Privremena verzija
PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
16. svibnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva (EU) 2019/1158 – Ravnoteža između poslovnog i privatnog života roditelja – Jednoroditeljska obitelj – Jednako postupanje kao s dvoroditeljskim obiteljima – Produljenje rodiljnog dopusta – Članak 5. – Roditeljski dopust – Nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku”
U predmetu C-673/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Juzgado de lo Social no 1 de Sevilla (Radni sud br. 1 u Sevilli, Španjolska), odlukom od 28. rujna 2022., koju je Sud zaprimio 27. listopada 2022., u postupku
CCC
protiv
Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS),
Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS),
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: F. Biltgen, predsjednik vijeća, A. Prechal (izvjestiteljica), predsjednica drugog vijeća, u svojstvu sutkinje sedmog vijeća, i M. L. Arastey Sahún, sutkinja,
nezavisna odvjetnica: L. Medina,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS) i Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), M. Sánchez Jiménez i A. R. Trillo García, u svojstvu letradosa,
– za španjolsku vladu, I. Herranz Elizalde, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, I. Galindo Martín i E. Schmidt, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. Direktive (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL 2019., L 188, str. 79.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, osobe CCC i, s druge strane, Tesoreríje General de la Seguridad Social (TGSS) (Središnji fond za socijalno osiguranje, Španjolska) i Instituta Nacional de la Seguridad Social (INSS) (Državni zavod za socijalno osiguranje, Španjolska), u vezi s odbijanjem potonjih da za šesnaest tjedana produlje rodiljni dopust osobe CCC koja sa svojim djetetom čini jednoroditeljsku obitelj.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 92/85/EEZ
3 Člankom 8. Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL 1992., L 348, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.), naslovljenim ,,Rodiljni dopust”, propisuje se:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicama u smislu članka 2. osigurale pravo na neprekidan rodiljni dopust od najmanje 14 tjedana raspoređenih prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.
2. Rodiljni dopust zajamčen stavkom 1. mora uključivati obvezni rodiljni dopust od najmanje dva tjedna raspoređena prije i/ili nakon poroda, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.”
Direktiva 2019/1158
4 Uvodna izjava 37. Direktive 2019/1158 glasi kako slijedi:
„Neovisno o zahtjevu ocjenjivanja bi li se uvjeti pristupa i detaljne mogućnosti korištenja roditeljskog dopusta trebali prilagoditi posebnim potrebama roditelja u iznimno nepovoljnim situacijama, države članice potiče se da ocijene bi li se uvjeti pristupa i detaljne mogućnosti ostvarivanja prava na očinski dopust, dopust za pružatelje skrbi i fleksibilni radni uvjeti trebali prilagoditi posebnim potrebama, primjerice potrebama samohranih roditelja, roditelja koji su posvojili dijete, roditelja s invaliditetom, roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju ili djecu s dugotrajnom bolešću ili roditelja u posebnim okolnostima, kao što su one povezane s višestrukim porođajima i prijevremenim porođajima.”
5 U skladu s člankom 3. te direktive, naslovljenim „Definicije”:
„1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) ,očinski dopust’ znači dopust oca ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentnog drugog roditelja, s posla povodom rođenja djeteta radi pružanja skrbi;
(b) ,roditeljski dopust’ znači dopust roditelja s posla na temelju rođenja ili posvojenja djeteta radi skrbi o tom djetetu;
[...]”
6 Člankom 4. navedene direktive, naslovljenim „Očinski dopust”, određeno je sljedeće:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da očevi ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentni drugi roditelji imaju pravo na očinski dopust u trajanju od deset radnih dana koji se koristi povodom rođenja radnikova djeteta. Države članice mogu odlučiti o tome može li se očinski dopust djelomično iskoristiti i prije ili samo nakon rođenja djeteta, kao i o tome može li se takav dopust iskoristiti u fleksibilnim oblicima.
