PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
9. studenoga 2023.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Direktiva 2012/13/EU – Pravo na informiranje u kaznenom postupku – Članak 6. – Pravo osobe na informiranje o optužbi koja je podnesena protiv nje – Članak 6. stavak 4. – Promjena u dostavljenim informacijama – Izmjena kvalifikacije kaznenog djela – Obveza pravodobnog obavještavanja okrivljenika i pružanja prilike da iznese svoje argumente o novoj predviđenoj kvalifikaciji – Djelotvorno ostvarivanje prava obrane – Pravičnost postupka – Direktiva (EU) 2016/343 – Jačanje određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku – Članak 3. – Pretpostavka nedužnosti – Članak 7. stavak 2. – Pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu – Članak 47. drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Zahtjev nepristranosti kaznenog suda – Prekvalifikacija kaznenog djela na inicijativu kaznenog suda ili na prijedlog optuženika”
U predmetu C‑175/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska), odlukom od 8. ožujka 2022., koju je Sud zaprimio istog dana, u kaznenom postupku protiv
BK,
uz sudjelovanje:
Specializirana prokuratura,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: C. Lycourgos (izvjestitelj), predsjednik vijeća, O. Spineanu‑Matei, J.-C. Bonichot, S. Rodin i L. S. Rossi, suci,
nezavisna odvjetnica: T. Ćapeta,
tajnik: R. Stefanova‑Kamisheva, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 2. ožujka 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, E. Rousseva i M. Wasmeier, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 25. svibnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL 2012., L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.) te članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
2 Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osobe BK zbog činjenica koje su u optužnici državnog odvjetništva prvotno kvalificirane kao korupcija, ali za koje sud koji je uputio zahtjev namjerava prihvatiti kvalifikaciju prijevare ili trgovanja utjecajem.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 2012/13
3 Uvodne izjave 3., 9., 14., 27., 28. i 29. Direktive 2012/13 glase:
„(3) Pretpostavka za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima je međusobno povjerenje država članica u njihove sustave kaznenopravne zaštite. Opseg uzajamnog priznavanja u velikoj mjeri ovisi o nizu parametara koji uključuju mehanizme zaštite prava osumnjičenika ili okrivljenika i zajedničke minimalne standarde potrebne za olakšavanje primjene načela uzajamnog priznavanja.
[…]
(9) Člankom 82. stavkom 2. [UFEU‑a] predviđa se utvrđivanje minimalnih pravila koja se primjenjuju u državama članicama, kako bi se olakšalo uzajamno priznavanje presuda i sudskih odluka te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s prekograničnim elementima. Navedenim se člankom upućuje na ‚prava pojedinaca u kaznenom postupku’ kao jedno od područja u kojem se mogu utvrditi minimalna pravila.
[…]
(14) […] [Ovom] se [Direktivom] utvrđuju zajednički minimalni standardi koji se imaju primjenjivati u području informacija o pravima osoba i o optužbama protiv osoba osumnjičenih ili okrivljenih da su počinile kazneno djelo koje se tim osobama trebaju dati s ciljem poboljšavanja uzajamnog povjerenja između država članica. Ova se Direktiva temelji na pravima utvrđenima u Povelji, a posebno na njezinim člancima 6., 47. i 48., te se njome nadograđuju članci 5. i 6. [Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.], kako ih tumači Europski sud za ljudska prava. […]
[…]
(27) Osobe okrivljene za počinjenje kaznenog djela trebale bi dobiti sve informacije o optužbama koje su im potrebne da mogu pripremiti svoju obranu i koje su potrebne radi osiguravanja pravičnosti postupka.
(28) Informiranje osumnjičenika ili okrivljenika o kaznenom djelu za koje se sumnjiče ili za čije počinjenje su okrivljeni trebalo bi provesti žurno, a najkasnije prije njihovog prvog službenog saslušanja od strane policije ili drugog nadležnog tijela, ne dovodeći u pitanje istrag[e] koj[e] [su] u tijeku. Opis činjenica, uključujući, ako su poznati, vrijeme i mjesto počinjenja kažnjivog djela za koje se osumnjičenici ili okrivljenici sumnjiče ili za čije počinjenje su okrivljeni i moguće pravne kvalifikacije navodnog djela trebalo bi iznijeti dovoljno detaljno, uzimajući u obzir fazu kaznenog postupka u kojoj se takav opis iznosi, a radi zaštite pravičnosti postupka i omogućavanj[a] djelotvornog ostvarivanja prava obrane.
