MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
GIOVANNIJA PITRUZZELLE
od 15. prosinca 2022.(1)
Predmet C‑487/21
F. F.
uz sudjelovanje:
Österreichische Datenschutzbehörde,
CRIF GmbH
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 15. stavak 3.– Pravo ispitanika na pristup osobnim podacima koji se obrađuju – Pravo na dobivanje kopije osobnih podataka – Pojam ‚kopija’ – Pojam ‚informacije’”
1. Koji su sadržaj i opseg prava koje se priznaje ispitaniku koji ostvaruje pristup svojim osobnim podacima koji se obrađuju, vezano za dobivanje kopije tih podataka, kao što se to predviđa člankom 15. stavkom 3. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(2) (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka)? Koje je značenje pojma „kopija” te kako je to pravo na dobivanje kopije obrađivanih osobnih podataka povezano s pravom na pristup predviđenim stavkom 1. tog članka?
2. To su u biti glavna pitanja koja se postavljaju u predmetu na koji se odnosi ovo mišljenje, a koji se tiče zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) i u kojem se traži tumačenje članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka.
3. Taj zahtjev za prethodnu odluku dio je spora između osobe F. F. i Österreichische Datenschutzbehördea (Austrijsko tijelo za zaštitu podataka) koji se odnosi na zakonitost odluke kojom je navedeno tijelo odbilo zahtjev osobe F. F. da se društvu za poslovno savjetovanje koje je obrađivalo njegove osobne podatke naloži dostava dokumenata i izvadaka iz baze podataka koja sadržava navedene osobne podatke.
4. Ovaj predmet omogućuje Sudu da po prvi put tumači odredbu članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka i da pojasni načine ostvarivanja prava na pristup vlastitim osobnim podacima koji se obrađuju, kako je predviđeno člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka.
I. Pravni okvir
5. U uvodnoj izjavi 63. Opće uredbe o zaštiti podataka navodi se:
„Ispitanik bi trebao imati pravo pristupa prikupljenim osobnim podacima koji se na njega odnose te ostvarivati to pravo lako i u razumnim intervalima kako bi bio svjestan obrade i provjerio njezinu zakonitost. To uključuje pravo ispitanika na pristup podacima o njegovom zdravstvenom stanju, na primjer podacima u medicinskoj dokumentaciji koja sadržava informacije poput dijagnoza, rezultata pretraga, liječničkih mišljenja, liječenja ili zahvata. Svaki ispitanik stoga bi osobito trebao imati pravo znati i dobiti obavijest o svrhama obrade osobnih podataka, ako je moguće i za koje razdoblje se osobni podaci obrađuju, o primateljima osobnih podataka, o logici automatske obrade osobnih podataka i o posljedicama takve obrade, barem kad se temelji na izradi profila. Ako je moguće, voditelj obrade trebao bi imati mogućnost omogućiti daljinski pristup zaštićenom sustavu koji bi ispitaniku omogućio izravan pristup njegovim osobnim podacima. To pravo ne bi smjelo negativno utjecati na prava ili slobode drugih, uključujući i poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo, a osobito na autorsko pravo kojima je zaštićen računalni program. Rezultat tih razmatranja ipak ne bi smjelo biti odbijanje pružanja svih informacija ispitaniku […]”.
6. Člankom 4. točkama 1. i 2. Opće uredbe o zaštiti podataka određuje se:
„Za potrebe ove Uredbe:
1. ‚osobni podaci’ znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi (‚ispitanik’); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca;
2. ‚obrada’ znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje”.
7. U stavku 1. članka 12. Opće uredbe o zaštiti podataka, naslovljenog „[t]ransparentne informacije, komunikacija i modaliteti za ostvarivanje prava ispitanika”, propisuje se:
„Voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz članaka 13. i 14. i sve komunikacije iz članaka od 15. do 22. i članka 34. u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, osobito za svaku informaciju koja je posebno namijenjena djetetu. Informacije se pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem. Ako to zatraži ispitanik, informacije se mogu pružiti usmenim putem, pod uvjetom da je drugim sredstvima utvrđen identitet ispitanika”.
8. Člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, naslovljenim „[p]ravo ispitanika na pristup”, određuje se:
„1. Ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i sljedećim informacijama:
(a) svrsi obrade;
(b) kategorijama osobnih podataka o kojima je riječ;
(c) primateljima ili kategorijama primatelja kojima su osobni podaci otkriveni ili će im biti otkriveni, osobito primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama;
(d) ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja;
(e) postojanju prava da se od voditelja obrade zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se odnose na ispitanika ili prava na prigovor na takvu obradu;
(f) pravu na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu;
(g) ako se osobni podaci ne prikupljaju od ispitanika, svakoj dostupnoj informaciji o njihovu izvoru;
(h) postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila iz članka 22. stavaka 1. i 4. te, barem u tim slučajevima, smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ, kao i važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika.
[…]
3. Voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve dodatne kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drukčije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku.
4. Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih”.
II. Činjenice, glavni postupak i prethodna pitanja
9. CRIF GmbH društvo je za poslovno savjetovanje koje na zahtjev svojih klijenata pruža informacije o solventnosti trećih osoba. U tu svrhu navedeno društvo obrađivalo je osobne podatke žalitelja iz glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev.
10. Žalitelj se 20. prosinca 2018. obratio tom društvu kako bi na temelju članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka dobio, među ostalim, informacije o svojim osobnim podacima koji se obrađuju, pri čemu je konkretno zatražio da dobije kopiju tih podataka u uobičajenom tehničkom formatu.
11. Nakon tog zahtjeva društvo je dostavilo dio traženih informacija u sažetom obliku, pri čemu je pohranjene žaliteljeve podatke iznijelo pred sudom koji je uputio zahtjev, s jedne strane, u tablici raščlanjenoj prema imenu, datumu rođenja, ulici, poštanskom broju i mjestu, a s druge strane u obliku pregleda poslovnih funkcija i ovlasti za zastupanje. Međutim, nije dostavljena nikakva druga dokumentacija poput elektroničke pošte ili izvadaka iz baza podataka.
