PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
30. siječnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u svrhe sprečavanja kaznenih djela – Direktiva (EU) 2016/680 – Članak 4. stavak 1. točke (c) i (e) – Smanjenje količine podataka – Ograničenje pohrane – Članak 5. – Odgovarajući rokovi za brisanje osobnih podataka ili za periodično preispitivanje potrebe za pohranom – Članak 10. – Obrada biometrijskih i genetskih podataka – Pojam ‚[strogo] nužno’ – Članak 16. stavci 2. i 3. – Pravo na brisanje – Ograničenje obrade – Članak 52. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pojedinac koji je osuđen pravomoćnom presudom, nakon čega je rehabilitiran – Rok za pohranu podataka do smrti osobe – Nepostojanje prava na brisanje ili ograničenje obrade – Proporcionalnost”
U predmetu C‑118/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Varhoven administrativen sad (Vrhovni upravni sud, Bugarska), odlukom od 10. siječnja 2022., koju je Sud zaprimio 17. veljače 2022., u postupku
NG
protiv
Direktor na Glavna direkcija „Nacionalna policija” pri Ministerstvo na vatrešnite raboti – Sofija,
uz sudjelovanje:
Varhovna administrativna prokuratura,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, L. Bay Larsen, potpredsjednik, A. Arabadjiev, A. Prechal, K. Jürimäe, N. Piçarra i O. Spineanu‑Matei, predsjednici vijeća, M. Ilešič, J.-C. Bonichot, L. S. Rossi, I. Jarukaitis, A. Kumin, N. Jääskinen, N. Wahl i D. Gratsias (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,
tajnik: R. Stefanova‑Kamisheva, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 7. veljače 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za osobu NG, P. Kuyumdzhiev, advokat,
– za bugarsku vladu, M. Georgieva, T. Mitova i E. Petranova, u svojstvu agenata,
– za češku vladu, O. Serdula, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
– za Irsku, M. Browne, A. Joyce i M. Tierney, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Fennellyja, BL,
– za španjolsku vladu, A. Ballesteros Panizo i J. Rodríguez de la Rúa Puig, u svojstvu agenata,
– za nizozemsku vladu, A. Hanje, u svojstvu agenta,
– za poljsku vladu, B. Majczyna, D. Łukowiak i J. Sawicka, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, C. Georgieva, H. Kranenborg i F. Wilman, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 15. lipnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.), u vezi s člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i stavkom 3. te direktive.
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe NG i Direktora na Glavna direkcija „Nacionalna policija” pri Ministerstvo na vatrešnite raboti – Sofija (direktor Glavne uprave „Nacionalna policija” pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Bugarska) (u daljnjem tekstu: DGPN) u vezi s njegovim odbijanjem zahtjeva osobe NG da ju se izbriše iz nacionalne evidencije u koju bugarska policijska tijela upisuju osobe okrivljene za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti (u daljnjem tekstu: policijska evidencija), a koji se temeljio na pravu na rehabilitaciju te osobe koje je ona stekla nakon što je bila pravomoćno kazneno osuđena.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 11., 14., 26., 27., 37., 47. i 104. Direktive 2016/680 glase:
„(11) Stoga je primjereno da se [područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje] urede posebnom direktivom kojom bi se utvrdila posebna pravila o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje, poštujući posebnu prirodu tih aktivnosti. […]
[…]
(14) Budući da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati na obradu osobnih podataka u okviru djelatnosti koja nije obuhvaćena područjem primjene prava Unije, djelatnosti u vezi s nacionalnom sigurnosti, […] ne bi se smjele smatrati djelatnostima koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.
[…]
(26) […] [T]rebalo [bi] osigurati da se ne prikupljaju suvišni osobni podaci i da se ne pohranjuju dulje nego što je nužno za potrebe za koje se obrađuju. Osobni podaci smjeli bi se obrađivati samo ako se svrha obrade opravdano ne može postići drugim sredstvima. Radi osiguravanja da se podaci ne drže dulje no što je potrebno, voditelj obrade trebao bi odrediti vremenske rokove za brisanje ili periodično preispitivanje. […]
(27) Radi sprečavanja, istrage i progona kaznenih djela nužno je da nadležna tijela obrađuju osobne podatke prikupljene u kontekstu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona posebnih kaznenih djela izvan tog konteksta kako bi stekla uvid u kriminalne aktivnosti te kako bi mogla povezati različita otkrivena kaznena djela.
[…]
(37) Osobni podaci koji su po svojoj naravi posebno osjetljive prirode u pogledu temeljnih prava i sloboda zaslužuju posebnu zaštitu jer bi u okviru njihove obrade moglo doći do značajnih rizika za temeljna prava i slobode. […]
[…]
(47) […] Pojedinac bi trebao imati i pravo na ograničavanje obrade […] ako se osobni podaci moraju zadržati kao dokaz. Obradu osobnih podataka posebno bi, umjesto da ih se briše, trebalo ograničiti ako u određenom slučaju postoje opravdani razlozi za pretpostavku da bi brisanje moglo utjecati na legitimne interese ispitanika. U takvom slučaju ograničeni podaci trebali bi se obrađivati samo u svrhu zbog koje nisu bili izbrisani. […]
[…]
(104) Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i uvažavaju načela priznata [Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, u daljnjem tekstu: Povelja], kako je utvrđeno u UFEU‑u, a posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na učinkoviti pravni lijek i na pošteno suđenje. Ograničenja tih prava u skladu su s člankom 52. stavkom 1. Povelje jer su potrebna za ostvarivanje ciljeva od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebe za zaštitom prava i sloboda drugih.”
4 Člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet i ciljevi”, u stavku 1. određuje se:
„Ovom se Direktivom utvrđuju pravila povezana sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje.”
