PRESUDA SUDA (peto vijeće)
16. svibnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Sloboda pružanja usluga – Tržišta financijskih instrumenta – Direktiva 2014/65/EU – Članak 3. – Izuzeće od primjene Direktive 2014/65/EU – Izuzeti investicijski posrednik – Propis države članice kojim se tom posredniku zabranjuje prenošenje naloga korisnika investicijskom društvu čije je sjedište u drugoj državi članici”
U predmetu C‑695/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Městský soud v Praze (Gradski sud u Pragu, Češka Republika), odlukom od 26. listopada 2022., koju je Sud zaprimio 10. studenoga 2022., u postupku
Fondee a.s.
protiv
Česká národní banka,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, Z. Csehi, M. Ilešič, I. Jarukaitis i D. Gratsias (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Fondee a.s., J. Šovar, advokát,
– za Česká národní banka, P. Krutiš i J. Spiryt,
– za češku vladu, J. Očková, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
– za finsku vladu, M. Pere, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, C. Auvret, M. Mataija i P. Němečková, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 14. studenoga 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavaka 1. i 3. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL 2014., L 173, str. 349. i ispravci SL 2016., L 273, str. 35. i SL 2017., L 64, str. 116.), u vezi s njezinim člankom 34., te članka 56. UFEU‑a.
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Fondee a.s. i Česká národní banke (Češka narodna banka, Češka Republika) vezano uz novčanu kaznu koju je ta banka izrekla navedenom društvu zbog kršenja zabrane prenošenja naloga korisnika u pogledu financijskih instrumenata brokeru sa sjedištem u državi članici koja nije Češka Republika.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Kao što proizlazi iz članka 1. stavka 2. točke (a), Direktivom 2014/65 utvrđuju se zahtjevi za određivanje uvjeta za izdavanje odobrenja za rad i uvjeta poslovanja koji se primjenjuju na investicijska društva.
4 Članak 3. te direktive, naslovljen „Fakultativna izuzeća”, u stavcima 1. i 3. određuje:
„1. Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati ovu Direktivu na osobe kojima su one matična država članica, uz uvjet da te osobe imaju odobrenje za rad u pogledu tih aktivnosti i da su one uređene na nacionalnoj razini te ako te osobe:
[…]
(b) nisu ovlaštene pružati investicijske usluge, osim zaprimanja i prijenosa naloga za prenosive vrijednosne papire i udjele u subjektima za zajednička ulaganja i/ili investicijsko savjetovanje vezano uz te financijske instrumente; i
(c) prilikom pružanja tih usluga, naloge smiju prenositi samo na:
i. investicijska društva koja imaju odobrenje za rad prema ovoj Direktivi;
[…]
3. Osobe koje su sukladno stavku 1. izuzete iz [područja primjene] ove Direktive ne smiju imati koristi od slobode pružanja usluga ili obavljanja aktivnosti niti osnivanja podružnica prema člancima 34. i 35.”
5 Članak 4. navedene direktive, naslovljen „Definicije”, u stavku 1. određuje:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. ,investicijsko društvo’ znači svaka pravna osoba čija je redovna djelatnost ili poslovanje pružanje jedne ili više investicijskih usluga trećim stranama i/ili obavljanje jedne ili više investicijskih aktivnosti na profesionalnoj osnovi.
[…]
2. ,investicijske usluge i aktivnosti’ znači sve usluge i aktivnosti utvrđene u odjeljku A Priloga I. koje se odnose ne bilo koje instrumente navedene u odjeljku C Priloga I.
[…]
46. ,fond čijim se udjelima trguje na burzi’ znači fond čijom se najmanje jednom jedinicom ili razredom dionica trguje tijekom dana na najmanje jednom mjestu trgovanja i s najmanje jednim održavateljem tržišta koji poduzima mjere kako bi osigurao da se cijena njegovih [udjela] ili dionica na mjestu trgovanja bitno ne razlikuje od [njihove] neto [knjigovodstvene vrijednosti] i, prema potrebi, od [njihove] indikativne neto [knjigovodstvene vrijednosti];
[…]”
6 Članak 5. iste direktive, naslovljen „Zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad”, u stavku 1. određuje:
„Svaka država članica zahtijeva da pružanje investicijskih usluga i/ili obavljanje investicijskih aktivnosti u okviru redovite djelatnosti ili poslovanja podliježe prethodnom odobrenju za rad u skladu s ovim poglavljem. Odobrenje za rad izdaje nadležno tijelo matične države članice imenovano u skladu s člankom 67.”