12. Žalitelj pred sudom koji je uputio zahtjev podnio je 16. siječnja 2019. pritužbu Österreichische Datenschutzbehördeu (Austrijsko tijelo za zaštitu podataka)u kojoj je istaknuo da odgovor na njegov zahtjev nije bio potpun i, konkretno, da mu je voditelj obrade trebao dostaviti kopiju svih dokumenata, uključujući poruke elektroničke pošte i izvatke iz baza podataka koji sadržavaju njegove osobne podatke.
13. Odlukom od 11. rujna 2019. navedeno tijelo odbilo je pritužbu, pri čemu je smatralo da voditelj obrade nije počinio nikakvu povredu prava na pristup žaliteljevim osobnim podacima.
14. Sud koji je uputio zahtjev, kojem je podnesena žalba protiv navedene odluke, ima dvojbe u pogledu opsega prava ispitanika da dobije kopiju obrađivanih osobnih podataka koje je zajamčeno člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka.
15. Navedeni sud treba odlučiti je li dostava osobnih podataka žalitelja pred tim sudom, u obliku tablice i pregleda sadržanih u odgovoru društva na zahtjev za pristup, u skladu sa zahtjevima iz članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka, ili pak žalitelj pred tim sudom ima, na temelju te odredbe, pravo na dobivanje kopije svojih osobnih podataka koji se obrađuju, i to ne u izoliranom obliku, nego u obliku kopije izvadaka eventualne korespondencije ili sadržaja baza podataka ili slične dokumentacije.
16. U tim okolnostima navedeni sud, kao prvo, traži pojašnjenja o točnom značenju pojma „kopij[a]” osobnih podataka koji se obrađuju, što je pojam koji se navodi u članku 15. stavku 3. prvoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka.
17. Kao drugo, navedeni sud pita predstavlja li odredba članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka specificiranje općeg prava na pristup iz stavka 1. tog članka, kojim se određuje način na koji ispitanik treba ostvariti pristup svojim osobnim podacima koji se obrađuju, ili se pak tom odredbom izlazi iz okvira navedenog prava na pristup iz stavka 1. i uređuje posebno samostalno pravo na fotokopiju, faksimil, tiskani ili elektronički izvadak iz baze podataka, odnosno kopiju cjelovitih dokumenata i spisa u kojima se nalaze osobni podaci ispitanika.
18. Kao treće, u slučaju restriktivnog tumačenja članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka na način da pojam „kopij[a]” ne podrazumijeva postojanje prava na dostavu fotokopija, dokumenata ili izvadaka iz baza podataka, sud koji je uputio zahtjev postavlja pitanje, s obzirom na moguće različite vrste podataka koje se mogu obrađivati i s obzirom na načelo transparentnosti iz članka 12. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, može li u određenim slučajevima i ovisno o vrsti obrađivanih podataka ipak postojati obveza voditelja obrade da dostavi dijelove teksta ili kopije dokumenata.
19. Kao četvrto te naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita odnosi li se pojam „informacije” u članku 15. stavku 3. trećoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka samo na „osobn[e] podat[ke] koji se obrađuju”, navedene u prvoj rečenici te odredbe, ili je taj pojam širi te su njime obuhvaćene i informacije iz članka 15. stavka 1. točaka (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno je li još širi tako da obuhvaća i primjerice meta podatke koji pripadaju podacima.
20. U tim je okolnostima Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li pojam ‚kopij[a]’ iz članka 15. stavka 3. [Opće uredbe o zaštiti podataka] tumačiti na način da on znači fotokopiju odnosno faksimil ili elektroničku kopiju (elektroničkog) podatka, ili pak taj pojam, prema njegovu značenju navedenom u njemačkom, francuskom i engleskom rječniku, obuhvaća i Abschrift (prijepis), double (duplicata) (duplikat) ili transcript (transkript)?
2. Treba li prvu rečenicu članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka, prema kojoj ‚[v]oditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju’, tumačiti na način da je u njoj predviđeno pravo ispitanika na dobivanje kopije – također – svih dokumenata u kojima se obrađuju osobni podaci ispitanika, odnosno kopije izvatka iz baze podataka u slučaju obrade osobnih podataka u takvoj bazi podataka, ili pak na način da se njome predviđa – samo – pravo ispitanika na vjernu reprodukciju osobnih podataka kojima se u skladu s člankom 15. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka treba dati pristup?
3. U slučaju odgovora na drugo pitanje na način da ispitanik ima pravo samo na vjernu reprodukciju osobnih podataka kojima se u skladu s člankom 15. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka treba dati pristup, treba li članak 15. stavak 3. prvu rečenicu Opće uredbe o zaštiti podataka tumačiti na način da će ovisno o vrsti podataka koji se obrađuju (primjerice u pogledu dijagnoza, rezultata pretraga, mišljenja navedenih u uvodnoj izjavi 63. [Opće uredbe o zaštiti podataka] ili također i dokumentacije u vezi s ispitom u smislu presude Suda (u predmetu Nowak(3))) i s obzirom na načelo transparentnosti iz članka 12. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, ipak možda biti potrebno ispitaniku osigurati i dijelove teksta ili cjelovite dokumente?
