Predmet T‑151/11
Telefónica de España, SA
i
Telefónica Móviles España, SA
protiv
Europske komisije
„Državne potpore – Javne radiodifuzijske usluge – Potpora koju je Španjolska predložila u korist RTVE‑a – Izmjena sustava financiranja – Zamjena prihoda od oglašavanja novim porezima koji se odnose na televizijske i telekomunikacijske operatore – Odluka kojom se državna potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Postupovna prava – Nova potpora – Izmjena zatečenog programa potpore – Fiskalna mjera koja predstavlja način financiranja potpore – Nužna namjenska veza između poreza i potpore – Izravni utjecaj poreznog prihoda na visinu potpore – Proporcionalnost – Obveza obrazlaganja“
Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 11. srpnja 2014.
1. Tužba za poništenje – Dopuštenost – Odbijanje tužbe u meritumu bez odlučivanja o dopuštenosti – Diskrecijska ovlast suda Unije
(čl. 263. UFEU‑a)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Ispitivanje pritužbi – Otvaranje formalnog istražnog postupka – Prethodna ocjena nužno privremene naravi – Mogućnost trećih zainteresiranih osoba da podnesu očitovanja
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a; čl. 4. st. 4., čl. 6. st. 1. i čl. 7. Uredbe Vijeća br. 659/1999)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Postojeće potpore i nove potpore – Mjera kojom se mijenja postojeći program potpora – Izmjena koja ne utječe na bit programa i koja je od njega odvojiva – Kvalifikacija novih potpora samo na temelju onih elemenata tog programa na koje izmjena bitno utječe
(čl. 108. UFEU‑a; čl. 1. t. (c) Uredbe Vijeća br. 659/1999); Uredba Komisije br. 794/2004)
4. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka Komisije o državnim potporama – Proturječnost u obrazloženju – Dopuštenost – Pretpostavke – Adresatovo poznavanje stvarnih razloga odluke i pravna utemeljenost njezine izreke
(čl. 107. st. 1. i 296. UFEU‑a)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Odredbe Ugovora – Područje primjene – Porezi koji predstavljaju način financiranja jedne mjere potpore – Nepostojanje obvezne namjenske veze između poreza i financiranja predmetne potpore– Isključenje
(čl. 107. i 108. UFEU‑a)
6. Tužba za poništenje – Kontrola zakonitosti – Kriteriji – Uzimanje u obzir samo onih činjeničnih i pravnih čimbenika koji postoje na dan donošenja spornog akta
(čl. 263. UFEU‑a)
7. Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Naknada troškova nastalih pružanjem javne usluge – Ocjena spojivosti potpore s unutarnjim tržištem – Kriteriji
(čl. 106. st. 2. i 107. UFEU‑a)
8. Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Naknada troškova nastalih pružanjem javne usluge – Diskrecijska ovlast država članica – Granice – Komisijin nadzor – Sudski nadzor – Granice
(čl. 106. st. 2. UFEU‑a; Protokol br. 29 priložen UEU‑u i UFEU‑u)
9. Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Definicija usluga od općeg gospodarskog interesa – Diskrecijska ovlast država članica
(čl. 106. st. 2. UFEU‑a; Protokol br. 29 priložen UEU‑u i UFEU‑u)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 34., 35.)
