PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
27. siječnja 2016.
Predmet T‑782/14 P
D. F.
protiv
Europske komisije
„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Primici od rada – Upućivanje u interesu službe – Naknada za život u inozemstvu – Uvjet iz članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju – Povrat preplaćenih iznosa“
Predmet: Žalba podnesena protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 1. listopada 2014., DF/Komisija (F‑91/13, Zb. SS, EU:F:2014:228), radi djelomičnog ukidanja te presude.
Odluka: Žalba se odbija. D. F. snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije u okviru ovog postupka.
Sažetak
1. Dužnosnici – Povrat preplaćenih iznosa – Pretpostavke – Očito nepostojanje valjanog razloga za isplatu – Mjerila
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 85.)
2. Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Pretpostavke za odobravanje – Nepostojanje uobičajenog boravišta ili neobavljanje glavne djelatnosti u mjestu rada prije stupanja u službu
(Prilog VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike, čl. 4. st. 1. t. (b))
3. Tužbe dužnosnikâ – Zahtjev u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju – Podnošenje zahtjeva upravi koje nije uvjetovano postojanjem pravne osnove za predmetnu odluku
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 1.)
4. Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Propisi Unije – Zahtjevi jasnoće i preciznosti
5. Dužnosnici – Povrat preplaćenih iznosa – Posljedice za treće osobe koje su mogle imati koristi od isplata bez valjanog razloga – Pitanje privatnog prava
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 85.)
6. Povlastice i imuniteti Europske unije – Dužnosnici i službenici Unije –Primjena nacionalnog prava na privatne pravne odnose
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 23. st. 1.)
1. Kad je riječ o uvjetima za povrat preplaćenih iznosa, valja uzeti u obzir dva elementa prilikom ispitivanja toga je li nepostojanje valjanog razloga za njihovu isplatu u smislu članka 85. stavka 1. Pravilnika o osoblju toliko očito da dužnosnik ne može za njega ne znati, odnosno jasnoću primjenjivih odredbi, s jedne strane, i dužnosnikov razred i iskustvo, s druge strane.
S tim u vezi, izraz „toliko očito“ ne znači da primatelj preplaćenih iznosa o tome ne treba razmišljati niti to provjeriti, već da se ti iznosi moraju vratiti ako je riječ o pogrešci koja ne može promaknuti uobičajeno pažljivom dužnosniku koji mora poznavati pravila koja uređuju njegovu plaću.
Elementi koje je sud Unije uzeo u obzir radi ocjene sposobnosti predmetnog dužnosnika da izvrši potrebne provjere odnose se na stupanj njegove odgovornosti, razred i staž, stupanj jasnoće odredbi Pravilnika o osoblju koje definiraju uvjete dodjele predmetne naknade kao i važnost promjena u njegovoj osobnoj ili obiteljskoj situaciji kad je isplata spornog iznosa vezana za to kako je uprava ocijenila tu situaciju.
Nadalje, nije nužno da dužnosnik ili član privremenog osoblja koji primjenjuje dužnu pažnju može s preciznošću odrediti opseg pogreške uprave. U tom pogledu je dovoljno da on sumnja u osnovanost dotičnih isplata kako bi bio obvezan obratiti se upravi kako bi ona učinila nužne provjere.
(t. 25. do 28.)
Izvori:
Opći sud: presude od 29. rujna 2005., Thommes/Komisija T‑195/03, Zb., EU:T:2005:344, t. 123. i 124. i navedena sudska praksa i od 16. svibnja 2007., F/Komisija, T‑324/04, Zb. SS, EU:T:2007:140, t. 145. i navedena sudska praksa
2. Tekst članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju omogućuje uobičajeno pažljivom dužnosniku da razumije njegov doseg i zaključi da desetogodišnje razdoblje na koje se ta točka odnosi istječe prije stupanja u službu u instituciji poslodavcu, to više kad tu odredbu sud Unije već dulje vrijeme usklađeno i jedinstveno tumači.
