Spojeni predmeti T‑174/12 i T‑80/13

Syrian Lebanese Commercial Bank SAL

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje sredstava – Preinaka tužbenog zahtjeva – Rok – Očita pogreška u ocjeni – Obveza obrazlaganja – Pravo na učinkovitu pravnu zaštitu – Pravo na obranu“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 4. veljače 2014.

1.      Sudski postupak – Odluka ili uredba kojom se tijekom postupka zamjenjuje pobijani akt –Novi element – Dopuštenost novog tužbenog zahtjeva

(Poslovnik Općeg suda, čl. 48. st. 2.; Odluka Vijeća 2013/109/ZVSP)

2.      Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojeg rok počinje teći – Akt koji uključuje mjere ograničavanja protiv osobe ili subjekta – Obavještavanje zainteresirane osobe objavom u Službenom listu Europske unije – Saznanje za akt na dan objave – Zahtjev za preinaku tužbenog zahtjeva koji tu objavu smatra kao dan od kojeg počinje teći rok za njegovo podnošenje – Dopuštenost

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Poslovnik Općeg suda, čl. 102. st. 1.)

3.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Zamrzavanje sredstava osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji – Obveza dostave obrazloženja zainteresiranoj osobi istodobno s donošenjem akta koji na nju negativno utječe ili neposredno nakon toga – Ispravak nedostatka obrazloženja tijekom postupka pred Sudom – Nedopuštenost

(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; odluke Vijeća 2011/782/ZVSP i 2012/739/ZVSP; uredbe Vijeća br. 36/2012, br. 55/2012 i br. 1117/2012)

4.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Zamrzavanje sredstava osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji – Obveza dostave obrazloženja zainteresiranoj osobi istodobno s donošenjem akta koji na nju negativno utječe ili neposredno nakon toga – Granice – Sigurnost Unije i država članica ili vođenje njihovih vanjskih odnosa – Odluka koja je donesena u kontekstu koji zainteresirana osoba poznaje i koji joj omogućuje da shvati značenje mjere koja je donesena protiv nje – Dopuštenost sažetog obrazloženja

(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; odluke Vijeća 2011/782/ZVSP i 2012/739/ZVSP; uredbe Vijeća br. 36/2012, br. 55/2012 i br. 1117/2012)

5.      Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Obveza obrazlaganja – Tužbeni razlog različit od onog koji se odnosi na materijalnu zakonitost

(čl. 263. st. 2. UFEU‑a)

6.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje sredstava osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji – Svojstvo subjekta kojeg drži ili kontrolira takav subjekt  – Ispostava koju društvo majka na koju se primjenjuju mjere ograničavanja drži do visine koja mu omogućuje kontrolu nad glavnom skupštinom ispostave – Dostatna povezanost po osnovi vlasništva kapitala

(Uredba Vijeća br. 36/2012, čl. 15. st. 1.)

7.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje sredstava osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji – Svojstvo subjekta kojeg drži ili kontrolira takav subjekt – Jasna povezanost po osnovi vlasništva kapitala između društva majke i njezine ispostave – Kontrola aktivnosti ispostave od strane središnje banke treće zemlje – Nepostojanje utjecaja

(Uredba Vijeća br. 36/2012, čl. 1. st. 1.)

8.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Zamrzavanje sredstava nekih osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji  – Pravo na saslušanje prije donošenja takvih mjera – Nepostojanje – Prava zajamčena sudskim nadzorom koji izvršava sud Unije i mogućnošću saslušanja nakon donošenja tih mjera – Obveza davanja obavijesti o inkriminirajućim dokazima – Opseg

(čl. 6. st. 1. UEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a), i čl. 47.; odluke Vijeća 2011/782/ZVSP, čl. 21. st. 2. i 3., 2012/739/ZVSP, čl. 27. st. 2. i 3., i 2013/255/ZVSP, čl. 30. st. 2. i 3.; Uredba Vijeća br. 36/2012, čl. 32. st. 2. i 3.)

9.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje sredstava nekih osoba, subjekata ili tijela odgovornih za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji – Pravo na obranu – Obavijest o inkriminirajućim dokazima – Naknadna odluka kojom je ime osobe zadržano na popisu osoba na koje se primjenjuju te mjere – Povreda prava na saslušanje – Nepostojanje

(odluke Vijeća 2012/739/ZVSP, 2013/109/ZVSP i 2013/255/ZVSP; uredbe Vijeća br. 1117/12 i br. 363/13)

10.    Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Postupak uvrštavanja na popis predmetnih osoba – Postupak kojim se jamči poštovanje temeljnih prava – Izbor pravne osnove – Članak 215. UFEU‑a, ali ne članak 75. UFEU‑a – Dopuštenost

(čl. 75. UFEU‑a i 215. st. 2. i 3. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 51. st. 1.; Odluka Vijeća 2011/273/ZVSP; Uredba Vijeća br. 36/2012, čl. 32. st. 2. do 4.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 51.‑54.)