(29) Ako se tijekom kaznenog postupka pojedinosti optužbe promijene u tolikoj mjeri da to znatno utječe na položaj osumnjičenika ili okrivljenika, o navedenim promjenama ih treba obavijestiti ako je to potrebno radi osiguravanja pravičnosti postupka, te je to potrebno učiniti pravovremeno kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje prava obrane.”
4 Članak 1. Direktive 2012/13, naslovljen „Predmet”, glasi kako slijedi:
„Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o pravu na informiranje osumnjičenika ili okrivljenika o njihovim pravima u kaznenom postupku i optužbama protiv njih. Njome se također utvrđuju pravila o pravu na informiranje osoba koje su predmetom europskog uhidbenog naloga o njihovim pravima.”
5 Člankom 3. te direktive, naslovljenim „Pravo na informiranje o pravima”, u stavku 1. propisuje se:
„Države članice osiguravaju da se osumnjičenicima ili okrivljenicima žurno pruže informacije barem o sljedećim postupovnim pravima, kako se primjenjuju prema nacionalnom pravu, kako bi im se omogućilo djelotvorno ostvarivanje tih prava:
(a) pravo pristupa odvjetniku;
(b) pravo na besplatan pravni savjet i uvjeti za dobivanje takvog savjeta;
(c) pravo na informiranost o optužbama u skladu s člankom 6.;
(d) pravo na tumačenje i prevođenje;
(e) pravo na uskraćivanje iskaza.”
6 Člankom 6. navedene direktive, naslovljenim „Pravo na informiranje o optužbama”, određuje se:
„1. Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili okrivljenici dobiju informacije o kaznenim djelima za koja se sumnjiče ili za čije počinjenje su okrivljeni. Te se informacije dostavljaju žurno i uz toliko detalja koliko je potrebno kako bi se osigurala pravičnost postupka i djelotvorno ostvarivanje prava na obranu.
[…]
3. Države članice osiguravaju da se najkasnije [prilikom] dostavljanj[a] optužnice sudu, pruže detaljne informacije o optužbama, uključujući vrstu i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, kao i vrstu sudjelovanja od strane okrivljene osobe.
4. Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili okrivljenici budu žurno obaviješteni o svim promjenama informacija koje su pružene u skladu s ovim člankom, kada je to potrebno radi osiguravanja pravičnosti postupka.”
Direktiva (EU) 2016/343
7 Cilj Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL 2016., L 65, str. 1.) jest, među ostalim, u skladu s njezinim člankom 1. točkom (a), utvrditi „zajednička minimalna pravila” koja se odnose na „određene vidove pretpostavke nedužnosti u kaznenim postupcima”.
8 Člankom 3. te direktive, naslovljenim „Pretpostavka nedužnosti”, određuje se:
„Države članice osiguravaju da se osumnjičenici ili optuženici smatraju nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.”
9 Člankom 7. navedene direktive, naslovljenim „Pravo braniti se šutnjom i pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu”, u stavku 2. propisuje se:
„Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo same sebe ne izložiti kaznenom progonu.”
Bugarsko pravo
10 Člankom 287. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku), u verziji primjenjivoj na glavni postupak (u daljnjem tekstu: NPK), u stavku 1. propisuje se:
„Državno odvjetništvo podnosi novu optužnicu ako tijekom sudske istrage utvrdi razloge za bitnu izmjenu činjeničnog dijela optužnice ili zbog primjene zakonski teže kažnjivog opisa kaznenog djela.”
11 U skladu s člankom 301. stavkom 1. točkom 2. NPK‑a, nadležni sud prilikom donošenja presude razmatra i odlučuje o tome je li djelo kazneno djelo i koja je njegova pravna kvalifikacija.
