Predmet T‑422/10

(objavljeno u ulomcima)

Trafilerie Meridionali SpA

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Jedinstvena, složena i trajna povreda – Proporcionalnost – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti

(Čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

2.      Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti poduzetniku za cjelokupnu povredu bez obzira na njegovu ograničenu ulogu – Dopuštenost – Uzimanje u obzir prilikom ocjene težine povrede i prilikom određivanja iznosa novčane kazne

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

3.      Zabranjeni sporazumi – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Okolnosti iz kojih se, s obzirom na nedistanciranje od donesenih odluka, može zaključiti o sudjelovanju u naknadnom zabranjenom sporazumu – Teret dokazivanja o sudjelovanju na sastancima koji je na Komisiji – Nepostojanje dokaza o sudjelovanju poduzetnika na sastancima održanima tijekom određenog dijela ukupnog trajanja jedinstvene povrede – Posljedice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

4.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Težina sudjelovanja svakog pojedinog poduzetnika – Razlikovanje – Zabranjeni sporazum koji se sastoji od nekoliko dijelova

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje jedinstvena povreda – Teret dokazivanja o sudjelovanju poduzetnika koji je na Komisiji – Nedovoljni dokazi

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

6.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Indikativni karakter okolnosti navedenih u smjernicama

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)

7.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Individualizacija kazne u različitim fazama određivanja iznosa – Obveza uzimanja u obzir svih relevantnih okolnosti – Sudski nadzor

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Povreda počinjena nepažnjom – Nedovoljni dokazi da bi se utvrdila nepažnja

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Sposobnost plaćanja – Obveza uzimanja u obzir loše financijske situacije predmetnog poduzetnika – Nepostojanje – Stvarna sposobnost plaćanja poduzetnika u specifičnom društvenom i gospodarskom okruženju – Uzimanje u obzir – Pretpostavke – Uzimanje u obzir načela proporcionalnosti i jednakog postupanja

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 35.)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Ocjena sposobnosti plaćanja kažnjenih poduzetnika

(Čl. 101. i 261. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

11.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Smanjenje iznosa novčane kazne izrečene povredom načela proporcionalnosti – Uzimanje u obzir načela individualizacije kazni

(Čl. 101. i 261. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3. i čl. 31.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 88. - 90.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 91. - 96.)

3.      Kako bi se dovoljno dokazalo sudjelovanje poduzetnika u protutržišnom zabranjenom sporazumu, dovoljno je dokazati da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su sklapani sporazumi protutržišne naravi a da im se nije očito protivio. Ako je utvrđeno sudjelovanje na takvim sastancima, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje na tim sastancima bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih.

U tom pogledu, zahtjev distanciranja u slučaju sudjelovanja na sastanku pretpostavlja, kako bi se primijenio, da Komisija dokaže da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su sklapani sporazumi protutržišne naravi a da im se nije očito protivio kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala sudjelovanje navedenog poduzetnika u zabranjenom sporazumu.

Stoga, u slučaju poduzetnika koji je nekoliko godina sudjelovao u zabranjenom sporazumu, ako nije u dovoljnoj mjeri dokazano da je taj poduzetnik izravno ili neizravno sudjelovao na sastancima u razdoblju od otprilike devet mjeseci, tako da ostali članovi zabranjenog sporazuma nisu imali jasnu predodžbu o njegovu ponšanju na tržištu tijekom tog razdoblja, Komisija ne može smatrati da je navedeni poduzetnik sudjelovao u protutržišnim praksama tijekom navedenog razdoblja.

(t. 97., 295. - 297.)

4.      U području sankcija izrečenih zbog povrede prava tržišnog natjecanja u vezi sa zabranjenim sporazumima, nakon što se utvrdi postojanje jedinstvene povrede te se utvrde njezini sudionici, Komisija je dužna ispitati težinu sudjelovanja svakog od sudionika u toj povredi kako bi izrekla novčane kazne. To, među ostalim, proizlazi iz Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, kojima se predviđa različit tretman u pogledu početnog iznosa (poseban početni iznos), te uzimanje u obzir otegotnih i olakotnih okolnosti kojima se omogućuje prilagodba iznosa novčane kazne, osobito ovisno o pasivnoj ili aktivnoj ulozi predmetnih poduzetnika u provedbi povrede.

