka.
240 Kao treće, tužitelj tvrdi da pobijana odluka nije dovoljno obrazložena jer se na njezinu temelju ne može razumjeti zašto se njegov ex ante doprinos za razdoblje doprinosa 2021. povećao za [povjerljivo] u odnosu na onaj koji odgovara razdoblju doprinosa 2020., dok se iznos osiguranih depozita u Austriji povećao samo za [povjerljivo], iznos tužiteljevih osiguranih depozita samo za [povjerljivo] pokazatelji prilagodbe riziku samo za 8 %, konačni iznos ex ante doprinosa za cijelu bankovnu uniju samo za 13 %, a tužiteljeva poslovna djelatnost ostala je ista.
241 U tom pogledu, iz sudske prakse navedene u točki 149. ove presude proizlazi da se u obrazloženju akta Unije ne moraju navesti svi relevantni činjenični i pravni elementi. Konkretno, SRB‑ova obveza obrazlaganja ne ide tako daleko da mu nameće obvezu opravdanja razloga zbog kojih se ex ante doprinos povećao u odnosu na prethodnu godinu.
242 Osim toga, iz strukture metode izračuna ex ante doprinosâ proizlazi da njihov iznos ovisi, među ostalim, o iznosu osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad u državama članicama sudionicama, kao i o profilu rizičnosti svih tih institucija. Stoga, suprotno onomu što se čini da tvrdi tužitelj, povećanje njegova ex ante doprinosa iz godine u godinu neće nužno biti proporcionalno povećanju osiguranih depozita u Austriji, njegovih osiguranih depozita ili njegova multiplikatora za prilagodbu.
243 U tim okolnostima, točni razlozi koji su doveli do povećanja tužiteljeva ex ante doprinosa, unatoč okolnostima koje je potonji spomenuo, ne mogu se smatrati informacijama bez kojih nije moguće razumjeti na koji je način njegov pojedinačni položaj uzet u obzir u svrhu izračuna njegova ex ante doprinosa u smislu sudske prakse iz točaka 150. do 159. ove presude.
244 Kao četvrto, tužitelj tvrdi da je razvrstavanje institucija u skupove nerazumljivo i da dovodi do znatnih poremećaja i pogrešnih rezultata. Konkretno, nije pojašnjen razlog zbog kojeg isti broj institucija nije bio razvrstan u svaki skup u okviru pokazatelja rizika „omjer financijske poluge”. Raspodjela institucija u skupove također je nerazumljiva u pogledu pokazatelja rizika „imovina ponderirana tržišnim rizikom, podijeljena s osnovnim regulatornim kapitalom l”, koji je obuhvaćen stupom rizika IV jer institucije također ne bi bile uključene u taj skup na jednak i opravdan način. Isto vrijedi i za druge pokazatelje rizika, kao što je pokazatelj „imovina ponderirana tržišnim rizikom podijeljena s ukupnom imovinom”. Stoga je nemoguće konačno ocijeniti je li SRB pravilno definirao skupove i raspodjelu institucija na te skupove te je li razvrstavanje tužitelja stvarno.
245 Konkretnije, SRB je morao otkriti, eventualno u anonimiziranom obliku, podatke svake institucije koji su se koristili za izračun bruto pokazatelja kako bi tužitelj mogao provjeriti jesu li institucije koje su dostavile usporedive podatke razvrstane u slične skupove.
246 U tom pogledu, najprije, što se tiče obrazloženja pobijane odluke u pogledu činjenice da isti broj institucija nije bio razvrstan u svaki skup u pogledu pokazatelja rizika „omjer financijske poluge”, valja istaknuti da je SRB u uvodnoj izjavi 106. pobijane odluke dovoljno objasnio razloge takve raspodjele, pri čemu je naveo da se njome nastoji izbjeći da se institucije koje imaju istu vrijednost za pokazatelj bruto rizika razvrstaju u različite skupove, tako da su institucije koje imaju istu vrijednost za takav pokazatelj razvrstane u isti skup, što je moglo dovesti do toga da postoji različiti broj institucija razvrstanih u svaki skup.
247 Nadalje, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točkama 150. do 159. ove presude, tužitelj pogrešno tvrdi da mu je SRB trebao omogućiti da u potpunosti provjeri određivanje broja skupova i razvrstavanje institucija u te skupove jer takav pristup podrazumijeva to da su tužitelju priopćeni podaci drugih institucija koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom.