5 Člankom 2. navedene direktive, naslovljenim „Područje primjene”, u stavcima 1. i 3. propisuje se:
„1. Ova se Direktiva primjenjuje na obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe utvrđene u članku 1. stavku 1.
[…]
3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na obradu osobnih podataka:
(a) tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena područjem primjene prava Unije;
[…]”
6 U skladu s člankom 3. iste direktive, naslovljenim „Definicije”:
„Za potrebe ove Direktive:
[…]
2. ,obrada’ znači svaki postupak ili skup postupaka […] koji se obavljaju na osobnim podacima ili skupovima osobnih podataka, […] kao što [je] […] pohrana […];
[…]”
7 Člankom 4. Direktive 2016/680, naslovljenim „Načela obrade osobnih podataka”, u stavku 1. određuje se:
„Države članice osiguravaju da su osobni podaci:
[…]
(c) primjereni i relevantni te da nisu pretjerani u odnosu na svrhe u koje se obrađuju;
[…]
(e) čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanikâ samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju;
[…]”
8 Članak 5. navedene direktive, naslovljen „Rokovi za pohranu i preispitivanje”, glasi kako slijedi:
„Države članice osiguravaju da se za brisanje osobnih podataka ili za periodično preispitivanje potrebe za pohranom osobnih podataka predvide odgovarajući rokovi. Postupovnim mjerama osigurava se poštovanje tih rokova.”
9 Člankom 10. navedene direktive, naslovljenim „Obrada posebnih kategorija osobnih podataka”, propisuje se:
„Obrada […] genetskih [i] biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca […] dopuštena je samo ako je to [strogo] nužno, pridržavajući se odgovarajućih zaštitnih mjera u pogledu prava i sloboda ispitanika […]”
10 Članak 13. iste direktive, naslovljen „Informacije koje se stavljaju na raspolaganje ili daju ispitaniku”, u stavku 2. određuje da, osim informacija iz stavka 1., države članice zakonom osiguravaju da u određenim slučajevima, kako bi se ispitaniku omogućilo ostvarivanje njegovih prava, voditelj ispitaniku daje dodatne informacije osim onih navedenih u stavku 2. Među tim dodatnim informacijama nalazi se, među ostalim, u točki (b) navedenog stavka 2., razdoblje u kojem će se osobni podaci pohranjivati ili, ako to nije moguće, kriteriji korišteni za utvrđivanje tog razdoblja. Osim toga, u članku 13. stavku 3. Direktive 2016/680 navode se razlozi zbog kojih države članice mogu donijeti zakonodavne mjere za odgađanje, ograničavanje ili uskraćivanje pružanja informacija ispitaniku na temelju stavka 2. tog članka.
11 Članak 14. Direktive 2016/680, naslovljen „Pravo ispitanika na pristup”, predviđa:
„Pridržavajući se članka 15. države članice ispitaniku osiguravaju pravo da od voditelja obrade ishodi potvrdu o tome obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te, ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup takvim osobnim podacima i sljedećim informacijama:
[…]
(d) ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će se osobni podaci pohranjivati ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja;
[…]”
12 Člankom 16. te direktive, naslovljenim „Pravo na ispravak ili brisanje osobnih podataka i ograničenje obrade”, stavcima 2. i 3. propisuje se:
„2. Države članice od voditelja obrade zahtijevaju da izbriše osobne podatke bez nepotrebnog odgađanja i predviđaju pravo ispitanika da od voditelja obrade ishodi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja ako se obradom krše odredbe donesene na temelju članaka 4., 8. ili 10., ili ako se osobni podaci moraju brisati radi poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade.
3. Voditelj obrade dužan je ograničiti obradu ako:
(a) ispitanik osporava točnost osobnih podataka, a njihovu točnost ili netočnost nije moguće utvrditi; ili
(b) osobni podaci moraju biti sačuvani kao dokaz.
[…]”
13 Na temelju članka 20. navedene direktive, naslovljenog „Tehnička i integrirana zaštita podataka”, države članice osiguravaju da voditelj obrade provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se ispunili zahtjevi iz te direktive i zaštitila prava ispitanika i kako bi se osobito osiguralo da integriranim načinom budu obrađeni samo osobni podaci koji su nužni za svaku posebnu svrhu obrade.
14 Članak 29. Direktive 2016/680, naslovljen „Sigurnost obrade”, u stavku 1. propisuje:
„Države članice osiguravaju da voditelj obrade i izvršitelj obrade, uzimajući u obzir najnovija dostignuća i troškove provedbe te prirodu, opseg, kontekst i svrhe obrade, kao i rizik različite vjerojatnosti i ozbiljnosti za prava i slobode pojedinaca, provode odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurali odgovarajuću razinu sigurnosti s obzirom na rizik, osobito u pogledu obrade posebnih kategorija osobnih podataka iz članka 10.”
Bugarsko pravo
Kazneni zakonik
15 Člankom 82. stavkom 1. Nakazatelen kodeksa (Kazneni zakonik, DV br. 26 od 2. travnja 1968.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, određuje se:
„Izrečena kazna ne izvršava se ako je proteklo:
1. dvadeset godina, ako je kazna doživotni zatvor bez mogućnosti ublažavanja kazne ili doživotni zatvor;
2. petnaest godina, ako je izrečena kazna kazna zatvora dulja od deset godina;
3. deset godina, ako je izrečena kazna kazna zatvora od tri do deset godina;
4. pet godina, ako je kazna zatvora manja od tri godine, i
5. dvije godine, u svim ostalim slučajevima.”
16 Člankom 85. stavkom 1. tog zakonika propisuje se:
„Rehabilitacija briše osudu i ubuduće ukida učinke koje zakoni pridaju samoj osuđujućoj presudi, osim ako zakonom ili uredbom nije drukčije određeno.”