2. Pravo na očinski dopust ne može se uvjetovati trajanjem radnog odnosa ili trajanjem radnog odnosa s istim poslodavcem.
3. Pravo na očinski dopust odobrava se neovisno o bračnom ili obiteljskom statusu radnika, kako je definiran nacionalnim pravom.”
7 Članak 5. iste direktive, naslovljen „Roditeljski dopust”, predviđa:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki radnik ima pojedinačno pravo na roditeljski dopust u trajanju od četiri mjeseca koji se treba iskoristiti prije nego što dijete navrši određenu dob, do osme godine života, što utvrđuje svaka država članica ili se utvrđuje kolektivnim ugovorom. Ta se dob određuje kako bi se osiguralo da svaki roditelj djelotvorno i ravnopravno može ostvariti svoje pravo na roditeljski dopust.
2. Države članice osiguravaju da dva mjeseca roditeljskog dopusta nisu prenosiva.
[...]
8. Države članice ocjenjuju potrebu da se uvjeti pristupa roditeljskom dopustu i detaljne mogućnosti njegove primjene prilagode potrebama roditelja koji su posvojili dijete, roditelja s invaliditetom i roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju ili djecu s dugotrajnom bolešću.”
8 Članak 20. stavak 1. Direktive 2019/1158 glasi:
„Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2022. [...]”
Španjolsko pravo
Zakon o radu
9 Člankom 48. stavkom 4. Estatuta de los Trabajadores (Zakon o radu), u verziji koja proizlazi iz Real Decreta Legislativo 2/2015, por el que se aprueba el texto refundido de la Ley del Estatuto de los Trabajadores (Kraljevski zakonodavni dekret 2/2015 kojim se potvrđuje pročišćeni tekst Zakona o radu) od 23. listopada 2015. (BOE br. 255 od 24. listopada 2015., str. 100224.) (u daljnjem tekstu: Zakon o radu), propisuje se:
„Rođenjem, koje obuhvaća porod i skrb o djetetu do 12 mjeseci, prekida se ugovor o radu biološke majke na 16 tjedana, od kojih je obvezno iskoristiti na puno radno vrijeme prvih šest tjedana bez prekida neposredno nakon poroda kako bi se osigurala zaštita zdravlja majke.
Rođenjem se ugovor o radu roditelja koji nije biološka majka prekida na 16 tjedana, od kojih je obvezno iskoristiti na puno radno vrijeme prvih šest tjedana bez prekida neposredno nakon poroda, radi ispunjavanja obveza u pogledu skrbi predviđenih člankom 68. Građanskog zakonika.
[...]
Prekid ugovora svakog od roditelja radi skrbi o djetetu nakon prvih šest tjedana neposredno nakon poroda može se slobodno rasporediti u tjedna razdoblja koja su iskoristiva kumulativno ili s prekidima od kraja obveznog prekida ugovora nakon poroda pa sve dok dijete ne napuni 12 mjeseci. Međutim, biološka majka može ga iskoristiti i ranije, do četiri tjedna prije očekivanog datuma poroda. [...]
[...]”
Opći zakon o socijalnoj sigurnosti
10 Člankom 177. texta refundido de la Ley General de la Seguridad Social (pročišćeni tekst Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti), koji je potvrđen Real Decretom Legislativom 8/2015 (Kraljevska zakonodavna uredba 8/2015) od 30. listopada 2015. (BOE br. 261 od 31. listopada 2015., str. 103291.) (u daljnjem tekstu: Opći zakon o socijalnoj sigurnosti), u verziji koja je bila primjenjiva na dan nastanka činjenica iz glavnog postupka, naslovljenim ,,Zaštićene situacije”, propisuje se:
„U svrhu potpora koje se dodjeljuju povodom rođenja djeteta kako bi se o njemu brinulo, a koje su predviđene ovim odjeljkom, zaštićenim situacijama smatraju se rođenje, posvojenje, skrbništvo radi posvojenja i smještaj u udomiteljsku obitelj, u skladu s Građanskim zakonikom ili građanskim zakonima autonomnih zajednica kojima se uređuje navedeni smještaj (pod uvjetom da u potonjem slučaju njegovo trajanje nije kraće od jedne godine), tijekom razdoblja dopusta odobrenog u tim situacijama, u skladu s odredbama stavaka 4., 5. i 6. članka 48. [Zakona o radu] i članka 49. točaka (a), (b) i (c) [texta refundido de la Ley del Estatuto Básico del Empleado Público (pročišćeni tekst Zakona o temeljnom statusu javnih službenika)]”.