4. Treba li pojam ‚informacije’ koje se u skladu s člankom 15. stavkom 3. trećom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka ,[ispitaniku] pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku', ako potonji podnese zahtjev elektroničkim putem, ‚osim ako ispitanik zatraži drukčije’, tumačiti na način da on obuhvaća samo ‚osobn[e] podat[ke] koji se obrađuju’ navedene u prvoj rečenici?
a. U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje: treba li pojam ‚informacije’ koje se u skladu s člankom 15. stavkom 3. trećom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka ,,[ispitaniku] pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku', ako potonji podnese zahtjev elektroničkim putem, ‚osim ako ispitanik zatraži drukčije’, tumačiti na način da on obuhvaća i informacije iz članka 15. stavka 1. točaka (a) do (h) te uredbe?
b. U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje pod (a): treba li pojam ‚informacije’ koje se u skladu s člankom 15. stavkom 3. trećom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka ,[ispitaniku] pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku', ako potonji podnese zahtjev elektroničkim putem, ‚osim ako ispitanik zatraži drukčije’, tumačiti na način da on osim ‚osobnih podataka koji se obrađuju’ i informacija navedenih u članku 15. stavku 1. točkama (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka uključuje i, primjerice, pripadajuće meta podatke?”
III. Pravna analiza
A. Prvo, drugo i treće prethodno pitanje
21. Svojim prvim trima prethodnim pitanjima, koja prema mojem mišljenju treba analizirati zajedno, sud koji je uputio zahtjev Sudu postavlja tri pitanja čiji je cilj utvrditi doseg odredbe članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka, u skladu s kojom „[v]oditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju”.
22. Svrha je prvog pitanja utvrditi točno značenje pojma „kopij[a]” koji se navodi u toj odredbi. Svrha je drugog pitanja pojasniti opseg prava koje se ispitaniku dodjeljuje tom odredbom. Konkretno, sud koji je uputio zahtjev pita dodjeljuje li se navedenom odredbom pravo na dobivanje kopija dokumenata ili izvadaka iz baza podataka u kojima se obrađuju osobni podaci, ili se pak tom odredbom samo dodjeljuje pravo na dobivanje reprodukcije obrađivanih osobnih podataka koja je vjerna izvorniku. U tom drugonavedenom slučaju, svrha je trećeg pitanja saznati je li, ovisno o vrsti podataka koji se obrađuju i na temelju načela transparentnosti, u određenim slučajevima možda ipak potrebno osigurati i dijelove teksta ili cjelovite dokumente.
23. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je doseg odredbe članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka pitanje koje je sporno i u pravnoj teoriji i u sudskoj praksi nacionalnih sudova, barem kad je riječ o Austriji i Njemačkoj(4). Iz navedene odluke proizlazi da u tom pogledu postoje dvije suprotstavljene teorije: s jedne strane, restriktivan koncept predmetne odredbe u skladu s kojim se tom odredbom samo preciziraju načini ostvarivanja prava na pristup i ne podrazumijeva nikakvo samostalno pravo na dobivanje dokumenata ili sličnog te, s druge strane, široki koncept u skladu s kojim se navedenom odredbom dodjeljuje pravo na dobivanje kopije dokumenata ili drugih medija na kojima se obrađuju osobni podaci. U okviru tog drugonavedenog koncepta, pravo na dobivanje kopije dokumenata predstavlja pravo koje je samostalno u odnosu na pravo na pristup zajamčeno člankom 15. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka. Sporna priroda dosega odredbe o kojoj je riječ potvrđuje se na temelju okolnosti da i stranke koje su podnijele očitovanja Sudu imaju različita stajališta u tom pogledu(5).
24. U tom kontekstu, kako bi se moglo odgovoriti na prva tri prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, potrebno je protumačiti odredbu članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka.
25. U tom pogledu valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst i ciljeve propisa kojeg je ona dio(6).
26. Osim toga, budući da se odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka uređuje obrada osobnih podataka koja može povrijediti temeljne slobode i osobito pravo na privatnost, one se nužno moraju tumačiti u svjetlu temeljnih prava koja su zajamčena Poveljom(7).
1. Jezična analiza
27. Kad je riječ o, prije svega, tekstu odredbe članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka, valja istaknuti da se tom odredbom ispitaniku dodjeljuje pravo da od voditelja obrade dobije „kopiju osobnih podataka koji se obrađuju”. S jezičnog gledišta, taj se tekst odnosi na tri različita koncepta, odnosno: koncept „kopij[e]”, koncept „osobnih podataka” i koncept podataka „koji se obrađuju”.
28. Kao prvo, kad je riječ o konceptu „kopij[e]”, na čiji se doseg osobito odnosi prvo prethodno pitanje, valja navesti, kao što je to primijetilo nekoliko zainteresiranih stranaka koje su podnijele očitovanja Sudu, da Opća uredba o zaštiti podataka ne sadržava nikakvu posebnu definiciju tog pojma.
29. U tom kontekstu, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da utvrđivanje značenja i dosega pojmova za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju treba provesti u skladu s njihovim uobičajenim smislom u svakodnevnom govoru, uzimajući istodobno u obzir kontekst u kojem se oni koriste i ciljeve postavljene propisom kojem pripadaju(8).
30. S isključivo terminološkog gledišta, u svakodnevnom govoru izraz „kopija” označava reprodukciju ili vjeran prijepis izvornika(9). Osim toga, analiza raznih jezičnih verzija Opće uredbe o zaštiti podataka pokazuje da se u većini drugih službenih jezika Unije upotrebljava izraz koji odgovara talijanskom izrazu copia, primjerice, copy na engleskom, Kopie na njemačkom, copie na francuskom ili copia na španjolskom(10).
31. Osim toga, odredbom o kojoj je riječ pojašnjava se da je kopija koju je voditelj obrade dužan dostaviti ispitaniku kopija „osobnih podataka” koji se obrađuju.
32. U tom pogledu i kao drugo, valja istaknuti da, suprotno onomu što je slučaj u pogledu pojma „kopij[a]”, Opća uredba o zaštiti podataka sadržava izričitu definiciju pojma „osobni podaci” u članku 4. točki 1. te uredbe, u skladu s kojom osobni podaci znači „svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi”.
33. Doseg pojma „osobni podaci” koji proizlazi iz te definicije vrlo je širok. Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, upotreba izraza „svi podaci” u okviru te definicije odražava cilj zakonodavca Unije da tom pojmu da široki smisao(11).