17 Članak 88.a navedenog zakonika glasi kako slijedi:
„Ako je istekao rok jednak onomu iz članka 82. stavka 1. nakon što je izdržana kazna zatvora, a osuđena osoba nije počinila novo kazneno djelo s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje se izriče kazna zatvora, osuđujuća presuda i njezine posljedice brišu se bez obzira na bilo koju odredbu iz nekog drugog zakona ili druge uredbe.”
Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova
18 U članku 26. Zakona za Ministerstvo na vatrešnite raboti (Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova, DV br. 53 od 27. lipnja 2014.), u verziji primjenjivoj u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova), propisuje se:
„(1) Kada obrađuju osobne podatke u vezi s aktivnostima zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv kriminaliteta, očuvanja javnog poretka i vođenja kaznenih postupaka, tijela Ministarstva unutarnjih poslova:
[…]
3. mogu obrađivati sve potrebne kategorije osobnih podataka;
[…]
(2) Ministar unutarnjih poslova određuje razdoblja pohrane podataka navedenih u stavku 1. i rokove za periodično preispitivanje potrebe za njihovom pohranom. Ti se podaci brišu i na temelju sudskog akta ili odluke Komisije za zaštitu osobnih podataka.”
19 U skladu s člankom 27. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova:
„Podaci dobiveni upisom osoba u policijsku evidenciju na temelju članka 68. koriste se isključivo u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv kriminaliteta i očuvanja javnog poretka.”
20 Članak 68. tog zakona glasi:
„(1) Policijska tijela upisuju u policijsku evidenciju osobe okrivljene za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti. Istražna tijela dužna su poduzeti potrebne mjere kako bi policijska tijela izvršila upis u evidenciju.
(2) Upis u policijsku evidenciju vrsta je obrade osobnih podataka osoba navedenih u stavku 1., koja se provodi pod uvjetima iz ovog zakona.
(3) Policijska tijela radi upisa u policijsku evidenciju:
1. prikupljaju [osobne podatke] iz članka 18. Zakona o bugarskim osobnim ispravama;
2. uzimaju otiske prstiju osoba i fotografiraju ih;
3. uzimaju uzorke u svrhu izrade DNK profila osoba.
[…]
(6) Upis u policijsku evidenciju briše se na temelju pisane odluke voditelja obrade osobnih podataka ili službenika koje je on ovlastio, po službenoj dužnosti ili na obrazloženi pisani zahtjev osobe upisane u evidenciju, u sljedećim slučajevima:
1. upis je izvršen protivno zakonu;
2. kazneni je postupak obustavljen, osim u slučajevima iz članka 24. stavka 3. [Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku)];
3. kazneni je postupak završen oslobađanjem od optužbe;
4. nije utvrđena kaznena odgovornost osobe te joj je izrečena upravna sankcija;
5. osoba je preminula, a u tom slučaju zahtjev mogu podnijeti njezini nasljednici.
[…]”
Glavni postupak i prethodno pitanje
21 Osoba NG je u okviru istražnog postupka upisana u policijsku evidenciju u skladu s člankom 68. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova jer je kao svjedok dala lažni iskaz, što je kazneno djelo predviđeno člankom 290. stavkom 1. Kaznenog zakonika. Nakon završetka tog istražnog postupka protiv osobe NG podignuta je optužnica te je presudom od 28. lipnja 2016., koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom od 2. prosinca 2016., proglašena krivom za to kazneno djelo i osuđena na uvjetnu kaznu zatvora od jedne godine. Nakon što je izdržala tu kaznu osoba NG je primjenom članka 82. stavka 1., u vezi s člankom 88.a Kaznenog zakonika, stekla pravo na rehabilitaciju koja je nastupila 14. ožujka 2020.
22 Osoba NG je 15. srpnja 2020. na temelju te rehabilitacije podnijela zahtjev za brisanje upisa iz policijske evidencije nadležnoj teritorijalnoj upravi Ministarstva unutarnjih poslova.
23 DGPN je odlukom od 2. rujna 2020. odbio taj zahtjev uz obrazloženje da pravomoćna osuđujuća presuda, uključujući u slučaju u kojem je nastupila rehabilitacija, nije jedan od taksativno navedenih razloga za brisanje upisa iz policijske evidencije iz članka 68. stavka 6. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova.
24 Odlukom od 2. veljače 2021. Administrativen sad Sofija grad (Upravni sud u Sofiji, Bugarska) odbio je tužbu koju je osoba NG podnijela protiv te odluke DGPN‑a zbog, u biti, razloga sličnih onima koje je naveo potonji.
25 Osoba NG podnijela je žalbu protiv te presude Varhoven administrativen sadu (Vrhovni upravni sud, Bugarska), sudu koji je uputio zahtjev. Glavni žalbeni razlog temelji se na povredi načela koje proizlazi iz članaka 5., 13. i 14. Direktive 2016/680, prema kojem se osobni podaci ne mogu obrađivati na temelju njihove pohrane na neograničeno razdoblje. Međutim, prema mišljenju osobe NG, to je de facto slučaj kada, zbog nepostojanja razloga za brisanje upisa iz policijske evidencije koji se primjenjuje u slučaju nastupanja rehabilitacije, osoba o kojoj je riječ nikada ne može ishoditi brisanje osobnih podataka prikupljenih u vezi s kaznenim djelom za koje je pravomoćno osuđena nakon što je izdržala svoju kaznu i stekla pravo na rehabilitaciju.
26 U tom pogledu, kao prvo, sud koji je uputio zahtjev ističe da je upis u policijsku evidenciju obrada osobnih podataka koja se provodi u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. Direktive 2016/680 i da je stoga obuhvaćen područjem primjene te direktive.
