Predmet T‑268/10 RENV

Polyelectrolyte Producers Group GEIE (PPG)

i

SNF SAS

protiv

Europske agencije za kemikalije (ECHA)

„REACH – Identifikacija akrilamida kao posebno zabrinjavajuće tvari – Intermedijeri – Tužba za poništenje – Izravan utjecaj – Dopuštenost – Proporcionalnost – Jednako postupanje“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 25. rujna 2015.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba koju je podnijelo Europsko gospodarsko interesno udruženje – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 263. podstavak četvrti UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravan utjecaj – Mjerila – Odluka Europske agencije za kemikalije (ECHA) kojom se akrilamid identificira kao posebno zabrinjavajuća tvar – Tužba koju su podnijeli proizvođači ili uvoznici te tvari – Identifikacija koja stvara obvezu priopćavanja ažuriranog sigurnosno‑tehničkog lista korisnicima tvari – Dopuštenost

(čl. 263. podstavak četvrti UFEU‑a; Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 31. st. 9. t. (a), čl. 57. t. (a) i (b) i čl. 59. te Prilog II.; Uredba Komisije br. 453/2010, čl. 1.)

3.      Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Postupak identifikacije – Primjenjivost na tvari koje se koriste kao intermedijeri

(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. t. 15., 57. i 59.)

4.      Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Postupak identifikacije – Diskrecijska ovlast Unijinih tijela – Doseg – Sudski nadzor – Granice

(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 57. i 59.)

5.      Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Postupak identifikacije – Odluka Europske agencije za kemikalije (ECHA) kojom se akrilamid identificira kao posebno zabrinjavajuća tvar – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 296. UFEU‑a; Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 16., čl. 1. st. 1., čl. 2. st. 1. t. (c), čl. 8. t. (b), čl. 55. i 59. te Prilog XVII.)

6.      Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Postupak identifikacije – Obveza Europske agencije za kemikalije (ECHA) da obrazloži odabir tvari za identifikaciju – Nepostojanje

(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 57. i 59.)

1.      Udruzi zaduženoj za obranu kolektivnih interesa svojih članova načelno nije dopušteno podnošenje tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a osim ako poduzetnici koje zastupa, ili neki od njih, imaju pojedinačnu aktivnu procesnu legitimaciju odnosno ako ta udruga može zastupati vlastiti interes. To se rješenje također nameće u slučaju europskog gospodarskog interesnog udruženja koje je osnovano radi zastupanja interesa jedne kategorije poduzetnika.

(t. 32.)

2.      Pretpostavka izravnog utjecaja na fizičku ili pravnu osobu, kao pretpostavka dopuštenosti tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, zahtijeva, kao prvo, da pobijani akt izravno proizvodi učinke na pravnu situaciju pojedinca i, kao drugo, da se njime ne daje nikakva diskrecijska ovlast adresatima tog akta koji su zaduženi za njegovu provedbu s obzirom na to da je on potpuno automatski i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.

U tom pogledu, u okviru identifikacije tvari kao posebno zabrinjavajuće tvari slijedom postupka propisanog u članku 59. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), odluka Europske agencije za kemikalije kojom se akrilamid identificira kao takva tvar, jer ispunjava kriterije iz članka 57. točki (a) i (b) te uredbe, može proizvoditi izravne učinke na pravnu situaciju dobavljača te tvari s obzirom na to da je njezina identifikacija nova informacija koja može utjecati na mjere upravljanja rizikom ili nove informacije o opasnostima u smislu članka 31. stavka 9. točke (a) te uredbe pa su dobavljači obvezani ažurirati sigurnosno‑tehnički list u skladu s Prilogom II. toj uredbi.

Taj zaključak nije doveden u pitanje činjenicom da je Prilog II. Uredbi br. 1907/2010 izmijenjen u skladu s člankom 1. Uredbe br. 453/2010 tek nakon podnošenja tužbe s obzirom na to da činjenica da učinci akta nastupaju tek kasnijeg datuma, koji je utvrđen u tom aktu, ne onemogućava mogućnost postojanja izravnog utjecaja na pojedinca zbog obveze koje iz tog akta proizlazi.

(t. 34., 42., 43. i 47.)

3.      Činjenica da tvar može imati status intermedijera u smislu članka 3. točke 15. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) ne znači da je izuzeta od identifikacije kao posebno zabrinjavajuće tvari slijedom postupka iz članka 59. navedene Uredbe br. 1907/2006. Naime, dok je tvar u smislu Uredbe br. 1907/2006 definirana svojim bitnim svojstvima, koncept intermedijera predviđen tom uredbom ne odnosi se na svojstva tvari koja ni na koji način ne mijenja, nego definira intermedijer s obzirom na cilj proizvodnje i uporabu tvari.

