PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
25. rujna 2014.(*)
„Žig Zajednice – Prijava trodimenzionalnog žiga Zajednice – Oblik stezača – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑171/12,
Peri GmbH, sa sjedištem u Weißenhornu (Njemačka), koji zastupa J. Dönch, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa D. Walicka, u svojstvu agenta,
tuženika,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 26. siječnja 2012. (predmet R 1209/2011‑1), koja se odnosi na prijavu za registraciju trodimenzionalnog znaka u obliku stezača kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, M. Kancheva i C. Wetter (izvjestitelj), suci,
tajnik: S. Bukšek Tomac, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 12. travnja 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 24. srpnja 2012.,
nakon rasprave održane 5. lipnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenice iz kojih proizlazi spor
1 Dana 5. listopada 2010., tužitelj, Peri GmbH, podnio je Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), prijavu za registraciju žiga Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Trodimenzionalni oblik za koji je podnesena prijava za registraciju žiga prikazan je u nastavku:
3 Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju obuhvaćeni su razredima 6 i 19 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957. kako je izmijenjen i dopunjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 6: „Oplate za beton i njihovi metalni dodaci“,
– razred 19: „Oplate za beton i njihovi nemetalni dodaci“.
4 Dana 21. travnja 2011., ispitivač je na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 odbio prijavu za registraciju za sve predmetne proizvode.
5 Dana 7. lipnja 2011., tužitelj je podnio tužbu protiv odluke ispitivača na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
6 Odlukom od 26. siječnja 2012. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), dostavljene tužitelju 13. veljače 2012., prvo žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je tužbu s obrazloženjem da, kad je riječ o predmetnim proizvodima, trodimenzionalni znak za koji je bila podnesena prijava za registraciju kao žiga Zajednice nema nikakav razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku,
– OHIM‑u naloži snošenje troškova.
8 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu,
– tužitelju naloži snošenje troškova.
Pravo
Predmet spora
9 Upitan tijekom rasprave o eventualnim primjedbama na njezin izvještaj, tužitelj je Općem sudu izrazio želju kako bi se uzelo u obzir ograničenje njegove prijave za registraciju. Upitan u tom smislu, tužitelj je pojasnio da je do tog ograničenja došlo nakon donošenja pobijane odluke, jer je do njega došlo 23. svibnja 2014., te se, kad je riječ o proizvodima na koje se odnosi prijava žiga, opisanima u gornjoj točki 3., sastojalo u davanju sljedećeg pojašnjenja: „uz iznimku stezača za oplate“.
10 OHIM je prigovorio da Opći sud ne može razmotriti taj zahtjev jer to, po njegovom mišljenju, proizlazi iz sudske prakse (presuda od 20. studenoga 2007., Tegometall International/OHIM – Wuppermann (TEK), T‑458/05, Zb., EU:T:2007:349), ako bi se time nedopušteno izmijenio predmet spora, na temelju članka 135. stavka 4. Poslovnika Općeg suda.
11 Po mišljenju OHIM‑a, točno je da je Opći sud priznao da se izjava podnositelja prijave žiga, nakon odluke žalbenog vijeća, kojom je on povukao svoju prijavu za neke od proizvoda ili usluga koji su bili prvotno obuhvaćeni prijavom, može protumačiti kao osporavanje zakonitosti pobijane odluke samo u dijelu u kojem se odnosi na ostale predmetne proizvode i usluge, i da se njome stoga ne mijenja predmet spora. Međutim, o tome se ne radi u ovom slučaju jer ograničenje prijave žiga ne sadrži nijedno povlačenje proizvoda, već se sastoji od jedne izmjene opisa predmetnih proizvoda.
12 Unatoč tom prigovoru, tužitelj ustraje u svojoj analizi.
13 Najprije treba podsjetiti da Opći sud može poništiti ili izmijeniti odluku žalbenog vijeća OHIM‑a samo ako je, u trenutku njezinog donošenja, ta odluka bila zahvaćena jednim od razloga za poništenje ili izmjenu iz članka 65. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. U skladu s člankom 76. navedene uredbe, Opći sud mora odlučiti vodeći računa o činjeničnom i pravnom okviru spora kakav je iznesen pred žalbeno vijeće (vidjeti presudu TEK, t. 10. supra, EU:T:2007:349, t. 19. i navedena sudska praksa).
14 S druge strane, Opći sud ne može poništiti ili izmijeniti tu odluku zbog razloga koji nastupe nakon njezina donošenja (presude od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P, Zb., EU:C:2006:310, t. 55., i od 9. srpnja 2008., Reber/OHIM – Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (Mozart), T‑304/06, Zb., EU:T:2008:268, t. 24.).