27 Kao drugo, navodi da rehabilitacija nije jedan od razloga za brisanje upisa iz policijske evidencije koji su taksativno navedeni u članku 68. stavku 6. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova i da se nijedan od tih razloga ne može primijeniti u tom slučaju, tako da osoba o kojoj je riječ, koja se nalazi u takvoj situaciji, ne može ishoditi brisanje svojeg upisa u tu evidenciju.
28 Kao treće, sud koji je uputio zahtjev ističe da se uvodna izjava 26. Direktive 2016/680 odnosi na zaštitne mjere za osiguravanje toga da prikupljeni podaci nisu suvišni niti pohranjeni dulje nego što je to nužno u svrhe zbog kojih se obrađuju te navodi da voditelj obrade mora odrediti rokove za njihovo brisanje ili periodično preispitivanje. Usto, on iz uvodne izjave 34. te direktive zaključuje da bi obrada u svrhe navedene u njezinu članku 1. stavku 1. trebala uključivati postupke ograničavanja obrade, brisanja ili uništavanja tih podataka. Prema njegovu mišljenju, ta se načela odražavaju u članku 5. i članku 13. stavcima 2. i 3. navedene direktive.
29 U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome protivi li se ciljevima navedenima u prethodnoj točki nacionalno zakonodavstvo koje nadležnim tijelima daje „gotovo neograničeno pravo” na obradu podataka u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. Direktive 2016/680, a za ispitanika dovodi do gubitka njegova prava na ograničenje obrade ili brisanje njegovih podataka.
30 U tim je okolnostima Varhoven administrativen sad (Vrhovni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Protive li se članku 5. [Direktive 2016/680], u vezi s člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i [stavkom 3.] navedene direktive, nacionalne zakonodavne mjere koje dovode do gotovo neograničenog prava na obradu osobnih podataka koju provode nadležna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i/ili do ukidanja prava ispitanika na ograničavanje obrade, brisanje ili uništavanje njegovih podataka?”
O prethodnom pitanju
31 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je to potrebno, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Usto, Sud može uzeti u obzir pravila prava Unije na koja se nacionalni sud nije pozvao u svojem pitanju (presuda od 15. srpnja 2021., Ministrstvo za obrambo, C‑742/19, EU:C:2021:597, t. 31. i navedena sudska praksa).
32 U ovom slučaju pitanje suda koji je uputio zahtjev proizlazi iz činjenice da se, kao što to proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku i navoda koje je bugarska vlada iznijela na raspravi pred Sudom, nijedan od razloga koji opravdavaju brisanje osobnih podataka iz policijske evidencije, a koji su taksativno navedeni u Zakonu o Ministarstvu unutarnjih poslova, ne primjenjuje na situaciju o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je osoba pravomoćno osuđena, i to čak i nakon što je nastupila njezina rehabilitacija, tako da su ti podaci pohranjeni u toj evidenciji i tijela koja imaju pristup tim podacima mogu ih obrađivati bez ikakvog vremenskog ograničenja, osim u slučaju smrti navedene osobe.
33 U tom pogledu, najprije treba istaknuti da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, osobito iz razmatranja sažetih u točki 27. ove presude, i iz samog teksta prethodnog pitanja proizlazi da se sud koji je uputio zahtjev pita konkretno o usklađenosti nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku s načelom proporcionalnosti. Međutim, kao što se to ističe u uvodnoj izjavi 104. Direktive 2016/680, ograničenja iz te direktive koja se odnose na pravo na zaštitu osobnih podataka, predviđeno člankom 8. Povelje, kao i na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na učinkoviti pravni lijek i na pošteno suđenje, zaštićena člancima 7. i 47. te povelje, treba tumačiti u skladu sa zahtjevima iz njezina članka 52. stavka 1., koji uključuju poštovanje tog načela.
34 Nadalje, sud koji je uputio zahtjev u tekstu svojeg pitanja pravilno upućuje na članak 5. navedene direktive, koji se odnosi na odgovarajuće rokove za brisanje osobnih podataka ili periodično preispitivanje potrebe za pohranom tih podataka. Budući da je navedeni članak 5. usko povezan i s člankom 4. stavkom 1. točkama (c) i (e) te direktive i s njezinim člankom 16. stavcima 2. i 3., prethodno pitanje valja razumjeti tako da se odnosi i na te dvije odredbe.
35 Isto tako, budući da se nacionalnim zakonodavstvom o kojem je riječ u glavnom postupku predviđa pohrana, među ostalim, biometrijskih i genetskih podataka koji ulaze u posebne kategorije osobnih podataka čija je obrada posebno uređena člankom 10. Direktive 2016/680, valja smatrati da se postavljeno pitanje odnosi i na tumačenje te odredbe.
36 Naposljetku, relevantnost tumačenja članka 13. Direktive 2016/680 jasno proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku samo u pogledu njegova stavka 2. točke (b). Doduše, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, njegov stavak 3. odražava i načela navedena, među ostalim, u uvodnoj izjavi 26. te direktive. Međutim, iz spisa podnesenog Sudu ne proizlazi da je u glavnom postupku također riječ o zakonodavnoj mjeri kojom se nastoji odgoditi ili ograničiti pružanje informacija osobi o kojoj je riječ u smislu tog stavka 3.
37 S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavak 1. točke (c) i (e) Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člancima 5. i 10., člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i člankom 16. stavcima 2. i 3. te s obzirom na članke 7. i 8. Povelje, tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo koje propisuje da policijska tijela pohranjuju osobne podatke u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, među ostalim, biometrijske i genetske podatke, a koji se odnose na osobe koje su pravomoćno osuđene za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, i to do smrti predmetne osobe, uključujući u slučaju njezine rehabilitacije, a da joj pritom nije priznato pravo na brisanje navedenih podataka ili, ako je primjenjivo, ograničenje njihove obrade.
