Predmet T‑124/14
Republika Finska
protiv
Europske komisije
„EPFRR – Izdaci isključeni iz financiranja – Ruralni razvoj – Specifična financijska korekcija – Prihvatljivost izdataka za kupnju rabljenih strojeva i opreme – Derogativno uređenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća – Članak 55. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1974/2006“
Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 11. prosinca 2015.
1. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Doslovno, sustavno, povijesno i teleološko tumačenje
(Uredba Komisije br. 1974/2006, čl. 55. st. 1.)
2. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Ujednačeno tumačenje – Uzimanje u obzir različitih jezičnih verzija
(Uredba Komisije br. 1974/2006, čl. 55. st. 1.)
3. Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje iz EPFRR‑a – Potpora ruralnom razvoju – Prihvatljivost izdataka za kupnju rabljenih strojeva i opreme – Derogativno uređenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća – Obveza uskog tumačenja – Nepostojanje
(Uredba Komisije br. 1974/2006, čl. 55. st. 1.)
4. Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje iz EPFRR‑a – Potpora ruralnom razvoju – Prihvatljivost izdataka za kupnju rabljenih strojeva i opreme – Derogativno uređenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća – Propisno opravdani slučajevi – Diskrecijska ovlast država članica
(Uredba Komisije br. 1974/2006, čl. 55. st. 1.)
5. Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje iz EPFRR‑a – Potpora ruralnom razvoju – Prihvatljivost izdataka za kupnju rabljenih strojeva i opreme – Derogativno uređenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća – Provedba – Diskrecijska ovlast država članica – Granice
(Uredba Vijeća br. 1698/2005, Uredba Komisije br. 1974/2006, čl. 55. st. 1.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 24.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 25.)
3. Prvi podstavak članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1974/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe br. 1698/2005 o potpori ruralnom razvoju iz EPFRR‑a izražava glavno ili opće pravilo u području prihvatljivih izdataka u slučaju ulaganja, a drugi podstavak predviđa drukčije rješenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, na temelju čega se može utvrditi da je taj podstavak u svakom slučaju odstupajuće pravilo. Međutim, to utvrđenje nužno ne znači da je riječ o iznimci u strogom smislu, nego to može upućivati na postojanje posebnog i različitog uređenja u odnosu na uređenje na temelju glavnog ili općeg pravila. U tom pogledu, iz navedenog drugog podstavka nije jasno je li namjera zakonodavca Unije bila predvidjeti iznimku u strogom smislu ili samo dati ovlaštenje državama članicama da uspostave derogativno i posebno uređenje za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, s obzirom na to da se izrazi „odstupajući od“ i „jedino“, ako ih se zajedno analizira, mogu tumačiti u oba značenja. Stoga, supostojanje dvaju ograničavajućih elemenata u istoj rečenici ne daje dovoljno jasnu i točnu naznaku u pogledu toga je li drugi podstavak iznimka u strogom smislu ili samo odstupajuće pravilo koje predviđa mogućnost da se za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća uspostavi različito i posebno uređenje.
Slijedom toga, nije nužno primijeniti sudsku praksu nadahnutu načelom rimskog prava singularia non sunt extendenda, prema kojem se pravila Unije koja predviđaju iznimke treba usko tumačiti kako bi se sačuvao koristan učinak općeg pravila od kojeg odstupaju, s obzirom na to da takvo usko tumačenje nije obvezno ako valja utvrditi da je drugi podstavak članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1974/2006 odstupajuće pravilo koje predviđa mogućnost uspostave različitog i posebnog uređenja za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća.
(t. 28.‑30.)
