PRESUDA SUDA (treće vijeće)
25. siječnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zračni prijevoz – Uredba (EZ) br. 261/2004 – Članak 5. stavak 1. – Članak 7. stavak 1. – Naknada štete zrakoplovnim putnicima u slučaju dužeg kašnjenja leta – Gubitak vremena – Zamjenski let koji je putnik sam rezervirao – Putnik koji je stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska – Nepostojanje naknade štete”
U predmetu C‑54/23,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 10. siječnja 2023., koju je Sud zaprimio 3. veljače 2023., u postupku
WY
protiv
Laudamotion GmbH,
Ryanair DAC,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca trećeg vijeća, N. Piçarra, N. Jääskinen i M. Gavalec (izvjestitelj), suci,
nezavisna odvjetnica: L. Medina,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Laudamotion GmbH, W. Nassall, Rechtsanwalt,
– za Europsku komisiju, G. Braun, G. von Rintelen, G. Wilms i N. Yerrell, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 3. i 5. do 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe WY, zrakoplovnog putnika, te društava Laudamotion GmbH i Ryanair DAC u vezi s odbijanjem tih dvaju zračnih prijevoznika da navedenom putniku naknade štetu zbog kašnjenja u dolasku leta za koji je on imao potvrđenu rezervaciju.
Pravni okvir
3 U skladu s uvodnom izjavom 2. Uredbe br. 261/2004:
„Uskraćivanje ukrcaja i otkazivanje ili [duže] kašnjenje leta uzrokuju ozbiljne probleme i neugodnosti putnicima.”
4 Članak 3. te uredbe, naslovljen „Područje primjene”, u stavcima 1. i 2. određuje:
„1. Ova se Uredba primjenjuje na:
(a) putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Ugovor primjenjuje;
[…]
2. Stavak 1. primjenjuje se ako putnici ispunjavaju uvjete:
(a) imaju potvrđenu rezervaciju za određeni let i, osim u slučaju otkazivanja leta navedenog u članku 5., prijave se za let,
– kako je navedeno i u vrijeme koje je navedeno unaprijed i u pisanom obliku (uključujući i elektronički način) od strane zračnog prijevoznika, tour operatora ili ovlaštenog putnog agenta,
ili, ako vrijeme nije navedeno
– ne kasnije od 45 minuta prije objavljenog vremena polaska […]
[…]”
5 Članak 5. navedene uredbe, naslovljen „Otkazivanje leta”, u stavku 1. određuje:
„U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:
(a) imaju pravo na pomoć od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 8.;
[…]
(c) imaju pravo na odštetu od strane stvarnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7., osim ako:
[…]
iii. su obaviješteni o otkazivanju leta u roku od sedam dana prije vremena polaska predviđenog redom letenja i ponuđeno im je preusmjeravanje, čime im je omogućeno da otputuju ne više od sat vremena ranije od predviđenog vremena polaska i da stignu na konačno odredište unutar dva sata od planiranog vremena dolaska.”
6 Stavak 1. članka 6. iste uredbe, naslovljenog „Kašnjenje leta”, glasi kako slijedi:
„Kada stvarni zračni prijevoznik razumno očekuje kašnjenje leta u polasku izvan vremena predviđenog redom letenja:
(a) za dva sata i više za letove od 1 500 km ili kraće; ili
(b) za tri sata ili više za sve letove unutar Zajednice duže od 1 500 km i za sve ostale letove između 1 500 km i 3 500 km; ili
(c) za četiri sata ili više, u slučaju svih letova koji ne spadaju pod točke (a) ili (b),
zračni prijevoznik dužan je putnicima pružiti:
i. pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (a) i članku 9. stavku 2.; i
ii. kada je razumno očekivano vrijeme polaska najmanje dan nakon prethodno najavljenog vremena polaska, pomoć propisanu u članku 9. stavku 1. točki (b) i članku 9. stavku 1. točki (c); i
iii. kada je kašnjenje leta najmanje pet sati, pomoć propisanu člankom 8. stavkom 1. točkom (a).”
