Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2018. – Rogesa protiv Komisije
(predmet T-643/13)1
(„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Zahtjev za pristup informacijama koje se odnose na određivanje 10 % najučinkovitijih postrojenja industrije čelika – Odbijanje pristupa – Izuzeće u vezi sa zaštitom komercijalnih interesa treće strane – Prevladavajući javni interes – Uredba (EZ) br. 1367/2006 – Pojam informacija koje se tiču emisija u okoliš – Poštovanje rokova”)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Rogesa Roheisengesellschaft Saar mbH (Dillingen, Njemačka) (zastupnici: S. Altenschmidt i P.-A. Schütter, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Clotuche-Duvieusart i B. Martenczuk, zatim F. Clotuche-Duvieusart i H. Krämer, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Komisijine odluke od 25. rujna 2013. kojom se tužitelju odbija pristup dokumentima koji sadržavaju informacije koje se odnose na temelje za procjenu koje je upotrijebila Komisija za određivanje 10 % najučinkovitijih postrojenja koji su poslužili kao polazište za definiranje načela za određivanje ex ante referentnih vrijednosti, u skladu s člankom 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.).
Izreka
Tužba se odbija.
Društvu Rogesa Roheisengesellschaft Saar mbH nalaže se snošenje troškova.
____________
1 SL C 45, 15. 2. 2014.