7 Članak 34. Direktive 2014/65, naslovljen „Sloboda pružanja investicijskih usluga i aktivnosti”, u stavku 1. određuje:
„Države članice osiguravaju da investicijska društva kojima je izdano odobrenje za rad i koja su [predmet] nadzora nadležnog tijela druge države članice u skladu s ovom Direktivom, kao i kreditne institucije u skladu s Direktivom 2013/36/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.)], mogu slobodno pružati investicijske usluge i/ili aktivnosti i pomoćne usluge na njihovom području, pod uvjetom da su takve usluge i aktivnosti obuhvaćene odobrenjem za rad. Pomoćne usluge mogu se pružati samo zajedno uz investicijske usluge i/ili aktivnosti.
Države članice ne nameću dodatne zahtjeve tim investicijskim društvima ili kreditnim institucijama u vezi s pitanjima koja su obuhvaćena ovom Direktivom.”
8 Iz članka 67. stavka 1. te direktive vidljivo je da svaka država članica mora imenovati nadležna tijela odgovorna za provedbu pojedinih zadaća predviđenih odredbama te direktive.
9 Prilog I. navedenoj direktivi, u kojem se utvrđuje popis usluga, aktivnosti i financijskih instrumenata, u točki 1. odjeljka A, koji se odnosi na investicijske usluge i djelatnosti, spominje se zaprimanje i prijenos naloga u vezi jednog ili više financijskih instrumenata. U sklopu odjeljka C tog priloga, koji se odnosi na financijske instrumente, u točki 3. spominju se udjeli u subjektima za zajednička ulaganja.
Češko pravo
10 Članak 4. stavak 2. točke (a) i (e) Zákona č. 256/2004 Sb. o podnikání na kapitálovém trhu (Zakon br. 256/2004 o poslovanju na tržištu kapitala), u verziji koja se primjenjuje u sporu iz glavnog postupka (u daljnjem tekstu: Zakon o tržištu kapitala), među osnovnim investicijskim uslugama spominje i primanje i prijenos naloga u pogledu investicijskih instrumenata te investicijsko savjetovanje u vezi s financijskim instrumentima.
11 U članku 5. stavku 1. tog zakona „broker” se definira kao pravna osoba koja smije pružati osnovne investicijske usluge na temelju odobrenja koje izdaje Češka narodna banka. Članak 6. stavak 1. točka (b) navedenog zakona propisuje da pravna osoba koja je nositelj takvog odobrenja mora imati registrirano sjedište u Češkoj Republici.
12 Prema članku 29. stavku 1. Zakona o tržištu kapitala, „investicijski posrednik” u smislu tog zakona smije pružati samo osnovne investicijske usluge iz članka 4. stavka 2. točaka (a) ili (e) tog zakona. Raspon investicijskih instrumenata za koje investicijski posrednik smije pružati usluge definira se u stavku 3. navedenog članka. Konačno, stavak 4. istog članka određuje da investicijski posrednici, kada pružaju osnovne investicijske usluge iz članka 4. stavka 2. točaka (a) ili (e) Zakona o tržištu kapitala, mogu prenositi naloge, među ostalim, brokeru, banci ili investicijskom društvu.
13 U skladu s člankom 162. stavkom 1. točkom (a) Zakona o tržištu kapitala, fizička ili pravna osoba čini povredu ako nezakonito obavlja djelatnost obuhvaćenu područjem primjene tog zakona, za koje se među ostalim zahtijeva odobrenje ili akreditacija koje izdaje Češka narodna banka ili upis u očevidnik koji vodi ta banka.
Glavni postupak i prethodna pitanja
14 Društvo Fondee obavlja u Češkoj Republici djelatnost financijskog posrednika u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o tržištu kapitala, na temelju odobrenja koje je izdala Češka narodna banka. Odlukom od 18. siječnja 2021. potonja mu je izrekla novčanu kaznu na temelju članka 162. stavka 1. točke (a) tog zakona zbog toga što je to društvo u razdoblju od 7. listopada do 27. prosinca 2019. brokeru sa sjedištem izvan Češke Republike prenijelo 407 naloga svojih korisnika.