34. Iz sudske prakse zatim proizlazi da pojam osobnih podataka nije ograničen na osjetljive ili privatne podatke, nego može obuhvaćati razne vrste podataka, kako objektivnih tako i subjektivnih u obliku mišljenja ili ocjena, pod uvjetom da se oni „odnose” na dotičnu osobu. Što se tiče potonjeg uvjeta, on je ispunjen ako je zbog svojeg sadržaja, cilja ili učinka podatak povezan s određenom osobom(12).
35. Uostalom, čini se da je širi smisao pojma „osobnih podataka” potreban s obzirom na raznolikost vrsta i oblika koje mogu poprimiti podaci koji se odnose na neku osobu i koje treba moći zaštititi, kao i s obzirom na raznolikost medija koji mogu sadržavati takve podatke.
36. Analiza sudske prakse pokazuje da je Sud smatrao da su pojmom „osobni podaci” u smislu članka 4. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka obuhvaćene razne vrste podataka koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Osim podataka koje je Komisija u svojim očitovanjima definirala kao „uobičajeni podaci”, odnosno informacije koje se odnose na pojedinosti o osobama poput imena i prezimena(13), datuma rođenja, državljanstva, spola, etničke pripadnosti, vjere i jezika kojim govori osoba koja se može identificirati na temelju svojeg imena(14), Sud je smatrao da su pojmom osobnih podataka obuhvaćene druge vrste informacija poput, primjerice, informacija o motornom vozilu koje se prodaje te broju telefona prodavatelja tog motornog vozila(15) ili podataka sadržanih u evidenciji radnog vremena koji se, u pogledu svakog radnika, odnose na dnevno radno vrijeme kao i na razdoblja odmora(16), slika osobe snimljene kamerom u mjeri u kojoj ta slika omogućuje identificiranje dotične osobe(17), pisanih odgovora kandidata na stručnom ispitu i povezanih napomena ispitivača(18) ili čak informacije o kaznenim bodovima koje se odnose na identificiranu fizičku osobu(19).
37. Širi smisao pojma osobnih podataka koji proizlazi iz definicije iz članka 4. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, utvrđen sudskom praksom i povezan s ciljem osiguravanja visoke razine zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka koji se nastoji ostvariti Općom uredbom o zaštiti podataka(20), podrazumijeva da se taj pojam, i stoga pravo na pristup tim podacima i pravo na dobivanje kopije tih podataka, ne odnosi samo na podatke koje je subjekt koji je voditelj obrade eventualno prikupio, pohranio i obradio, nego treba obuhvaćati i dodatne podatke koje je taj subjekt eventualno generirao obradom, u slučaju kad se obrađuju i ti podaci.
38. Stoga, ako se nakon obrade niza osobnih podataka generiraju nove informacije koje proizlaze iz te obrade i koje se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi te koje se mogu kvalificirati kao osobni podaci u smislu članka 4. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, smatram da pravo na pristup osobnim podacima i pravo na dobivanje kopije tih podataka, koja se predviđaju člankom 15. stavkom 1. odnosno člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka, treba obuhvaćati i te generirane podatke u slučaju u kojem se obrađuju i ti podaci. Naime, pravo na pristup podacima i pravo na dobivanje kopije tih podataka obuhvaća sve osobne podatke ispitanika koji se obrađuju.
39. Ta razmatranja relevantna su u slučaju kao što je ovaj koji je u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev u kojem se čini da je društvo za poslovno savjetovanje na temelju podataka koji su prikupljeni iz raznih izvora sastavilo preporuku u pogledu ispitanikove solventnosti i sposobnosti za plaćanje s obzirom na statističku vjerojatnost povezanu s nizom parametara. Smatram da takva preporuka predstavlja podatak koji se odnosi na pojedinca čiji je identitet utvrđen te je stoga obuhvaćena širim smislom pojma „osobni podaci” iz članka 4. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka te, slijedom toga, i područjem primjene prava na pristup iz članka 15. stavka 1. i članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka(21).
40. Kao treće, kad je riječ o izrazu „koji se obrađuju” sadržanom u članku 15. stavku 3. prvoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka, valja navesti da se i pojam „obrada” izričito definira u članku 4. točki 2. Opće uredbe o zaštiti podataka.
41. U skladu s tom odredbom, prikupljanje, obavljanje uvida, otkrivanje prijenosom i svaki oblik stavljanja na raspolaganje osobnih podataka jest „obrada” u smislu navedene uredbe. Prema sudskoj praksi, iz teksta te odredbe, a osobito iz izraza „svaki postupak”, proizlazi da je zakonodavac Unije pojmu „obrada” namjeravao dati široko značenje. To tumačenje potvrđuje neiscrpnost popisa postupaka navedenih u predmetnoj odredbi izražena izrazom „kao što su”(22).
42. U tom kontekstu, iz širokog dosega pojma obrade proizlazi da se člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom ispitaniku dodjeljuje pravo na dobivanje kopije vlastitih osobnih podataka koji su predmet bilo kojeg postupka koji se može kvalificirati kao „obrada”. Kao što će se to detaljnije pojasniti u točki 52. u nastavku ovog mišljenja, navedenom se odredbom kao takvom ipak ne dodjeljuje pravo na dobivanje posebnih informacija o samoj obradi osobnih podataka koje se razlikuju od informacija predviđenih člankom 15. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.
43. Zaključno, iz jezične analize članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka proizlazi da se tom odredbom ispitaniku dodjeljuje pravo da dobije kopiju svojih osobnih podataka, koji se tumače u širem smislu, a koji su predmet postupaka koji se mogu kvalificirati kao obrada koju provodi voditelj te obrade.