Glavni postupak i prethodna pitanja
12 Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska) podnijela je 26. veljače 2021. sudu koji je uputio zahtjev optužnicu protiv osobe BK zbog činjenica koje su kvalificirane kao korupcija počinjena u okviru obavljanja dužnosti te osobe kao policijskog istražitelja.
13 Prema utvrđenjima iz optužnice, osoba BK zatražila je od dvoje osumnjičenika novčani iznos kako bi u okviru obavljanja svojih dužnosti izvršila sljedeća dva djela. S jedne strane, osoba BK ponudila je davanje pozitivnog mišljenja o zahtjevima osumnjičenika da im se vrate vozila koja su se mogla upotrijebiti za počinjenje kaznenog djela, kao i to da im se ta vozila vrate nakon odobrenja državnog odvjetnika. S druge strane, osoba BK je dvojici osumnjičenika također predložila da ih se ne optuži za kaznena djela za koja su bili osumnjičeni.
14 Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo) kvalificiralo je te činjenice kao korupciju koju je počinio policijski istražitelj zlouporabom položaja. Zapriječene kazne za to kazneno djelo jesu kazna zatvora od tri do petnaest godina, novčana kazna do 25 000 bugarskih leva (BGN) (oko 12 500 eura), oduzimanje polovice imovine osuđene osobe i gubitak prava.
15 Osoba BK osporavala je tu kvalifikaciju. Ona je u tom pogledu navela da se ne može smatrati da su djela koja joj se stavljaju na teret počinjena u okviru njezinih dužnosti, s obzirom na to da navedena djela nisu u nadležnosti policijskog istražitelja, nego državnog odvjetnika. Slijedom toga, osoba BK smatra da je za takva djela prikladna kvalifikacija prijevara.
16 Sud koji je uputio zahtjev u tom je pogledu istaknuo da je za prijevaru o kojoj je riječ, čije je biće ispunjeno kada počinitelj pribavi imovinsku korist na štetu žrtve, koristeći se njezinom zabludom, neiskustvom ili neznanjem, zapriječena kazna zatvora do pet godina.
17 Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo) ipak je zadržala kvalifikaciju korupcije. Sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da je u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima isključivo na državnom odvjetniku utvrđivanje optužbe, pri čemu mu nadležni sud u tom pogledu ne može davati nikakve upute.
18 Stoga su u okviru glavnog postupka stranke i sud koji je uputio zahtjev usmjerili svoju pozornost na dokazivanje odnosno pobijanje činjenica o postojanju korupcije. Taj je sud dužan odlučiti o optužnici kako ju je sastavio državni odvjetnik, odnosno o optužnici za korupciju. S obzirom na navedeno, on može u slučaju odluke o oslobađanju od optužbe za korupciju predvidjeti prekvalifikaciju činjenica.
19 U skladu s objašnjenjima suda koji je uputio zahtjev, nacionalna sudska praksa tumači članak 301. stavak 1. točku 2. NPK‑a, u vezi s njegovim člankom 287. stavkom 1., na način da je nadležni sud ovlašten proglasiti optuženika krivim na temelju drukčije kvalifikacije od one koja je prvotno utvrđena u optužnici, pod uvjetom, s jedne strane, da ta nova kvalifikacija ne podrazumijeva bitnu izmjenu činjeničnog dijela optužnice i, s druge strane, da ona ne dovodi do strože kazne od kazne za kazneno djelo koje proizlazi iz kvalifikacije koju je prvotno utvrdio državni odvjetnik.
20 Stoga sud koji je uputio zahtjev objašnjava da mu je prema toj sudskoj praksi u okviru glavnog postupka dopušteno prihvatiti kvalifikaciju prijevare, kao što to predlaže osoba BK, s obzirom na to da je za to kazneno djelo zapriječena blaža kazna od one u slučaju korupcije.