15 Češka narodna banka smatrala je da je društvo Fondee na taj način omogućilo svojim korisnicima da ulažu u udjele u fondovima kojima se trguje na burzi u smislu Direktive 2014/65, koji predstavljaju investicijske instrumente u smislu navedenog zakona. Prema utvrđenjima Češke narodne banke, korisnici društva Fondee zadavali su nalog na internetskoj stranici tog društva, koji je ono nakon toga prenosilo jednom društvu sa sjedištem u Nizozemskoj. Tvrdi da se operacija provodila na temelju trostranog ugovora između tog društva, društva Fondee i njegovih korisnika.
16 Društvo Fondee je protiv odluke kojom mu je izrečena novčana kazna podnijelo žalbu Bankovnom vijeću Češke narodne banke koje ju je odbilo odlukom od 18. ožujka 2021. Društvo Fondee zatim je podnijelo tužbu sudu koji je uputio zahtjev, tražeći poništenje odluke o odbijanju žalbe.
17 Iz informacija koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da su „investicijski posrednici”, kao što je društvo Fondee, izuzeti od primjene Direktive 2014/65, s obzirom na to da je Češka Republika u odnosu na njih iskoristila mogućnost koja se u tom smislu predviđa u članku 3. stavku 1. te direktive.
18 Sud koji je uputio zahtjev navodi da je među strankama iz glavnog postupka nesporno da društvo Fondee ne pruža investicijske usluge korisnicima čije je boravište ili sjedište izvan češkog državnog područja. Ipak dodaje da je društvo Fondee kao posrednik uključeno u pružanje investicijskih usluga koje je investicijsko društvo sa sjedištem u Nizozemskoj provodilo korisnicima koji imaju boravište ili sjedište na češkom državnom području. Sud koji je uputio zahtjev stoga smatra da društvo Fondee koristi slobodu pružanja usluga kao „pasivni korisnik” usluga.
19 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, stranke iz glavnog postupka ne slažu se u pogledu toga imaju li gospodarski subjekti na koje se primjenjuje članak 3. stavak 3. Direktive 2014/65, kao što je društvo Fondee, mogućnost pozvati se na članak 56. UFEU‑a. Konkretno, Češka narodna banka tvrdi da isključenje investicijskih posrednika od primjene prava na slobodno pružanja usluga, predviđeno tom odredbom Direktive 2014/65, obuhvaća svako njihovo sudjelovanje u pružanju takvih usluga, tako da država članica može navedenim posrednicima zabraniti da prenose naloge svojih korisnika pružateljima investicijskih usluga sa sjedištem u drugoj državi članici.
20 U tim je okolnostima Městský soud v Praze (Gradski sud u Pragu, Češka Republika) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Ima li osoba koja je na temelju članka 3. stavka 1. Direktive [2014/65] izuzeta iz područja primjene te direktive i koja na temelju članka 3. stavka 3. navedene direktive ne ostvaruje slobodu pružanja usluga u smislu odredbi njezina članka 34., pravo na slobodno pružanje usluga iz članka 56. [UFEU‑a] ako sama ne pruža investicijske usluge na temelju jedinstvene europske putovnice korisniku sa sjedištem u drugoj državi članici, već prima investicijsku uslugu od inozemnog gospodarskog subjekta koji koristi jedinstvenu europsku putovnicu, ili na drugi način (u svojstvu posrednika) sudjeluje u pružanju te usluge krajnjem korisniku?
2. U slučaju potvrdnog odgovora, protivi li se pravu Unije, osobito članku 56. [UFEU‑a], propis kojim se investicijskom posredniku zabranjuje prijenos korisnikovih naloga inozemnom brokeru?”
O prethodnim pitanjima
21 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud po potrebi može preoblikovati pitanja koja su mu postavljena (presuda od 6. listopada 2021., W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje), C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 68. i navedena sudska praksa).
22 U konkretnom slučaju treba istaknuti, kao što to čini i nezavisni odvjetnik u točki 23. svojeg mišljenja, da je Direktivom 2014/65 provedeno potpuno usklađivanje nacionalnih propisa koji uređuju prekogranično pružanje investicijskih usluga obuhvaćenih njezinim područjem primjene, a među kojima su, kao što proizlazi iz Priloga I. toj direktivi, i primanje i prijenos naloga u vezi s jednim ili više financijskih instrumenata.