248 U tom pogledu valja dodati da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, SRB nije dužan za svaku instituciju o kojoj je riječ otkriti sve podatke koje joj je potonji dostavio ni njezino razvrstavanje u različite skupove unutar svakog pokazatelja rizika, ograničavajući se na to da ime svake institucije zamijeni pseudonimom. Naime, kao što je to SRB objasnio, a da mu se pritom u tom pogledu nije ozbiljno proturječilo, takvim se postupkom ne bi moglo zajamčiti da se institucije ne mogu identificirati na temelju tako priopćenih podataka. Doista nije isključeno da se određene institucije, čak i pseudonimizirane, ipak mogu identificirati zbog pojedinačnih podataka koji su već objavljeni, osobito u slučaju velikih institucija i država članica koje imaju samo nekoliko institucija.
249 Osim toga, tužiteljevi prigovori koji se odnose na druge navodne poremećaje u raspodjeli po skupovima unutar različitih stupova rizika, čak i pod pretpostavkom da su dopušteni s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 27. do 30. ove presude, proizlaze iz suštinskog pitanja, a ne obrazloženja pobijane odluke.
2) Nedostavljanje pojedinačnih podataka drugih institucija
250 Tužitelj ističe da je obrazloženje pobijane odluke nedovoljno jer ne pruža pojedinačne podatke drugih institucija, bez kojih bi mu bilo nemoguće nadzirati izračun njegova ex ante doprinosa. Podaci koje su institucije priopćile u skladu s Prilogom II. Delegiranoj uredbi 2015/63 zapravo nisu povjerljivi podaci jer su dostupni javnosti ili proizlaze iz objavljenih informacija, kao što su izvješća o radu tih institucija.
251 Stoga SRB nije pažljivo odvagnuo obvezu obrazlaganja i zahtjev zaštite poslovnih tajni predviđanjem, na primjer, odgovarajućeg postupka uvida u spise koji bi omogućio potpuno priopćavanje podataka korištenih u izračunu ex ante doprinosâ. Stoga je tužitelj pozvao Opći sud da od SRB‑a zatraži da podnese sve dokumente relevantne za taj izračun.
252 Tužitelj u svojoj replici smatra da SRB nije poštovao zahtjeve na temelju obveze obrazlaganja koje je Sud utvrdio u presudi od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB (C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601) jer mu nije dostavio sve elemente izračuna svojeg ex ante doprinosa koje je mogao dostaviti a da pritom ne povrijedi poslovnu tajnu. U tom pogledu, Sud nije iscrpno naveo sve elemente koje SRB mora otkriti.
253 Prema tužiteljevu mišljenju, na SRB‑u je najprije da dokaže povjerljivost svakog podatka koji nije objavio i koji je nužan za provjeru izračuna ex ante doprinosa.
254 Nadalje, što se tiče zaštite poslovne tajne, za određene podatke koje SRB nije priopćio ne postoji nikakav rizik od ugrožavanja interesa institucija o kojima je riječ do kojeg bi došlo njihovim prosljeđivanjem. To bi, na primjer, bio slučaj s multiplikatorima za prilagodbu svake institucije.
255 Osim toga, podaci na kojima se temelji izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. datiraju iz 2019., odnosno gotovo tri godine prije donošenja pobijane odluke, tako da više nisu povjerljivi. Naime, podaci koje dostavljaju institucije znatno se mijenjaju iz godine u godinu i stoga nisu od praktičnog interesa za ocjenu gospodarskog položaja institucija.
256 Naposljetku, podatke koji ne omogućuju identifikaciju institucija, uključujući sve agregirane podatke upotrijebljene u različitim fazama izračuna ex ante doprinosa, trebalo bi u svakom slučaju objaviti. SRB je, među ostalim, mogao priopćiti ukupne obveze svake institucije, kao i svoj multiplikator za prilagodbu brisanjem imena institucije o kojoj je riječ, a da pritom ne otkrije povjerljive podatke. Stoga su institucije mogle provesti usporedbu s drugim institucijama slične veličine kako bi procijenile odgovara li prilagodba s obzirom na profil rizičnosti njihovu stvarnom gospodarskom stanju i provjerile je li institucija raspoređena u skupove.
