Predmet C‑377/16
Kraljevina Španjolska
protiv
Europskog parlamenta
Presuda Suda (veliko vijeće) od 26. ožujka 2019.
„Tužba za poništenje – Jezično uređenje – Postupak odabira ugovornog osoblja – Poziv na iskazivanje interesa – Vozači – Funkcijska skupina I. – Poznavanje jezikâ – Ograničenje izbora jezika 2 postupka odabira na engleski, francuski i njemački – Jezik komunikacije – Uredba br. 1 – Pravilnik o osoblju – Pravila primjenjiva na ostale članove osoblja – Diskriminacija na temelju jezika – Opravdanje – Interes službe”
1. Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Poziv na iskazivanje interesa radi uspostave baze podataka kandidata koji se zapošljavaju kao ugovorno osoblje – Jezik komunikacije između Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) i kandidata– Ograničenje – Dopuštenost – Obrazloženje – Opravdanje s obzirom na interes službe – Poštovanje načela proporcionalnosti
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d st. 1. i 6.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 80. st. 4.; Uredba Vijeća br. 1, čl. 2. i 5.)
(t. 38.-40., 44., 47., 51.)
2. Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Poziv na iskazivanje interesa za uspostavu baze podataka kandidata koji se zapošljavaju kao ugovorno osoblje – Ograničenje izbora drugog jezika – Diskriminacija na temelju jezika – Opravdanje s obzirom na interes službe – Nepostojanje
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d st. 6.)
(t. 63., 67., 70., 72.-74., 78.)
3. Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Poziv na iskazivanje interesa za uspostavu baze podataka kandidata koji se zapošljavaju kao ugovorno osoblje – Ograničenje izbora drugog jezika – Sudski nadzor – Doseg
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d st. 6.)
(t. 68., 69.)
4. Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Poništenje poziva na iskazivanje interesa za uspostavu baze podataka kandidata koji se zapošljavaju kao ugovorno osoblje – Legitimna očekivanja odabranih kandidata – Vremensko ograničenje učinaka – Isključenost
(čl. 266. UFEU-a; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91.)
(t. 83.-88.)
Kratak prikaz
Razlike u postupanju na temelju jezika u postupcima odabira osoblja institucija Unije načelno nisu dopuštene
U presudi Španjolska/Parlament (C‑377/16) donesenoj 26. ožujka 2019. Sud je u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU-a poništio poziv na iskazivanje interesa za zapošljavanje članova ugovornog osoblja u svrhu obavljanja poslova vozača koji je sastavio Europski parlament i u kojem su izbor jezika 2 postupka odabira ograničen na engleski, francuski i njemački jezik, te je moguća samo uporaba tih jezika kao jezika komunikacije za potrebe postupka.
Europski parlament objavio je 14. travnja 2016. poziv na iskazivanje interesa s ciljem uspostave baze podataka kandidata koji bi se mogli zaposliti kao ugovorno osoblje za obavljanje poslova vozača. U glavi IV. tog poziva određivalo se da se na predmetni postupak zapošljavanja primjenjuje uvjet „zadovoljavajućeg poznavanja […] njemačkog, engleskog ili francuskog jezika” kao „jezika 2”. Prema mišljenju Parlamenta, to je ograničenje odgovaralo interesu službe koja zahtijeva da „novi zaposlenici budu odmah sposobni raditi i učinkovito komunicirati u svojem svakodnevnom radu”, a ta su tri jezika najčešće korišteni jezici u toj instituciji. Osim toga, kandidati su mogli podnijeti svoje prijave s pomoću elektroničkog obrasca za prijavu dostupnog na internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) samo na tim trima jezicima.
