Predmet T‑127/09 RENV
Abdulbasit Abdulrahim
protiv
Vijeća Europske unije
i
Europske komisije
„Vraćanje predmeta nakon ukidanja presude – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i drugih subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Qaidom i talibanima – Uredba (EZ) br. 881/2002 – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osobe uvrštene na popis koji je sastavilo tijelo Ujedinjenih naroda – Uvrštavanje imena te osobe na popis iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 – Tužba za poništenje – Dopuštenost – Rok za podnošenje tužbe – Prekoračenje – Ispričiva zabluda – Temeljna prava – Pravo na obranu – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pravo na poštovanje vlasništva – Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života“
Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 14. siječnja 2015.
1. Sudski postupak – Žalbeni rok – Prekluzija – Slučaj ili viša sila – Pojam – Zakašnjenje prilikom otpreme pošte
(čl. 263. st. 6. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 45. st. 2.)
2. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Uredba kojom se uvode mjere ograničavanja protiv određenih osoba i drugih subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Qaidom i talibanima – Doseg nadzora
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 881/2002, Prilog I.)
1. Članak 45. Statuta Suda primjenjuje se u slučaju neuobičajenih poteškoća koje su neovisne o volji osobe i pokažu se neizbježnima unatoč dužnoj pažnji. Na zainteresiranoj je osobi, s jedne strane, da dokaže da su neuobičajene i nepredvidljive okolnosti izvan njezine volje dovele do toga da nije mogla poštovati rokove propisane u članku 263. šestom stavku UFEU‑a i, s druge strane, da se nije mogla obraniti od posljedica navedenih okolnosti poduzimanjem prikladnih mjera bez pretjeranih žrtava. Subjekt osobito mora brižljivo nadzirati odvijanje započetog postupka, a napose postupati s dužnom pažnjom kako bi poštovao propisane rokove.
Stoga, kada su odvjetnici tužitelja dokazali svu zahtijevanu dužnu pažnju povjeravajući potpisani izvornik tužbe poštanskoj službi koja se smatra pouzdanom i djeluje pod okriljem dugogodišnjeg poštanskog operatera države članice istoga dana kada su telefaksom poslali kopiju, mogli su razumno očekivati da će navedeni izvornik u tajništvo pristići u roku kraćem od deset dana kojim su raspolagali u tu svrhu. U tom se pogledu od tužitelja ne može a fortiori zahtijevati da u slučaju kada se koristi besplatnom pravnom pomoći odabere skuplju međunarodnu uslugu koju poštanski operater nudi ako se jeftinija usluga koju nudi isti operater načelno čini prikladnom za osiguranje dostave potpisanog izvornika tužbe tajništvu Općeg suda u propisanom roku.
(t. 45.‑47., 49.)
2. U slučaju da dotična osoba osporava zakonitost odluke o upisu ili zadržavanju svojeg imena na popisu iz Priloga I. Uredbi br. 881/2002 kojom se uvode određene mjere ograničavanja protiv određenih osoba i drugih subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Qaidom i talibanima i stavlja izvan snage Uredba br. 467/2001 o zabrani izvoza određene robe i usluga u Afganistan, pooštravanju zabrane leta i proširivanju zamrzavanja financijskih sredstava i ostalih financijskih izvora u odnosu na afganistanske talibane, sud Unije mora se prilikom sudskog nadzora zakonitosti razloga na kojima je utemeljena takva odluka osobito uvjeriti da se ta odluka temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru činjeničnih navoda u sažetku razloga na kojemu se navedena odluka zasniva tako da sudski nadzor ne bude ograničen na ocjenu apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego i na saznanje o tome jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako ga se smatra dovoljno snažnim da može podržati tu istu odluku, dokazani. U tu svrhu na sudu Unije je da izvrši to ispitivanje, zahtijevajući, ako je potrebno, da nadležno tijelo Unije podnese podatke ili dokaze, povjerljive ili ne, relevantne za takvo ispitivanje.
Ako nadležno tijelo Unije ne može postupiti po zahtjevu suda Unije, onda je na potonjem da se temelji jedino na onim elementima koji su mu priopćeni. Ako ti elementi ne omogućavaju ustanoviti osnovanost nekog razloga, sud Unije neće ga uzeti u obzir kao temelj odluke o upisu ili zadržavanju predmetnog upisa. Ako naprotiv nadležno tijelo Unije pruži relevantne podatke ili dokaze, sud Unije mora ispitati točnost sadržaja navedenih činjenica u pogledu tih podataka ili dokaza i ocijeniti dokaznu snagu potonjih ovisno o okolnostima u tom slučaj i s obzirom na eventualna podnesena očitovanja osobe o kojoj je riječ te po potrebi provesti metode koje mu omogućuju pomiriti, s jedne strane, legitimne sigurnosne bojazni o prirodi i izvorima informacija koji su uzeti u obzir za donošenje akta o kojem je riječ i, s druge strane, potrebu jamčiti pojedincu dovoljno poštovanje njegovih postupovnih prava.
S obzirom na preventivnu narav predmetnih mjera ograničavanja, ako u okviru svojeg nadzora zakonitosti pobijane odluke sud Unije smatra da je barem jedan od razloga iznesenih u obrazloženju Odbora za sankcije dovoljno precizan i konkretan, dokazan i predstavlja dovoljnu osnovu za tu odluku, tada okolnost da ostali razlozi to nisu ne opravdava poništenje spomenute odluke. U suprotnom slučaju on će poništiti pobijanu odluku.
Naprotiv, činjenica da osobi nisu bili dostupni podaci i dokazi, a zatim ni sudu Unije, koji su u isključivom posjedu Odbora za sankcije ili dotičnog člana Ujedinjenih naroda i odnose se na obrazloženje koje podupire predmetnu odluku, za nadležno tijelo Unije ne može kao takva činiti temelj za utvrđenje kršenja tih istih prava. Međutim, u takvoj situaciji sud Unije, koji je pozvan nadzirati činjeničnu osnovanost razloga sadržanih u obrazloženju Odbora za sankcije, uzimajući u obzir oslobađajuće dokaze koje je eventualno podnijela osoba koje se tiču kao i odgovor nadležnog tijela Unije na ta očitovanja, neće raspolagati dodatnim podacima ili dokazima. Posljedično, ako ne može utvrditi osnovanost tih razloga, oni neće moći služiti kao temelj pobijane odluke o upisu.
(t. 62., 63., 66., 68., 71.)