257 U uvodnoj izjavi 88. pobijane odluke SRB je napomenuo da [su] se „poslovne tajne institucija – to jest sve informacije o profesionalnoj djelatnosti institucija koje bi, u slučaju otkrivanja konkurentu i/ili široj javnosti, mogle ozbiljno ugroziti interese institucije – smatr[ale] povjerljivim informacijama”. Dodao je da se „[u] okviru izračuna ex ante doprinosa […] pojedinačne informacije koje su institucije dostavile putem njihovih obrazaca za [prijavu] podataka, na koje se [on] oslanj[ao] za izračun njihova ex ante doprinosa, smatr[ale] poslovnim tajnama”.
258 Usto, SRB je u uvodnim izjavama 90. do 92. pobijane odluke istaknuo da mu je bilo zabranjeno „otkriti točke podataka svake institucije, koji [su] čin[ili] osnovu izračuna u [navedenoj odluci]”, iako je bio ovlašten samo „otkriti agregirane i zajedničke podatkovne točke, ako su ti podaci [bili] kumulirani”. S obzirom na to, institucije su, u skladu s navedenom odlukom, bile „potpuno transparentne kada je riječ o izračunu njihova [osnovnog godišnjeg doprinosa] i njihova multiplikatora za prilagodbu” za korake izračuna tog doprinosa koji su se odnosili na „izračunavanje sirovih pokazatelja” (korak 1.), „razvrstavanje pokazatelja” (korak 3.) i „izračunavanje kompozitnog pokazatelja” (korak 5.). Usto, institucije su mogle dobiti „zajedničke točke podataka koje SRB upotrebljava bez razlikovanja za sve institucije prilagođene njihovu profilu rizičnosti” za korake izračuna koji su se odnosili na „diskretizaciju pokazatelja” (korak 2.), „uključivanje pripisanog predznaka” (korak 4.) i „izračunavanje godišnjih doprinosa” (korak 6.).
259 U tom pogledu valja podsjetiti, kao prvo, na to da samo načelo metode izračuna ex ante doprinosâ, kako proizlazi iz Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014, podrazumijeva SRB‑ovu upotrebu podataka koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom i ne mogu se preuzeti u obrazloženju odluke o utvrđivanju ex ante doprinosa (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 114.).
260 Kao drugo, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, obveza obrazlaganja ne nalaže SRB‑u da u pobijanu odluku unese detaljna razmatranja koja dokazuju povjerljivost svake kategorije podataka koje su institucije dostavile.
261 Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 149. ove presude, obrazloženje posebnog akta ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta, nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja.
262 Međutim, s jedne strane, iz razmatranja u uvodnoj izjavi 88. pobijane odluke proizlazi da je SRB smatrao da su svi podaci koje je dostavila svaka institucija u cijelosti obuhvaćeni poslovnom tajnom jer bi otkrivanje tih podataka konkurentu ili široj javnosti moglo ozbiljno ugroziti interese dotične institucije.
263 S druge strane, budući da je tužitelj dostavio vlastite podatke u svrhu izračuna ex ante doprinosa, u skladu s člankom 14. Delegirane uredbe 2015/63, on je bio u potpunosti upoznat s prirodom i općim značajkama svake kategorije tih podataka. On je tako, među ostalim, mogao ocijeniti u kojoj se mjeri svaka od tih kategorija podataka može sastojati od povjerljivih informacija.
264 U tim okolnostima, tužitelj je raspolagao dovoljnim informacijama da razumije i, po potrebi, ospori, razloge zbog kojih je SRB smatrao da su pojedinačni podaci drugih institucija obuhvaćeni poslovnom tajnom. Osobito je mogao osporavati, s obzirom na narav i opća obilježja svake kategorije tih podataka, SRB‑ovu ocjenu iz uvodne izjave 88. pobijane odluke, prema kojoj su navedeni podaci bili tajni te bi njihovo otkrivanje moglo ozbiljno ugroziti interese institucije o kojoj je riječ. Stoga je raspolagao svim potrebnim elementima za osporavanje SRB‑ova nepoštovanja zahtjeva koje je Sud utvrdio u pogledu odvagivanja obveze obrazlaganja s načelom zaštite poslovne tajne, kako su navedeni u točkama 155., 158. i 159. ove presude.
265 Kao treće, dokazi koje je tužitelj podnio Općem sudu nisu dovoljni da bi se dokazalo da pojedinačni podaci institucija zapravo nisu povjerljivi podaci jer se nalaze u javnoj domeni.
