PRESUDA SUDA (treće vijeće)
25. siječnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zračni prijevoz – Uredba (EZ) br. 261/2004 – Članak 3. stavak 2. točka (a) – Članak 5. stavak 1. – Članak 7. stavak 1. – Naknada štete zrakoplovnim putnicima u slučaju dužeg kašnjenja leta – Zahtjev u pogledu pravodobne prijave za let”
U predmetu C‑474/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 3. svibnja 2022., koju je Sud zaprimio 15. srpnja 2022., u postupku
Laudamotion GmbH
protiv
flightright GmbH,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca trećeg vijeća, N. Piçarra, N. Jääskinen i M. Gavalec (izvjestitelj), suci,
nezavisna odvjetnica: L. Medina,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za flightright GmbH, M. Michel i R. Weist, Rechtsanwälte,
– za njemačku vladu, J. Möller, P. Busche, J. Heitz i M. Hellmann, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, G. Braun, K. Simonsson, G. Wilms i N. Yerrell, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 2. točke (a) te članaka 5. do 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Laudamotion GmbH, zračnog prijevoznika, i flightrighta GmbH, društva za pružanje pravne pomoći kojem je jedan zrakoplovni putnik ustupio svoja prava prema društvu Laudamotion, u vezi s naknadom štete koja se potražuje zbog dužeg kašnjenja leta za koji je taj putnik imao potvrđenu rezervaciju.
Pravni okvir
3 U skladu s uvodnom izjavom 2. Uredbe br. 261/2004:
„Uskraćivanje ukrcaja i otkazivanje ili [duže] kašnjenje leta uzrokuju ozbiljne probleme i neugodnosti putnicima.”
4 U članku 2. točki (l) te uredbe „otkazivanje” se definira kao „otkazivanje leta koji je prethodno bio zakazan i na kojem je najmanje jedno mjesto bilo rezervirano”.
5 Članak 3. navedene uredbe, naslovljen „Područje primjene”, u stavcima 1. i 2. određuje:
„1. Ova se Uredba primjenjuje na:
(a) putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Ugovor primjenjuje;
[…]
2. Stavak 1. primjenjuje se ako putnici ispunjavaju uvjete:
(a) imaju potvrđenu rezervaciju za određeni let i, osim u slučaju otkazivanja leta navedenog u članku 5., prijave se za let,
– kako je navedeno i u vrijeme koje je navedeno unaprijed i u pisanom obliku (uključujući i elektronički način) od strane zračnog prijevoznika, tour operatora ili ovlaštenog putnog agenta,
ili, ako vrijeme nije navedeno
– ne kasnije od 45 minuta prije objavljenog vremena polaska […]
[…]”
6 Članak 5. Uredbe br. 261/2004, naslovljen „Otkazivanje leta”, u stavku 1. određuje:
„U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:
[…]
(c) imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7., osim ako:
[…]
iii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu na konačno odredište unutar dva sata od planiranog vremena dolaska.”
7 Stavak 1. članka 6. te uredbe, naslovljenog „Kašnjenje leta” ,glasi kako slijedi:
„Kada stvarni zračni prijevoznik razumno očekuje kašnjenje leta u polasku izvan vremena predviđenog redom letenja:
(a) za dva sata i više za letove od 1 500 km ili kraće; ili
(b) za tri sata ili više za sve letove unutar Zajednice duže od 1 500 km i za sve ostale letove između 1 500 km i 3 500 km; ili
(c) za četiri sata ili više, u slučaju svih letova koji ne spadaju pod točke (a) ili (b),
zračni prijevoznik dužan je putnicima pružiti:
i. pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (a) i članku 9. stavku 2.; i
ii. kada je razumno očekivano vrijeme polaska najmanje dan nakon prethodno najavljenog vremena polaska, pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (b) i članku 9. stavku 1. točki (c); i
iii. kada je kašnjenje leta najmanje pet sati, pomoć propisanu člankom 8. stavkom 1. točkom (a).”
