Predmet T‑456/10

Timab Industries

i

Cie financière et de participations Roullier (CFPR)

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište fosfata za prehranu životinja – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Dodjela prodajnih kvota, usklađivanje cijena i uvjeta prodaje te razmjena osjetljivih poslovnih podataka – Povlačenje tužiteljâ iz postupka nagodbe – Novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Težina i trajanje povrede – Suradnja – Neprimjenjivanje mogućeg raspona novčanih kazni, priopćenog tijekom postupka nagodbe“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 20. svibnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Postupak nagodbe – Postupak koji ne uključuje sve sudionike zabranjenog sporazuma – Povlačenje poduzetnika iz postupka nagodbe – Komisijino donošenje dviju odluka s različitim adresatima i na temelju dvaju različitih postupaka – Primjenjivost Smjernica za izračun novčanih kazni – Obveza poštovanja načela jednakog postupanja

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003; uredbe Komisije br. 773/2004, čl. 10.a i br. 622/2008; obavijesti Komisije 2006/C 210/02 i 2008/C 167/01)

2.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Smanjenje iznosa novčane kazne u zamjenu za suradnju – Dužnost poduzetnika da surađuje u upravnom postupku koji se odnosi na povredu o kojoj je riječ – Ocjena kvalitete i korisnosti pružene informacije

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; obavijesti Komisije 2002/C 45/03 i 2006/C 210/02)

3.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Poštovanje prava na obranu – Navođenje glavnih činjeničnih i pravnih elemenata koji bi mogli dovesti do novčane kazne – Dostatan navod u pogledu prava na saslušanje u vezi s određivanjem iznosa novčane kazne

(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. i 27.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Privremeni karakter – Obveza Komisije da u konačnoj odluci objasni razlike između svoje konačne i privremene ocjene – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27.)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Postupak nagodbe – Navođenje raspona novčanih kazni – Povlačenje poduzetnika iz postupka nagodbe – Neprimjenjivanje tog raspona u konačnoj odluci Komisije – Dopuštenost

(uredbe Komisije br. 773/2004, čl. 10.a st. 2. i br. 622/2008; obavijesti Komisije 2002/C 45/03, 2006/C 210/02 i 2008/C 167/01)

6.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Upotreba kao dokaza izjava drugih poduzetnika koji su sudjelovali u povredi – Dopuštenost – Dokazna snaga dobrovoljnih izjava glavnih sudionika zabranjenog sporazuma radi ostvarivanja pogodnosti iz Obavijesti o suradnji

(čl. 101. UFEU‑a, Obavijest Komisije 2002/C 45/03)

7.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka kojom se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja

(čl. 101. UFEU‑a i 296. UFEU‑a)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Ocjena – Pridavanje većeg značaja namjernosti ponašanja nego njegovim učincima

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede

(čl. 101. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojeg se tereti za povredu – Pretpostavke – Diskrecijska ovlast Komisije – Teret dokazivanja

(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)

11.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Opseg

(čl. 261. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

1.      Kad je riječ o tržišnom natjecanju, kad nagodba ne uključuje sve sudionike povrede, kao na primjer kad se poduzetnik povuče iz postupka nagodbe, Komisija donosi, s jedne strane, po pojednostavljenom postupku (postupak nagodbe) odluku čiji su adresati sudionici povrede koji su se odlučili nagoditi i koja odražava spremnost svakog od njih te, s druge strane, po redovnom postupku, odluku upućenu sudionicima povrede koji su odlučili da se neće nagoditi.

Ipak, čak i u takvom mješovitom slučaju, u kojem su donesene dvije odluke s različitim adresatima i na temelju dvaju različitih postupaka, radi se o sudionicima jednog te istog zabranjenog sporazuma, tako da je potrebno poštovati načelo jednakog postupanja. To načelo zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različite načine i da se u različitim situacijama ne postupa na isti način, osim ako bi takvo postupanje bilo objektivno opravdano.

Iz prethodno navedenoga proizlazi da je postupak nagodbe upravni postupak koji pruža alternativu redovnom, kontradiktornom upravnom postupku, različit je od njega i ima određene posebnosti kao što su prethodna obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama i obavijest o mogućem rasponu novčanih kazni. Ipak, Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 i dalje se u potpunosti primjenjuju u tom okviru. To znači da prilikom određivanja iznosa novčane kazne ne smije doći do diskriminacije između stranaka koje su sudjelovale u istom zabranjenom sporazumu u pogledu elemenata i metoda izračuna na koje ne utječu posebnosti svojstvene postupku nagodbe, kao što je primjena smanjenja kazne od 10 % u slučaju nagodbe.