38 Uvodno valja istaknuti da se postavljeno pitanje odnosi na obradu osobnih podataka koja odgovara svrhama koje su, u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 2016/680, obuhvaćene područjem primjene te direktive. Međutim, iz članka 27. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova, koji se navodi u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, proizlazi da se podaci pohranjeni u policijskoj evidenciji mogu također obrađivati u okviru zaštite nacionalne sigurnosti na koju se ta direktiva, u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 3. točkom (a), u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14., ne primjenjuje. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da se uvjeri da se pohranom podataka tužitelja u glavnom postupku ne mogu ostvariti ciljevi koji su obuhvaćeni zaštitom nacionalne sigurnosti, s obzirom na to da se taj članak 2. stavak 3. točka (a) odnosi na iznimku od primjene prava Unije koju treba usko tumačiti (vidjeti po analogiji presudu od 22. lipnja 2021. Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
39 Kao prvo, valja podsjetiti na to da temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka, zajamčena člancima 7. i 8. Povelje, nisu apsolutna prava, nego ih treba sagledavati u kontekstu njihove funkcije u društvu i dovesti u ravnotežu s drugim temeljnim pravima. Svako ograničenje pri ostvarivanju tih temeljnih prava mora se, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, predvidjeti zakonom te mora poštovati bit tih temeljnih prava i načelo proporcionalnosti. Na temelju potonjeg načela ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Ograničenja moraju biti u granicama onog što je strogo nužno, a propis koji sadržava ograničenja o kojima je riječ mora predvidjeti jasna i precizna pravila kojima se uređuju doseg i primjena tih ograničenja (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 105. i navedenu sudsku praksu).
40 Kao što se to ističe u uvodnoj izjavi 26. Direktive 2016/680, ti zahtjevi nisu ispunjeni kada se cilj od općeg interesa može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanikâ (vidjeti po analogiji presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 110. i navedenu sudsku praksu).
41 Kao drugo, najprije, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) navedene direktive, države članice moraju osigurati da su osobni podaci primjereni i relevantni te da nisu pretjerani u odnosu na svrhe u koje se obrađuju. Ta odredba tako od država članica zahtijeva da poštuju načelo „smanjenja količine podataka” koje je izraz načela proporcionalnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 98. i navedenu sudsku praksu).
42 Iz toga slijedi da kada se, osobito, prikupljaju osobni podaci u okviru kaznenog postupka i kada ih policijska tijela pohranjuju, u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. te direktive, kao i prilikom svake obrade koja je obuhvaćena njezinim područjem primjene, moraju se poštovati ti zahtjevi. Nadalje, takva pohrana podataka predstavlja zadiranje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, neovisno o činjenici jesu li te informacije osjetljive prirode, jesu li zainteresirane osobe zbog tog zadiranja pretrpjele eventualne neugodnosti ili pak hoće li se pohranjeni podaci potom upotrebljavati (vidjeti po analogiji presudu od 5. travnja 2022., Commissioner of An Garda Síochána i dr., C‑140/20, EU:C:2022:258, t. 44. i navedenu sudsku praksu).
43 Usto, konkretnije, kad je riječ o proporcionalnosti trajanja pohrane navedenih podataka, države članice moraju, na temelju članka 4. stavka 1. točke (e) Direktive 2016/680, predvidjeti da će se ti podaci pohranjivati u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanikâ samo onoliko dugo koliko je to potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju.
44 U tom okviru, članak 5. te direktive nalaže državama članicama da predvide odgovarajuće rokove za brisanje osobnih podataka ili za periodično preispitivanje potrebe za pohranom tih podataka kao i postupovna pravila kojima se osigurava poštovanje tih rokova.
45 Kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 26. Direktive 2016/680, cilj je te odredbe osigurati da se osobni podaci, u skladu sa zahtjevima članka 4. stavka 1. točke (e) te direktive, ne pohranjuju dulje no što je potrebno. Točno je da se njome državama članicama prepušta utvrđivanje odgovarajućih rokova za razdoblje pohrane i odlučivanje o tome odnose li se ti rokovi na brisanje navedenih podataka ili na periodično preispitivanje potrebe za njihovom pohranom, pod uvjetom da je poštovanje tih rokova zajamčeno odgovarajućim postupovnim pravilima. Međutim, time što ti rokovi moraju biti „odgovarajući” u svakom slučaju zahtijeva se da, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (c) i (e) navedene direktive, u vezi s člankom 52. stavkom 1. Povelje, navedeni rokovi po potrebi omogućuju brisanje predmetnih podataka u slučaju da njihovo pohranjivanje više nije nužno s obzirom na svrhe kojima se opravdava obrada.
46 Konkretno, člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i člankom 14. točkom (d) Direktive 2016/680, kako bi se ispitanicima omogućilo da provjere tu „odgovarajuću” prirodu i po potrebi zatraže takvo brisanje, predviđa se da se te osobe načelno mogu obavijestiti, ako je to moguće, o predviđenom razdoblju u kojem će se osobni podaci koji se na njih odnose pohranjivati ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja.
47 Nadalje, članak 10. Direktive 2016/680 posebna je odredba kojom se uređuje obrada posebnih kategorija osobnih podataka, osobito biometrijskih i genetskih podataka. Tom se odredbom nastoji osigurati pojačana zaštita ispitanika s obzirom na to da, zbog posebne osjetljivosti podataka o kojima je riječ te zbog konteksta u kojem se oni obrađuju, ti podaci mogu dovesti do, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 37. navedene direktive, znatnih rizika za temeljna prava i slobode, kao što su pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, zajamčena člancima 7. i 8. Povelje (presuda od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 116. i navedena sudska praksa).