2.      Da bi se utvrdilo je li drugi zahtjev za preinaku tužbenog zahtjeva podnesen prije isteka roka za podnošenje tužbe protiv Uredbe, izračunatog od objavljivanja obavijesti od 23. travnja, od odlučujuće je važnosti pitanje treba li članak 102. stavak 1. Poslovnika tumačiti na način da se primjenjuje kada je o aktu u kojem su sadržane mjere ograničavanja zainteresirana osoba bila obaviještena objavljivanjem obavijesti o kojoj je riječ.

U tom pogledu treba istaknuti da, u slučaju kada Vijeće ne može obaviti individualnu dostavu pa istu zamijeni objavljivanjem obavijesti, postojanje te obavijesti zainteresirane osobe mogu saznati jedino čitajući Službeni list Europske unije. Cilj roka od četrnaest dana iz članka 102. stavka 1. Poslovnika jest zajamčiti zainteresiranim osobama dovoljno vremena da podnesu tužbu protiv objavljenih akata te osigurati poštovanje prava na učinkovitu pravnu zaštitu, koje je u međuvremenu utvrđeno u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. S obzirom na to da Poslovnik u članku 102. stavku 1. predviđa dodatni rok od četrnaest dana za podnošenje tužbe protiv akata objavljenih u Službenom listu, ta se odredba per analogiam treba primijeniti i u slučaju kada je rok za podnošenje tužbe počeo teći zbog obavijesti o navedenim aktima, koja je sâma također objavljena u Službenom listu Europske unije. Zapravo, isti razlozi koji opravdavaju dodjelu dodatnog roka od četrnaest dana u pogledu objavljenih akata vrijede i u pogledu objavljenih obavijesti, za razliku od slučajeva individualnog dostavljanja.

Povrh toga, ako bi se smatralo da se navedeni članak Poslovnika ne može primijeniti na okolnosti ovog slučaja, stranke bi se našle u nepovoljnijoj situaciji nego što bi bile kad ne bi postojala obveza individualne dostave. Doista, u tom bi slučaju obično objavljivanje akata u kojima su sadržane mjere ograničavanja bilo dovoljno da rok za podnošenje tužbe, koji bi uključivao četrnaest dodatnih dana iz članka 102. stavka 1. Poslovnika, počne teći.

(t. 63.‑66.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 75.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 76., 77., 131., 132., 144.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 86.)

6.      Ako su financijska sredstva subjekta za kojeg je poznato da podržava sirijski režim zamrznuta, postoji velik rizik da on izvrši pritisak na subjekte kojima raspolaže, koje nadzire ili koji mu pripadaju, da bi zaobišao učinak mjera koje se na njega odnose. Shodno tome, zamrzavanje sredstava tih subjekata nužno je i prikladno da bi se osigurala učinkovitost usvojenih mjera i jamčilo da se te mjere ne zaobilaze. Povrh toga, kada kapital jedne pravne osobe drži druga osoba, koja je – izvan svake sumnje – pod dosegom mjera ograničavanja, do visine koja potonjoj omogućuje kontrolu nad glavnom skupštinom navedene pravne osobe, na tu se pravnu osobu također moraju primjenjivati te mjere ograničavanja, zbog same povezanosti po osnovi vlasništva kapitala, pod uvjetom da akti kojima su predmetne mjere ograničavanja usvojene predviđaju njihovu primjenu protiv pravnih osoba koje drže ili kontroliraju osobe na koje se takve mjere već primjenjuju.

Doista, uvrštavanjem i zadržavanjem osobe na popisima osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja iz razloga identiteta njezinog većinskog dioničara, Vijeće nema u vidu samostalno ponašanje te osobe koje bi bilo protivno odredbama akata kojima se predviđaju takve mjere, već je imalo u vidu sastav njegovih dioničara i posljedično njegovu usku vezu s društvom majkom.

(t. 101., 102., 104., 108., 123., 144., 169.)

7.      Povezanost po osnovi vlasništva kapitala između osobe na koje se primjenjuju mjere ograničavanja i njezina društva majke nije dovedena u pitanje činjenicom da su aktivnosti te osobe podvrgnute kontroli središnje banke treće zemlje. Doista, kontrola i mjere koje je poduzela takva banka odnose se na sredstva kojima tužitelj raspolaže u svojoj zemlji. Za razliku od toga, mjere koje je usvojilo Vijeće usmjerene su samo na sredstva kojima tužitelj raspolaže ili bi mogao raspolagati u Uniji te na radnje koje bi želio poduzeti s tim sredstvima. Osim toga, takva osoba ne može dovoditi u pitanje ispravnost svoga uvrštenja i zadržavanja na popisu osoba na koje se odnose mjere ograničavanja protiv Sirije koje je usvojilo Vijeće iz razloga što njegove aktivnosti – uključujući i one povezane s Unijom – nadzire nacionalno tijelo treće države.