8 Članak 7. navedene uredbe, naslovljen „Pravo na odštetu”, u stavku 1. određuje:
„1. Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:
(a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće;
[…]”
9 Članak 12. Uredbe br. 261/2004, naslovljen „Dodatna odšteta”, u stavku 1. određuje:
„Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje prava putnika na dodatnu odštetu. Odšteta dodijeljena putniku ovom Uredbom može se odbiti od iznosa takve odštete.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
10 Jedan zrakoplovni putnik imao je potvrđenu rezervaciju kod društva Laudamotion za let od Düsseldorfa (Njemačka) do Palma de Mallorce (Španjolska) planiran za 26. lipnja 2018. Smatrajući da će zbog najavljenog kašnjenja tog leta propustiti poslovni sastanak, taj je putnik odlučio ne ukrcati se na navedeni let, koji je stigao na odredište uz kašnjenje od 3 sata i 32 minute.
11 Navedeni je putnik ustupio svoja prava društvu flightright koje je nadležnom njemačkom sudu podnijelo tužbu za naknadu štete u iznosu od 250 eura na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 261/2004. Nakon što je odbijeno u prvostupanjskom postupku, društvo flightright ostvarilo je svoje zahtjeve u žalbenom postupku.
12 Oslanjajući se na sudsku praksu Suda koja izjednačava slučaj putnika na letovima koji su pretrpjeli duže kašnjenje, odnosno kašnjenje od tri ili više sati u dolasku na krajnje odredište, sa slučajem putnika na otkazanim letovima, žalbeni je sud tumačio članak 3. stavak 2. točku (a) te uredbe na način da putnik koji je bio obavješten o kašnjenju od tri ili više sati prije polaska može imati pravo na naknadu štete predviđenu u člancima 5. i 7. navedene uredbe čak i ako se nije pojavio u zračnoj luci.
13 Društvo Laudamotion je protiv odluke žalbenog suda podnijelo reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev.
14 Potonji sud ističe da se dotični putnik nije prijavio za let najkasnije 45 minuta prije objavljenog vremena polaska, što je u suprotnosti s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 261/2004, dok je na temelju članka 2. točke (l) i članka 5. te uredbe navedena formalnost isključena samo u slučaju otkazivanja leta. Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da bi zbog izjednačavanja dužeg kašnjenja leta u dolasku s otkazivanjem leta koje je Sud proveo u presudi od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr. (C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716), navedeni putnik mogao biti oslobođen obveze provođenja takve formalnosti.
15 Navedeni sud međutim napominje da između otkazivanja i dužeg kašnjenja leta postoje nezanemarive razlike. Naime, u slučaju otkazivanja je sigurno da planirani let neće biti obavljen, pa je logično da se od putnika ne traži da se moraju prijaviti za let kako bi mogli ostvariti pravo na naknadu štete predviđeno u člancima 5. i 7. Uredbe br. 261/2004. S druge strane tvrdi da, čak i ako se kašnjenje leta čini vjerojatnim prije nego što je let obavljen, moguće je da još uvijek ne postoje, maksimalno 45 minuta prije vremena polaska, dovoljne indicije iz kojih se može zaključiti da će let biti obavljen uz kašnjenje od tri ili više sati.
16 Navodi da rješenje od 24. listopada 2019., easyJet Airline (C‑756/18, EU:C:2019:902) također sugerira da se radi ostvarivanja naknade štete zbog dužeg kašnjenja leta putnik koji nije putovao na odgođenom letu u svakom slučaju mora prijaviti za let, što može dokazati ukrcajnom propusnicom ili drugim dokaznim sredstvom.