21 Taj sud dodaje da bi također mogao razmotriti prekvalifikaciju činjenica koje se stavljaju na teret u trgovanje utjecajem. Naime, moglo bi se smatrati da je osoba BK od osumnjičenika zatražila isplatu novčanog iznosa radi utjecaja na odlučivanje državnog odvjetnika u okviru obavljanja njegovih dužnosti kako bi on odobrio povrat njihovih vozila i odustao od podnošenja optužnice. Kazna za kazneno djelo trgovanja utjecajem također je blaža od one predviđene za kazneno djelo korupcije, odnosno kazna zatvora u trajanju do šest godina ili novčana kazna do 5000 BGN (oko 2500 eura).
22 Međutim, sud koji je uputio zahtjev naglašava nepostojanje jamstva u pogledu zaštite prava obrane kada nadležni sud odluči osuditi optuženika na temelju drukčije kvalifikacije djela od one koju je prvotno utvrdio državni odvjetnik u optužnici koju je sastavio. Konkretno, taj sud nije dužan prethodno obavijestiti optuženika niti mu omogućiti da iznese svoje argumente o novoj predviđenoj kvalifikaciji. To u praksi znači da bi optuženik saznao za tu novu kvalifikaciju u osuđujućoj presudi.
23 Stoga sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje u pogledu usklađenosti takve prakse s pravom Unije. Konkretnije, u okviru svojeg prvog pitanja taj se sud pita je li izricanje osuđujuće presude na temelju kvalifikacije činjenica koje se stavljaju na teret o kojoj optuženik nije prethodno obaviješten usklađeno s člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive 2012/13.
24 Drugo pitanje odnosi se na zahtjeve koji proizlaze iz članka 47. drugog stavka Povelje.
25 Sud koji je uputio zahtjev smatra da bi obveza koju bi mogao imati na temelju odgovora na prvo pitanje – da obavijesti optuženika o mogućnosti prihvaćanja drukčije kvalifikacije činjenica od one koju je prvotno predložio državni odvjetnik – mogla dovesti u pitanje njegovu nepristranost i pravičnost postupka. Taj sud u tom pogledu navodi dvije mogućnosti.
26 S jedne strane, ako nadležni sud obavijesti optuženika o mogućnosti da na vlastitu inicijativu prihvati drugu predviđenu kvalifikaciju, kao što je to kvalifikacija trgovanja utjecajem u glavnom postupku, taj bi sud zapravo preuzeo funkciju tužitelja. Međutim, taj sud smatra da bi bilo dopušteno sumnjati u nepristranost suda koji na vlastitu inicijativu predlaže novu pravnu kvalifikaciju i zatim izriče osuđujuću presudu koja se temelji na toj kvalifikaciji, i to čak i ako je taj sud optuženiku prethodno dao priliku da se brani u tom pogledu.
27 S druge strane, ako nadležni sud obavijesti optuženika o mogućnosti prihvaćanja kvalifikacije činjenica koju je predložio sâm optuženik, kao što je to kvalifikacija prijevare u glavnom postupku, taj sud smatra da bi to moglo dovesti do povrede prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu te pravila pravičnog postupka.
28 Sud koji je uputio zahtjev ipak je naglasio da u okviru glavnog postupka osoba BK nije priznala krivnju za kazneno djelo prijevare, nego je samo navela da činjenice kako ih je iznio državni odvjetnik treba kvalificirati kao prijevaru, a ne kao korupciju.
29 U tim je okolnostima Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Protivi li se članku 6. stavcima 3. i 4. Direktive 2012/13 tumačenje nacionalnih zakonskih odredbi, odnosno članka 301. stavka 1. točke 2., u vezi s člankom 287. stavkom 1. [NPK‑a], koje se pruža u sudskoj praksi i u skladu s kojim sud u svojoj presudi može kazneno djelo pravno kvalificirati drukčije nego što je ono kvalificirano u optužnici, pod uvjetom da se ono ne kvalificira kao teže kažnjivo kazneno djelo, zbog toga što okrivljenik prije izricanja presude nije bio pravilno informiran o novoj, drukčijoj pravnoj kvalifikaciji te se od nje nije mogao braniti?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: zabranjuje li se člankom 47. drugim stavkom [Povelje] sudu da okrivljenika informira o tome da odluku o meritumu može donijeti na temelju drukčije pravne kvalifikacije kaznenog djela i da okrivljeniku, osim toga, pruži mogućnost da pripremi svoju obranu u pogledu te kvalifikacije zato što tu drukčiju pravnu kvalifikaciju nije predložilo državno odvjetništvo?”