48 Konkretnije, u skladu s člankom 10. zahtijeva se da obrada osjetljivih podataka bude dopuštena „samo ako je to [strogo] nužno” što je stroži uvjet zakonitosti obrade takvih podataka te podrazumijeva, osobito, izrazito strogu kontrolu poštovanja načela „smanjenja količine podataka” iz članka 4. stavka 1. točke (c) Direktive 2016/680, koje svoju konkretnu primjenu na navedene osjetljive podatke ostvaruje pomoću tog zahtjeva (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t.117., 122. i 125.).
49 Naposljetku, člankom 16. stavkom 2. Direktive 2016/680 utvrđuje se pravo na brisanje osobnih podataka ako se obradom krše odredbe donesene na temelju članka 4., 8. ili 10. te direktive ili ako se ti podaci moraju izbrisati radi poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade.
50 Iz tog članka 16. stavka 2. proizlazi da se to pravo na brisanje može ostvariti, osobito, kada pohrana osobnih podataka nije nužna ili više nije nužna s obzirom na svrhe njihove obrade, ako se obradom krše odredbe nacionalnog prava kojima se provodi članak 4. stavak 1. točke (c) i (e) navedene direktive kao i, ako je primjenjivo, njezin članak 10., ili kada je to brisanje potrebno kako bi se poštovao rok koji je u tu svrhu određen nacionalnim pravom na temelju članka 5. iste direktive.
51 Međutim, u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2016/680, nacionalnim pravom mora se predvidjeti da voditelj obrade ograničava obradu tih podataka umjesto da ih briše ako, u skladu s točkom (a) te odredbe, ispitanik osporava točnost osobnih podataka, a njihovu točnost ili netočnost nije moguće utvrditi ili u skladu s točkom (b), osobni podaci moraju biti sačuvani kao dokaz.
52 Iz prethodno navedenog proizlazi da odredbe Direktive 2016/680 razmotrene u točkama 41. do 51. ove presude utvrđuju opći okvir kojim se osigurava, među ostalim, da se pohrana osobnih podataka i, konkretnije, trajanje te pohrane, ograniče na ono što je nužno s obzirom na svrhe zbog kojih se ti podaci pohranjuju, pri čemu se državama članicama prepušta da u skladu s tim okvirom utvrde konkretne situacije u kojima zaštita temeljnih prava ispitanika zahtijeva brisanje tih podataka i trenutak u kojem se to brisanje mora provesti. S druge strane, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 28. svojeg mišljenja, tim se odredbama ne zahtijeva da države članice odrede apsolutna vremenska ograničenja za pohranu osobnih podataka nakon čijeg bi ih proteka trebalo automatski izbrisati.
53 U ovom slučaju iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da se osobni podaci koji se nalaze u policijskoj evidenciji na temelju članka 68. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova pohranjuju samo u svrhu operativnih aktivnosti istrage i, konkretnije, radi usporedbe s podacima prikupljenima tijekom istraga drugih kaznenih djela.
54 U tom pogledu, kao prvo, valja naglasiti da se pohrana u policijskoj evidenciji podataka o osobama protiv kojih je donesena pravomoćna osuđujuća kaznena presuda može pokazati nužnom u svrhe navedene u prethodnoj točki, čak i nakon što je ta osuđujuća presuda izbrisana iz kaznene evidencije te su, slijedom toga, učinci koje nacionalno zakonodavstvo pridaje toj osuđujućoj presudi ukinuti. Naime, te osobe mogle bi biti uključene u kaznena djela različita od onih za koja su osuđene ili, naprotiv, može ih se osloboditi usporedbom podataka koje su ta tijela pohranila s onima prikupljenima tijekom postupaka koji se odnose na ta druga kaznena djela.
55 Stoga, takvim prikupljanjem može se pridonijeti cilju od općeg interesa navedenom u uvodnoj izjavi 27. Direktive 2016/680, prema kojoj je radi sprečavanja, istrage i progona kaznenih djela nužno da nadležna tijela obrađuju osobne podatke prikupljene u kontekstu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona posebnih kaznenih djela izvan tog konteksta kako bi stekla uvid u kriminalne aktivnosti te kako bi mogla povezati različita otkrivena kaznena djela (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 98.).
56 Kao drugo, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da su u policijskoj evidenciji pohranjeni podaci koji se odnose na osobu o kojoj je riječ, a koji su obuhvaćeni bugarskim zakonodavstvom u području osobnih isprava, digitalni otisci prstiju, njezina fotografija kao i uzorak u svrhu izrade DNK profila, kojima se dodaju, kao što je to bugarska vlada potvrdila na raspravi, podaci koji se odnose na kaznena djela koja je počinila osoba o kojoj je riječ i njezine osude na toj osnovi. Doista, te različite kategorije podataka mogu se pokazati nužnima kako bi se provjerilo je li osoba o kojoj je riječ uključena u kaznena djela različita od onih za koja je pravomoćno osuđena. Slijedom toga, oni se u načelu mogu smatrati prikladnima i relevantnima s obzirom na svrhe radi kojih se obrađuju, u smislu članka 4. stavka 1. točke (c) Direktive 2016/680.
57 Kao treće, proporcionalnost takvog pohranjivanja s obzirom na njegove svrhe treba ocijeniti uzimajući u obzir također odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere predviđene nacionalnim pravom kojima se nastoji osigurati povjerljivost i sigurnost pohranjenih podataka u pogledu obrada koje su protivne zahtjevima Direktive 2016/680, u skladu s člancima 20. i 29. te direktive te osobito mjere iz njezina članka 20. stavka 2., kojima se jamči da se obrađuju samo osobni podaci koji su nužni s obzirom na svaku posebnu svrhu obrade.
