Language of document : ECLI:EU:T:2015:902

Predmet T‑462/13

Comunidad Autónoma del País Vasco

i

Itelazpi, SA

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Digitalna televizija – Potpora za uvođenje zemaljske digitalne televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj – Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično spojivima i djelomično nespojivima s unutarnjim tržištem – Prednost – Usluga od općeg gospodarskog interesa – Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a – Nove potpore“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 26. studenoga 2015.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka upućena državi članici kojom se utvrđuje nespojivost potpore s unutarnjim tržištem – Tužba regionalnog tijela koje je dodijelilo navedenu potporu – Dopuštenost

(Čl. 264. st. 4. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Pretpostavke za dopuštenost – Podnošenje jedne te iste tužbe od dvaju tužitelja – Dopuštenost tužbe jednog od tužitelja – Nužnost ispitivanja dopuštenosti tužbe u odnosu na drugog tužitelja – Nepostojanje

(čl. 263. UFEU‑a)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Prva pretpostavka iz presude Altmark – Jasno određene obveze javne usluge – Nepostojanje poduzetnika korisnika stvarno zaduženog za izvršenje obveza pružanja javne usluge – Uključenost u pojam

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

4.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Adresati – Poduzetnici – Pojam – Obavljanje gospodarske djelatnosti – Državno tijelo koje obavlja gospodarsku djelatnost i koje ima zasebnu pravnu osobnost u odnosu na državu – Nepostojanje utjecaja na financijske odnose između države i tog tijela

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

5.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Sektor radiodifuzije – Određivanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Razlika između pružanja usluge emitiranja i korištenja mreža za emitiranje – Dopuštenost

(Čl. 107. st. 1. UFEU‑a, Protokol br. 29. u prilogu UEU‑u i UFEU‑u)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Odluka Komisije – Sudski nadzor – Slobodna ocjena činjenica i dokaza

7.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Sektor radiodifuzije – Određivanje usluge korištenja mreža za emitiranje kao usluge od općeg gospodarskog interesa – Pretpostavka – Poštovanje načela tehnološke neutralnosti

(Čl. 107. st 1. UFEU‑a i 108. UFEU‑a)

8.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Četvrta pretpostavka iz presude Altmark – Nedostatnost naznačivanja troškova ulaganja i tekućih troškova u tim sporazumima – Usluga koju upravna tijela podmiruju iz vlastitih sredstava – Okolnost koja nije dovoljna za osiguravanje najnižeg troška za zajednicu

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

9.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Granice

(čl. 107. st. 3. UFEU‑a)

10.    Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Komunikacija o digitalizaciji – Pravna narav – Okvirna pravila postupanja koje podrazumijevaju samoograničavanje diskrecijske ovlasti Komisije

[Čl. 107. st 3. i čl. 108. UFEU‑a; Komunikacija Komisije COM (2003) 541 final]

11.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Uzimanje u obzir situacije koja postoji u trenutku donošenja mjere

(čl. 107. st. 3. UFEU‑a)

12.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Ocjena s obzirom na članak 107. stavak 3. točku (c) UFEU‑a – Uzimanje u obzir ranije prakse – Isključenje

(čl. 107. st. 3. t. (c) UFEU‑a)

13.    Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Uzastopne državne intervencije koje su međusobno nerazdvojno povezane – Ispitivanje mjera uzetih u cjelini – Dopuštenost

(Čl. 107. St. 3. UFEU‑a i 108. UFEU‑a)

14.    Potpore koje dodjeljuju države – Postojeće potpore i nove potpore – Mjera kojom se mijenja postojeći program potpora – Izmjena koja utječe na bit sustava – Kvalifikacija sustava kao nove potpore

(čl. 108. st. 1. Uredbe Vijeća br. 659/1999; čl. 1. t. (c); Uredba Komisije br. 794/2004, čl. 4. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 34.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 34.)