11 Članak 178. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti, naslovljen „Nositelji prava”, određuje:
„1. Na potporu za rođenje djeteta i skrb o njemu imaju pravo osobe obuhvaćene općim sustavom, neovisno o spolu, koje koriste dopuste iz prethodnog članka, pod uvjetom da, osim što ispunjavaju opći uvjet iz članka 165. stavka 1. i ostale propisane uvjete, dokažu da su uplaćivale doprinose u određenim sljedećim minimalnim razdobljima:
(a) ako radnik ili radnica imaju manje od 21 godinu na datum rođenja ili na datum upravne odluke o smještaju u udomiteljsku obitelj ili datum odluke o skrbništvu radi posvojenja ili na datum donošenja sudske odluke o posvojenju, ne zahtijeva se minimalno trajanje razdoblja plaćanja doprinosa.
(b) ako je radnik ili radnica navršio 21 godinu, ali je mlađi od 26 godina na datum rođenja ili na datum upravne odluke o smještaju u udomiteljsku obitelj ili datum odluke o skrbništvu radi posvojenja ili na datum donošenja sudske odluke o posvojenju, najkraće potrebno razdoblje uplaćivanja doprinosa je 90 dana tijekom sedam godina neposredno prije početka dopusta. Prethodno navedeni uvjet smatra se ispunjenim ako, podredno, zainteresirana osoba dokaže da je tijekom svojeg radnog vijeka uplaćivala doprinose 180 dana prije tog datuma.
b) ako je radnik ili radnica navršio 26 godina na datum rođenja ili na datum upravne odluke o smještaju u udomiteljsku obitelj ili datum odluke o skrbništvu radi posvojenja ili na datum donošenja sudske odluke o posvojenju, najkraće potrebno razdoblje uplaćivanja doprinosa je 180 dana tijekom sedam godina neposredno prije početka dopusta. Taj se uvjet smatra ispunjenim ako, podredno, zainteresirana osoba dokaže da je tijekom svojeg radnog vijeka uplaćivala doprinose 360 dana prije tog datuma.
2. U slučaju rođenja, dob navedena u prethodnoj točki bit će dob koju je zainteresirana osoba navršila u trenutku početka dopusta, pri čemu se datum poroda uzima kao referentna vrijednost kako bi se provjerila potvrda o eventualno potrebnom minimalnom razdoblju uplate doprinosa.
[...]”
12 Članak 179. tog zakona sadržava pravila koja se primjenjuju pri određivanju novčane naknade koju treba isplatiti.
Glavni postupak i prethodna pitanja
13 Dana 5. studenoga 2021. tužiteljica iz glavnog postupka rodila je dijete. Ona i njezino dijete čine jednoroditeljsku obitelj. Kao zaposlena osoba koja je osigurana u španjolskom općem sustavu socijalne sigurnosti zatražila je od INSS-a ostvarivanje prava na rodiljnu potporu.
14 Odlukama od 10. i 14. prosinca 2021. INSS joj je odobrio naknadu plaće predviđenu tim sustavom za razdoblje njezina rodiljnog dopusta od 5. studenoga 2021. do 24. veljače 2022.