17 Sud koji je uputio zahtjev smatra da se, za potrebe primjene članka 3. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 261/2004, duže kašnjenje leta u dolasku u načelu ne može izjednačiti s otkazivanjem leta. Stoga smatra da je putnik oslobođen obveze prijave za let samo ako je, s jedne strane, let kasnio tri ili više sati u dolasku i, s druge strane, ako je riječ o slučaju koji se može usporediti s otkazivanjem. To bi mogao biti slučaj kad putnici imaju dovoljno indicija, najkasnije 45 minuta prije objavljenog vremena polaska, da će let moći biti obavljen samo uz kašnjenje od tri ili više sati u dolasku na odredište.
18 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Pretpostavlja li pravo na naknadu štete u slučaju kašnjenja leta više od tri sata nakon planiranog vremena dolaska u smislu članaka 5. do 7. Uredbe [br. 261/2004] da se putnik morao prijaviti za let u vrijeme koje je naveo zračni prijevoznik, turoperator ili ovlaštena putnička agencija u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) te uredbe, i to najkasnije 45 minuta prije objavljenog vremena polaska, ili se pak u slučaju dužeg kašnjenja u spomenutom smislu – koje odgovara otkazivanju leta – to ne zahtijeva?
2. U slučaju da duže kašnjenje u spomenutom smislu ne oslobađa, samim time što je do njega došlo, od obveze prijave za let radi ostvarivanja prava na naknadu štete, vrijedi li onda to oslobođenje ako je putnik raspolagao dovoljno čvrstim indicijama da se let može obaviti samo s dužim kašnjenjem u navedenom smislu?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
19 Uvodno treba naglasiti da je spor iz glavnog postupka nastao zbog kašnjenja zrakoplova u polasku. Međutim, srž tog spora tiče se posljedica koje navedeno kašnjenje može uzrokovati. Naime, žalitelj iz glavnog postupka potražuje naknadu štete zbog izvjesnog kašnjenja predmetnog leta u dolasku na krajnje odredište zbog čega bi bio onemogućen da na vrijeme stigne na poslovni sastanak koji se trebao održati u Palma de Mallorci. No, budući da članak 6. Uredbe br. 261/2004 uređuje samo kašnjenje leta u odnosu na prvotno planirano vrijeme polaska i da naknada štete u paušalnom iznosu na koju putnik ima pravo na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004 ako je njegov zrakoplov stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od tri ili više sati u odnosu na planirano vrijeme dolaska ne podliježe ispunjavanju uvjeta iz navedenog članka 6. (presuda od 26. veljače 2013., Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 36. i 37.), spor iz glavnog postupka treba ocjenjivati isključivo u kontekstu članaka 3., 5. i 7. te uredbe.
20 Stoga treba smatrati da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 3. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da se zrakoplovni putnik, kako bi imao pravo na naknadu štete iz članka 5. stavka 1. i članka 7. stavka 1. te uredbe u slučaju kašnjenja leta od tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao, mora pravodobno prijaviti za let.
21 U tom smislu, iz članka 3. stavka 1. točke (a) i članka 2. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 261/2004 vidljivo je da se ta uredba primjenjuje na putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se primjenjuju odredbe Ugovora pod uvjetom, prvo, da ti putnici imaju potvrđenu rezervaciju za dotični let i, drugo, da se pravodobno prijave za let, osim u slučaju otkazivanja leta predviđenog u članku 5. navedene uredbe. Budući da su ta dva uvjeta kumulativna, prisustvo putnika prilikom prijave za let ne može se presumirati na temelju činjenice da taj putnik ima potvrđenu rezervaciju za dotični let (rješenje od 24. listopada 2019., easyJet Airline, C‑756/18, EU:C:2019:902, t. 25.). Treba istaknuti da korisni učinak tog članka 3. stavka 2. točke (a) zahtijeva da se putnici pravodobno jave u zračnoj luci, konkretno kod predstavnika stvarnog zračnog prijevoznika, radi prijevoza na panirano odredište čak i ako su se već prijavili preko interneta prije odlaska u zračnu luku.