30 Dopisom od 5. kolovoza 2022. Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) obavijestio je Sud da je, nakon zakonske izmjene koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022., Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) raspušten, a određeni kazneni predmeti pokrenuti pred tim sudom, uključujući predmet u glavnom postupku, prebačeni su od tog datuma na Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji).
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
31 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavke 3. i 4. Direktive 2012/13 tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa kojom se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje prihvaćanje drukčije pravne kvalifikacije činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, ako nova kvalifikacija ne može dovesti do primjene strože kazne, a pri čemu se okrivljenika prethodno ne obavještava o novoj predviđenoj kvalifikaciji i stoga mu se ne pruža prilika da konkretno i djelotvorno ostvaruje prava obrane u odnosu na tako prihvaćeno novo kazneno djelo.
32 Kao što to proizlazi iz članka 1. Direktive 2012/13, koja je donesena na temelju članka 82. stavka 2. UFEU‑a, njome se utvrđuju zajednička minimalna pravila o pravu na informiranje osumnjičenika ili okrivljenika za kazneno djelo o njihovim pravima i optužbama protiv njih.
33 Iz zajedničkog tumačenja članaka 3. i 6. Direktive 2012/13 proizlazi da se pravo na informiranje, navedeno u njezinu članku 1., odnosi barem na dva različita prava. S jedne strane, u skladu s člankom 3. te direktive, osumnjičenici ili okrivljenici moraju biti informirani barem o različitim postupovnim pravima navedenima u tom članku, što uključuje pravo pristupa odvjetniku, pravo na besplatan pravni savjet i uvjete za dobivanje takvog savjeta, pravo na informiranost o optužbama, pravo na tumačenje i prevođenje i pravo na uskraćivanje iskaza. S druge strane, člankom 6. navedene direktive određuju se pravila o pravu na informiranje o optužbama (vidjeti u tom smislu presudu od 13. lipnja 2019., Moro, C‑646/17, EU:C:2019:489, t. 43.).
34 Cilj je tih pravila, kao što to potvrđuju uvodne izjave 27. do 29. Direktive 2012/13, zajamčiti pravičnost postupka i omogućiti djelotvorno ostvarivanje prava obrane (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2018., Kolev i dr., C‑612/15, EU:C:2018:392, t. 89.).
35 Taj cilj nalaže, među ostalim, da okrivljenik pravodobno primi detaljne informacije o optužbi, uključujući o prirodi i pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela u trenutku koji mu omogućuje učinkovitu pripremu obrane, kao što je to propisano člankom 6. stavkom 3. te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2018., Kolev i dr., C‑612/15, EU:C:2018:392, t. 90.).
36 Navedeni cilj, kao i uredno odvijanje postupka, pretpostavljaju da je okrivljenik ili njegov odvjetnik detaljno obaviješten o činjenicama koje mu se stavljaju na teret i o njihovoj pravnoj kvalifikaciji kako bi mogao učinkovito sudjelovati u raspravama o osnovanosti optužbe, uz poštovanje načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, a radi djelotvornog izlaganja svojeg stajališta (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2018., Kolev i dr., C‑612/15, EU:C:2018:392, t. 92. i 93.).
37 U ovom slučaju iz teksta prvog pitanja kao i iz informacija sadržanih u zahtjevu za prethodnu odluku proizlazi da se sud koji je uputio zahtjev pita o dosegu obveze suda koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu da okrivljenika obavijesti o izmjeni pravne kvalifikacije činjenica koje mu se stavljaju na teret.