(t. 71.‑74.)

2.      Smanjenje iznosa novčane kazne na temelju suradnje tijekom upravnog postupka opravdano je samo ako je ponašanje predmetnog poduzetnika omogućilo Komisiji da lakše utvrdi postojanje povrede i da je, ako je to moguće, okonča.

Kad se zahtjev za ostvarivanje pogodnosti iz Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela odnosi na zabranjeni sporazum koji je različit od onog s kojim postupa Komisija i koji je usto zastario, ne postoji nikakva dodana vrijednost i Komisija nije obvezna nagraditi tu suradnju jer se njome ne pojednostavnjuje istraga. To se obrazloženje također primjenjuje na takozvanu suradnju „izvan pokajničkog programa“.

(t. 92., 93.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 98.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 99.)

5.      Kad je riječ o tržišnom natjecanju, raspon novčanih kazni instrument je koji je jedinstveno i specifično povezan s postupkom nagodbe. Člankom 10.a stavkom 2. Uredbe br. 773/2004 o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. [Ugovora o EZ‑u] izričito se omogućuje službama Komisije da sudionicima u razgovorima o uvjetima nagodbe dostave procjenu iznosa novčane kazne koja će im biti izrečena s obzirom na pravila iz Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 i, po potrebi, s obzirom na odredbe Obavijesti o postupcima nagodbi pokrenutim radi donošenja odluka na temelju članaka 7. i 23. Uredbe br. 1/2003 u slučajevima kartela i Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela.

Ako poduzetnik ne podnese prijedlog nagodbe, čime se povlači iz postupka nagodbe, postupak donošenja konačne odluke uređuje se općim odredbama Uredbe br. 773/2004, a ne odredbama kojima se uređuje postupak nagodbe. Ovdje je dakle riječ o takozvanoj situaciji „tabula rasa“ u kojoj se odgovornosti tek trebaju utvrditi. Iz toga proizlazi da raspon koji je dostavljen u postupku nagodbe nije relevantan jer se radi o instrumentu koji je svojstven tom postupku. Stoga bi bilo nelogično, čak i neprimjereno da je Komisija dužna primijeniti ili se pozvati, u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, na raspon novčanih kazni koji proizlazi iz drugog postupka koji se sada više ne provodi. Naime, određivanje raspona novčanih kazni u trenutku donošenja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama bilo bi protivno potpuno pripremnoj naravi takvog akta i Komisija ne bi mogla izreći kaznu koja bi bila prilagođena novim okolnostima koje su postojale u trenutku donošenja odluke, i to unatoč tomu što mora uzeti u obzir nove argumente ili dokaze za koje je saznala u redovnom upravnom postupku, a koji mogu utjecati na određivanje iznosa kazne koju treba izreći.

Prema istoj logici, kad Komisija s namjerom lakšeg rješavanja sporova provodi postupak nagodbe, od kojeg se kasnije odustalo, nema ništa veću obvezu obrazlaganja od obveze koju ima kad donosi odluku na temelju redovnog postupka.

(t. 100., 101., 104.‑107.)

6.      U pravu Unije prednost ima načelo slobodnog izvođenja dokaza, a jedini relevantan kriterij za ocjenu podnesenih dokaza njihova je vjerodostojnost. Nijedna odredba ni opće načelo prava Unije ne zabranjuju Komisiji da se protiv poduzetnika poziva na izjave drugih poduzetnika. Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da izjave dane u okviru zahtjeva za ostvarivanje pogodnosti iz Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (Obavijest o suradnji) imaju nezanemarivu dokaznu vrijednost. Takvo se obrazloženje može primijeniti na izjave koje se upotrebljavaju protiv poduzetnika koji je zatražio ostvarivanje pogodnosti iz Obavijesti o suradnji. Činjenica je da će, ako taj poduzetnik promijeni svoju izjavu ili je kasnije drukčije tumači, Komisija, a zatim i sud, u nedostatku drugih dokaza, tu izjavu teško uzeti u obzir zbog njezine manje dokazne vrijednosti. U takvom se slučaju od Komisije ne očekuje da protiv poduzetnika nužno primijeni njegove prve izjave.

(t. 115.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 132., 133.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 154., 155.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 161.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 177., 178., 184.)

11.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 215.)