(t. 116.‑122.)

8.      Za poštovanje prava na obranu, a osobito prava biti saslušan kada se radi o mjerama ograničavanja, nije nužno da tijela Unije – prije inicijalnog upisa osobe ili drugog subjekta na popis radi provedbe mjera ograničavanja – obavijeste zainteresiranu osobu ili drugog subjekta o razlozima tog upisa. Doista, takva bi prethodna obavijest mogla ugroziti učinkovitost mjera zamrzavanja sredstava i gospodarskih izvora koje su donijela navedena tijela. Kako bi mogle ostvariti svoje ciljeve, takve mjere moraju po samoj svojoj prirodi iskoristiti učinak iznenađenja te se primjenjivati s trenutačnim učinkom. Stoga Vijeće nije dužno saslušati osobu na koju se primjenjuju mjere ograničavanja prije njezinog prvog uvrštenja na popise osoba na koje se odnose te mjere. U tom pogledu, mogućnost da se takva osoba obrati Vijeću nakon primitka obavijesti o njezinom uvrštenju na popise osoba na koje se odnose mjere ograničavanja dovoljna je da se osigura poštovanje njezinog prava na obranu. Štoviše, da ni predmetni propisi ni opće načelo poštovanja prava na obranu ne daju zainteresiranim osobama pravo na održavanje takvog saslušanja. Suprotno tome, ono što jest važno jest to da je ta osoba mogla, od trenutka uvrštavanja na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja, izvršavati svoja pravo na obranu i pravo na učinkovitu sudsku zaštitu izlažući Vijeću i Općem sudu razloge zbog kojih smatra da to uvrštavanje nije opravdano.

(t. 137.‑140., 145., 147.)

9.      U području mjera ograničavanja donesenih u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike, na argument učinka iznenađenja tih mjera u načelu se ne može valjano pozivati što se tiče poštovanja prava na obranu u vezi s naknadnim aktima kojima je ime tužitelja zadržano na popisima osoba protiv kojih se primjenjuju mjere ograničavanja.

Međutim, pravo na saslušanje prije donošenja akata kojima se održavaju na snazi mjere ograničavanja protiv osoba na koje se iste već primjenjuju postoji samo ako je Vijeće steklo nove elemente protiv tih osoba.

Kada je osoba iskoristila svoga saslušanja u vezi s donošenjem nekih naknadnih akata tako što je Vijeću uputila pismo, na koje je Vijeće odgovorilo tek nakon podnošenja tužbe te osobe protiv tih akata, okolnost da je Vijeće trebalo saslušati navedenu osobu prije donošenja tih akata je bez štetnih posljedica kada je Vijeće zadržalo tu osobu na predmetnim popisima a da nije steklo nikakav novi element u pogledu nje.

(t. 148.‑154.)

10.    Iako je sudjelovanje Parlamenta u zakonodavnom postupku rezultat temeljnog demokratskog načela na razini Unije prema kojem narodi sudjeluju u izvršavanju vlasti posredstvom predstavničke skupštine, razlika između članka 75. UFEU‑a i 215. UFEU‑a u pogledu stupnja sudjelovanja Parlamenta posljedica je izbora autora Ugovora iz Lisabona da u dijelu postupanja Unije u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike Parlamentu povjere ograničeniju ulogu.

U tom pogledu, mogućnost usvajanja mjera koje imaju izravan utjecaj na temeljna prava fizičkih ili pravnih osoba u postupku koji isključuje sudjelovanje Parlamenta ne protivi se pravu Unije s obzirom na to da se obveza poštovanja temeljnih prava odnosi, prema članku 51. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, na sve institucije, organe i tijela Unije. Povrh toga, sukladno odredbama članka 215. stavka 3. UFEU‑a, akti iz tog članka uključuju nužne odredbe o pravnim jamstvima. Shodno tome, akt kakav je Uredba br. 36/2012, o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji i o stavljanju izvan snage Uredbe br. 442/2011, može se usvojiti na temelju članka 215. stavka 2. UFEU‑a ako sadrži jamstva u pogledu poštovanja temeljnih prava osoba na koje se odnosi.

U ovom predmetu Uredba br. 36/2012 sadrži odredbe koje su nužne radi osiguranja zaštite temeljnih prava, osobito zato jer u članku 32. stavcima 2. do 4. propisuje obveze za Vijeće da obrazloži uvrštavanje svake fizičke ili pravne osobe na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja sadržane u toj uredbi, da navedene osobe izravno ili objavljivanjem obavijesti o njihovom uvrštavanju, dajući im mogućnost podnošenja očitovanja, da ponovno razmotre svoju odluku ako se podnesu novi materijalni dokazi ili ako se podnesu očitovanja, i da pregledavaju popise u redovitim razmacima, a najmanje svakih dvanaest mjeseci.

(t. 161.‑163.)