2. U okviru formalnog istražnog postupka u vezi s državnom mjerom kako bi se utvrdilo predstavlja li ona državnu potporu, iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a, ništa se ne protivi tomu da treće zainteresirane osobe daju očitovanja, ne samo u odnosu na sumnje koje je Komisija navela u odluci o pokretanju formalnog istražnog postupka, već također i u odnosu na druge elemente razmatrane mjere. U tom kontekstu, ništa se ne protivi tomu da, na temelju sumnji istaknutih u očitovanjima trećih zainteresiranih osoba, Komisija pristupi pomnijem ispitivanju, prikupi dodatne informacije i, kada je to potrebno, izmijeni svoje stajalište. Naime, iz članka 4. stavka 4. i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 659/1999 o načinu primjene članka 108. UFEU‑a proizlazi da navedena odluka obuhvaća prethodnu ocjenu koja omogućuje Komisiji stvaranje prima facie mišljenja o pitanju jesu li mjere koje su predmet ispitivanja po svojoj naravi potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i jesu li spojive s unutarnjim tržištem. Takva je odluka stoga pripremne naravi. Nužno privremena narav ocjena sadržanih u takvoj odluci potvrđena je člankom 7. Uredbe br. 659/1999, koji predviđa da Komisija može odlučiti u svojoj konačnoj odluci da mjera koja je predmet ispitivanja ne predstavlja potporu, da je prijavljena mjera spojiva sa zajedničkim tržištem, da se prijavljena potpora može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem ako određeni uvjeti budu poštovani ili da je prijavljena potpora nespojiva sa zajedničkim tržištem. Navedeni treći stoga mogu podnijeti očitovanja, a Komisija ih može uzeti u obzir tijekom formalnog istražnog postupka.
(t. 45.‑47.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 61.‑65., 70.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 86., 88., 90., 190.)
5. Kako bi se moglo smatrati da je porez sastavni dio mjere potpore, mora nužno postojati obvezna odredba nacionalnog prava koja nalaže namjenu poreza za financiranje potpore. Uslijed nepostojanja takve odredbe, ne može se smatrati da je porez namijenjen mjeri potpore pa on stoga ne predstavlja jedan od njezinih oblika. Sama okolnost postojanja takve odredbe ne može predstavljati dovoljan uvjet za utvrđenje da je porez sastavni dio mjere potpore. Kada takva odredba nacionalnog prava postoji, potrebno je pored toga ispitati ima li porezni prihod izravan utjecaj na visinu potpore. Da bi se porez mogao smatrati sastavnim dijelom mjere potpore, nije dovoljno da prihod od tog poreza bude nužno namijenjen njezinom financiranju. Niti je dovoljno dokazati da su sredstva prikupljena na temelju porezne mjere namijenjena korisniku potpore.
(t. 102.‑104.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 134.)
7. Da bi se državna potpora u smislu članka 107. UFEU‑a mogla proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. UFEU‑a, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: s jedne strane, operatoru o kojem je riječ mora biti povjerena funkcija usluge od općeg gospodarskog interesa aktom tijela javne vlasti, kojim su jasno definirane obveze iz usluga od općeg gospodarskog interesa u pitanju; s druge strane, navedeni operator ne smije primati prekomjernu naknadu i državno financiranje ne smije neproporcionalno utjecati na tržišno natjecanje na vanjskom tržištu.
(t. 152.)
8. Iz Protokola br. 29 o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama koji dopunjuje UEU i UFEU proizlazi da se odredbama UFUE‑a ne dovodi u pitanje nadležnost država članica da osiguraju financiranje javne radiodifuzije ako je to financiranje radiodifuzijskim organizacijama odobreno radi ispunjavanja funkcije iz područja javne usluge, kako je dodijeljena, utvrđena i ustrojena u svakoj državi članici i ako to financiranje ne utječe na trgovinske uvjete i tržišno natjecanje u Uniji u mjeri u kojoj bi bilo u suprotnosti s općim interesom, pri čemu se uzima u obzir ostvarenje odgovornosti i ovlasti iz područja te javne usluge.
Iz navedenog slijedi da države članice raspolažu širokim diskrecijskim pravom u pogledu određivanja naknade za izvršavanje javne radiodifuzijske usluge. Stoga je nadzor Komisije nad proporcionalnošću naknade ograničen. Ocjena Komisije odnosi se na složene gospodarske činjenice. Stoga je nadzor Općeg suda nad odlukom Komisije još ograničeniji od nadzora Komisije nad mjerom države članice o kojoj je riječ. Taj je nadzor ograničen na provjeru je li predviđena naknada nužna za ispunjavanje funkcije usluge od općeg gospodarskog interesa o kojoj je riječ u gospodarski prihvatljivim uvjetima, ili, obrnuto, je li mjera u pitanju očito neprikladna za postizanje željenog cilja.
(t. 158.‑161., 173.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 177.)