Predmet T‑54/14
Goldfish BV i dr.
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko i nizozemsko tržište sjevernomorskih kozica – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Određivanje cijena i podjela obujma prodaje – Dopuštenost dokaza – Upotreba tajnih zapisa telefonskih razgovora kao dokaza – Ocjena sposobnosti plaćanja – Neograničena nadležnost”
Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 8. rujna 2016.
1. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dopušteni dokazi – Dokazi koje je Komisija prikupila zakonito, ali ih je prethodno treća osoba stekla nezakonito – Dopuštenost – Pretpostavke – Poštovanje načelâ poštenog suđenja i pravâ obrane
(čl. 101. i 263. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2. i 20.)
2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Načelo slobodne ocjene dokaza – Granice – Poštovanje temeljnih prava i općih načela prava – Ograničena mogućnost primjene pravilâ i pojmova nacionalnog prava
(čl. 101. UFEU‑a)
4. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Upotreba kao dokaza izjava drugih poduzetnika koji su sudjelovali u povredi – Dopuštenost – Dokazna snaga dobrovoljnih iskaza koje su glavni sudionici u zabranjenom sporazumu dali radi ostvarivanja pogodnosti primjene Obavijesti o suradnji
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
5. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Obveza uzimanja u obzir loše financijske situacije predmetnog poduzetnika – Nepostojanje – Stvarna sposobnost plaćanja poduzetnika u specifičnom društvenom i gospodarskom okruženju – Uzimanje u obzir – Pretpostavke – Sudski nadzor u okviru neograničene nadležnosti
(čl. 101. i 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3. i čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 35.)
1. U nedostatku propisa Unije u pogledu pojma dokaza, sva dokazna sredstva koja se priznaju postupovnim pravima država članica u sličnim postupcima u načelu su dopuštena.
Ipak, određeni dokazi mogu se isključiti iz spisa, osobito ako postoji sumnja u samu narav osporavanog dokumenta kao i u pitanje je li ga podnositelj prikupio na zakonit način.
Nadalje, ispitivanje zakonitosti dokaza ne može osloboditi institucije njihove obveze da poštuju temeljna prava zainteresiranih osoba. Prema tome, u pravu Unije ne mogu se prihvatiti dokazi koji su prikupljeni potpunim nepoštovanjem postupka predviđenog za njihovo utvrđivanje kojim se nastoje zaštititi temeljna prava zainteresiranih osoba. Stoga se provedba tog postupka treba smatrati bitnim postupovnim pravilom u smislu članka 263. stavka 2. UFEU‑a.
S tim u vezi, u slučaju snimki telefonskih razgovora koje je, s jedne strane, Komisija pribavila tijekom pretrage u uredima jednog od poduzetnika koji su uključeni u zabranjeni sporazum suprotan pravilima Unije o tržišnom natjecanju, što znači da ih nije snimila ni Komisija ni drugo javno tijelo, nego privatna stranka koja je sudjelovala u navedenim razgovorima i koje je, s druge strane, Komisija prikupila zakonito, riječ je o dokazima koje je Komisija propisno pribavila i koji su načelno dopušteni u okviru istrage u pogledu povrede prava tržišnog natjecanja.
Što se tiče pitanja može li Komisija upotrijebiti dokaze koje je propisno prikupila, čak i ako su ih prvotno prikupile treće osobe, ovisno o slučaju, na nezakonit način, primjerice povredom prava na poštovanje privatnog života osobe na koju se odnose sporne snimke, sama upotreba nezakonite snimke kao dokaznog sredstva ne protivi se načelima pravičnosti iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa stoga ni članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, čak ni kada su prikupljanjem tog dokaza povrijeđeni zahtjevi iz članka 8. te konvencije, koji je ekvivalentan članku 7. Povelje o temeljnim pravima, ako, s jedne strane, tužitelju nije uskraćeno pravo na pošteno suđenje ni njegova prava obrane i, s druge strane, ako taj dokaz nije bio jedino dokazno sredstvo na kojem se temelji osuda.
(t. 43.‑45., 47., 57.‑60., 62., 73., 76.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 71., 91.‑95., 112.‑114., 127.)
3. Komisijina ocjena dokaza u sporovima o tržišnom natjecanju uređena je pravom Unije. U tom pogledu, iako prevladava načelo slobodne ocjene dokaza, valja uzeti u obzir temeljna prava kao i opća načela prava Unije.
U tom je okviru točno da sud Unije može uzeti u obzir i pravo država članica. Međutim, to ne znači da treba primijeniti pravo države članice čiji je propis o izvođenju dokaza najstroži, osobito s obzirom na pretpostavku da nacionalni pravni poredci jednako kao i pravo Unije sadržavaju jamstva propisana Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Naime, kada se u pogledu određenog pravnog pitanja ne može utvrditi nikakav prevladavajući trend u pravnim poredcima država članica Unije, ujednačeno tumačenje i primjena načela slobodnog izvođenja dokaza na razini Uniji nužni su kako bi se tijekom provjera koje Komisija provodi u okviru postupaka u području zabranjenih sporazuma jednako postupalo prema predmetnim poduzetnicima. U suprotnome bi primjena pravila ili pravnih pojmova nacionalnog prava i zakonodavstva države članice mogla narušiti jedinstvenost prava Unije.
(t. 77.‑79.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 96.‑100., 123., 125.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 134.‑148.)