Predmet C-323/17

People Over Wind
i
Peter Sweetman

protiv

Coillte Teoranta

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 92/43/EEZ – Očuvanje prirodnih staništa – Posebna područja očuvanja – Članak 6. stavak 3. – Prethodna ocjena radi utvrđivanja potrebe za provođenjem ocjene utjecaja nekog plana ili projekta na posebno područje očuvanja – Mjere koje se mogu uzeti u obzir u tu svrhu”

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 12. travnja 2018.

Okoliš – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Direktiva 92/43 – Posebna područja očuvanja – Obveze država članica – Procjena utjecaja projekta na određeno područje – Prethodna ocjena radi utvrđivanja potrebe za provođenjem ocjene utjecaja nekog plana ili projekta na posebno područje očuvanja – Mjere koje se mogu uzeti u obzir u tu svrhu

(Direktiva Vijeća 92/43, čl. 6. st. 3.)

Članak 6. stavak 3. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore treba tumačiti na način da, kako bi se utvrdilo je li potrebno naknadno provesti ocjenu prihvatljivosti utjecaja nekog plana ili projekta na predmetno područje, u fazi prethodne ocjene nije potrebno uzeti u obzir mjere kojima je cilj izbjeći ili smanjiti štetne učinke tog plana ili projekta na to područje.

Kako to ističu Komisija i tužitelji u glavnom postupku, okolnost da se, kao što je to i naveo sud koji je uputio zahtjev, mjere kojima je cilj izbjeći ili smanjiti štetne učinke nekog plana ili projekta na predmetno područje uzimaju u obzir prilikom ocjene potrebe za provođenjem ocjene prihvatljivosti pretpostavlja da postoji vjerojatnost postojanja štetnog utjecaja na područje te da je stoga potrebno provesti takvu ocjenu. Taj zaključak potvrđuje činjenica da se potpuna i precizna analiza mjera za sprečavanje ili smanjenje eventualnih značajnih učinaka na predmetno područje mora provesti upravo u fazi ocjene prihvatljivosti, a ne u fazi prethodne ocjene. Ako bi se te mjere uzele u obzir u fazi prethodne ocjene, mogao bi se dovesti u pitanje koristan učinak Direktive o staništima općenito kao i osobito u fazi ocjene s obzirom na to da bi ta faza izgubila svoju svrhu i da bi postojala opasnost od izbjegavanja te faze ocjene koja međutim predstavlja ključno jamstvo predviđeno tom direktivom.

(t. 35.-37., 40. i izreka)