Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 19. veljače 2016. – Ludwig‑Bölkow‑Systemtechnik protiv Komisije
(predmet T‑53/14)
„Arbitražna klauzula – Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Povrat dijela isplaćenog predujma i paušalna naknada štete – Djelomična obustava postupka – Troškovi prihvatljivi za financiranje Unije – Ugovorna kazna – Očita pretjeranost“
Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Ugovori sklopljeni u okviru specifičnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Komisijino odbijanje da kao prihvatljive troškove smatra određene predujmove isplaćene korisniku na ime ispunjenja ugovora – Zahtjev za povrat predujmova – Korisnikovo osporavanje metode izračuna prihvatljivih troškova – Mjerodavno pravo – Pravo Unije – Pojam prihvatljivih troškova (čl. 272. i 288. UFEU‑a; Uredba br. 2321/2002 Europskog parlamenta i Vijeća; Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 109. st. 2.) (t. 41.‑47.)
Predmet
| Utvrđenje toga da Komisija od tužitelja nema pravo zahtijevati povrat predujma isplaćenog na temelju tri ugovora s jedne strane i toga da tužitelj nije dužan isplatiti paušalnu naknadu štete Komisiji s druge strane. |
Izreka
1. | | Obustavlja se postupak po drugoj i trećoj točki tužbenog zahtjeva. |
2. | | Iznosi koje na temelju paušalne naknade štete duguje Ludwig‑Bölkow‑Systemtechnik GmbH smanjuju se na iznos koji je jednak 10 % predujma koji je trebao biti vraćen na temelju ugovora koji se odnose na projekte HyWays, HyApproval i HarmonHy. |
3. | | U preostalom dijelu tužba se odbija. |
4. | | Ludwig‑Bölkow‑Systemtechnik i Europska komisija snosit će vlastite troškove. |