15 Nadalje, u skladu s člankom 26. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, „Prijava žiga Zajednice mora sadržavati […] popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija“.
16 Članak 43. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 predviđa da „[P]odnositelj prijave može u svakom trenutku povući svoju prijavu žiga Zajednice ili ograničiti popis proizvoda ili usluga koji su u njoj sadržani“.
17 U ovom slučaju, nesporno je da je tužitelj ograničio proizvode obuhvaćene njegovom prijavom za registraciju žiga Zajednice nakon donošenja pobijane odluke.
18 Iz toga slijedi da, u načelu, ograničenje, u smislu članka 43. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, popisa proizvoda ili usluga sadržanih u prijavi žiga Zajednice nakon donošenja odluke žalbenog vijeća koju se pobija pred Općim sudom ne može utjecati na zakonitost te odluke, koja je jedina odluka koju se pred njim pobija (vidjeti presudu Mozart, t. 14. supra, EU:T:2008:268, t. 25. i navedena sudska praksa).
19 Međutim, također treba primijetiti da se odluku žalbenog vijeća OHIM‑a pred Općim sudom može pobijati samo kad je riječ o nekim proizvodima ili uslugama s popisa iz u prijave za registraciju predmetnog žiga Zajednice. U takvom slučaju ta odluka postaje konačna za druge proizvode ili usluge s tog istog popisa (presuda Mozart, t. 14. supra, EU:T:2008:268, t. 26.).
20 S obzirom na tu mogućnost, Opći sud je izjavu podnositelja prijave žiga Zajednice koju je pred njim dao nakon odluke žalbenog vijeća, da povlači svoju prijavu za neke od proizvoda obuhvaćenih prvotnom prijavom, protumačio kao izjavu da se pobijana odluka osporava samo u dijelu u kojem se odnosi na ostale predmetne proizvode, ili kao djelomično povlačenje, u slučaju da je ta izjava dana u kasnijem stadiju postupka pred Općim sudom (vidjeti presudu Mozart, t. 14. supra, EU:T:2008:268, t. 27. i navedena sudska praksa).
21 Međutim, ako, ograničavanjem popisa proizvoda navedenih u prijavi žiga Zajednice, podnositelj prijave žiga Zajednice ne želi povući s tog popisa jedan ili više proizvoda, već njemu ili njima izmijeniti jednu ili više značajki, ne može se isključiti da ta izmjena može imati učinak na ispitivanje žiga Zajednice koje provode OHIM‑ova tijela tijekom upravnog postupka. U tim okolnostima, dopuštanje takve izmjene u stadiju tužbe pred Općim sudom bilo bi jednako izmjeni predmeta spora tijekom postupka, zabranjenoj člankom 135. stavkom 4. Poslovnika. Stoga Opći sud ne može uzeti u obzir takvo ograničavanje prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbe (presude TEK, t. 10. supra, EU:T:2007:349, t. 25., i od 20. veljače 2013., Caventa/OHIM – Anson’s Herrenhaus (B BERG), T‑631/11, EU:T:2013:85, t. 23.).
22 Stoga treba utvrditi može li se ograničenje prijave za registraciju predmetnog žiga do kojeg je došlo 23. svibnja 2014. i kojeg je tužitelj naznačio na raspravi tumačiti kao njegova izjava da pobijanu odluku osporava samo u dijelu u kojem se odnosi na proizvode s izmijenjenog popisa ili kao djelomično povlačenje.
23 O tome nije riječ. Tim ograničenjem tužitelj nije povukao proizvode s popisa onih za koje je zatražena registracija žiga o kojem je riječ, koji ostaju, s jedne strane, kad je riječ o razredu 6, oplate za beton i njihovi metalni dodaci, i, kad je riječ o razredu 19, oplate za beton i njihovi nemetalni dodaci, ali je naveo da se te proizvode treba shvatiti „uz iznimku stezača za oplate“. Stoga se ne može isključiti da je, postupivši na taj način, tužitelj izvršio izmjenu koja može imati učinak na ispitivanje žiga Zajednice koje provode tijela OHIM‑a tijekom upravnog postupka. Kako je bilo istaknuto u gornjoj točki 21., Opći sud ne može uzeti u obzir takvo ograničenje jer bi se njime izmijenio predmet spora.
24 Stoga treba zaključiti da su proizvodi koje treba uzeti u obzir u okviru ove tužbe oni s popisa proizvoda koji su navedeni u tužiteljevoj prvotnoj prijavi žiga (vidjeti gornju točku 3.).