23 Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, svaku nacionalnu mjeru donesenu u području koje je sveobuhvatno ili u cijelosti usklađeno na razini Europske unije treba ocjenjivati ne u odnosu na odredbe primarnog prava, nego na odredbe te mjere za usklađivanje (presuda od 20. travnja 2023., Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato/Commune di Ginosa, C‑348/22, EU:C:2023:301, t. 36. i navedena sudska praksa).
24 Postavljena pitanja stoga treba ispitati samo na temelju odredbi Direktive 2014/65.
25 Kada je konkretno riječ o članku 34. Direktive 2014/65, treba istaknuti da se njime uređuje pružanje investicijskih usluga investicijskog društva kojem su odobrenje za rad izdala nadležna tijela države članice različite od one na čijem se području pružaju usluge.
26 Međutim, kao što je razvidno iz odluke kojom se upućuje zahtjev, postavljena se pitanja odnose na osobe obuhvaćene područjem primjene članka 3. Direktive 2014/65, koje pružaju usluge samo korisnicima čije se boravište ili sjedište nalazi na području njihove matične države članice.
27 U tim okolnostima valja zaključiti da svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 3. stavak 1. točku (c) podtočku (i.) Direktive 2014/65 tumačiti na način da osobe koje je država članica izuzela od primjene te direktive smiju radi izvršenja prenositi naloge korisnika koji imaju boravište ili sjedište u toj državi članici, investicijskim društvima čije je sjedište u drugoj državi članici i kojima je nadležno tijelo te druge države članice u tu svrhu izdalo odobrenje za rad na temelju navedene direktive, te da mu se stoga protivi nacionalni propis kojim se zabranjuje takav prijenos.
28 S tim u vezi valja istaknuti da članak 3. stavak 1. Direktive 2014/65 dopušta državama članicama da ne primjenjuju tu direktivu na osobe kojima su one matična država članica, uz ispunjavanje uvjeta predviđenih tom odredbom, uključujući uvjet utvrđen u točki (c) podtočki (i.).
29 Dakle, članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka (i.) Direktive 2014/65 izričito određuje da osobe koje je država članica izuzela od primjene te direktive imaju mogućnost prenošenja primljenih naloga investicijskim društvima kojima je izdano odobrenje za rad.
30 U konkretnom slučaju, podložno provjerama koje mora provesti sud koji je uputio zahtjev, iz odluke kojom se upućuje zahtjev razvidno je da je Češka Republika iskoristila mogućnost predviđenu člankom 3. stavkom 1. navedene direktive. Međutim, kao što to također proizlazi iz te odluke, članak 29. stavak 4. Zakona o tržištu kapitala zabranjuje investicijskim posrednicima u smislu tog zakona, kao što je društvo Fondee, prenošenje naloga investicijskim društvima koja imaju sjedište u drugim državama članicama.
31 Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik u bitnome istaknuo u točkama 30. i 31. svojeg mišljenja, članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka (i.) Direktive 2014/65 uređuje prijenos naloga svim investicijskim društvima s odobrenjem za rad, a ne samo onima koji imaju sjedište i kojima je izdano odobrenje za rad u matičnoj državi članici osobe izuzete od primjene te direktive.
32 Slijedom navedenih razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 1. točku (c) podtočku (i.) Direktive 2014/65 treba tumačiti na način da osobe koje je država članica izuzela od primjene te direktive smiju radi izvršenja prenositi naloge korisnika koji imaju boravište ili sjedište u toj državi članici, investicijskim društvima čije je sjedište u drugoj državi članici i kojima je nadležno tijelo te druge države članice u tu svrhu izdalo odobrenje za rad na temelju navedene direktive, te da mu se stoga protivi nacionalni propis kojim se zabranjuje takav prijenos.
Troškovi
33 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:
Članak 3. stavak 1. točku (c) podtočku (i.) Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU
treba tumačiti na način da:
osobe koje je država članica izuzela od primjene te direktive smiju radi izvršenja prenositi naloge korisnika koji imaju boravište ili sjedište u toj državi članici, investicijskim društvima čije je sjedište u drugoj državi članici i kojima je nadležno tijelo te druge države članice u tu svrhu izdalo odobrenje za rad na temelju navedene direktive, te da mu se stoga protivi nacionalni propis kojim se zabranjuje takav prijenos.
Potpisi