266 U tom pogledu, s jedne strane, tužitelj je u prilog svojem argumentu naveo da će velik broj podataka koje su institucije priopćile biti otkriven tijekom testiranjâ otpornosti na stres koja je objavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), primjerice „podaci o kapitalu (regulatorni kapital, dionički kapital, stopa osnovnog regulatornog kapitala itd.), stopa zaduženosti, kao i različiti iznosi rizičnih pozicija (kreditni rizik, vrijednosni papiri, tržišni rizik, operativni rizik itd.)”. Osim toga, EBA, prema tužiteljevu mišljenju, provodi godišnja razdoblja transparentnosti na razini Unije, u okviru kojih to tijelo, među ostalim, objavljuje „detaljne podatke svake institucije u pogledu njihova položaja na tržištu, iznose rizičnih pozicija [ili] stope regulatornog kapitala”.
267 Međutim, valja istaknuti da se test otpornosti na stres koji je EBA provela 2018. na razini Unije i godišnja razdoblja transparentnosti, na koje upućuje tužitelj, odnose samo na ograničeni broj institucija, kao i na ograničen broj podataka, koji su znatno manje brojni od onih priopćenih u okviru izračuna ex ante doprinosa, što je tužitelj uostalom priznao na raspravi. Stoga tužitelj nije dokazao da se podaci objavljeni u okviru EBA‑inih djelatnosti odnose na sve institucije koje podliježu obvezi plaćanja ex ante doprinosa.
268 S druge strane, tužitelj se pozvao na činjenicu da je cilj godišnjih razdoblja transparentnosti navedenih u točki 267. ove presude bio dopuniti objave podataka od strane samih institucija, osobito na temelju članaka 431. do 455. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3. i ispravak SL 2017., L 20, str. 2.) i članka 106. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.). Međutim, tužitelj se u tom pogledu zadovoljio jednostavnim upućivanjem na te odredbe, a da nije objasnio koji su konkretni pojedinačni podaci institucija korišteni prilikom izračuna ex ante doprinosâ na temelju tih odredbi obvezno bili u javnoj domeni u trenutku donošenja pobijane odluke.
269 Osim toga, tužitelj nije tvrdio, a još manje dokazao, da su svi podaci korišteni za određivanje barem jednog pokazatelja rizika, čiji izračun zahtijeva kombinaciju više kategorija podataka, bili u javnoj domeni u trenutku donošenja pobijane odluke.
270 Kao četvrto, činjenica da se podaci upotrijebljeni za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. odnose na 2019. godinu ne znači da ti podaci u trenutku donošenja pobijane odluke više nisu bili obuhvaćeni poslovnom tajnom. Isto tako, nije dokazano da otkrivanje, u pobijanoj odluci, svih podataka koje je prijavila svaka institucija nije moglo ugroziti poslovnu tajnu samo zbog proteka vremena. U tom pogledu, na temelju same okolnosti da se ti podaci mijenjaju iz godine u godinu ne može se utvrditi da su navedeni podaci prije donošenja pobijane odluke izgubili svoj povjerljivi karakter.
271 Osim toga, točno je da iz sudske prakse Suda proizlazi da, kada su podaci koji su u određenom trenutku mogli biti poslovne tajne stari pet ili više godina, oni se načelno zbog proteka vremena smatraju zastarjelima te da su stoga prestali biti povjerljivi, osim ako, iznimno, strana koja se poziva na tajnost dokaže da su, unatoč svojoj starosti, ti podaci i dalje ključni elementi njezina poslovnog položaja ili poslovnih položaja predmetnih trećih osoba (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 19. lipnja 2018., Baumeister, C‑15/16, EU:C:2018:464, t. 54. i navedenu sudsku praksu). Međutim, podaci upotrijebljeni za izračun ex ante doprinosâ za razdoblje doprinosa 2021. u trenutku donošenja pobijane odluke stari su manje od tri godine.
272 Kao peto, što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem je SRB trebao u anonimiziranom obliku otkriti vrijednosti multiplikatora za prilagodbu i ukupnih obveza svake institucije, iz sudske prakse navedene u točkama 150. do 159. ove presude proizlazi da je, što se tiče podataka drugih institucija, SRB dužan instituciji o kojoj je riječ staviti na raspolaganje dovoljno informacija kako bi u biti mogla shvatiti na koji je način njezin pojedinačni položaj uzet u obzir u svrhu izračuna njezina ex ante doprinosa s obzirom na položaj svih drugih institucija. Konkretnije, na SRB‑u je da objavi ili dostavi navedenoj instituciji, u agregiranom i anonimiziranom obliku, informacije o dotičnim institucijama upotrijebljene za izračun tog doprinosa, ako se te informacije mogu priopćiti bez ugrožavanja poslovne tajne.
