Tužba podnesena 20. rujna 2013. – Stichting Sona i Nao protiv Komisije

(Predmet T-505/13)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Stichting Sona (Curaçao, bivši Nizozemski Antili) i Nao NV (Curaçao) (zastupnici: R. Martens, K. Beirnaert i A. Van Vaerenbergh, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi odluku Europske komisije od 28. lipnja 2013. za koju su tužitelji saznali tek krajem srpnja 2013., a kojom Stichting SONA nije imenovana kao subjekt ovlašten za provedbu jedinstvenog programskog dokumenta za bivše Nizozemske Antile u sklopu Desetog Europskog razvojnog fonda te

poništi odluku Europske komisije o povjeravanju zadataka koji se odnose na provedbu ovog programskog dokumenta u korist International Management Group (IMG).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelji iznose sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti, prava na obranu, prava na zaštitu osobnih podataka i tajnosti ili povjerljivosti istrage, a koji se štite člancima 8. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, člancima 6. i 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 16. UFEU-a.

Tužitelji ističu da je tuženik nizozemskoj vladi slao dopise o istrazi Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) koja je u tijeku o kojoj doduše još nije sastavljeno (konačno) izvješće, ali u njima tuženik izričito navodi imena tužitelja i ukazuje ili barem snažno sugerira da su tužitelji povezani s nepravilnostima u okviru upravljanja projektom Devetog Europskog razvojnog fonda te je na temelju tih navoda odlučio da se upravljanje projektima za bivše Nizozemske Antile u sklopu Desetog Europskog razvojnog fonda ne može povjeriti tužiteljima. Pritom OLAF nije nikada naveo tužitelje kao „umiješane osobe“ zbog čega tužitelji cijelo vrijeme nisu znali da su se morali braniti kao „umiješana osoba“, čime im je uskraćena mogućnost obrane s obzirom na to da još uvijek nisu saznali o kakvim se navodno konkretnim optužbama radi, a protiv kojih bi se oni trebali braniti.

Drugi tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede načela legitimnih očekivanja, jer je kod tužitelja stvoreno legitimno očekivanje da će biti odgovorni za provedbu Desetog Europskog razvojnog fonda u odnosu na bivše Nizozemske Antile.

Treći tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede načela proporcionalnosti jer je Komisija isključila tužitelje samo na temelju toga što postoje „privremeni nalazi“ u istrazi OLAF-a koji upućuju na „moguće probleme“.

Četvrti tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede obveze saslušanja stranaka.

Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela transparentnosti, kako je zajamčeno u članku 14. Uredbe (EZ) br. 215/2008¹ i obveze obrazlaganja.

Šestim tužbenim razlogom ističe se povreda članka 18. Uredbe (EZ) br. 2304/2002² i jedinstvenog programskog dokumenta Desetog Europskog razvojnog fonda.

Kao sedmi tužbeni razlog navodi se povreda članka 29. Uredbe (EZ) br. 215/2008 jer nisu ispunjene pretpostavke za dodjelu provedbe financiranja IMG-u u okviru zajedničkog upravljanja. Zbog toga je nezakonita i druga pobijana odluka.

____________

¹ Uredba Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na Deseti Europski razvojni fond (SL L 78, str. 1.).

² Uredba Komisije (EZ) br. 2304/2002 od 20. prosinca 2002. o provedbi Odluke Vijeća 2001/822/EZ o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 348, str. 82.).