22 U konkretnom slučaju, pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev polaze od pretpostavke da se dotični putnik nije pravodobno prijavio za let. U tim okolnostima, primjena Uredbe br. 261/2004 moguća je pod pretpostavkom da je, u kontekstu članka 3. stavka 2. točke (a) te uredbe, duže kašnjenje leta u dolasku na krajnje odredište, to jest kašnjenje čije je trajanje tri ili više sati, izjednačeno s otkazivanjem leta u smislu članka 5. navedene uredbe.
23 U tom smislu valja kao prvo istaknuti da je Sud već utvrdio da članke 5. i 7. Uredbe br. 261/2004 u vezi s načelom jednakog postupanja treba tumačiti na način da se putnici na odgođenim letovima mogu, s jedne strane, izjednačiti s putnicima na otkazanim letovima za potrebe primjene prava na naknadu štete iz članka 7. stavka 1. navedene uredbe i, s druge strane, pozvati na to pravo na naknadu štete ako zbog odgođenog leta trpe gubitak vremena od tri ili više sati, odnosno ako na krajnje odredište stignu tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 60., 61. i 69., te od 7. srpnja 2022., SATA International – Azores Airlines (Neispravnost sustava za punjenje goriva), C‑308/21, EU:C:2022:533, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
24 U presudi od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr. (C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 49., 52. i 60.), Sud je uspoređivao vrstu i važnost neugodnosti i štete koje je pretrpio putnik na otkazanom letu, koji je morao čekati da mu bude predložen zamjenski let, i onih koje je pretrpio putnik čiji je let bio odgođen. Potonji je tako morao čekati da zrakoplov bude spreman za polijetanje te se sasvim sigurno prijavio za let jer je obavio ukrcaj. Te dvije vrste putnika morale su dakle čekati da bi stigle na svoje krajnje odredište, tako da su nesumnjivo pretrpjele štetu u vidu gubitka vremena, što se može otkloniti, s obzirom na to da je nepovratne naravi, samo putem naknade štete. Prema navedenim putnicima, koji su pretrpjeli sličnu štetu, nije se na temelju načela jednakog postupanja smjelo postupati različito.
25 Ključni čimbenik koji je naveo Sud da duže kašnjenje leta u dolasku izjednači s otkazivanjem leta vezan je uz činjenicu da putnici na letu s dužim kašnjenjem trpe, slično kao i putnici na otkazanom letu, štetu koja se očituje u nepovratnom gubitku vremena od tri ili više sati koji se može popraviti samo putem naknade štete (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 52., 53. i 61.; od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 54., te od 12. ožujka 2020., Finnair, C‑832/18, EU:C:2020:204, t. 23.). Stoga, u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u dolasku na krajnje odredište, pravo na naknadu štete iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004 neraskidivo je vezano uz postojanje tog gubitka vremena od tri ili više sati.
26 Međutim, putnik koji nije otišao u zračnu luku – kao što je to po svemu sudeći slučaj kod žalitelja iz glavnog postupka – jer je imao dovoljno informacija da zaključi da zrakoplov može stići na krajnje odredište samo sa dužim kašnjenjem, vrlo vjerojatno nije pretrpio takav gubitak vremena.
27 Treba naime podsjetiti na to da gubitak vremena nije šteta koja nastaje zbog kašnjenja, ali predstavlja neugodnost, slično kao i druge neugodnosti koje su u pozadini uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja i dužeg kašnjenja leta i koje se javljaju uz te slučajeve, kao što su manjak udobnosti, činjenica da osoba privremeno nema mogućnost korištenja komunikacijskih sredstava koja su joj obično dostupna (presuda od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 51.) ili činjenica da nije u mogućnosti kontinuirano voditi svoje osobne, obiteljske, socijalne ili poslovne obaveze (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2014., Germanwings, C‑452/13, EU:C:2014:2141, t. 20. i 21.).