15 Tužiteljica iz glavnog postupka zatražila je 22. veljače 2022. od INSS-a produljenje tog dopusta za šesnaest tjedana zbog svoje situacije jednoroditeljske obitelji. U prilog tom zahtjevu istaknula je da španjolski propis kojim se uređuje roditeljski dopust dovodi do diskriminacije djece rođene u jednoroditeljskim obiteljima u odnosu na djecu rođenu u dvoroditeljskim obiteljima jer prvonavedeni nemaju pravo, poput potonjih, na razdoblje od šesnaest tjedana tijekom kojih se u dvoroditeljskim obiteljima roditelj koji nije biološka majka brine o djeci.
16 INSS i TGSS odbili su navedeni zahtjev uz obrazloženje da članak 177. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti određuje roditelje koji imaju pravo na roditeljski dopust pojedinačno i s obzirom na ispunjenje uvjeta koji se zahtijevaju za dodjelu predmetnih potpora. Tako u dvoroditeljskim obiteljima priznavanje prava na roditeljski dopust nije automatsko s obzirom na to da svaki roditelj mora pojedinačno ispuniti zakonske uvjete za priznavanje navedenih potpora. Stoga, automatska dodjela, u korist biološke majke djeteta rođenog u jednoroditeljskoj obitelji, ukupnog trajanja roditeljskog dopusta koji bi mogli koristiti roditelji u dvoroditeljskim obiteljima (odnosno šesnaest tjedana vlastitog dopusta kojem se dodaje šesnaest tjedana koji bi bili priznati roditelju koji nije biološka majka) predstavljala bi diskriminaciju dvoroditeljskih obitelji u kojima se svakom od roditelja automatski ne priznaje pravo na roditeljski dopust u trajanju od šesnaest tjedana.
17 Nakon odbijanja zahtjeva tužiteljice iz glavnog postupka, ona je protiv INSS-a i TGSS-a podnijela tužbu Juzgadu de lo Social n° 1 de Sevilla (Radni sud br. 1 u Sevilli, Španjolska), sudu koji je uputio zahtjev, kako bi dobila produljenje svojeg rodiljnog dopusta uz naknadu plaće u ukupnom trajanju od 32 tjedna.
18 Taj se sud pita je li španjolski propis u području roditeljskog dopusta u skladu s Direktivom 2019/1158 s obzirom na to da se tim propisom ne uzima u obzir posebna situacija roditelja u jednoroditeljskim obiteljima koji su stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na roditelje u dvoroditeljskim obiteljima kad je riječ o usklađivanju poslovnog i privatnog života kao i vremena provedenog u brizi o djetetu.
19 Konkretno, pita se je li navedeni propis u skladu s tom direktivom s obzirom na to da isključuje svaku mogućnost produljenja razdoblja roditeljskog dopusta majke koja sa svojim djetetom čini jednoroditeljsku obitelj te stoga dovodi do nejednakog postupanja između takve obitelji i dvoroditeljske obitelji koje imaju barem mogućnost korištenja roditeljskog dopusta u najduljem trajanju od 32 tjedna, među kojima je deset tjedana isključivo namijenjeno ispunjavanju obveze obaju roditelja da se brinu o djetetu. Nepostojanje odredbi u španjolskim propisima kojima se predviđaju mjere ili ublaženi uvjeti za jednoroditeljske obitelji dovodi do smanjenja vremena za te obitelji utrošenog za brigu o djetetu u odnosu na vrijeme koje roditelji u dvoroditeljskim obiteljima mogu posvetiti svojem djetetu ako ispunjavaju potrebne uvjete u tom pogledu.