25 Posljedično, tužiteljev zahtjev iz gornje točke 9. treba odbiti.
Meritum
26 U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe dva tužbena razloga od kojih se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 a, drugi, na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) te Uredbe.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
27 Tužitelj tvrdi da bi, s obzirom na stupanj pažnje relevantne javnosti, koju čine stručnjaci, koji je viši od stupnja pažnje koji karakterizira prosječnog potrošača, uobičajeno obaviještenog i razumno pažljivog i opreznog, kao i na vrlo prepoznatljive značajke stezača prikazanog znakom o kojem je riječ, žalbeno vijeće trebalo zaključiti da prijavljeni žig ima razlikovni karakter.
28 Tužitelj tvrdi da žalbeno vijeće nije pružilo konkretne dokaze u prilog njegovoj analizi koja se temelji na jednostavnim pretpostavkama koje nisu poduprte dokazima. Tužitelj dodaje da su te pretpostavke osporene dokazima predloženima OHIM‑u, osobito studijom koju je on dostavio i za koju je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da se odnosi samo na javnost njemačkog govornog područja, dok je stezač znak koji se može „čitati“ bez ikakvog znanja jezika.
29 OHIM osporava tužiteljeve argumente.
30 U tom smislu treba podsjetiti da se u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 neće registrirati „žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter“.
31 Razlikovni karakter žiga, u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, znači da taj žig omogućuje prepoznavanje proizvoda za koji je podnesena prijava za registraciju kao proizvoda koji potječe od određenog poduzeća i stoga razlikovanje tog proizvoda od onih koji potječu od drugih poduzeća (vidjeti presudu od 9. prosinca 2010., Wilo/OHIM (Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta), T‑253/09 i T‑254/09, EU:T:2010:507, t. 17. i navedena sudska praksa).
32 Taj razlikovni karakter žiga treba ocjenjivati, s jedne strane, u odnosu na proizvode i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju i, s druge strane, u odnosu na percepciju relevantne javnosti koju čini prosječni potrošač navedenih proizvoda i usluga, uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 31. supra, EU:T:2010:507, t. 18. i navedena sudska praksa).
33 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji za ocjenu razlikovnog karaktera žigova koje čini sam izgled proizvoda ne razlikuju se od onih koji se primjenjuju na druge kategorije žigova (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 31. supra, EU:T:2010:507, t. 19. i navedena sudska praksa).
34 Međutim, u okviru primjene tih kriterija, percepcija relevantne javnosti nije nužno ista u slučaju trodimenzionalnog žiga, koji se sastoji od izgleda samog proizvoda, i u slučaju verbalnog ili figurativnog žiga, koji se sastoji od znaka neovisnog od izgleda proizvoda koji označuje. Doista, prosječni potrošači nemaju naviku stvarati zaključke o porijeklu proizvoda na temelju njihova oblika ili oblika njihova pakiranja, u nedostatku bilo kakvog grafičkog ili tekstualnog elementa, te bi se moglo teže dokazati razlikovni karakter trodimenzionalnog žiga, nego verbalnog ili figurativnog žiga (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 31. supra, EU:T:2010:507, t. 20. i navedena sudska praksa).
35 Nadalje, prema sudskoj praksi, što se više oblik za koji je podnesena prijava za registraciju žiga približava najvjerojatnijem obliku koji će imati proizvod o kojemu je riječ, to je vjerojatnije da taj oblik nema nikakav razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U tim okolnostima, samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili običaja sektora i, zbog toga, može ispuniti svoju osnovnu funkciju označavanja podrijetla, ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 31. supra, EU:T:2010:507, t. 21. i navedena sudska praksa).
36 Tužiteljeve argumente treba ispitati s obzirom na ta razmatranja.
37 Kad je riječ o relevantnoj javnosti, žalbeno vijeće pravilno je utvrdilo da se radi o specijaliziranoj javnosti (točka 11. pobijane odluke). Iako se složio s tom analizom, tužitelj iz nje zaključuje da je relevantna javnost stručna javnost, što je samo djelomično točno. S obzirom na to da je, kao što priznaje i tužitelj, odnos te javnosti s predmetnim područjem takav da može šire uključivati osobe „koje to područje istinski zanima“, on može, ovisno o slučaju, suprotno tome kako je potonje izraze shvatio tužitelj, prelaziti strogo stručni okvir.