7 Članak 7. Uredbe br. 261/2004, naslovljen „Pravo na odštetu”, u stavku 1. određuje:
„Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:
(a) 250 EUR za sve letove dužine 1 500 km ili kraće;
[…]”
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 Osoba WY je kod društva Ryanair rezervirala povratni let od Düsseldorfa (Njemačka) do Palma de Mallorce (Španjolska) planiran za 31. listopada 2019. Nakon što ga je društvo Laudamotion, koje je bilo stvarni zračni prijevoznik, obavijestilo da će polazak odlaznog leta (u daljnjem tekstu: prvotni let) biti odgođen za šest sati, taj je putnik sam rezervirao zamjenski let kako bi prisustvovao poslovnom sastanku koji se trebao održati u Palma de Mallorci. Zahvaljujući tom zamjenskom letu putnik je na kraju stigao na odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na planirano vrijeme dolaska prvotnog leta. Navedeni putnik, koji tvrdi da se na vrijeme prijavio za prvotni let, od društva Laudamotion potraživao je, među ostalim, naknadu štete u iznosu od 250 eura na temelju članka 5. stavka 1. točke (c) i članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004. Također je od društva Ryanair tražio informacije o iznosu neiskorištenih naknada i isplati tog iznosa.
9 Zahtjev osobe WY protiv društva Laudamotion bio je odbijen kako u prvostupanjskom tako i u žalbenom postupku. Žalbeni je sud smatrao da, iako je prvotni let izveden uz kašnjenje od više od tri sata, društvo Laudamotion nema obvezu isplatiti potraživanu naknadu štete jer osoba WY nije putovala tim letom, a na krajnje je odredište stigla uz kašnjenje od manje od tri sata. U tom smislu je bez utjecaja činjenica da je zamjenski let rezervirao sam putnik. Dakle, taj je sud zaključio da osoba WY nije pretrpjela nikakve neugodnosti zbog činjenice da nije putovala na prvotnom letu. S druge strane, smatrao je da na temelju njemačkog građanskog prava ona ima pravo na povrat troškova zamjenskog leta koji je sama rezervirala.
10 Osoba WY podnijela je reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud smatra da ishod postupka po toj reviziji ovisi o tumačenju članka 3. stavka 2. točke (a), članka 5. stavka 1. točke (c) i članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004.
11 Sud koji je uputio zahtjev ističe da iz sudske prakse proizlazi da zrakoplovni putnik koji trpi gubitak vremena od tri ili više sati u dolasku na krajnje odredište ima pravo na naknadu štete u smislu potonjih dviju odredbi. Stoga smatra da tu naknadu štete ne treba isplatiti putniku čiji bi let mogao duže kasniti, pa on zbog toga sam rezervira zamjenski let koji mu omogućava da stigne na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na izvorno planirano vrijeme dolaska prvog leta.
12 Navodi da se iz rješenja od 24. listopada 2019., easyJet Airline (C‑756/18, EU:C:2019:902, t. 33. i slj.), može zaključiti da se pravo na naknadu štete zbog dužeg kašnjenja leta načelno priznaje samo putnicima koji su putovali na dotičnom letu i koji su stvarno stigli na krajnje odredište uz kašnjenje od najmanje tri sata. Činjenica da zračni prijevoznik, kao što je to u konkretnom slučaju, nije ispunio obvezu u pogledu nuđenja zamjenskog leta koji bi putnicima omogućio da izbjegnu najavljeno kašnjenje prvotnog leta, po mišljenju je tog suda irelevantna u tom smislu.
13 Sud koji je uputio zahtjev ističe da iz presude od 11. lipnja 2020., Transportes Aéreos Portugueses (C‑74/19, EU:C:2020:460, t. 61.), zaista proizlazi da je u slučaju dužeg kašnjenja ili otkazivanja leta zračni prijevoznik dužan putniku ponuditi, među ostalim, eventualno izravno ili neizravno preusmjeravanje na let koji obavlja on sam ili drugi prijevoznik, a stiže uz zakašnjenje koje je manje nego što bi bilo na sljedećem letu dotičnog prijevoznika, osim ako organiziranje takvog preusmjeravanja za potonjeg ne bi predstavljalo nepodnošljivu žrtvu s obzirom na kapacitete njegova poduzeća u relevantnom trenutku. Međutim tvrdi da kršenje te obveze ne može samo po sebi davati pravo na naknadu štete u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004. Naime, smatra da ta odredba ne omogućuje naknadu štete za sve vrste neugodnosti, već samo u slučaju gubitka vremena od najmanje tri sata. Dakle, neugodnost koju je putnik iz glavnog postupka pretrpio ne predstavlja ozbiljnu neugodnost u smislu te uredbe, kao što proizlazi iz presude od 30. travnja 2020., Air Nostrum (C‑191/19, EU:C:2020:339, t. 32.).