20 Slijedom toga, sud koji je uputio zahtjev pita se mogu li jednoroditeljske obitelji biti obuhvaćene člankom 5. stavkom 8. Direktive 2019/1158, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 37., koji omogućuje da se uvjeti pristupa roditeljskom dopustu i detaljne mogućnosti njegove primjene prilagode potrebama roditelja koji su posvojili dijete, roditelja s invaliditetom i roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju ili djecu s dugotrajnom bolešću. Također se pita uključuju li minimalna pravila Unije koja se nalažu državama članicama obvezu predviđanja pravnog okvira prilagođenog posebnim potrebama jednoroditeljskih obitelji u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
21 U tim je okolnostima Juzgado de lo Social n° 1 de Sevilla (Radni sud br. 1 u Sevilli) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
,,1. Je li činjenica da španjolski zakonodavac ni u članku 48. stavku [4. Zakona o radu] ni u člancima 177., 178. i 179. [Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti] nije predvidio pravno uređenje kojim se uzimaju u obzir posebne potrebe jednoroditeljskih obitelji u području ravnoteže između poslovnog i privatnog života, koje utječu na razdoblje skrbi o novorođenom djetetu, ako se ono usporedi s djetetom rođenim u dvoroditeljskoj obitelji u kojoj oba roditelja očekuju da će ostvariti pravo na plaćeni dopust u slučaju da i jedan i drugi ispune uvjete za ostvarivanje potpora iz sustava socijalne sigurnosti, u skladu s Direktivom, kojom se nalaže da se radi utvrđivanja uvjeta za korištenje roditeljskog dopusta i njegovih konkretnih oblika osobito uzme u obzir, među ostalim, činjenica da je dijete rođeno u jednoroditeljskoj obitelji?
2. Treba li uvjete za korištenje roditeljskog dopusta zbog rođenja djeteta, uvjete za ostvarivanje novčanih naknada iz sustava socijalne sigurnosti i pravila o korištenju roditeljskog dopusta, a osobito mogućnost produljenja njegova trajanja jer nema drugog roditelja osim biološke majke koji bi skrbio o djetetu, tumačiti široko u skladu s propisima Unije, uzimajući u obzir da španjolski zakonodavac nije donio posebne propise o tome?”
Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku
22 Najprije valja podsjetiti na to da je isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi spor u glavnom postupku i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Stoga ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje ili ocjenu valjanosti određenog pravnog pravila Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku. Dakle, pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Sumal, C-882/19, EU:C:2021:800, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).
23 Međutim, kao što to proizlazi iz samog teksta članka 267. UFEU-a, zahtijevana prethodna odluka treba biti „potrebna” kako bi sudu koji je uputio zahtjev omogućila „da donese presudu” u predmetu o kojem odlučuje (presuda od 22. ožujka 2022., Prokurator Generalny (Stegovno vijeće Vrhovnog suda – Imenovanje), C-508/19, EU:C:2022:201, t. 61. i navedena sudska praksa).
24 Stoga je nužno da nacionalni sud u toj odluci odredi činjenični i zakonodavni okvir spora u glavnom postupku i da pruži osnovna objašnjenja o razlozima zbog kojih je odabrao odredbe prava Unije čije tumačenje traži kao i o vezi koju uspostavlja između tih odredbi i nacionalnog propisa koji je primjenjiv u sporu koji je pred njim pokrenut. Ti kumulativni zahtjevi u vezi sa sadržajem zahtjeva za prethodnu odluku izričito su navedeni u članku 94. Poslovnika (presuda od 4. lipnja 2020. C.F.(Porezni nadzor), C-430/19, EU:C:2020:429, t. 23. i navedena sudska praksa).
25 Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja Sud može odbiti donošenje odluke o prethodnom pitanju koje mu je uputio nacionalni sud (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Sumal, C-882/19, EU:C:2021:800, t. 28. i navedenu sudsku praksu).
26 U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev traži od Suda da protumači pravila prava Unije kojima se uređuje roditeljski dopust, predviđena Direktivom 2019/1158 i, konkretno, članak 5. stavak 8. te direktive, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 37.