38 U tom je pogledu Sud već priznao mogućnost naknadne izmjene informacija o optužbi koje su dostavljene obrani, osobito u pogledu pravne kvalifikacije činjenica koje se stavljaju na teret. Međutim, okrivljenika ili njegova odvjetnika mora se obavijestiti o takvim izmjenama u trenutku u kojem oni još uvijek mogu na njih djelotvorno odgovoriti prije faze vijećanja. Ta je mogućnost predviđena člankom 6. stavkom 4. Direktive 2012/13, kojim se propisuje da okrivljenici moraju biti žurno obaviješteni o svim promjenama informacija koje su pružene u skladu s tim člankom tijekom kaznenog postupka, kada je to potrebno radi osiguravanja pravičnosti postupka (presuda od 21. listopada 2021., ZX (Ispravak optužnice), C‑282/20, EU:C:2021:874, t. 29. i navedena sudska praksa).
39 U uvodnoj izjavi 29. Direktive 2012/13 dodatno se u tom pogledu navodi da ako se tijekom kaznenog postupka pojedinosti optužbe promijene u tolikoj mjeri da to znatno utječe na položaj osumnjičenika ili okrivljenika, o navedenim ih promjenama treba obavijestiti ako je to potrebno radi osiguravanja pravičnosti postupka, te je to potrebno učiniti pravodobno kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje prava obrane.
40 U tom kontekstu valja naglasiti odlučujuću važnost obavijesti o pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela radi djelotvornog ostvarivanja prava obrane. Naime, to obavještavanje okrivljenika ili njegova odvjetnika nužno je kako bi mu se omogućilo da razumije ono što mu se stavlja na teret, slijedom toga organizira svoju obranu i, po potrebi, ospori svoju krivnju tako da dokaže da ne postoji jedan ili više konstitutivnih elemenata tako prihvaćenog kaznenog djela.
41 Stoga, svaka izmjena pravne kvalifikacije činjenica koju provede sud koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu može imati odlučujući utjecaj na ostvarivanje prava obrane i pravičnost postupka u smislu članka 6. stavka 4. Direktive 2012/13.
42 To je slučaj, s jedne strane, kada novo predviđeno kazneno djelo sadržava nove konstitutivne elemente o kojima okrivljenik još nije imao priliku iznijeti svoje argumente.
43 U takvoj je situaciji očito nužno da radi jamstva pravičnosti postupka, kako se to zahtijeva člankom 6. stavkom 4. Direktive 2012/13, kazneni sud koji odlučuje o meritumu pravodobno obavijesti okrivljenika ili njegova odvjetnika o novoj planiranoj kvalifikaciji u trenutku koji toj osobi omogućuje učinkovitu pripremu obrane i pruža priliku konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u tom pogledu.
44 U ovom slučaju iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da sud koji je uputio zahtjev ne namjerava prihvatiti kvalifikaciju korupcije koju je počinio policijski istražitelj zlouporabom položaja, a koju je prvotno utvrdila Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo), nego je zamijeniti kvalifikacijom prijevare odnosno trgovanja utjecajem. Međutim, ta dva potonja kaznena djela sadržavaju sastavne elemente o kojima osoba BK još nije imala priliku iznijeti svoje argumente.
45 S druge strane, čak i u slučaju da novo predviđeno kazneno djelo ne sadržava novi konstitutivni element u odnosu na prethodno prihvaćeno kazneno djelo, tako da je okrivljenik tijekom postupka imao priliku iznijeti svoje argumente o svim sastavnim elementima tog novog kaznenog djela, prekvalifikacija kaznenog djela od strane kaznenog suda koji odlučuje o meritumu ipak može imati nezanemariv utjecaj na ostvarivanje prava obrane. Naime, ne može se isključiti da okrivljenik koji je obaviješten o novoj predviđenoj kvalifikaciji organizira svoju obranu na drukčiji način.
46 Također valja istaknuti da je u tom kontekstu potpuno nebitna okolnost da nova kvalifikacija ne može dovesti do primjene strože kazne. Naime, pravičnost postupka zahtijeva da okrivljenik može u potpunosti ostvarivati prava obrane. Međutim, veća ili manja težina predviđene kazne nije povezana s pitanjem jesu li se ta prava mogla ostvariti.