44. Navedena jezična analiza omogućuje da se utvrdi da „kopij[a] osobnih podataka” treba biti njihova vjerna reprodukcija. Međutim, raznolikost vrsta podataka koji se mogu obrađivati dovodi do toga da, ovisno o vrsti podataka koji se obrađuju i vrsti obrade, kopija podataka može poprimiti različite oblike poput papirnate verzije, zvučnog ili slikovnog zapisa, elektroničke verzije ili nekih drugih oblika. Važno je da je kopija tih podataka vjerna i da omogućuje ispitaniku da ima potpuni uvid u sve podatke koji se obrađuju. Eventualna evidencija osobnih podataka koji se obrađuju treba vjerno i na razumljiv način reproducirati te podatke i stoga ne smije ni na koji način utjecati na sadržaj podataka koje treba dostaviti. Stoga izbor voditelja obrade da, ako je to moguće, dostavi evidenciju osobnih podataka koji se obrađuju ne može opravdati to da se određeni podaci ispuste odnosno da se dostave nepotpuni podaci ili podaci koji ne prikazuju stvarno stanje obrade.
45. Osim toga, odredba o kojoj je riječ osigurava ispitaniku pravo da dobije kopiju svih svojih osobnih podataka koji se obrađuju i stoga ne samo podataka koji su prikupljeni, nego i mogućih osobnih podataka koji se obrađuju koje je generirao voditelj obrade. Međutim, u dijelu u kojem se navedena odredba odnosi isključivo na kopiju osobnih podataka, s jedne strane, pravo na pristup informacijama koje se ne mogu kvalificirati kao osobni podaci ne može se temeljiti na toj odredbi i, s druge strane, tom se odredbom nužno ne dodjeljuje pravo na dobivanje kopije dokumenata ili drugih medija koji sadržavaju osobne podatke.
46. Stoga ta razmatranja trebaju biti dio analize konteksta u kojem se nalazi ta odredba, kao i ciljeva koji se nastoje ostvariti pravom na pristup zajamčenim člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka.
2. Kontekstualna i teleološka analiza
47. Kad je riječ o kontekstu predmetne odredbe, prije svega valja navesti da je odredba sadržana u članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, kojim se uređuje pravo koje ispitanik ima u odnosu na voditelja obrade, a to je da pristupi osobnim podacima koji se na njega odnose i koji se obrađuju. Tim se člankom u Općoj uredbi o zaštiti podataka konkretizira i određuje pravo svakog pojedinca na pristup podacima koji se na njega ili nju odnose koje je utvrđeno u članku 8. stavku 2. drugoj rečenici Povelje Europske unije o temeljnim pravima(23).
48. Kad je riječ o strukturi članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, u njezinu stavku 1. predviđa se da ispitanik ima pravo od voditelja obrade dobiti potvrdu obrađuju li se njegovi osobni podaci te ako se takvi osobni podaci obrađuju, dobiti pristup osobnim podacima i informacijama koje se navode u točkama (a) do (h). Stoga se tom odredbom konkretizira pravo na pristup osobnim podacima i povezanim informacijama, pri čemu se definiraju točan predmet prava na pristup i područje primjene.
49. Člankom 15. stavkom 3. Opće uredbe o zaštiti podataka preciziraju se pak načini ostvarivanja tog prava, pri čemu se osobito pojašnjava oblik u kojem voditelj obrade treba pružiti osobne podatke ispitaniku, a to je u obliku kopije i, stoga, u obliku vjerne reprodukcije podataka.
50. Iz prethodno opisane strukture članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka te iz potrebe da se odredbe stavaka 1. i 3. tog članka tumače usklađeno proizlazi da se stavkom 3. ne definiraju predmet i područje primjene prava na pristup koje se konkretizira u odredbi stavka 1., pa se time taj predmet i područje primjene ne mogu ni izmijeniti ni proširiti. Stoga se navedenim stavkom 3. ne može proširiti doseg obveze pružanja pristupa informacijama koju ima voditelj obrade. Struktura članka o kojem je riječ stoga potvrđuje da se eventualno samostalno pravo ispitanika da dobije informacije koje nadilaze informacije navedene u stavku 1. odredbe ne može temeljiti na odredbi stavka 3.
51. U tom se pogledu slažem s Austrijskim tijelom za zaštitu podataka, kada to tijelo navodi da bi se tumačenje članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka na način da se tom odredbom dopušta proširenje područja informacija kojima ispitanik može pristupiti koje nadilazi informacije koje se odnose na njegove osobne podatke protivilo članku 8. stavku 2. Povelje.
52. S jedne strane, analiza koja slijedi potvrđuje razmatranje iz točke 44. ovog mišljenja, prema kojem se odredbom članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka ne dodjeljuje samostalno pravo na dobivanje kopije dokumenata ili drugih medija koji sadržavaju osobne podatke. S druge strane, tom se analizom potvrđuje i analiza provedena u točki 42. ovog mišljenja, u skladu s kojom se navedenom odredbom ispitaniku ne dodjeljuje pravo na dobivanje informacija koje se razlikuju od informacija predviđenih člankom 15. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka(24) u pogledu same obrade osobnih podataka poput, primjerice, informacija koje se odnose na kriterije, modele, pravila ili interne postupke (koji mogu, ali ne moraju biti postupci izračuna) koji se primjenjuju za obradu osobnih podataka. Uostalom, te informacije često su obuhvaćene pravima intelektualnog vlasništva koja treba zaštititi u ovom kontekstu, kao što to izričito proizlazi iz pete rečenice uvodne izjave 63. Osim toga, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 60. Opće uredbe o zaštiti podataka, to ne dovodi u pitanje da bi voditelj obrade trebao ispitaniku pružiti sve dodatne informacije neophodne za osiguravanje poštene i transparentne obrade uzimajući u obzir posebne okolnosti i kontekst obrade osobnih podataka. Nadalje, treba također podsjetiti na to da postoje posebna pravila i u slučajevima automatiziranih postupaka donošenja odluka, uključujući izradu profila(25).