38 S obzirom na ovo pojašnjenje, treba napomenuti da se stranke, pravilno slažu sa zaključkom koji treba iz toga izvesti, da je relevantna javnost specijalizirana javnost, to jest viši stupanj pažnje koji će ta javnost imati prema trodimenzionalnom znaku kao što je znak o kojemu je riječ posebno se odražava činjenicom da „će voditi računa o tehničkim karakteristikama takvog sustava zatvaranja (kvalitetu materijala i izrade)“ (točka 11. pobijane odluke).
39 S druge strane, tužitelj tvrdi da se s obzirom na viši stupanj pažnje relevantne javnosti karakteristike stezača koji je predmet trodimenzionalnog znaka za koji je podnesena prijava za registraciju žiga Zajednice, to jest osobito izraženi red zubaca i položaj u sredini šipke vertikalnog sidrišta, moraju zamijetiti i stoga daju tom žigu razlikovni karakter, što potvrđuje rezultat studije. Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije pružilo nikakav konkretni dokaz koji opravdava njegovo odbijanje registracije prijavljenog žiga.
40 Žalbeno vijeće je, sa svoje strane, smatralo da bi upravo zbog višeg stupnja pozornosti relevantne javnosti, istaknutog u gornjoj točki 38., ta javnost percipirala prije svega funkcionalne elemente o kojima je riječ kao tehničko sredstvo koje služi za povezivanje ili učvršćivanje, među ostalim, elemenata zida ili betonskih dijelova. S obzirom na to da su ti tehnički elementi prisutni i kod drugih stezača, malene razlike između stezača o kojem je riječ i drugih stezača ne dopuštaju, po mišljenju žalbenog vijeća, da se smatra da prijavljeni trodimenzionalni žig ima jedinstven i dojmljiv dizajn.
41 Treba istaknuti da u području trodimenzionalnih žigova, u skladu sa sudskom praksom navedenom u gornjoj točki 35., samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili običaja sektora i, zbog toga, može ispuniti svoju osnovnu funkciju označavanja podrijetla, ima razlikovni karakter.
42 Ta analiza jednako je relevantna kada je javnost o kojoj je riječ specijalizirana javnost (vidjeti, kad je riječ o ograničenom krugu potrošača, u vezi s mikrofonom, presudu od 12. rujna 2007, Neumann/OHIM (Oblik glave mikrofona), T‑358/04, Zb., EU:T:2007:263, t. 46., nadstrešnice i tende za zaštitu od sunca, presuda od 17. prosinca 2008., Somm/OHIM (Nadstrešnica za zaštitu od sunca), T‑351/07, EU:T:2008:591, t. 29., i luksuzni satovi i brojčanici luksuznih satova, presuda od 14. rujna 2009., Lange Uhren/OHIM (Geometrijska polja na brojčaniku sata), T‑152/07, EU:T:2009:324, t. 87.).
43 Stoga je žalbeno vijeće pravilnom primjenom članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 utvrdilo nepostojanje jedinstvenog i dojmljivog dizajna predstavljenog stezača, s obzirom na to da se potonji malo razlikuje od drugih proizvoda te vrste. U ovom slučaju ne čini se da stezač o kojem je riječ ima neuobičajenu značajku da se može smatrati da sam njegov trodimenzionalni prikaz omogućuje zaključak da prijavljeni žig ima sebi svojstvenu sposobnost razlikovanja proizvoda koje treba pokrivati od onih njegovih konkurenata.
44 Iako tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije pružilo nikakav konkretni dokaz u prilog toj tvrdnji, taj se argument ne temelji na činjenicama. Iz pobijane odluke u tom smislu proizlazi da je žalbeno vijeće ispitalo uzorke stezača koje proizvode tužiteljevi konkurenti, primijetivši da se samo može utvrditi da stezaljke mogu „imati različite funkcionalne čak i estetske dizajne“, ali da „te varijacije proizvoda“ nemaju za posljedicu utvrđenje „funkcije žiga u njihovom ukupnom dojmu“ (točka 17. pobijane odluke). Ono je pravilno pojasnilo tužitelju da nije dovoljno da javnost može prepoznati razlike između različitih stezača, za što je sposobna specijalizirana javnost kao u ovom slučaju, već bi javnost trebala percipirati varijantu stezača koji predstavlja tužitelj kao „toliko veliku [da bi] ju prepoznala kao oznaku podrijetla“ (točka 18. pobijane odluke). Međutim, kako je pravilno navelo žalbeno vijeće, razlike u predmetnom stezaču, iako vidljive, ipak se čine kao jednostavne inačice stezača. Te karakteristike nisu takve vrste da bi individualizirale predmetni proizvod i da bi same po sebi označavale utvrđeno trgovačko podrijetlo.