Što se tiče eventualnog ograničenja izbora jezika komunikacije između kandidata i EPSO-a u okviru predmetnog postupka odabira, Sud je presudio da se ne može isključiti da je kandidatima bila uskraćena mogućnost korištenja službenim jezikom Unije po njihovu izboru za podnošenje prijava te se stoga prema njima postupalo različito na temelju jezika. U tom je kontekstu Sud istaknuo, među ostalim, da se u skladu s člankom 2. Uredbe br. 1/58(1) dokumenti koje osoba koja podliježe zakonodavstvu države članice šalje institucijama sastavljaju, prema izboru pošiljatelja, na jednom od službenih jezika iz članka 1. te uredbe. To pravo da se, između službenih jezika Unije, odabere jezik koji će se upotrebljavati u dopisivanju s institucijama od temeljnog je značaja kao ključna sastavnica poštovanja jezične raznolikosti Unije, o čijoj važnosti podsjeća članak 3. stavak 3. četvrti podstavak UEU-a kao i članak 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Međutim, u specifičnom okviru postupaka odabira osoblja Unije, institucije mogu predvidjeti ograničenja u pogledu korištenja službenim jezicima, pod uvjetom da su takva ograničenja, u skladu s člankom 1.d stavkom 6. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, koja se primjenjuju na ugovorno osoblje na temelju članka 80. stavka 4. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika(2), objektivno i razumno opravdana legitimnim ciljem u općem interesu u okviru kadrovske politike i da su proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti. Međutim, u ovom slučaju Europski parlament nije pružio nikakvo obrazloženje kojim bi dokazao postojanje legitimnog cilja u općem interesu koji može opravdati ograničenje jezika komunikacije na engleski, francuski i njemački jezik.
Što se tiče pitanja ograničenja izbora jezika 2 na te jezike za sam postupak odabira, Sud je utvrdio da je kandidatima čije poznavanje jezika ne odgovara navedenom zahtjevu uskraćena mogućnost sudjelovanja u tom postupku odabira, i to čak i ako imaju dovoljnu razinu poznavanja, u skladu s uvjetima iz članka 82. stavka 3. točke (e) Uvjeta zaposlenja, najmanje dvaju službenih jezika Unije. To ograničenje može predstavljati razliku u postupanju na temelju jezika. Iako se u interesu službe, na temelju legitimnog cilja u općem interesu, od zaposlenih osoba može zahtijevati specifično poznavanje jezika, na instituciji je koja ograničava jezični režim postupka odabira, koja u tom pogledu ima široku diskrecijsku ovlast, da dokaže da je takvo ograničenje prikladno kako bi se odgovorilo na stvarne potrebe u pogledu dužnosti koje će se obavljati, pri čemu to ograničenje mora biti proporcionalno tom interesu i temeljiti se na jasnim, objektivnim i predvidljivim kriterijima kako bi se kandidatima omogućilo da razumiju njegove razloge, a sudovima Unije da nadziru njegovu zakonitost. U ovom je slučaju Sud zaključio da razlozi navedeni u glavi IV. poziva na iskazivanje interesa nisu, sami po sebi, dovoljan dokaz toga da dužnosti vozača u Europskom parlamentu zahtijevaju konkretno poznavanje jednog od triju predmetnih jezika, a ne i ostalih službenih jezika Unije. Budući da Europski parlament, osim toga, nije donio na temelju članka 6. Uredbe br. 1/58 unutarnja pravila o načinima primjene svojeg jezičnog režima, ne može se tvrditi, a da se ne uzmu u obzir dužnosti koje će zaposlene osobe konkretno morati obavljati, da su ta tri jezika nužno najkorisniji jezici za sve dužnosti u toj instituciji. Što se tiče okolnosti da se u opisu dužnosti koje trebaju obavljati zaposleni vozači navodi da će oni svoje zadaće obavljati uglavnom u Bruxellesu, Luxembourgu i Strasbourgu, odnosno u trima gradovima država članica u kojima je jedan od službenih jezika francuski ili njemački jezik, Sud je presudio da ona nije dovoljna da opravda predmetno ograničenje. Naime, Parlament nije dokazao da je ograničenje jezika 2 postupka odabira na navedene jezike bilo objektivno i razumno opravdano s obzirom na funkcionalne posebnosti slobodnih radnih mjesta i, s druge strane, zašto nisu mogli biti odabrani drugi službeni jezici koji su eventualno mogli biti relevantni za takva radna mjesta.
Naposljetku, što se tiče posljedica poništenja poziva na iskazivanje interesa, Sud je zaključio da treba poništiti bazu podataka uspostavljenu u tu svrhu. Smatrao je da se kandidatima koji su upisani u tu bazu podataka ni na koji način ne jamči zapošljavanje i da stoga sam upis kandidata u tu bazu podataka ne stvara legitimna očekivanja zbog kojih bi se učinci poništenog poziva na iskazivanje interesa morali održati na snazi. Suprotno tomu, poništenje ne utječe na eventualno već izvršena zapošljavanja.