53. Odredbu članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka, također s kontekstualnog gledišta, treba tumačiti s obzirom na druge relevantne odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka. Osim definicija iz članka 4. točaka 1. i 2. Opće uredbe o zaštiti podataka koje su analizirane u točkama 32. do 41. ovog mišljenja, osobito je relevantan članak 12. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka na koji upućuje sud koji je uputio zahtjev u svojem trećem prethodnom pitanju.
54. Iz te odredbe proizlazi da voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz, među ostalim, članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, te da se informacije pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem, osim ako ispitanik ne zatraži da se pruže usmenim putem.
55. Cilj je te odredbe, kao odraza obveze transparentnosti(26), osigurati da ispitanik može u potpunosti razumjeti informacije koje mu se dostavljaju. Naime, potpuna razumljivost navedenih informacija, s jedne strane, potrebna je kako bi ostvarivanje prava na pristup koja su zajamčena člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka bilo djelotvorno i, s druge strane, predstavlja preduvjet kako bi se mogla u potpunosti ostvarivati druga prava zajamčena ispitaniku Općom uredbom o zaštiti podataka koja se navode u točkama 64. i 65. ovog mišljenja, a koja slijede nakon ostvarivanja prava na pristup(27). Uostalom, iz uvodne izjave 63. Opće uredbe o zaštiti podataka proizlazi da bi ispitanik trebao pravo pristupa svojim osobnim podacima ostvarivati lako i bez poteškoća.
56. Osim toga, Sud je u svojoj sudskoj praksi koja se odnosi na Direktivu 95/46 već istaknuo potrebu razumljivosti obavijesti o podacima kojom se omogućava osobi čiji se podaci obrađuju dobivanje potpunog uvida u te podatke te provjera njihove točnosti i usklađenosti njihove obrade s pravom Unije kako bi se ta osoba mogla koristiti svojim pravima koja joj se dodjeljuju tim pravom(28).
57. Navedena potreba razumljivosti podatka i informacija navedenih u članku 15. stavku 1. točkama (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka podrazumijeva to da u određenim slučajevima, kako bi se ispitaniku osigurala potpuna razumljivost informacija koje mu se dostavljaju, nije isključeno da je ispitaniku potrebno pružiti odlomke dokumenata ili čak cjelovite dokumente ili izvatke iz baza podataka. Međutim, neizbježno je da se analiza koja se odnosi na potrebu pružanja dokumenata ili izvadaka kako bi se osigurala razumljivost informacija koje se dostavljaju, provodi od slučaja do slučaja, ovisno o vrsti podataka na koje se odnosi zahtjev i vrsti samog zahtjeva.
58. U tom pogledu ipak treba naglasiti da eventualna dostava dokumenta ili izvadaka tih dokumenata ne predstavlja ostvarivanje prava koje je samostalno u odnosu na pravo na pristup zajamčeno člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom Opće uredbe o zaštiti podataka, nego predstavlja samo način slanja kopije osobnih podataka s ciljem osiguravanja njihove potpune razumljivosti. U tom smislu napominjem da je točno, kao što to ističu pojedine zainteresirane stranke koje su podnijele očitovanja Sudu, da je u određenim slučajevima, kako bi se mogli u potpunosti razumjeti osobni podaci o kojima je riječ, potrebno poznavati kontekst u kojem se ti podaci obrađuju. Međutim, to razmatranje nije takvo da se njime ispitaniku na temelju odredbe o kojoj je riječ dodjeljuje općenito pravo na pristup kopijama dokumenata ili izvadaka iz baza podataka.
59. Osim toga, pravo na dobivanje kopije osobnih podataka ograničeno je potrebom koja se izričito predviđa člankom 15. stavkom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka da se time ne smije „negativno utjecati na prava i slobode drugih”. Iz te odredbe proizlazi da potreba da se ispitaniku osigura potpun i cjelovit pristup njegovim osobnim podacima dostavom njihove kopije ne može ići tako daleko da omogući povredu prava i sloboda drugih.
60. U tom pogledu ističem da je navedeni stavak 4. formuliran vrlo općenito i ostavlja otvorenim popis prava i sloboda „drugih” koje treba pomiriti s ostvarivanjem prava na potpuni pristup dobivanjem kopije osobnih podataka. Stoga valja smatrati da navedena prava zasigurno obuhvaćaju, kao što to izričito proizlazi iz uvodne izjave 63. Opće uredbe o zaštiti podataka, „poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo, a osobito […] autorsko pravo kojima je zaštićen računalni program”, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka trećih osoba, kao što je to slučaj medija koji sadržava osobne podatke ispitanika, ali i osobne podatke trećih osoba.
61. U slučaju sukoba između, s jedne strane, ostvarivanja prava na potpun i cjelovit pristup osobnim podacima i, s druge strane, prava i sloboda drugih, treba odvagnuti prava o kojima je riječ. Ako je to moguće, potrebno je odabrati načine priopćavanja osobnih podataka kojima se ne povređuju prava i slobode drugih, pri čemu se uzima u obzir, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 63. Opće uredbe o zaštiti podataka, da rezultat tih razmatranja ipak ne bi smjelo biti „odbijanje pružanja svih informacija ispitaniku”.
62. Nadalje, također s kontekstualnog gledišta, valja navesti da se tumačenje članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka, prema kojem se tom odredbom ne dodjeljuje opće pravo na pristup kopijama dokumenata ili izvadaka iz baza podataka, osim ako to nije nužno kako bi se osigurala razumljivost pruženih podataka i informacija, potvrđuje i činjenicom da je pravo na pristup dokumentima, konkretno, administrativnim dokumentima, izričito uređeno drugim aktima Unije(29) ili nacionalnim aktima kojima se nastoje postići ciljevi koji se razlikuju od ciljeva kojima se osigurava zaštita osobnih podataka(30).