4. Prema jednoznačnom tekstu drugog podstavka članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1974/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe br. 1698/2005 o potpori ruralnom razvoju iz EPFRR‑a, države članice imaju marginu prosudbe u pogledu uspostavljanja i provedbe različitog i posebnog uređenja u pogledu prihvatljivih izdataka u slučaju ulaganja mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća jer u tu svrhu, u propisno opravdanim slučajevima, mogu postaviti uvjete prema kojima se kupovina rabljene opreme može smatrati prihvatljivim izdatkom. U tim okolnostima, uzimajući u obzir strukturu navedenog drugog podstavka, kriterij propisno opravdanih slučajeva neposredno je povezan uz ovlaštenje i marginu prosudbe države članice u pogledu uspostavljanja i provedbe različitog i posebnog uređenja za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća.
Stoga, kriterij propisno opravdanih slučajeva samo određuje način na koji država članica treba primijeniti svoju marginu prosudbe na temelju drugog podstavka i u svakom slučaju obrazložiti tu primjenu. Drugim riječima, u svakom slučaju u kojem država članica smatra da je prikladno primijeniti to ovlaštenje i navedenu marginu prosudbe – bilo da eventualno odluči donijeti opća pravila, bilo da odluku eventualno donosi u pojedinačnom slučaju kupnje rabljene opreme ‐ ona mora pružiti odgovarajuće razloge u prilog svojoj odluci kako bi ispunila taj kriterij i kako bi omogućila Komisijin nadzor u tom smislu. Nameće se zaključak da se na temelju svih jezičnih verzija drugog podstavka dolazi do istog značenja i da je to dovoljno kako bi se jamčilo da će Komisija moći provesti odgovarajući nadzor a posteriori u pogledu toga je li država članica svoju marginu prosudbe na temelju drugog podstavka primijenila u skladu s ciljevima mjerodavnih pravila Unije.
Nadalje, da je zakonodavac Unije imao namjeru zahtijevati od država članica da donesu opća pravila kojima se unaprijed određuju svi slučajevi u kojima se financiranje kupnje rabljenih strojeva i opreme može smatrati prihvatljivim, on je to trebao jasno naznačiti. Međutim, u skladu s načelom pravne sigurnosti, pravni subjekti, uključujući i države članice, ne smiju trpjeti zbog poteškoća u tumačenju uslijed nepreciznog propisa koji za njih predviđa nepovoljne novčane posljedice.
(t. 33.‑36.)
5. Članak 55. stavak 1. Uredbe br. 1974/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe br. 1698/2005 o potpori ruralnom razvoju iz EPFRR‑a treba tumačiti na način da drugi podstavak – prenoseći im u tu svrhu određenu marginu prosudbe – ovlašćuje države članice da uspostave i provode derogativno i posebno uređenje u pogledu prihvatljivih izdataka u slučaju ulaganja mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća tako što će utvrditi uvjete pod kojima se kupnja rabljene opreme može smatrati prihvatljivim izdatkom a da država članica ne treba općim propisom točno i unaprijed odrediti slučajeve u kojima to ulaganje odgovara propisno opravdanom slučaju. To svakako podrazumijeva da potonji kriterij od države članice zahtijeva da u sklopu primjene svoje margine prosudbe – neovisno o tome je li odlučila donijeti opća pravila ili odluku donosi u pojedinačnom slučaju ‐ mora dati obrazloženje na temelju kojega je vidljivo da je odluku donijela u skladu s kriterijima i ciljevima mjerodavnog nacionalnog propisa i propisa Unije.
U tom pogledu, ovlaštenje državama članicama da propišu i provode različito i posebno uređenje za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u pogledu kupnje rabljenih strojeva u cijelosti se poklapa s ciljevima uredbi br. 1698/2005 o potpori ruralnom razvoju iz EPFRR‑a i br. 1974/2006 pa stoga pravila tog uređenja nije nužno usko tumačiti u skladu s navedenim ciljevima. To svakako podrazumijeva da se kriterij propisno opravdanih slučajeva iz drugog podstavka članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1974/2006 treba tumačiti u skladu s tim ciljevima kako bi se izbjeglo da država članica svoju marginu prosudbe na temelju drugog podstavka primijeni zbog razloga koji ne odgovaraju navedenim ciljevima i kako bi se Komisiji u tom pogledu omogućio učinkovit nadzor.
(t. 41., 54.)