27 Međutim, kao prvo, kad je riječ o ratione materiae primjeni članka 5. Direktive 2019/1158 o roditeljskom dopustu, valja istaknuti da se glavni postupak odnosi na zahtjev za produljenje rodiljnog dopusta za šesnaest tjedana zbog statusa samohranog roditelja tužiteljice iz glavnog postupka. Usto, čini se da članak 48. stavak 4. Zakona o radu i članci 177. do 179. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti, za koje sud koji je uputio zahtjev pita jesu li u skladu s tim člankom 5. kojim se uređuje roditeljski dopust, uređuju rodiljni ili očinski dopust.
28 Međutim, pojmovi „roditeljski dopust”, „očinski dopust” i „rodiljni dopust” imaju precizno i različito značenje u pravu Unije. Naime, roditeljski dopust definiran je u članku 5. Direktive 2019/1158, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (b), kao dopust s posla za roditelje u trajanju od četiri mjeseca na temelju rođenja ili posvojenja djeteta radi skrbi o tom djetetu koji se treba iskoristiti prije nego što dijete navrši određenu dob, do osme godine života. Kad je riječ o očinskom dopustu, na temelju članka 4. te direktive, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (a), to je dopust oca ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentnog drugog roditelja, u trajanju od deset radnih dana koji se koristi povodom rođenja djeteta radi pružanja skrbi. Naposljetku, kao što je to predviđeno člankom 8. Direktive 92/85, rodiljni dopust je dopust za trudne radnice ili radnice koje su rodile od najmanje 14 tjedana neprekidno raspoređenih prije i/ili nakon poroda.
29 Usto, Sud je pojasnio da roditeljski i rodiljni dopust imaju različite svrhe. Tako, dok se roditeljski dopust odobrava roditeljima kako bi se mogli brinuti za svoje dijete te se može iskoristiti sve do određene dobi djeteta, koja može biti do osme godine života, rodiljni dopust ima za cilj zaštititi biološko stanje žene i poseban odnos između nje i njezina djeteta u razdoblju nakon trudnoće i poroda, izbjegavajući smetnje u tom odnosu do kojih bi moglo doći nagomilavanjem obveza zbog istodobnog obavljanja profesionalne djelatnosti (vidjeti presudu od 16. lipnja 2016., Rodríguez Sánchez, C-351/14, EU:C:2016:447, t. 44.).
30 Stoga, budući da se spor iz glavnog postupka odnosi na zahtjev za produljenje rodiljnog dopusta, valja utvrditi da sud koji je uputio zahtjev ne objašnjava zbog čega traži tumačenje članka 5. Direktive 2019/1158 koji se odnosi na roditeljski dopust kao ni vezu koja postoji između te odredbe i odredbi nacionalnog prava koje navodi, a koje uređuju rodiljni ili očinski dopust.
31 Predsjednik Suda uputio je 4. listopada 2023. sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku zahtjev za dostavu informacija u kojem ga je pozvao da pojasni odnosi li se zahtjev tužiteljice iz glavnog postupka na rodiljni, očinski ili na roditeljski dopust. U slučaju da se taj zahtjev odnosio na roditeljski dopust, od suda koji je uputio zahtjev tražilo se da pojasni ulogu i prirodu intervencije INSS-a u okviru takvog zahtjeva. U slučaju da se taj zahtjev odnosio na rodiljni ili očinski dopust, od suda koji je uputio zahtjev tražilo se da pojasni zašto je tumačenje članka 5. Direktive 2019/1158 o roditeljskom dopustu bilo nužno za rješenje spora iz glavnog postupka.