273 Međutim, neovisno o pitanju jesu li u trenutku donošenja pobijane odluke vrijednosti ukupnih obveza i multiplikatora za prilagodbu svake institucije bile obuhvaćene poslovnom tajnom, valja napomenuti, s jedne strane, da je ukupan iznos obveza svake institucije nužan podatak za prvi korak izračuna ex ante doprinosa, odnosno za određivanje osnovnog godišnjeg doprinosa, u skladu s člankom 70. stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a) Uredbe br. 806/2014, s obzirom na to da taj doprinos zatim treba prilagoditi s obzirom na profil rizičnosti svake institucije na temelju drugih pojedinačnih podataka institucija. S druge strane, multiplikator za prilagodbu je međuvrijednost koja proizlazi iz više koraka izračuna ex ante doprinosa i uključuje sve pokazatelje rizika koje je SRB upotrijebio prilikom tog izračuna. Taj multiplikator stoga predstavlja ukupni profil rizičnosti svake institucije, koji se temelji na svim pokazateljima rizika i koji, osim toga, uopće nije izravno povezan s iznosom ukupnih obveza institucije.
274 U tim okolnostima, otkrivanje vrijednosti ukupnih obveza i multiplikatora za prilagodbu svake institucije ne bi omogućilo, a da se ne otkriju svi drugi pojedinačni podaci institucija, postizanje cilja koji tužitelj želi postići, a to je da se usporedi njegov položaj s položajem drugih institucija slične veličine kako bi se provjerio izračun njegova osnovnog godišnjeg doprinosa prilagođenog prema profilu rizičnosti. Isto tako, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, otkrivanje samo tih vrijednosti ne bi omogućilo provjeru razvrstavanja institucija u skupove.
275 Slijedom toga, vrijednost multiplikatora za prilagodbu i ukupne obveze svake institucije ne mogu se smatrati elementima bez kojih institucije u biti ne mogu razumjeti na koji je način njihova pojedinačna situacija uzeta u obzir s obzirom na stanje svih drugih institucija o kojima je riječ.
276 S obzirom na sve prethodno navedeno, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem je pobijana odluka nedovoljno obrazložena jer se njome ne pružaju pojedinačni podaci drugih institucija na temelju kojih bi se mogao provjeriti izračun njegova ex ante doprinosa.
3) Razlike između država članica sudionica u pogledu odnosa između sastavnog dijela ukupnog iznosa ex ante doprinosa institucija države članice izračunanog na nacionalnoj osnovi i sastavnog dijela tog iznosa izračunanog na temelju unije
277 Tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom ne opravdavaju, kad je riječ o ukupnom iznosu ex ante doprinosa svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svake države članice sudionice, razlike između tih država članica kad je riječ o odnosu između, s jedne strane, sastavnog dijela tog iznosa izračunanog na nacionalnoj osnovi i, s druge strane, sastavnog dijela navedenog iznosa izračunanog na temelju Unije. Naime, za neke od navedenih država članica komponenta koja se nalazi u nacionalnoj osnovi viša je, u različitim stupnjevima, od komponente koja je dio baze unije i obrnuto za druge. Osim toga, na temelju analize agregiranih vrijednosti može se pretpostaviti da neke države članice financiraju većinu doprinosa izračunanih na temelju unije.
278 U tom pogledu, valja primijetiti da je SRB u uvodnoj izjavi 60. pobijane odluke objasnio da je „[u] svrhu izračuna dijela godišnjih doprinosa iz nacionalne osnovice, […] ciljna razina upotrijebljena za taj izračun [bila] utvrđena na nacionalnoj osnovi uzimajući u obzir samo osigurane depozite kreditnih institucija s odobrenjem za rad na državnom području države članice sudionice o kojoj je riječ”, dok podaci institucija s odobrenjem za rad na državnom području drugih država članica sudionica nisu uzeti u obzir.
279 Nasuprot tomu, u skladu s uvodnom izjavom 61. pobijane odluke, „[u] svrhu izračuna dijela godišnjih doprinosa [koji pripadaju osnovici unije] […], godišnja ciljna razina određuje se na temelju osiguranih depozita svih kreditnih institucija sa sjedištem u državama članicama sudionicama”.