45 Naposljetku, kad je riječ o dokaznoj vrijednosti studije koju je tužitelj dostavio tijekom postupka pred OHIM‑om, o razlikovnom karakteru predmetnog trodimenzionalnog znaka, treba naglasiti da je žalbeno vijeće pravilno navelo da je ona provedena samo u specijaliziranoj javnosti njemačkoga govornog područja, a nije provedena u specijaliziranoj javnosti Europske unije, koja je u ovom slučaju relevantna javnost. Iako se radi o prijavi trodimenzionalnog žiga Zajednice koji ne zahtijeva znanja jezika da bi se mogao „čitati“, kako je pravilno naveo tužitelj, svejedno ostaje činjenica da specijalizirana javnost njemačkoga govornog područja bolje poznaje proizvode koje na tržište stavljaju njemačka ili austrijska poduzeća, i zato u anketi češće navodi njihovo ime nego što bi to činila specijalizirana javnost Unije, uzeta u cjelini.
46 Povrh toga, tužitelj je, spominjući rezultate te studije, pred žalbenim vijećem naveo (točka 6., četvrta alineja pobijane odluke) da je „visoki postotak specijalizirane njemačke javnosti“ prepoznao proizvođača trodimenzionalnog oblika za koji je podnesena prijava za registraciju žiga Zajednice. Međutim, razlikovni karakter kao takav mora percipirati čitava relevantna javnost (to jest, relevantna javnost Unije). Iz toga proizlazi da je žalbeno vijeće pravilno odbilo tu studiju navevši da ne može poništiti njegov zaključak o nepostojanju razlikovnog karaktera predmetnog trodimenzionalnog znaka.
47 U mjeri u kojoj se tužitelj poziva na to da rezultati te studije dokazuju razlikovni karakter tog znaka u relevantnoj javnosti u vezi s proizvodom, koji predstavlja taj znak i koji je on već stavljao na tržište, treba napomenuti da se takav argument odnosi na razlikovni karakter stečen uporabom koji je nastao iz prijavljenog žiga. Stoga žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava kada je podsjetilo na to da takav dokaz ne može dovesti do toga da OHIM isključi primjenu apsolutnog razloga za odbijanje u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 7. veljače 2002., Mag Instrument/OHIM (Oblik džepnih svjetiljki), T‑88/00, Zb., EU:T:2002:28, t. 39.) te ga se može uzeti u obzir samo u okviru primjene članka 7. stavka 3. navedene uredbe, na koji se tužitelj nije pozvao ni u kojoj fazi postupka.
48 Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da predmetni trodimenzionalni žig nema nikakav razlikovni karakter za sve predmetne proizvode u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
49 Slijedom navedenog, prvi tužbeni razlog treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 207/2009
50 Treba utvrditi da je žalbeno vijeće u točki 23. pobijane odluke, na njezinom kraju, samo radi potpunosti spomenulo mogućnost koju je imao ispitivač da tužiteljevu prijavu žiga također odbije na osnovi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočaka i. i ii. Uredbe br. 207/2009, ne primijenivši je. Iz samog teksta te točke proizlazi da je žalbeno vijeće zbog ekonomičnosti postupka odustalo od vraćanja predmeta ispitivaču radi donošenja dodatne odluke s obzirom na to da je prijavu „u svakom slučaju trebalo odbiti na osnovi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009“, a zakonitost te ocjene potvrđena je u gornjim točkama 30. do 48.
51 S obzirom na to da se pobijana odluka ne temelji na članku 7. stavku 1. točki (e) podtočkama i. i ii. Uredbe br. 207/2009, kao što je OHIM podsjetio u njegovom odgovoru na tužbu, tužbeni razlog koji se temelji na njegovoj povredi ne može stoga utjecati na zakonitost te odluke.
52 Zbog tog istog razloga nije povrijeđen članak 75. Uredbe br. 207/2009, u skladu s kojim se obrazlažu odluke OHIM‑a. Kad je riječ o elementu na kojem žalbeno vijeće nije odlučilo po službenoj dužnosti utemeljiti njegovu odluku, očito nije bilo potrebno prethodno savjetovanje s tužiteljem.
53 Iz prethodno navedenog proizlazi da drugi tužbeni razlog treba odbiti.
54 Stoga tužbu treba odbiti u cijelosti bez potrebe za donošenjem odluke o dopuštenosti dokumenta koji je tužitelj dostavio na raspravi.
Troškovi
55 Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen.
56 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, istom valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu OHIM‑a.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Peri GmbH nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 25. rujna 2014.
Potpisi