Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 12. prosinca 2013. – ANKO protiv Komisije

(predmet T‑117/12)

„Arbitražna klauzula – Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) – Ugovori koji se odnose na projekte Perform i Oasis – Suspenzija plaćanja – Nepravilnosti utvrđene u okviru revizija koje se odnose na druge projekte – Zatezne kamate“

Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Nadležnost Općeg suda utvrđena arbitražnom klauzulom – Nadležnost koja odstupa od općeg prava – Usko tumačenje – Zahtjev za provjeru poštovanja jedne stranke zaključaka revizije nepovezanih sa spornim ugovorom – Zahtjev koji ne ulazi u područje primjene arbitražne klauzule – Nenadležnost Općeg suda (čl. 272. UFEU‑a) (t. 59. do 61.)

Predmet

Zahtjev podnesen na temelju članka 272. UFEU‑a s ciljem da Opći sud, prvo, utvrdi da suspenzija povrata troškova tužitelja nastalih u izvršavanju ugovora koji se odnose na projekte Perform i Oasis, zaključenih u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. –2013.), predstavlja povredu ugovornih obveza Komisije, drugo, da, s jedne strane, Komisiji naloži da mu isplati iznos od 637.117,17 eura s naslova projekta Perform, uvećan za zatezne kamate, i da, s druge strane, utvrdi da tuženik nije dužan vratiti iznos od 56.390 eura koji mu je isplaćen s naslova projekta Oasis.

Izreka

1. Europskoj komisiji nalaže se isplatiti ANKO AE Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias iznose kojih je plaćanje bilo suspendirano na temelju točke II.5 stavka 3. (d) općih uvjeta priloženih sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava koji se odnose na projekte Oasis i Perform, zaključenih u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.), a da to plaćanje ne prejudicira prihvatljivost troškova koje je prijavio ANKO Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias i provedbu zaključaka konačnog izvješća o reviziji 11-INFS-0035 od strane Komisije. Visina iznosa koje treba platiti mora biti unutar granica ostatka financijskog doprinosa raspoloživog u trenutku suspenzije plaćanja te se ti iznosi moraju uvećati za zatezne kamate koje počinju teći, za svako razdoblje, od isteka roka za plaćanje od 105 dana računajući od primitka odgovarajućih izvještaja od strane Komisije. Stopa uvećanja primjenjiva na kamate je ona koja je bila na snazi prvog dana mjeseca roka za plaćanje, kako je objavljeno u Službenom listu Europske unije, serija C.

2. Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3. ANKO Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias snosit će jednu trećinu svojih troškova.

4. Komisija će snositi vlastite troškove kao i dvije trećine troškova nastalih ANKO Antiprosopeion, Emporiou kai Viomichanias.