58 Kao četvrto, kad je riječ o trajanju pohrane osobnih podataka o kojima je riječ u glavnom postupku, u ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se samo u slučaju pravomoćne osuđujuće presude protiv osobe o kojoj je riječ za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti navedeni podaci pohranjuju do smrti te osobe, s obzirom na to da nacionalno zakonodavstvo predviđa brisanje upisa okrivljenika za takvo kazneno djelo u drugim slučajevima.
59 Međutim, u tom pogledu, treba utvrditi da je pojam „kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti” osobito općenit i može se primijeniti na velik broj kaznenih djela, neovisno o njihovoj prirodi i težini (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 129.).
60 Međutim, kao što je to također u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 73. i 74. svojeg mišljenja, ne može se na sve osobe pravomoćno osuđene za kazneno djelo obuhvaćeno tim pojmom primijeniti isti stupanj rizika od moguće uključenosti u druga kaznena djela, a koji opravdava ujednačeno trajanje zadržavanja podataka koji se na njih odnose. Tako u određenim slučajevima, s obzirom na čimbenike kao što su priroda i težina počinjenog kaznenog djela ili nepostojanje recidivizma, opasnost koju predstavlja osuđena osoba neće nužno opravdati pohranu podataka koji se na nju odnose do njezine smrti u nacionalnoj policijskoj evidenciji predviđenoj u tu svrhu. U takvim slučajevima više neće postojati nužna veza između pohranjenih podataka i cilja koji se želi postići (vidjeti po analogiji Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od 26. srpnja 2017., EU:C:2017:592, t. 205.). Stoga njihovo pohranjivanje neće biti u skladu s načelom smanjenja količine podataka iz članka 4. stavka 1. točke (c) Direktive 2016/680 i prekoračit će potrebno trajanje pohrane s obzirom na svrhe zbog kojih se obrađuju, protivno članku 4. stavku 1. točki (e) te direktive.
61 U tom pogledu valja pojasniti da je točno da, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 70. svojeg mišljenja, rehabilitacija takve osobe koja dovodi do brisanja njezine osuđujuće presude iz kaznene evidencije, poput one do koje je došlo u glavnom postupku, ne može sama po sebi dovesti do lišenja potrebe za pohranom podataka te osobe u policijskoj evidenciji s obzirom na to da potonja ispunjava svrhe različite od evidencije podataka o prethodnoj kaznenoj osuđivanosti u navedenoj kaznenoj evidenciji. Međutim, kao u ovom slučaju, kada je na temelju primjenjivih odredbi nacionalnog kaznenog prava takva rehabilitacija uvjetovana nepočinjenjem novog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti tijekom određenog razdoblja nakon izdržanja kazne, ona može predstavljati indiciju manjeg stupnja rizika koji predstavlja osoba o kojoj je riječ s obzirom na ciljeve borbe protiv kriminaliteta ili održavanja javnog poretka i stoga element koji može skratiti potrebno trajanje takvog pohranjivanja.
62 Kao peto, načelo proporcionalnosti iz članka 52. stavka 1. Povelje podrazumijeva, među ostalim, odvagivanje važnosti cilja koji se nastoji postići i ozbiljnosti ograničenja ostvarivanja temeljnih prava o kojima je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 66.).
63 U ovom slučaju, kao što je to navedeno u točki 35. ove presude, pohrana osobnih podataka u policijskoj evidenciji o kojoj je riječ uključuje biometrijske i genetske podatke. Stoga valja naglasiti da s obzirom na znatne rizike koje predstavlja obrada osjetljivih podataka za prava i slobode ispitanikâ, osobito u kontekstu zadaća nadležnih tijela u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. Direktive 2016/680, posebnu važnost cilja koji se nastoji postići treba ocijeniti s obzirom na skup relevantnih elemenata. Ti su elementi ocjene, osobito, činjenica da obrada služi konkretnom cilju u vezi sa sprečavanjem kaznenih djela ili prijetnji javnoj sigurnosti koje predstavljaju određeni stupanj težine te u vezi s kažnjavanjem takvih kaznenih djela ili zaštitom od takvih prijetnji kao i posebne okolnosti u kojima se ta obrada provodi (presuda od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Policijska evidencija biometrijskih i genetskih podataka), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 127.).
64 U tom je kontekstu Sud smatrao da je nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesena optužnica za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti u načelu protivno zahtjevu stroge nužnosti iz članka 10. Direktive 2016/680 koji je naveden u točki 48. ove presude. Naime, takvo zakonodavstvo može dovesti do toga da se neselektivno i općenito prikupljaju biometrijski i genetski podaci većine osoba protiv kojih je podnesena optužnica (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t.128. i 129.).
65 Europski sud za ljudska prava presudio je da općenitost i neselektivnost u ovlasti pohranjivanja otisaka prstiju, bioloških uzoraka i profila DNK‑a osoba osumnjičenih da su počinile kaznena djela, ali koje nisu osuđene, kako je predviđeno predmetnim nacionalnim propisom o kojem je riječ u postupku koji se vodi pred tim sudom, ne odražava pravednu ravnotežu između suprotstavljenih javnih i privatnih interesa o kojima je riječ i da se stoga sporno čuvanje smatra neproporcionalnom povredom prava tužiteljâ na poštovanje njihova privatnog života te se ne može smatrati nužnim u demokratskom društvu, zbog čega takva povreda predstavlja povredu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (presuda ESLJP‑a od 4. prosinca 2008., S i Marper protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2008:1204JUD003056204, t. 125. i 126.).