47 Iz toga slijedi da je sud koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu dužan, kada namjerava prekvalificirati kazneno djelo, pravodobno obavijestiti okrivljenika ili njegova odvjetnika o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i u uvjetima koji toj osobi omogućuju učinkovitu pripremu obrane i pružaju priliku konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u tom pogledu s obzirom na tu kvalifikaciju, kako bi se zajamčila pravičnost postupka u smislu članka 6. stavka 4. Direktive 2012/13. Nužnost da se okrivljeniku odobri rok za pripremu ili preispitivanje obrane u takvom kontekstu kao i trajanje tog roka elementi su koje taj sud mora odrediti s obzirom na sve relevantne okolnosti.
48 Tumačenje iz prethodne točke ove presude potvrđeno je ciljevima Direktive 2012/13. Naime, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 3., 9. i 14. te direktive, njome se utvrđivanjem zajedničkih minimalnih pravila u području informacija o pravima osoba osumnjičenih ili okrivljenih za počinjenje kaznenog djela i o optužbama protiv njih ima za cilj poboljšati uzajamno povjerenje među državama članicama i time olakšati uzajamno priznavanje presuda i sudskih odluka u kaznenim stvarima.
49 Doista, kao što je to u biti istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 59. do 71. svojeg mišljenja, tumačenje iz točke 47. ove presude, koje je sadržano u obliku jasnog i jednostavno primjenjivog pravila u pogledu obveze suda koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu da pravodobno informira okrivljenika u slučaju kada namjerava prekvalificirati kazneno djelo, pridonosi poštovanju prava obrane i pravičnosti kaznenog postupka u državama članicama. Na taj se način tim tumačenjem jača uzajamno povjerenje među tim državama i stoga olakšava uzajamno priznavanje presuda i sudskih odluka u kaznenim stvarima, u skladu s ciljevima koji se nastoje postići tom direktivom.
50 Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 4. Direktive 2012/13 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa kojom se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje prihvaćanje drukčije pravne kvalifikacije činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, a da se pritom okrivljenika pravodobno ne obavijesti o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i u uvjetima koji mu omogućuju učinkovitu pripremu obrane i stoga mu se ne pruža prilika konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u pogledu te nove kvalifikacije. U tom je kontekstu potpuno nebitna okolnost da navedena kvalifikacija ne može dovesti do primjene strože kazne nego što je ona za kazneno djelo za koje je osoba bila prvotno progonjena.
Drugo pitanje
51 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, prema potrebi, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Usto, Sud može uzeti u obzir pravila prava Unije na koja se nacionalni sud nije pozvao u tekstu svojeg pitanja. Naime, okolnost da je nacionalni sud formalno sastavio prethodno pitanje pozivajući se na određene odredbe prava Unije, ne sprečava Sud da tom sudu da sve elemente tumačenja koji bi mogli biti korisni za donošenje odluke u postupku koji se vodi pred njim, bez obzira na to je li se na njih pozvao u svojim pitanjima (presuda od 22. prosinca 2022., Ministre de la Transition écologique i Premier ministre (Odgovornost države za onečišćenje zraka), C‑61/21, EU:C:2022:1015, t. 34.).
52 U ovom slučaju iz objašnjenja suda koji je uputio zahtjev proizlazi da on ima dvojbe u pogledu nepristranosti suda koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu u slučaju kada taj sud na vlastitu inicijativu prekvalificira kazneno djelo, kao i u pogledu poštovanja prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu kada novu kvalifikaciju predloži okrivljenik.
53 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 3. i člankom 7. stavkom 2. Direktive 2016/343 jamče pretpostavka nedužnosti i pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu.
54 Slijedom toga, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točki 51. ove presude, valja smatrati da svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 3. i 7. Direktive 2016/343, kao i članak 47. drugi stavak Povelje, tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje da na vlastitu inicijativu ili na prijedlog okrivljenika prihvati drukčiju pravnu kvalifikaciju činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, uključujući u slučaju kada je taj sud pravodobno obavijestio okrivljenika o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i uvjetima koji su mu omogućili učinkovitu pripremu obrane pa je na taj način toj osobi pružio priliku konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u pogledu tako prihvaćene nove kvalifikacije.
