PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
27. veljače 2015.
Predmet T‑430/13 P
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO)
protiv
Mohammeda Achaba
„Žalba – Služba – Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Stjecanje državljanstva – Članak 4. stavak 1. točke (a) i (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju – Povrat preplaćenih iznosa – Članak 85. stavak 1. Pravilnika o osoblju“
Predmet: Žalba podnesena protiv presude Službeničkog suda (treće vijeće) 26. lipnja 2013., Achab/EGSO (F‑21/12, Zb. SS, EU:F:2013:95), kojom se zahtjeva ukidanje te presude.
Odluka: Žalba se odbija. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) snosit će vlastite troškove kao i troškove Mohammeda Achaba u okviru ovog postupka.
Sažetak
1. Dužnosnici – Povrat preplaćenih iznosa – Pretpostavke – Očito nepostojanje valjanog razloga za isplatu – Mjerila
(Pravilnik o osoblju, čl. 85.)
2. Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Događaj koji opravdava preispitivanje situacije korisnika od strane uprave – Opseg – Promjena državljanstva
(Pravilnik o osoblju, Prilog VII., čl. 4. st. 1. t. (a) i (b))
3. Pravo Europske unije – Načela – Načelo Unije o zabrani stjecanja bez osnove – Pojam
4. Žalba – Razlozi – Razlog naveden protiv odluke Službeničkog suda o troškovima – Nedopuštenost u slučaju odbijanja ostalih žalbenih razloga
(Statut Suda, Prilog I., čl. 11. st. 2.)
1. U okviru primjene članka 85. Pravilnika o osoblju mora se osigurati povrat svakog preplaćenog iznosa ako za to nije bilo valjanog razloga koji ne bi promaknuo pažljivom dužnosniku. S tim u vezi u svakom pojedinom slučaju valja voditi računa o sposobnosti dužnosnika o kojem je riječ da provede potrebne provjere.
Osim toga, izraz „toliko očito“, koji je naveden u članku 85. podstavku 1. Pravilnika o osoblju, ne znači da dužnosnik koji je primio preplaćeni iznos o tome uopće ne mora razmišljati niti mora to provjeravati. Naprotiv, iznos je potrebno vratiti onda kada je riječ o pogrešci koja ne može promaknuti prosječno pažljivom dužnosniku koji je dužan poznavati pravila koja uređuju njegovu plaću.
Konačno, elementi koje je sudac Unije uzeo u obzir u vezi s tim odnose se na stupanj odgovornosti dužnosnika, njegovu kategoriju, njegov staž, stupanj jasnoće odredbi Pravilnika o osoblju koje definiraju uvjete dodjele naknade kao i značaj promjena do kojih je došlo u njegovoj osobnoj ili obiteljskoj situaciji, kada je isplata spornog iznosa vezana za ocjenu koju o takvoj situaciji donosi uprava. Stoga bi dužnosnik koji je u relativno visokoj kategoriji i ima dug staž u javnoj službi Unije morao shvatiti da ne postoji valjan razlog za izvršeno mu plaćanje.
Uvjet koji se odnosi na očitost nepostojanja valjanog razloga isplate za koje dotična osoba nije mogla ne znati ne može se ispitivati iz točke gledišta da mjerilo staža ima prednost u odnosu na druga mjerila kao što su kategorija ili posao koji obavlja već s obzirom na skup elemenata na temelju kojih je moguće utvrditi stupanj svjesnosti koji je dotična osoba trebala imati o nepostojanju valjanog razloga za izvršeno plaćanje.
(t. 29. do 32.)
Izvori:
Sud: presude od 11. srpnja 1979., Broe/Komisija, 252/78, Zb., EU:C:1979:186, t. 13. i 14.; od 17. siječnja 1989., Stempels/Komisija, 310/87, Zb., EU:C:1989:9, t. 10. i 11. i rješenje od 14. srpnja 2005., Gouvras/Komisija, C‑420/04 P, Zb., EU:C:2005:482, t. 59.