66 Točno je da čuvanje biometrijskih i genetskih podataka osoba koje su već pravomoćno osuđene u kaznenom postupku, uključujući do smrti tih osoba, može biti strogo nužno u smislu članka 10. Direktive 2016/680, osobito kako bi se omogućilo da se provjeri njihova moguća uključenost u druga kaznena djela i tako kazneno progoni i osudi počinitelje tih kaznenih djela. Naime, valja uzeti u obzir važnost koju ta vrsta podataka ima za kaznene istrage, uključujući mnogo godina nakon počinjenja djela, osobito kada su navedena djela teška kaznena djela (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 13. veljače 2020., Gaughran protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2020:0213JUD004524515, t. 93.)
67 Međutim, ne može se smatrati da pohrana biometrijskih i genetskih podataka ispunjava zahtjev prema kojem se ona mora dopustiti samo „ako je to [strogo] nužno” u smislu članka 10. Direktive 2016/680, osim ako se u obzir uzmu priroda i težina kaznenog djela na temelju kojeg je donesena pravomoćna osuđujuća kaznena presuda ili druge okolnosti poput posebnog konteksta u kojem je to kazneno djelo počinjeno, njegove eventualne povezanosti s drugim postupcima koji su u tijeku ili prethodne osude predmetne osobe ili njezina osobnog profila. Stoga, u slučaju da nacionalno zakonodavstvo predviđa, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, da se biometrijski i genetski podaci ispitanikâ upisani u policijsku evidenciju čuvaju do smrti tih osoba u slučaju njihove pravomoćne kaznene osude, područje primjene tog pohranjivanja je preširoko s obzirom na svrhe zbog kojih se ti podaci obrađuju, kao što je to utvrđeno u točkama 59. i 60. ove presude.
68 Kao šesto, kad je riječ, s jedne strane, o nalaganju obveze državama članicama da predvide utvrđivanje odgovarajućih rokova, kako je propisano člankom 5. Direktive 2016/680, valja istaknuti da, zbog razloga navedenih u točkama 59., 60. i 67. ove presude i s obzirom na zahtjeve iz članka 4. stavka 1. točaka (c) i (e) i članka 10. te direktive, rok se može smatrati „odgovarajućim” u smislu tog članka 5., osobito kad je riječ o pohrani biometrijskih i genetskih podataka o svakoj osobi koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, samo ako se uzmu u obzir relevantne okolnosti zbog kojih je takvo trajanje čuvanja nužno, poput onih iz točke 67. ove presude.
69 Slijedom toga, čak i ako upućivanje u nacionalnom zakonodavstvu na smrt osobe čiji se podaci obrađuju može predstavljati „rok” za brisanje pohranjenih podataka u smislu navedenog članka 5., takav se rok može smatrati „odgovarajućim” samo u posebnim okolnostima koje takav rok opravdavaju. Međutim, to očito nije slučaj kada se primjenjuje općenito i bez razlike na svaku pravomoćno osuđenu osobu.
70 Točno je da, kao što je to istaknuto u točki 45. ove presude, članak 5. Direktive 2016/680 prepušta državama članicama da odluče treba li odrediti rokove za brisanje navedenih podataka ili za periodično preispitivanje potrebe za pohranom osobnih podataka. Međutim, iz te iste točke također proizlazi da „odgovarajuća” priroda rokova za takvu periodičnu provjeru zahtijeva da se njima omogući, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (c) i (e) te direktive, u vezi s člankom 52. stavkom 1. Povelje, brisanje predmetnih podataka u slučaju da njihovo čuvanje više nije nužno. Međutim, zbog razloga navedenih u prethodnoj točki, takav zahtjev nije ispunjen ako je, kao u ovom predmetu, jedini slučaj u kojem se nacionalnim zakonodavstvom predviđa takvo brisanje u pogledu osobe koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, slučaj njezine smrti.
71 S druge strane, kad je riječ o zaštitnim mjerama iz članka 16. stavaka 2. i 3. te direktive koje se odnose na uvjete u pogledu prava na brisanje i ograničenje obrade, iz točaka 50. i 51. ove presude proizlazi da se tim odredbama također protivi nacionalno zakonodavstvo koje ne dopušta ostvarivanje tih prava osobi pravomoćno osuđenoj za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti.
72 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje treba odgovoriti tako da članak 4. stavak 1. točke (c) i (e) Direktive 2016/680, u vezi s člancima 5. i 10., člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i člankom 16. stavcima 2. i 3. te s obzirom na članke 7. i 8. Povelje, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da policijska tijela pohranjuju osobne podatke u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, među ostalim, biometrijske i genetske podatke, koji se odnose na osobe koje su pravomoćno kazneno osuđene za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti i to do smrti osobe o kojoj je riječ, uključujući u slučaju njezine rehabilitacije, i koje pritom ne nalaže voditelju obrade obvezu da periodično provjerava je li ta pohrana i dalje nužna niti navedenoj osobi priznaje pravo na brisanje tih podataka kada njihovo pohranjivanje više nije nužno s obzirom na svrhe radi kojih su se obrađivali ili, ako je primjenjivo, pravo na ograničenje njihove obrade.
Troškovi
73 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
Članak 4. stavak 1. točke (c) i (e) Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP, u vezi s člancima 5. i 10., člankom 13. stavkom 2. točkom (b) i člankom 16. stavcima 2. i 3. te direktive i s obzirom na članke 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
treba tumačiti na način da mu se:
protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da policijska tijela pohranjuju osobne podatke u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, među ostalim, biometrijske i genetske podatke, koji se odnose na osobe koje su pravomoćno kazneno osuđene za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti i to do smrti osobe o kojoj je riječ, uključujući u slučaju njezine rehabilitacije, i koje pritom ne nalaže voditelju obrade obvezu da periodično provjerava je li ta pohrana i dalje nužna niti navedenoj osobi priznaje pravo na brisanje tih podataka kada njihovo pohranjivanje više nije nužno s obzirom na svrhe radi kojih su se obrađivali ili, ako je primjenjivo, pravo na ograničenje njihove obrade.
Potpisi