63. Tumačenje članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka koje se navodi u prethodnoj točki ovog mišljenja potvrđuje se zatim analizom ciljeva te odredbe u okviru prava ispitanika na pristup zajamčenog člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka.
64. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 63. Opće uredbe o zaštiti podataka i konkretno, iz njezine prve rečenice, cilj prava na pristup vlastitim osobnim podacima i drugim informacijama koje se navode u članku 15. stavku 1. točkama (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka prije svega jest omogućiti ispitaniku da bude svjestan obrade svojih podataka i da provjeri njezinu zakonitost(31).
65. Kao što je to uostalom već naveo Sud, navedeno pravo na pristup potrebno je kako bi ispitanik mogao ostvariti niz prava koja mu se dodjeljuju Općom uredbom o zaštiti podataka, među kojima su prava na ispravak, brisanje („pravo na zaborav”) i ograničenje obrade koja su mu dodijeljena, redom, člancima 16., 17. i 18. Opće uredbe o zaštiti podataka(32). Sud je također pojasnio da je pravo na pristup potrebno i kako bi se ispitaniku omogućilo da ostvari pravo na prigovor na obradu njegovih osobnih podataka iz članka 21. Opće uredbe o zaštiti podataka ili pravo da pokrene sudski postupak u slučaju u kojem mu je nanesena šteta i da dobije naknadu štete u skladu s člancima 79. i 82. Opće uredbe o zaštiti podataka(33).
66. Svrhu na kojoj se temelji pravno pravilo kojim se dodjeljuje pravo na dobivanje kopije osobnih podataka treba tumačiti upravo u kontekstu ciljeva prava na pristup vlastitim osobnim podacima i drugim informacijama. Tim se pravnim pravilom izričito predviđa oblik u kojem se ispitaniku osigurava djelotvorno ostvarivanje tog prava kako bi mu se omogućilo da utvrdi pravilnost i zakonitost obrade te kako bi mogao, po potrebi, ostvariti dodatna prava navedena u prethodnoj točki 65. Cilj je da se, kako bi mu se omogućilo da ostvari ta prava, osobni podaci ispitaniku pruže u najpreciznijem i najrazumljivijem obliku, odnosno u obliku kopije i stoga vjerne reprodukcije samih podataka.
67. U tim se okolnostima čini da dostava kopije dokumenta koja sadržava te podatke ili kopije izvatka iz baze podataka nije uvijek i u svakom slučaju neophodna za postizanje cilja koji zakonodavac nastoji ostvariti.
68. Samo u slučajevima kad je dostava takve kopije neophodna kako bi se osigurala potpuna razumljivost osobnih podataka koji se obrađuju ispitanik može u granicama navedenim u točkama 58. do 61. ovog mišljenja dobiti dijelove dokumenata ili eventualno cijele dokumente ili izvatke iz baza podataka.
69. U tom kontekstu također ističem da se Općom uredbom o zaštiti podataka, time što se propisalo stvarno pravo na dobivanje kopije podataka, za razliku od pravila sadržanih u Direktivi 95/46, namjeravao ojačati položaj ispitanika(34). Naime, riječ je o značajnoj razlici u odnosu na propis koji je prethodno bio na snazi i kojim se, u članku 12. točki (a) drugoj alineji, samo propisivala „obavijest u razumljivom obliku o podacima koji se obrađuju”, pri čemu se na taj način državama članicama prepustila zadaća utvrđivanja konkretnog materijalnog oblika koji ta obavijest o podacima treba imati kako bi bila razumljiva(35). Time što se voditeljima obrade nalaže, sada na temelju odredbe članka 15. stavka 3. prve rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka, da osiguravaju „kopiju” podataka, na obvezujući se pak način utvrđuje oblik koji ta obavijest treba imati, odnosno oblik „kopij[e]” podataka.
3. Zaključak o prvim trima prethodnim pitanjima
70. S obzirom na sva prethodna razmatranja, smatram da na prva tri prethodna pitanja suda koji je uputio zahtjev valja odgovoriti da članak 15. stavak 3. prvu rečenicu Opće uredbe o zaštiti podataka treba tumačiti na način da:
– pojam „kopij[a]” iz te odredbe znači vjerna reprodukcija osobnih podataka u razumljivom obliku koje je zatražio ispitanik te materijaliziranom i trajnom formatu, koja omogućuje ispitaniku da djelotvorno ostvaruje pravo na pristup svojim osobnim podacima, pri čemu ima potpuni uvid u sve svoje osobne podatke koji se obrađuju, uključujući dodatne podatke koji su eventualno generirani obradom, u slučaju kad se obrađuju i ti podaci, kako bi mogao provjeriti njihovu točnost i kako bi mu se omogućilo da provjeri pravilnost i zakonitost obrade te kako bi mogao, po potrebi, ostvariti dodatna prava koja mu se dodjeljuju Općom uredbom o zaštiti podataka; točan oblik kopije određuje se na temelju posebnosti svakog slučaja i, konkretno, vrste osobnih podataka kojima je zatražen pristup i potreba ispitanika;
– tom se odredbom ispitaniku ne dodjeljuje opće pravo na dobivanje djelomične ili cjelovite kopije dokumenta koji sadržava osobne podatke ispitanika ili, ako se osobni podaci obrađuju u bazi podataka, izvadak iz te baze podataka;
– međutim, tom se odredbom ne isključuje mogućnost da dijelove dokumenata, cijele dokumente ili izvatke iz baza podataka treba dostaviti ispitaniku u slučaju kad je to potrebno da bi se osigurala potpuna razumljivost obrađivanih osobnih podataka kojima je zatražen pristup.
B. Četvrto prethodno pitanje
71. Četvrtim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita Sud odnosi li se pojam „informacije” u članku 15. stavku 3. trećoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka samo na „osobn[e] podat[ke] koji se obrađuju” navedene u prvoj rečenici tog stavka ili taj pojam, osim tih podataka, obuhvaća i informacije u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkama (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka [4.a. pitanje] ili obuhvaća i druge informacije poput, primjerice, meta podataka koji pripadaju podacima [4.b. pitanje].