32 U odgovoru na taj zahtjev za dostavu informacija sud koji je uputio zahtjev naveo je da priroda roditeljskog dopusta iz članka 5. Direktive 2019/1158 i priroda plaćenog rodiljnog dopusta uređenog člankom 177. i sljedećima Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti pokazuju očitu sličnost i da rodiljni dopust pruža privilegiranu pravnu zaštitu majčinstva. Usto, pojasnio je da se njegovim zahtjevom za prethodnu odluku nastoji utvrditi je li španjolsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti u skladu s Direktivom 2019/1158 s obzirom na to da to zakonodavstvo ne uređuje niti predviđa posebnu situaciju obitelji s jednim roditeljem, i to neovisno o pitanju jesu li predmetni dopusti plaćeni. Sud koji je uputio zahtjev također ističe da je odgovor na njegova pitanja nužan kako bi se izbjeglo sustavno odbijanje prava na produljenje koje se zahtijeva strogom primjenom španjolskih propisa, a kojom bi se mogla povrijediti prava djece rođene u jednoroditeljskim obiteljima u odnosu na djecu rođenu u dvoroditeljskim obiteljima koji u španjolskom pravu mogu koristiti razdoblje od 32 tjedna roditeljskog dopusta.
33 Međutim, tim se odgovorom suda koji je uputio zahtjev ne pojašnjava odnos između, s jedne strane, spora iz glavnog postupka koji se odnosi na zahtjev za produljenje rodiljnog dopusta koji je uređen člankom 48. stavkom 4. Zakona o radu i člancima 177. do 179. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti i, s druge strane, tumačenja članka 5. Direktive 2019/1158 kojim se svakom roditelju dodjeljuje pojedinačno pravo na roditeljski dopust i pojašnjavaju njegove mogućnosti primjene. Članak 5. te direktive ne odnosi se na rodiljni dopust i stoga ne uređuje pitanje produljenja tog dopusta zbog činjenice da majka sa svojim djetetom čini jednoroditeljsku obitelj, što se ne može dovesti u pitanje navodnim sličnostima između roditeljskog i rodiljnog dopusta kao ni rizikom stroge primjene španjolskih propisa koji ne uzimaju u obzir posebnu situaciju jednoroditeljskih obitelji.
34 Stoga nije utvrđeno da se članak 5. Direktive 2019/1158 primjenjuje ratione materiae na spor iz glavnog postupka. Tumačenje te odredbe stoga nije nužno kako bi se sudu koji je uputio zahtjev omogućilo donošenje odluke u glavnom postupku.
35 Kao drugo, kad je riječ o ratione temporis primjeni Direktive 2019/1158, valja istaknuti da su je, na temelju članka 20. stavka 1. te direktive, države članice bile dužne prenijeti u svoje nacionalno pravo najkasnije do 2. kolovoza 2022. U ovom je slučaju tužiteljica iz glavnog postupka 22. veljače 2022. zatražila produljenje svojeg rodiljnog dopusta za šesnaest tjedana i to od 24. veljače 2022.
36 Stoga i datum tog zahtjeva i razdoblje eventualnog produljenja rodiljnog dopusta o kojem je riječ u glavnom postupku prethode datumu isteka roka za prenošenje predviđenog Direktivom 2019/1158. Nadalje, nijedan element spisa kojim raspolaže Sud ne omogućuje da se utvrdi da su članak 48. stavak 4. Zakona o radu i članci 177. do 179. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti doneseni kako bi se predvidjela obveza prenošenja odredbi te direktive koje se odnose na roditeljski dopust.
37 Stoga, s obzirom na to da na dan nastanka činjenica u glavnom postupku nije istekao rok za prenošenje Direktive 2019/1158 i da ta direktiva nije prenesena u nacionalno pravo, nije potrebno tumačiti njezine odredbe za potrebe glavnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2001., Mazzoleni i ISA, C-165/98, EU:C:2001:162, t. 17.).
38 Dakle, valja utvrditi da se odredbe prava Unije čije se tumačenje traži ne primjenjuju ni ratione materiae ni ratione temporis na okolnosti iz glavnog postupka i da su stoga pitanja postavljena u okviru ovog predmeta hipotetske prirode.
39 Iz toga slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten.
Troškovi
40 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social n° 1 de Sevilla (Radni sud br. 1 u Sevilli, Španjolska) odlukom od 28. rujna 2022. je nedopušten.
Potpisi