28 U tom smislu, budući da gubitak vremena zbog kojeg se može priznati naknada štete na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004 jednako pogađa sve putnike na odgođenim letovima, nije ga moguće ublažiti primjenom standardizirane mjere, bez potrebe za provođenjem bilo kakvog razmatranja pojedinačnog slučaja svakog putnika. Takva se mjera stoga može neposredno primijeniti (presuda od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 52.).
29 Kao drugo, treba naglasiti da je Sud u točkama 33. do 36. i 39. presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr. (C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716), koja je među ostalim potvrđena presudom od 21. prosinca 2021., Corendon Airlines (C‑395/20, EU:C:2021:1041, t. 18.), utvrdio da otkazani i odgođeni letovi predstavljaju dvije veoma različite kategorije letova, zato što, u skladu s člankom 2. točkom (l) navedene uredbe, otkazivanje – za razliku od kašnjenja leta – nastaje kao posljedica činjenice da prvotno planirani let nije bio obavljen.
30 Međutim, u slučaju da let duže kasni, on bi morao biti obavljen, tako da operacije prijave za let trebaju biti izvršene. Prema tome, putnici na odgođenom letu ne mogu se osloboditi obveze prijave za let koja se izrijekom predviđa u članku 3. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 261/2004.
31 Iz navedenih razmatranja stoga proizlazi da se, u kontekstu članka 3. stavka 2. točke (a) te uredbe, duže kašnjenje leta u dolasku na krajnje odredište ne može izjednačiti s otkazivanjem leta.
32 Konačno, treba precizirati da štetu nastalu zbog činjenice da je osoba propustila poslovni sastanak treba smatrati pojedinačnom štetom vezanom uz specifični slučaj konkretnog putnika i zbog toga se ne može popraviti priznavanjem naknade štete iz članka 7. stavka 1. navedene uredbe, čiji je cilj naknaditi, standardizirano i neposredno, samo štetu koja je gotovo jednaka za svakog pojedinog putnika (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Rusu, C‑354/18, EU:C:2019:637, t. 28., 30., 31. i 33.).
33 Međutim, u slučaju takve pojedinačne štete može se priznati „dodatna odšteta” u smislu članka 12. Uredbe br. 261/2004 pod pretpostavkom da zahtjev ima utemeljenje u nacionalnom ili međunarodnom pravu (vidjeti u tom smislu presude od 29. srpnja 2019., Rusu, C‑354/18, EU:C:2019:637, t. 35. i 36., te od 8. lipnja 2023., Austrian Airlines (Repatrijacijski let), C‑49/22, EU:C:2023:454, t. 36.).
34 Slijedom navedenih razloga, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da se zrakoplovni putnik, kako bi imao pravo na naknadu štete iz članka 5. stavka 1. i članka 7. stavka 1. te uredbe u slučaju dužeg kašnjenja leta, to jest kašnjenja od tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao, morao pravodobno prijaviti za let, odnosno, ako je već izvršio prijavu preko interneta, morao se u zračnoj luci pravodobno javiti predstavniku stvarnog zračnog prijevoznika.
Drugo pitanje
35 Imajući u vidu odgovor na prvo pitanje, nema potrebe odgovarati na drugo pitanje jer nema utjecaja to što je putnik raspolagao dovoljno sigurnim informacijama koje sugeriraju da zrakoplov može stići na krajnje odredište samo uz duže kašnjenje.
Troškovi
36 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Članak 3. stavak 2. točku (a) Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91
treba tumačiti na način da se:
zrakoplovni putnik, kako bi imao pravo na naknadu štete iz članka 5. stavka 1. i članka 7. stavka 1. te uredbe u slučaju dužeg kašnjenja leta, to jest kašnjenja od tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao, morao pravodobno prijaviti za let, odnosno, ako je već izvršio prijavu preko interneta, morao se u zračnoj luci pravodobno javiti predstavniku stvarnog zračnog prijevoznika.
Potpisi