55 Kao prvo, važno je naglasiti da se sâmim nacionalnim pravilom kojim se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje prekvalifikacija kaznenog djela ne može dovesti u pitanje pretpostavka nedužnosti zajamčena člankom 3. Direktive 2016/343 ili njegova nepristranost u smislu članka 47. drugog stavka Povelje, i to čak i ako je nova kvalifikacija prihvaćena na njegovu inicijativu.
56 U tom je pogledu Sud već priznao da se pravom države članice može kaznenim sudovima koji odlučuju o meritumu dodijeliti ovlast prekvalifikacije činjenica o kojima redovno odlučuju, pod uvjetom da osiguraju da su optuženici u tom pogledu imali priliku konkretno i djelotvorno ostvarivati svoja prava obrane, tako da su pravodobno obaviješteni o razlogu optužbe, to jest materijalnim činjenicama koje im se stavljaju na teret i na kojima se temelji optužnica, ali i o detaljnoj pravnoj kvalifikaciji tih činjenica (vidjeti u tom smislu presudu od 13. lipnja 2019., Moro, C‑646/17, EU:C:2019:489, t. 55.).
57 Naime, okolnost da sud koji odlučuje o meritumu odluči prekvalificirati kazneno djelo, bez intervencije državnog odvjetništva u tom smislu, upućuje na to da taj sud smatra da činjenice koje se stavljaju na teret mogu, ako se dokažu, odgovarati toj novoj kvalifikaciji, a ne da je navedeni sud već zauzeo stajalište o krivnji okrivljenika.
58 Kao drugo, što se tiče prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu iz članka 7. stavka 2. Direktive 2016/343, okolnost da okrivljenik predlaže novu kvalifikaciju činjenica koje mu se stavljaju na teret sâma po sebi ne znači da ta osoba priznaje svoju krivnju s obzirom na novu kvalifikaciju.
59 Uostalom, u okviru glavnog postupka sud koji je uputio zahtjev naglasio je da iako je osoba BK navela da je činjenice, kako ih je iznijela Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo), trebalo kvalificirati kao prijevaru, a ne korupciju, ona ipak nije priznala krivnju za kazneno djelo prijevare.
60 U svakom slučaju, nijedno pravilo prava Unije ne zabranjuje okrivljeniku priznanje da je počinio kazneno djelo.
61 Uzimajući u obzir prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članke 3. i 7. Direktive 2016/343 te članak 47. drugi stavak Povelje treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje da na vlastitu inicijativu ili na prijedlog okrivljenika prihvati drukčiju pravnu kvalifikaciju činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, pod uvjetom da je taj sud pravodobno obavijestio okrivljenika o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i uvjetima koji su mu omogućili učinkovitu pripremu obrane pa je na taj način toj osobi pružio priliku konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u pogledu tako prihvaćene nove kvalifikacije.
Troškovi
62 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
1. Članak 6. stavak 4. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku
treba tumačiti na način da mu se:
protivi nacionalna sudska praksa kojom se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje prihvaćanje drukčije pravne kvalifikacije činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, a da se pritom okrivljenika pravodobno ne obavijesti o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i u uvjetima koji mu omogućuju učinkovitu pripremu obrane i stoga mu se ne pruža prilika konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u pogledu te nove kvalifikacije. U tom je kontekstu potpuno nebitna okolnost da navedena kvalifikacija ne može dovesti do primjene strože kazne nego što je ona za kazneno djelo za koje je osoba bila prvotno progonjena.
2. Članke 3. i 7. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, kao i članak 47. drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
treba tumačiti na način da im se:
ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se sudu koji u kaznenom predmetu odlučuje o meritumu omogućuje da na vlastitu inicijativu ili na prijedlog okrivljenika prihvati drukčiju pravnu kvalifikaciju činjenica koje se stavljaju na teret od one koju je prvotno utvrdilo državno odvjetništvo, pod uvjetom da je taj sud pravodobno obavijestio okrivljenika o novoj predviđenoj kvalifikaciji u trenutku i uvjetima koji su mu omogućili učinkovitu pripremu obrane pa je na taj način toj osobi pružio priliku konkretnog i djelotvornog ostvarivanja prava obrane u pogledu tako prihvaćene nove kvalifikacije.
Potpisi