14 Međutim, taj sud smatra da je slučaj moguće promatrati drukčije s gledišta članka 5. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 261/2004, koji u slučaju otkazivanja leta predviđa naknadu štete putnicima ako im nije bio ponuđen zamjenski let s gubitkom vremena manjim od tri sata. Naime, ako već prije trenutka kad se putnik najkasnije mora prijaviti za let postoje dovoljno čvrste indicije koje upućuju na to da će dolazak zrakoplova na krajnje odredište biti uz kašnjenje od najmanje tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme, od tog se putnika ne može tražiti da se pravodobno prijavi za let ili stvarno izvrši putovanje kako bi imao pravo na naknadu štete. Nadalje, tvrdi da je vrijeme dolaska navedenog putnika na krajnje odredište u tom smislu također bez utjecaja.
15 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li pravo na naknadu štete zbog kašnjenja leta od najmanje tri sata na temelju članaka 5. do 7. Uredbe [br. 261/2004] u pravilu isključeno ako putnik u slučaju postojanja mogućnosti dužeg kašnjenja odluči putovati zamjenskim letom koji je sam rezervirao i tako stigne na konačno odredište uz kašnjenje od manje od tri sata, ili pak pravo na odštetu u toj situaciji može u svakom slučaju doći u obzir ako već prije trenutka kad se putnik najkasnije mora prijaviti za let postoje dovoljno čvrste indicije koje upućuju na to da će doći do kašnjenja na konačno odredište od najmanje tri sata?
2. U [potonjem slučaju,] podrazumijeva li pravo na naknadu štete zbog kašnjenja leta od najmanje tri sata u skladu s člancima 5. do 7. [te] [u]redbe da se, u prethodno spomenutoj situaciji, putnik mora [pravodobno] prijaviti za let u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) [navedene] [u]redbe?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
16 Uvodno treba istaknuti da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži tumačenje članaka 5. do 7. Uredbe br. 261/2004. U tom smislu, iako je točno da je spor iz glavnog postupka nastao zbog kašnjenja zrakoplova u polasku, njegov se predmet tiče posljedica koje je to kašnjenje moglo uzrokovati u dolasku. Naime, žalitelj iz glavnog postupka potražuje naknadu štete zbog izvjesnog kašnjenja predmetnog leta u dolasku na krajnje odredište, zbog čega bi bio spriječen da na vrijeme stigne na poslovni sastanak koji se trebao održati u Palma de Mallorci. No, članak 6. te uredbe uređuje samo kašnjenje leta u odnosu na prvotno planirano vrijeme polaska. Stoga, naknada štete u paušalnom iznosu na koju putnik ima pravo na temelju članka 7. navedene uredbe ako je njegov zrakoplov stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od tri ili više sati u odnosu na planirano vrijeme dolaska ne podliježe ispunjavanju uvjeta iz navedenog članka 6. (presuda od 26. veljače 2013., Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 36. i 37.).
17 Nadalje, iz zahtjeva za prethodnu odluku vidljivo je da žalitelj iz glavnog postupka na temelju njemačkog prava može potraživati povrat troškova zamjenskog prijevoza koji je sam rezervirao, pa se stoga to pitanje odnosi samo na pravo navedenog žalitelja iz glavnog postupka na priznavanje naknade štete u paušalnom iznosu na temelju članka 5. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004, za duže kašnjenje leta.
18 U tim okolnostima treba smatrati da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 5. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da može imati pravo na naknadu štete u smislu tih odredbi zrakoplovni putnik koji je – zbog mogućnosti dužeg kašnjenja u dolasku na krajnje odredište leta na kojem je imao potvrđenu rezervaciju ili čak dovoljno čvrstih indicija o takvom kašnjenju – sam rezervirao zamjenski let te je stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska prvog leta.
