Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. kolovoza 2016. uputio Tribunal Superior de Justicia de Castilla y León (Španjolska) – Jorge Luís Colino Sigüenza protiv Ayuntamiento de Valladolid i IN-PULSO MUSICAL Sociedad Cooperativa

(predmet C-472/16)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Castilla y León

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Jorge Luís Colino Sigüenza

Druge stranke u postupku: Ayuntamiento de Valladolid i IN-PULSO MUSICAL Sociedad Cooperativa

Prethodna pitanja

Treba li smatrati da je ostvaren prijenos u smislu Direktive 2001/23/EZ1 ako koncesionar gradske glazbene škole – koji je sva materijalna sredstva primio od gradske uprave (poslovni prostori, instrumenti, dvorane, namještaj), ima vlastito osoblje i pruža usluge obrazovanja – prestane obavljati djelatnost 1. travnja 2013., dva mjeseca prije kraja školske godine 2012./2013., pri čemu je sva materijalna sredstva vratio gradskoj upravi koja nije nastavila obavljati djelatnost radi dovršetka školske godine 2012./2013., nego je organizirala novi postupak dodjele koncesije novom ugovaratelju, koji je u rujnu 2013., početkom nove školske godine 2013./2014., nastavio obavljati djelatnost, prilikom čega je gradska uprava novom ugovaratelju prenijela potrebna materijalna sredstva kojima je raspolagao prethodni ugovaratelj gradske uprave (poslovni prostori, instrumenti, dvorane, namještaj)?

U slučaju pozitivnog odgovora na prethodno pitanje, treba li u opisanim okolnostima u kojima je neispunjavanje obveza izvornog nositelja djelatnosti (gradska uprava) prinudilo prvog ugovaratelja da prestane obavljati djelatnost i da otpusti sve svoje radnike, nakon čega je taj izvorni nositelj djelatnosti prenio materijalna sredstva drugom ugovaratelju koji je nastavio istu djelatnost, tumačiti da je u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 2001/23/EZ do otpuštanja radnika prvog ugovaratelja došlo zbog „gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, radi kojih su potrebne promjene u radnoj snazi“ ili je pak razlog za to bio „prijenos poduzeća, pogona ili dijela poduzeća ili pogona“, zabranjen istim člankom?

Ako se u pogledu drugog pitanja smatra da je razlog otpuštanja bio prijenos, koji je stoga protivan Direktivi 2001/23/EZ, treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu je protivno nacionalno zakonodavstvo koje sucu pojedincu ili sudu zabranjuje da donese meritornu odluku o navodima radnika koji otkaz, do kojeg je došlo u okviru kolektivnog otkazivanja, osporava u pojedinačnom postupku kako bi obranio prava koja proizlaze iz Direktive Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona i Direktive Vijeća 98/59/EZ2 od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje zbog toga što postoji pravomoćna presuda u pogledu kolektivnog otkazivanja donesena u postupku u kojem radnik nije mogao sudjelovati, ali u kojem su sudjelovali ili su mogli sudjelovati sindikati zastupljeni kod poslodavca i/ili kolektivni zakonski zastupnici radnika?

____________

1     Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL 2001., L 82, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 151.)

    SL 2001., L 82, str. 16.

2 SL 1998., L 225, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86.)