280 Iz toga proizlazi da se nejednakosti i razlike koje navodi tužitelj objašnjavaju okolnošću prema kojoj se izračun ex ante doprinosa na nacionalnoj osnovi i izračun tih doprinosa na temelju unije temelje na različitim podacima. U tim okolnostima, SRB‑ova obveza obrazlaganja ne obvezuje ga da dodatno objasni razlike između izračuna doprinosa na nacionalnoj osnovi i izračuna doprinosa na razini Unije.
4) Nedostavljanje pojedinačnih podataka drugih institucija
281 Tužitelj u biti tvrdi da se pobijanom odlukom institucijama ne omogućuje da provjere utjecaj ispravaka podataka drugih institucija na izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. jer SRB ne otkriva, među ostalim, broj institucija koje su priopćile podatke koji su naknadno ispravljeni, ni posljedice koje su ispravci imali na iznos ex ante doprinosa. U tom pogledu, izračuni koje objavljuje SRB nerijetko su netočni. Naime, neke su institucije čak navele da su „možda” priopćile netočne podatke, što znači da se SRB‑ov izračun temelji na netočnim podacima. Iako se eventualni ispravci mogu naknadno uzeti u obzir u sljedećem razdoblju doprinosa, institucije ne bi bile obaviještene o takvim ispravcima i razlozima za potonje, što povećava netransparentnost i neprovjerljivost izračuna ex ante doprinosa. Stoga razlika između, s jedne strane, iznosa tih doprinosa izračunanog za razdoblje doprinosa 2021. i prilagođenog za nove institucije pod nadzorom i, s druge strane, konačnog iznosa tih doprinosa nakon odbitka onih za razdoblje doprinosa 2015. i usklađenja koja proizlaze iz ponovne obrade i revizije podataka, nije transparentna.
282 U tom pogledu, iz sudske prakse navedene u točkama 150. do 159. ove presude proizlazi da pobijana odluka ne mora nužno sadržavati sve elemente koji njezinu adresatu omogućuju provjeru točnosti izračuna njegova ex ante doprinosa. Međutim, priopćavanje ispravaka provedenih a posteriori u pogledu drugih institucija ili razloga potonjih podrazumijeva to da se tužitelju priopće podaci drugih institucija koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom.
283 Nadalje, što se tiče nepostojanja informacija u pobijanoj odluci o broju institucija na koje se odnose navedeni ispravci, tužitelj nije objasnio po čemu bi takva informacija bila potrebna da shvati na koji je način SRB uzeo u obzir njegov pojedinačni položaj u svrhu izračuna svojeg ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021.
284 Što se tiče argumentacije koja se odnosi na navodnu sklonost pogrešci u izračunu ex ante doprinosa, kao i na SRB‑ovu upotrebu pogrešnih podataka, ona se odnosi na materijalno pitanje, a ne na obrazloženje pobijane odluke. Osim toga, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan dokaz koji bi potonjem omogućio ispitivanje merituma takve argumentacije.
285 S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti peti dio drugog tužbenog razloga.
f) Zaključak o drugom tužbenom razlogu
286 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da valja prihvatiti prvi dio drugog tužbenog razloga i odbiti njegov drugi, treći, četvrti i peti dio.
2. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje zbog nepoštovanja prava na saslušanje
287 Tužitelj tvrdi da postupkom savjetovanja koji je SRB organizirao prije donošenja pobijane odluke nije poštovano njegovo pravo na saslušanje iz članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje jer mu on nije omogućio da djelotvorno iznese svoja očitovanja o izračunu njegova ex ante doprinosa.
288 Naime, razdoblje od dva tjedna tijekom kojeg se odvijao navedeni postupak nije dovoljno za očitovanje o nacrtu pobijane odluke i agregiranim statističkim podacima, kao ni za provjeru i analizu potonjih, tim više što priopćeni podaci nisu dovoljni za provjeru postupka izračuna i iznosa tužiteljeva ex ante doprinosâ. U tom pogledu, podaci svake institucije koji služe kao osnova za izračun zajedničkih podataka, koji su odlučujući za raspodjelu svake institucije u skupove i stoga za razvrstavanje institucija prema svakom pokazatelju rizika, nisu bili objavljeni. Slijedom toga, SRB nije omogućio tužitelju da se izjasni o materijalnim i pravnim pitanjima koja su relevantna za njegov ex ante doprinos ni da provjeri točnost tog doprinosa. Osim toga, iako je SRB prije donošenja pobijane odluke tužitelju stavio na raspolaganje interaktivni alat za izračun ex ante doprinosa, ni taj alat ne omogućuje institucijama da ocijene je li njihova prilagodba razmjerno profilu rizičnosti vjerojatna u odnosu na sve druge institucije i je li njihova gospodarska situacija pravilno procijenjena.