19 Kao što proizlazi iz ustaljene sudske prakse, članke 5. i 7. Uredbe br. 261/2004 u vezi s načelom jednakog postupanja treba tumačiti na način da se putnici na odgođenim letovima mogu, s jedne strane, izjednačiti s putnicima na otkazanim letovima za potrebe primjene prava na naknadu štete iz članka 7. stavka 1. te uredbe i, s druge strane, pozvati na to pravo na naknadu štete ako zbog odgođenog leta trpe gubitak vremena od tri ili više sati, odnosno ako na krajnje odredište stignu tri ili više sati nakon vremena dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 60., 61. i 69., te od 7. srpnja 2022., SATA International – Azores Airlines (Neispravnost sustava za punjenje goriva), C‑308/21, EU:C:2022:533, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
20 Naime, putnici na tako odgođenim letovima trpe, slično kao i putnici čiji je prvotni let bio otkazan, nepovratni gubitak vremena, pa samim time i sličnu neugodnost. Međutim, ta se neugodnost odražava, kada je riječ o odgođenim letovima, u dolasku na krajnje odredište, pa stoga u kontekstu naknade štete iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004 kašnjenje treba ocjenjivati u odnosu na planirano vrijeme dolaska na to odredište (presuda od 26. veljače 2013., Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 32. i 33.).
21 Ključni čimbenik koji je naveo Sud da duže kašnjenje leta u dolasku izjednači s otkazivanjem leta vezan je uz činjenicu da putnici na letu s dužim kašnjenjem trpe, slično kao i putnici na otkazanom letu, štetu koja se očituje u nepovratnom gubitku vremena od tri ili više sati koji se može popraviti samo putem naknade štete (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, EU:C:2009:716, t. 52., 53. i 61.; od 23. listopada 2012., Nelson i dr., C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657, t. 54., te od 12. ožujka 2020., Finnair, C‑832/18, EU:C:2020:204, t. 23.). Stoga, u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u dolasku na krajnje odredište, pravo na naknadu štete iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 261/2004 neraskidivo je vezano uz postojanje tog gubitka vremena od tri ili više sati.
22 Prema tome, zrakoplovni putnik koji nije putovao na letu na kojem je imao potvrđenu rezervaciju i koji je zahvaljujući zamjenskom letu koji je sam rezervirao stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na vrijeme dolaska koje je zračni prijevoznik prvotno planirao, nije pretrpio takav gubitak vremena, pa stoga ne može imati navedeno pravo na naknadu štete.
23 U tom smislu treba podsjetiti na to da je cilj Uredbe br. 261/2004, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 2., otklonitiprobleme i „ozbiljne […] neugodnosti” koje putnici imaju u zračnom prijevozu. Međutim, iako činjenica da je zrakoplovni putnik sam tražio zamjenski let može za potonjeg stvarati neugodnost, takva se neugodnost ipak ne može smatrati „ozbiljnom” u smislu te uredbe ako je taj putnik na krajnje odredište stigao uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska (vidjeti po analogiji presude od 30. travnja 2020., Air Nostrum, C‑191/19, EU:C:2020:339, t. 30. do 33., te od 22. travnja 2021., Austrian Airlines, C‑826/19, EU:C:2021:318, t. 42. i 43.).
24 Slijedom navedenih razloga, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da ne može imati pravo na naknadu štete u smislu tih odredbi zrakoplovni putnik koji je – zbog mogućnosti dužeg kašnjenja u dolasku na krajnje odredište leta na kojem je imao potvrđenu rezervaciju ili čak dovoljno čvrstih indicija o takvom kašnjenju – sam rezervirao zamjenski let te je stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska prvog leta.
Drugo pitanje
25 Imajući u vidu odgovor na prvo pitanje, nema potrebe odgovarati na drugo pitanje. Naime, ako je kašnjenje leta u dolasku na krajnje odredište manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska, putnici na tom letu ne mogu imati pravo na naknadu štete predviđenu u članku 7. stavku 1. Uredbe br. 261/2004. Dakle, u tom je slučaju bez utjecaja pitanje jesu li se ti putnici pravodobno prijavili za let, kako to zahtijeva članak 3. stavak 2. točka (a) te uredbe.
Troškovi
26 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Članak 5. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91
treba tumačiti na način da:
ne može imati pravo na naknadu štete u smislu tih odredbi zrakoplovni putnik koji je – zbog mogućnosti dužeg kašnjenja u dolasku na krajnje odredište leta na kojem je imao potvrđenu rezervaciju ili čak dovoljno čvrstih indicija o takvom kašnjenju – sam rezervirao zamjenski let te je stigao na krajnje odredište uz kašnjenje od manje od tri sata u odnosu na prvotno planirano vrijeme dolaska prvog leta.
Potpisi