72. Kako bi se odgovorilo na navedeno pitanje potrebno je tumačiti pojam „informacije” iz članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka primjenom metodologije koja proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 25. ovog mišljenja.
73. U tim okolnostima, čini se da je pojam „informacije” s jezičnog gledišta previše općenit kako bi se pojasnilo odnosi li se taj pojam samo na osobne podatke navedene u članku 15. stavku 3. prvoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka ili obuhvaća i druge vrste informacija.
74. Međutim, s kontekstualnog gledišta potrebno je istaknuti da je navedena treća rečenica dio članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka, koji se odnosi na obvezu voditelja obrade da na zahtjev ispitanika osigura „kopiju osobnih podataka koji se obrađuju”. Stoga struktura stavka 3. dovodi do toga da se smatra da se pojam „informacije” odnosi na informacije koje su predmet zahtjeva koji treba ispuniti u skladu s prvom rečenicom tog stavka i, slijedom toga, na zahtjev da se dobije kopija osobnih podataka koji se obrađuju.
75. Čini se da je to tumačenje usklađeno i s ciljem stavka 3. koji je, kao što to proizlazi iz točke 61. i sljedećih točaka te osobito točke 69. ovog mišljenja, taj da se utvrdi oblik koji treba imati obavijest o osobnim podacima koji se obrađuju, odnosno oblik „kopij[e]” podataka. U tim okolnostima, trećom rečenicom tog stavka nastoji se urediti poseban slučaj u kojem je zahtjev za dobivanje kopije tih podataka podnesen elektroničkim putem.
76. Stoga, s obzirom na navedeno, smatram da je potrebno navesti i da se obvezom transparentnosti koja proizlazi iz članka 12. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka i koja se navodi u točkama 54. i 55. ovog mišljenja, čiji je cilj osigurati da ispitanik može u potpunosti razumjeti informacije koje mu se dostavljaju, među ostalim, na temelju primjene članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka koji se razmatra u cjelini, nalaže da se u slučaju u kojem je zahtjev za pristup iz članka 15. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka podnesen elektroničkim putem, i informacije iz točaka (a) do (h) pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku koji ispitaniku omogućuje da lako i bez poteškoća ima potpuni uvid u te informacije. Naime, u slučaju u kojem elektronički oblik koji sadržava navedene informacije nije uobičajen, uvid u te informacije mogao bi se učiniti iznimno teškim i skupim, pri čemu bi se povrijedila navedena obveza transparentnosti.
77. Naposljetku, kad je osobito riječ o 4.b. pitanju, iz okolnosti da se članak 15. stavak 3. treća rečenica Opće uredbe o zaštiti podataka odnosi na „zahtjev” ispitanika proizlazi da pojam „informacije” sadržan u toj odredbi ne može biti širi od točnog predmeta tog zahtjeva, odnosno od kopije osobnih podataka koji se obrađuju. Iz toga slijedi da se pojam informacija koji se upotrebljava u toj odredbi odnosi isključivo na te podatke i ne može obuhvaćati druge informacije koje se razlikuju od tih podataka i u svakom slučaju informacije koje su dodatne u odnosu na one iz članka 15. stavka 1. točaka (a) do (h) Opće uredbe o zaštiti podataka. Naime, u suprotnom bi slučaju došlo do proširenja opsega prava na pristup što, kao što je to uostalom već navedeno u točkama 48. do 51. ovog mišljenja, nema nikakav temelj u Općoj uredbi o zaštiti podataka.
78. Prema mojem mišljenju, iz svega navedenog proizlazi da na četvrto prethodno pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev treba odgovoriti da pojam „informacije” iz članka 15. stavka 3. treće rečenice Opće uredbe o zaštiti podataka treba tumačiti na način da se odnosi samo na „kopiju osobnih podataka koji se obrađuju” iz prve rečenice tog stavka.
IV. Zaključak
79. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:
„Članak 15. stavak 3. prvu rečenicu Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)
treba tumačiti na način da:
pojam ,kopij[a]’ iz te odredbe znači vjerna reprodukcija osobnih podataka u razumljivom obliku koje je zatražio ispitanik te materijaliziranom i trajnom formatu, koja omogućuje ispitaniku da djelotvorno ostvaruje pravo na pristup svojim osobnim podacima, pri čemu ima potpuni uvid u sve svoje osobne podatke koji se obrađuju, uključujući dodatne podatke koji su eventualno generirani obradom, u slučaju kad se obrađuju i ti podaci, kako bi mogao provjeriti njihovu točnost i kako bi mu se omogućilo da provjeri pravilnost i zakonitost obrade te kako bi mogao, po potrebi, ostvariti dodatna prava koja mu se dodjeljuju Općom uredbom o zaštiti podataka; točan oblik kopije određuje se na temelju posebnosti svakog slučaja i, konkretno, vrste osobnih podataka kojima je zatražen pristup te potreba ispitanika;
tom se odredbom ispitaniku ne dodjeljuje opće pravo na dobivanje djelomične ili cjelovite kopije dokumenta koji sadržava osobne podatke ispitanika ili, ako se osobni podaci obrađuju u bazi podataka, izvadak iz te baze podataka;
međutim, tom se odredbom ne isključuje mogućnost da dijelove dokumenata, cijele dokumente ili izvatke iz baza podataka treba dostaviti ispitaniku u slučaju kad je to potrebno da bi se osigurala potpuna razumljivost obrađivanih osobnih podataka kojima je zatražen pristup.
Pojam ‚informacije’ iz članka 15. stavka 3. treće rečenice Uredbe 2016/679
treba tumačiti na način da:
se odnosi samo na ‚kopiju osobnih podataka koji se obrađuju’ iz prve rečenice tog stavka”.