289 Usto, postupak savjetovanja vođen je isključivo formalno, što je osobito dokazano činjenicom da SRB nije uzeo u obzir nijedno očitovanje institucija. SRB je u više navrata odbio sumnje koje su izrazile određene institucije upućivanjem na pravni okvir i obrazloženje pobijane odluke.
290 Gore navedeni nedostaci tim su ozbiljniji jer SRB raspolaže znatnom marginom prosudbe u određivanju ex ante doprinosa, tako da je poštovanje prava na saslušanje od osobite važnosti.
291 SRB osporava tužiteljevu argumentaciju.
292 Pravo na saslušanje iz članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje jamči svakoj osobi mogućnost da na smislen i djelotvoran način iznese svoja stajališta u upravnom postupku i prije donošenja bilo koje odluke koja bi mogla nepovoljno utjecati na njezine interese (vidjeti presudu od 22. studenoga 2012., M., C‑277/11, EU:C:2012:744, t. 87. i navedenu sudsku praksu).
293 U ovom slučaju, prije donošenja pobijane odluke, SRB je između 5. i 19. ožujka 2021. proveo postupak savjetovanja u okviru kojeg je institucijama o kojima je riječ dostavio nacrt pobijane odluke te ih je putem internetskog obrasca pozvao da iznesu svoje komentare na sadržaj tog nacrta.
294 Usto, SRB je dotičnim institucijama dostavio sljedeće dokumente:
– interaktivni alat za izračun kojim im se omogućuje da izračunaju svoje ex ante doprinose za razdoblje doprinosa 2021. na temelju rezultata svojih privremenih izračuna;
– svoje mišljenje SRB/ES/2021/13 od 3. ožujka 2021. o preliminarnom izračunu ex ante doprinosa SRF‑u za razdoblje doprinosa 2021. i pokretanju savjetovanja s institucijama;
– dokument pod nazivom „Agregirani statistički podaci” koji uključuje statističke podatke o izračunima koji se odnose na sve institucije u sažetom i zbirnom obliku; i
– smjernice o načinu izračuna ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. pomoću alata za izračun.
295 U tom kontekstu, s jedne strane, iz sudske prakse navedene u točkama 150. do 159. ove presude proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, SRB mu nije bio dužan dostaviti sve dokumente i podatke koji se odnose na svaku instituciju kako bi mu omogućio da u potpunosti provjeri točnost izračuna njegova ex ante doprinosa. Konkretno, SRB mu nije bio dužan dostaviti dokumente koji su sadržavali pojedinačne podatke drugih institucija i koji su bili obuhvaćeni poslovnom tajnom.
296 S druge strane, tužitelj osobito nije osporavao da je bio obaviješten o metodologiji korištenoj za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021., kao i o privremenom rezultatu njegova ex ante doprinosa koji treba platiti, tako da je mogao ispuniti obrazac koji je SRB dostavio kako bi učinkovito podnio svoja očitovanja o svakom koraku tog izračuna.
297 U tim okolnostima, ništa ne upućuje na to da tužitelj nije imao pristup elementima na kojima se temelji izračun njegova ex ante doprinosa i koje mu je SRB bio dužan priopćiti.
298 Osim toga, tužitelj je imao mogućnost zauzeti stajalište o tim elementima putem internetskog obrasca navedenog u točki 293. ove presude. Stoga je mogao podnijeti svoja očitovanja o SRB‑ovim diskrecijskim odlukama u okviru izračuna svojeg ex ante doprinosa, kao što su utvrđivanje godišnje ciljne razine ili preciznost određenih pokazatelja rizika u stupu rizika IV te je mogao privremeno izračunati svoj ex ante doprinos koristeći se alatom za izračun koji je SRB dostavio.
299 U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da je obrazac predviđen kako bi osobe o kojima je riječ mogle nadležnom tijelu iznijeti svoje stajalište, u načelu, takav da im omogućuje da se na prikladan način izjasne o elementima koje nadležna tijela moraju uzeti u obzir i iznesu, ako to smatraju korisnim, informacije i ocjene različite od onih koje su već podnesene nadležnom tijelu (vidjeti po analogiji presudu od 9. veljače 2017., M, C‑560/14, EU:C:2017:101, t. 39. i 40.).