Posljedično, s obzirom na to da se svaka tvar načelno može proizvesti radi kemijske promjene te iskoristiti ili uporabiti u okviru te promjene za ostvarenje cilja spajanja, te na taj način imati status intermedijera, činjenica da tvar ima, kao što je to ovdje slučaj, status intermedijera ne može ju izuzeti od postupka identifikacije koji je propisan u članku 59. Uredbe br. 1907/2006.

(t. 66. i 67.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 73. i 74.)

5.      Što se tiče sudskog nadzora pretpostavki provedbe načela proporcionalnosti, Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) treba priznati široku diskrecijsku ovlast u području koje od nje zahtijeva odabire političke, gospodarske i socijalne naravi i pri čemu je pozvana provoditi složene ocjene. Stoga na zakonitost takve mjere može utjecati samo očita neprikladnost mjere donesene u tom području u odnosu na cilj koji zakonodavac nastoji postići. S obzirom na uvodnu izjavu 16. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), zakonodavac je kao glavni cilj utvrdio prvi od tri cilja navedena u članku 1. stavku 1. te uredbe, odnosno cilj osiguranja visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

ECHA‑ina odluka koja nastavno na postupak iz članka 59. Uredbe br. 1907/2006 identificira akrilamid kao posebno zabrinjavajuću tvar ne povređuje načelo proporcionalnosti. Naime, kao prvo, takva je odluka prikladna za ostvarenje ciljeva koje nastoji postići Uredba br. 1907/2006 ako identifikacija neke tvari kao posebno zabrinjavajuće služi poboljšavanju informiranja javnosti i profesionalaca o postojećim rizicima i opasnostima te ako, posljedično, takvu identifikaciju treba smatrati instrumentom poboljšanja takve zaštite. Usto, budući da ništa ne upućuje na zaključak da su isključene druge uporabe akrilamida, osim kao intermedijera, ta tvar nije izuzeta iz glave VII. Uredbe br. 1907/2006 na temelju njezina članka 2. stavka 8. točke (b).

Kao drugo, navedena odluka ne prekoračuje granice onoga što je nužno za ostvarenje ciljeva koje nastoji postići Uredba br. 1907/2006 s obzirom na to da mogućnost izostanka djelovanja nije jednako prikladna mjera kao što je to identifikacija te tvari kao posebno zabrinjavajuće tvari. Isto vrijedi i kad je riječ o mjerama ograničavanja u vezi s uporabom akrilamida s obzirom na to da, kao što to proizlazi iz Priloga XVII. Uredbi br. 1907/2006, ograničenja donesena u skladu s postupkom utvrđenim u glavi VIII. navedene uredbe, koja su primjenjiva na proizvodnju, stavljanje na tržište i uporabu određenih opasnih tvari, mješavina i proizvoda, mogu biti u rasponu od nametanja posebnih uvjeta proizvodnje ili posebnih uvjeta za stavljanje tvari na tržište do potpune zabrane uporabe tvari. Čak i pod pretpostavkom da su mjere ograničavanja jednako prikladne za ostvarenje ciljeva koje nastoji postići ta uredba, one nisu same po sebi manje ograničavajuće u odnosu na identifikaciju tvari koja podrazumijeva samo obvezu informiranja. Također, postojeće zakonodavstvo u području zaštite radnika ne može biti prikladna i manje ograničavajuća mjera za ostvarenje ciljeva koje nastoji postići Uredba br. 1907/2006 u vezi s postupanjem s posebno zabrinjavajućim tvarima i, osobito, u odnosu na cilj postupne zamjene posebno zabrinjavajućih tvari s drugim prikladnim tvarima ili tehnologijama kada su potonje gospodarski i tehnološki održive. Naposljetku, identifikacija akrilamida kao posebno zabrinjavajuće tvari samo kada se ne koristi kao intermedijer također nije prikladna mjera jer je zakonodavac uspostavio posebna pravila o intermedijerima u članku 2. stavku 1. točki (c) i stavku 8. točki (b) Uredbe br. 1907/2006.

(t. 82.‑86., 88.‑93.)

6.      Budući da postupak identifikacije tvari kao posebno zabrinjavajuće predviđen u članku 59. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) ne daje Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) nikakvu ovlast u vezi s odabirom tvari za identifikaciju, jer je primjenom članka 59. Uredbe br. 1907/2006 ta ovlast isključivo na Komisiji i državama članicama, ECHA‑i se ne može prigovoriti da je povrijedila načelo jednakog postupanja identifikacijom akrilamida, a ne druge navodno usporedive tvari, kao posebno zabrinjavajuće tvari. Također, s obzirom na to da na temelju članka 59. stavka 3. Uredbe br. 1907/2006, svaka država članica može izraditi dosje u skladu s Prilogom XV. toj uredbi za tvari koje prema njezinom mišljenju ispunjavaju kriterije iz članka 57. navedene uredbe, ECHA‑i se ne može prigovoriti da nije navela nikakvo obrazloženje što se tiče razloga zbog kojih je država članica odabrala akrilamid, a ne druge tvari s istovjetnim svojstvima.

(t. 99.‑101.)