U svakom slučaju, poduzetniku se nikad ne može izreći novčana kazna čiji se iznos izračunava ovisno o sudjelovanju u tajnom sporazumu za koje se ne smatra odgovornim. Jednako tako, poduzetnika se može kazniti samo za činjenice za koja ga se individualno tereti.

Sankcije moraju biti individualizirane, u smislu da se moraju odnositi na ponašanja i na značajke svojstvene predmetnim poduzetnicima. Takva individualizacija sankcija tim je više nužna kad se radi o složenoj povredi koju čini niz sporazuma i usklađenih djelovanja među poduzetnicima čiji su poslovni interesi u sukobu tijekom vrlo dugačkog razdoblja i kad sudjelovanje predmetnog poduzetnika u zabranjenom sporazumu predstavlja brojne posebnosti u odnosu na sudjelovanje glavnih sudionika okupljenih unutar zabranjenog sporazuma. U tom pogledu, poduzetnik za kojeg se utvrdi odgovornost u pogledu nekoliko dijelova zabranjenog sporazuma više pridonosi učinkovitosti i težini tog zabranjenog sporazuma od prijestupnika koji je uključen u samo jedan dio tog istog zabranjenog sporazuma. Stoga prvi poduzetnik čini povredu težu od one koju je počinio drugi poduzetnik. Tako sudjelovanje poduzetnika samo u unutarnjem dijelu zabranjenog sporazuma samo po sebi je manje teška povreda od sudjelovanja poduzetnika koji nije sudjelovao samo u unutarnjem dijelu nego i u njegovom vanjskom dijelu.

(t.  99. - 103., 148., 314.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t.  115., 132., 133., 135., 144., 175., 194.)

6.      Popis olakotnih okolnosti navedenih u točki 29. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 nije konačan kao što to jasno proizlazi iz činjenice da tom popisu prethodi izraz „kao što su“.

(t. 313.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 315. - 329.)

8.      U području sankcija izrečenih zbog povrede prava tržišnog natjecanja u vezi sa zabranjenim sporazumima, u skladu s točkom 29. drugom alinejom Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, Komisija na temelju olakotnih okolnosti može smanjiti osnovni iznos novčane kazne ako poduzetnik dokaže da je povreda nastupila nepažnjom.

U tom pogledu, sudjelovanje poduzetnika ne može biti rezultat nepažnje, nego je rezultat njegovog namjernog djelovanja, kad iz naznaka ostalih članova zabranjenog sporazuma proizlazi da im se navedeni poduzetnik htio pridružiti. Jednako tako, činjenica da je maleni obiteljski poduzetnik koji svoje proizvode prodaje samo na nacionalnom tržištu a ne izvozi, njegov neznatni tržišni udio, nepostojanje unutarnje pravne službe ili njegovo navodno nepoznavanje načela kojima je uređeno pravo tržišnog natjecanja, ili pak posebnosti njegova sudjelovanja u zabranjenom sporazumu ne predstavljaju okolnosti kojima se može dokazati da se nije namjerno pridružio, potom napustio, te se ponovno pridružio zabranjenom sporazumu.

(t. 335. - 337.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t.  356. - 365., 373. - 376., 383., 392.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 366. ‑371.)

11.    U području prava tržišnog natjecanja, pored jednostavnog nadzora zakonitosti kazne, u okviru kojeg sud Unije može samo odbiti tužbu za poništenje ili poništiti pobijani akt, na temelju neograničene nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 31. Uredbe br. 1/2003, u skladu s člankom 261. UFEU‑a, Opći sud ovlašten je svojom ocjenom zamijeniti ocjenu Komisije, preinačiti pobijani akt, čak i bez njegovog poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, kako bi, na primjer, smanjio iznos novčane kazne, ako je pitanje iznosa iste podvrgnuto njegovoj ocjeni

U tom pogledu, kada sudovi Unije utvrđuju novčanu kaznu, to po svojoj naravi nije precizni računski postupak. Nadalje, sud Unije ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

Stoga, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne namijenjene kažnjavanju sudjelovanja u jedinstvenoj povredi, iz članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da treba uzeti u obzir težinu i trajanje povrede, a iz načela individualizacije kazni proizlazi da se pri kažnjavanju treba uzeti u obzir situacija svakog prijestupnika u pogledu povrede. To osobito treba biti slučaj kad se radi o složenoj i dugotrajnoj povredi one vrste koju Komisija utvrđuje u pobijanoj odluci, a koja je obilježena heterogenošću sudionika.

(t. 394., 398., 399.)