300 To je ovdje slučaj.
301 Naime, u okviru postupka savjetovanja SRB je pozvao institucije da sastave, s jedne strane, očitovanja o 13 prethodno utvrđenih pitanja koja im daju mogućnost davanja komentara o više aspekata izračuna ex ante doprinosâ, uključujući metodu i rezultate tog izračuna. S druge strane, u okviru 14. teme, institucije su mogle postaviti bilo koje drugo pitanje koje smatraju relevantnim za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. i koje već nije bilo obuhvaćeno prethodno utvrđenim temama. Slijedom toga, tužitelj je imao mogućnost podnijeti očitovanja o svakom elementu navedenog izračuna ili postupka izrade tog izračuna.
302 Nadalje, što se tiče roka određenog za podnošenje očitovanja u okviru postupka savjetovanja, u ovom slučaju dva tjedna, valja istaknuti, s jedne strane, da tužitelj nije objasnio u kojoj je mjeri taj rok povrijedio njegovo pravo na saslušanje. U tom pogledu, on je samo tvrdio da je „utopijski” pretpostaviti da se nacrt odluke i agregirani statistički podaci mogu provjeriti i analizirati u tako kratkom vremenskom razdoblju, bez upućivanja na konkretne aspekte tih dokumenata i na praktične poteškoće koje bi ga spriječile da u određenom roku podnese svoja očitovanja o elementima na kojima se temelji izračun njegova ex ante doprinosa, kao što su oni navedeni u točkama 296. i 298. ove presude. Jedini konkretan element koji je tužitelj spomenuo u tom kontekstu jest činjenica da podaci koje je SRB priopćio nisu bili dovoljni za provjeru postupka izračuna i iznosa njegova ex ante doprinosa. Međutim, kao što je to utvrđeno u točkama 295. do 297. ove presude, nije dokazano da je SRB bio dužan tužitelju dostaviti dokumente različite od onih navedenih u točki 294. ove presude, tako da se na temelju te činjenice ne može utvrditi da je rok od dva tjedna bio nedovoljan s obzirom na pravo na saslušanje.
303 S druge strane, tužitelj je obvezan platiti ex ante doprinose od 2016., tako da je razdoblje doprinosa 2021. šesto razdoblje u kojem je sudjelovao. Iz toga proizlazi da je tijekom postupka savjetovanja koji je vodio SRB već bio dobro upoznat s postupkom izračuna tih doprinosa. U tim okolnostima, s obzirom na to da tužitelj nije naveo posebne okolnosti, ništa ne upućuje na to da je rok određen za podnošenje očitovanja bio nedovoljan.
304 Naposljetku, što se tiče SRB‑ovih odgovora na očitovanja koja su podnijele institucije, tužitelj nije utvrdio nikakvo posebno očitovanje na koje SRB nije odgovorio.
305 Osim toga, na temelju same činjenice da je SRB konačno odlučio da neće izmijeniti pobijanu odluku u odnosu na nacrt odluke koji je dostavio institucijama, kako bi postupio u skladu s njihovim očitovanjima, ne može se dokazati da je postupkom savjetovanja povrijeđeno tužiteljevo pravo na saslušanje. Naime, u skladu s onim što je Opći sud već presudio (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2015., Slovenská pošta/Komisija, T‑556/08, neobjavljenu, EU:T:2015:189, t. 89.), takva okolnost proizlazi iz neslaganja o osnovanosti SRB‑ove ocjene, ali ne može predstavljati povredu prava tih institucija na saslušanje.
306 Slijedom toga, tužiteljeva argumentacija ne dokazuje da tužitelj nije imao mogućnost na smislen i djelotvoran način iznijeti svoje stajalište o svim činjeničnim i pravnim elementima na kojima se temelji pobijana odluka.
307 S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti treći tužbeni razlog.
[omissis]
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se Odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) SRB/ES/2021/22 od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hypo Vorarlberg Bank AG.
2. Učinci Odluke SRB/ES/2021/22, u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hypo Vorarlberg Bank, održavaju se na snazi dok u razumnom roku, koji ne može biti dulji od šest mjeseci od datuma objave ove presude, na snagu ne stupi nova SRB‑ova odluka kojom se utvrđuje ex ante doprinos Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021.
3. SRB će, uz vlastite troškove, snositi i troškove društva Hypo Vorarlberg Bank AG.
4. Europski parlament i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 24. siječnja 2024.
Potpisi