Opći sud: presude od 28. veljače 1991., Kormeier/Komisija, T‑124/89, Zb., EU:T:1991:12, t. 17. i 18.; od 24. veljače 1994., Stahlschmidt/Parlament, T‑38/93, Zb. SS, EU:T:1994:23, t. 19.; od 27. veljače 1996., Galtieri/Parlament, T‑235/94, Zb. SS, EU:T:1996:22, t. 46. i navedena sudska praksa; od 5. studenoga 2002., Ronsse/Komisija, T‑205/01, Zb., EU:T:2002:269, t. 47. i navedena sudska praksa i od 2. ožujka 2004., Di Marzio/Komisija, T‑14/03, Zb. SS, EU:T:2004:59, t. 91.
2. Kada je riječ o dužnosnicima koji nisu državljani države u koju su raspoređeni, oni gube naknadu za život u inozemstvu ili im se odbija njezina dodjela samo ako imaju uobičajeno boravište u zemlji svojeg budućeg zaposlenja tijekom čitavog petogodišnjeg referentnog razdoblja. Naprotiv, za gubitak ili odbijanje dodjele te naknade dovoljna je okolnost da je dužnosnik koji je državljanin zemlje u koju je raspoređen u njoj održao ili uspostavio svoje uobičajeno boravište, makar i u vrlo kratkom razdoblju tijekom desetgodišnjeg referentnog razdoblja.
Iako je članak 4. stavak 1. točka (a) Priloga VII. Pravilniku o osoblju nedvosmislen, prilikom ispitivanja situacije dotične osobe isto tako može biti potrebno tumačiti članak 4. stavak 1. točku (b) navedenog priloga. Tomu je tako u slučaju dužnosnika koji je prilikom zapošljavanja imao državljanstvo treće zemlje i koji je, unatoč tomu što je boravio u državi u koju je raspoređen tijekom tri godine koje su prethodile njegovu zaposlenju, primao naknadu za život u inozemstvu na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) Priloga VII. Pravilniku o osoblju, te mu je zbog stjecanja državljanstva države u koju je raspoređen na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju odbijena dodjela navedene naknade zato što je tijekom deset godina koje su prethodile njegovu zapošljavanju živio u državi u koju je raspoređen.
Stoga u mjeri u kojoj, čak i kada je riječ o prosječno pažljivom dužnosniku, tri godine njegova boravka u državi u koju je raspoređen tijekom razdoblja od pet godina koje su prethodile danu njegova stupanja u službu nisu spriječile to da mu se dodijeli naknada za život u inozemstvu, on može pravilno pretpostaviti da to isto razdoblje nije prepreka za dodjelu te iste naknade ako stekne državljanstvo države u koju je raspoređen.
(t. 53. do 56.)
3. U skladu s zajedničkim načelima prava država članica kada osoba pretrpi gubitak na način da dio njezine imovine prijeđe u imovinu druge osobe, a to stjecanje nema nikakve pravne osnove, ta osoba ima pravo da joj stjecatelj vrati stečeno do visine njezina gubitka. Stoga je, kako bi ova tužba bila prihvaćena, neophodno da stjecanje nema nikakve valjane pravne osnove.
(t. 60.)
Izvori:
Sud: presuda od 16. prosinca 2008., Masdar (UK)/Komisija, C‑47/07 P, Zb., EU:C:2008:726, t. 44. i 46.
4. Iz članka 11. stavka 2. Priloga I. Statutu Suda proizlazi da nije dopuštena žalba samo protiv odluke o naknadi troškova ili o njihovoj visini. Iz toga proizlazi da ako su odbijeni svi ostali pravni lijekovi protiv odluke Službeničkog suda, zahtjev koji se odnosi na navodnu nezakonitost odluke tog suda o naknadi troškova valja odbiti kao nedopušten.
(t. 72.)
Izvori:
Sud: presuda od 26. svibnja 2005., Tralli/ESB, C‑301/02 P, Zb., EU:C:2005:306, t. 99. i navedena sudska praksa
Opći sud: rješenje od 29. listopada 2009., Nijs/Revizorski sud, T‑375/08 P, EU:T:2009:423, t. 71.