U svakom slučaju ta je odredba jasna, precizna i omogućuje lako razumijevanje toga da se predmetno referentno desetogodišnje razdoblje odnosi samo na određivanje toga pod kojim okolnostima dužnosnik koji je državljanin države u kojoj se nalazi njegovo mjesto rada u trenutku stupanja u službu može imati pravo na naknadu za život u inozemstvu.
Naime, ne može se smatrati da činjenica da članak 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju ne uređuje posebnu situaciju, kao što je pravo na naknadu za život u inozemstvu dužnosnika u slučaju upućivanja u zemlju čiji je on državljanin, krši načelo pravne sigurnosti, s obzirom na to da ta odredba na općenit i apstraktan način utvrđuje kriterije na temelju kojih se ta naknada za život u inozemstvu može dodijeliti u svakoj pojedinačnoj situaciji.
(t. 30., 47. i 48.)
Izvori:
Sud: rješenje od 14. srpnja 2005., Gouvras/Komisija, C‑420/04 P, Zb., EU:C:2005:482, t. 57. i 60.
Opći sud: presuda od 28. rujna 1993., Magdalena Fernández/Komisija, T‑90/92, Zb., EU:T:1993:78, t. 32.
3. Članak 90. stavak 1. Pravilnika o osoblju određuje bez ograničenja da svaka osoba na koju se primjenjuje Pravilnik o osoblju može tijelu za imenovanje podnijeti zahtjev za donošenje odluke koja se na nju odnosi. Korištenje tim pravom nije uvjetovano postojanjem pravne osnove koja omogućuje upravi da donese zahtijevanu odluku ni narušeno okolnošću da uprava ne raspolaže nikakvom diskrecijskom ovlasti za njezino donošenje.
(t. 41.)
Izvori:
Sud: presuda od 16. listopada 1980., Hochstrass/Sud, 147/79, Zb., EU:C:1980:238, t. 2. do 4.
4. Načelo pravne sigurnosti predstavlja temeljno načelo prava Unije koje posebice zahtijeva da je propis jasan i precizan kako bi pojedinci mogli nedvosmisleno znati svoja prava i obveze te posljedično primijeniti njegove odredbe.
(t. 45.)
Izvori:
Sud: presuda od 14. travnja 2005., Belgija/Komisija, C‑110/03, Zb., EU:C:2005:223, t. 30. i navedena sudska praksa
5. Kad su ispunjeni uvjeti za povrat preplaćenih iznosa iz članka 85. stavka 1. Pravilnika o osoblju, institucija poslodavca obvezna je vratiti iznose koje mu je Unija preplatila, s obzirom na to da navedena odredba ne predviđa iznimke s tim u vezi.
Osim toga iz teksta članka 85. Pravilnika o osoblju jasno proizlazi da se on odnosi samo na financijski odnos između dužnosnika koji je primao isplate bez valjanog razloga i institucije poslodavca. Ta odredba isto tako ne vodi računa o eventualnim posljedicama povrata na dužnosnika s obzirom na druge osobe koje su izravno ili neizravno mogle imati koristi od isplata bez valjanog razloga koje su predmet povrata instituciji poslodavca, s obzirom na to da su to pitanja privatnog prava.
(t. 53. i 54.)
6. Isplata naknade za uzdržavanje dio je privatnog pravnog odnosa između bivših bračnih drugova. Kad je riječ o toj vrsti odnosa, a osobito o poštovanju privatnih obveza u skladu s člankom 23. stavkom 1. Pravilnika o osoblju, na dužnosnike Unije se, kao i na bilo kojeg drugog pojedinca, primjenjuje samo mjerodavno nacionalno pravo.
(t. 55.)
Izvori:
Opći sud: presuda od 17. svibnja 2006., Kallianos/Komisija, T‑93/04, Zb. SS, EU:T:2006:130, t. 49.