3.      U pogledu državnih potpora, u skladu s prvim kriterijem iz presude Altmark, poduzetniku koji je korisnik mora doista biti povjereno izvršavanje obveza pružanja javne usluge, a te obveze moraju biti jasno utvrđene.

Iako države članice raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću u pogledu definiranja usluge od općeg gospodarskog interesa (UOGI), ona nije neograničena i ne može se arbitrarno izvršavati s jedinim ciljem da se određeni sektor izuzme od primjene pravila tržišnog natjecanja. Da bi ju se moglo kvalificirati kao UOGI, predmetna usluga mora biti od općeg gospodarskog interesa imajući posebne karakteristike u usporedbi s onima koje imaju druge djelatnosti iz gospodarskog života.

S tim u vezi, opseg nadzora koji Opći sud izvršava nad ocjenama Komisije nužno uzima u obzir činjenicu da definiciju usluge od strane države članice kao UOGI‑a Komisija ne može dovesti u pitanje, osim u slučaju očite pogreške. Taj nadzor treba usto omogućiti poštovanje pojedinih minimalnih kriterija vezanih, među ostalim, za postojanje akta javne vlasti koji predmetnim operatorima povjeravaju funkciju UOGI‑a, kao i za univerzalni i obvezni karakter te funkcije.

Stoga prvi kriterij presude Altmark nije ispunjen zbog nepostojanja jasne i precizne definicije predmetne usluge kao javne usluge. Među ostalim, sama činjenica da je neka usluga označena u nacionalnom pravu kao usluga od općeg interesa ne znači da su svi operatori kojima je povjereno izvršavanje obveza javne usluge jasno utvrđeni u smislu te presude. Međutim, kvalifikacija usluge kao UOGI‑a zahtijeva da se odgovornost za njezino obavljanje povjeri pojedinim poduzetnicima.

(t. 42., 50., 50‑54., 57.)

4.      U pogledu primjene pravila o tržišnom natjecanju, valja razlikovati situaciju u kojoj država izvršava javne ovlasti i onu u kojoj izvršava gospodarske djelatnosti industrijskog ili tržišnog karaktera koje se sastoje od pružanja dobra ili usluga na tržištu. S tim u vezi nije važno djeluje li država neposredno putem tijela koje je dio javne uprave ili putem subjekta kojemu su dana posebna ili ekskluzivna prava.

Štoviše, postojanje ili nepostojanje pravne osobnosti koja je različita od pravne osobnosti države, koju nacionalno pravo dodjeljuje tijelu koje izvršava gospodarske djelatnosti, nema utjecaja na postojanje financijskih odnosa između države i tog tijela, i posljedično, na mogućnost da to tijelo koristi državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

(t. 61., 62.)

5.      Kada je riječ o propisima o državnim potporama, u okviru nadzora nad određivanjem usluge kao usluge od općeg gospodarskog interesa, Komisija može razlikovati pružanje usluge emitiranja i uslugu korištenja mreža za emitiranje.

Prijenos je svakako neophodan za emitiranje. Međutim, uslugu emitiranja treba razlikovati od usluge korištenja mreža za emitiranje. Naime, radi se o dvjema različitim djelatnostima koje izvršavaju različiti poduzetnici na različitim tržištima. Dok uslugu emitiranja pružaju radiotelevizijske kuće, odnosno televizijski operateri, uslugu korištenja mreža za emitiranje pružaju operateri platformi za emisiju signala, odnosno putem zemaljske, satelitske, kabelske platforme ili putem širokopojasnog pristupa internetu.

Osim toga, iako se Protokol br. 29. o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama koji dopunjuje UEU i UFEU primjenjuje na sektor radiodifuzije i, konkretnije, na financiranje javnih radiodifuzijskih usluga koje su dodijeljene tijelima za emitiranje, odnosno u predmetnom slučaju televizijskim operaterima, financiranje operatera platformi za emitiranje signala nije obuhvaćeno predmetnim protokolom. Između ostalog, valja istaknuti da ciljevi spomenutog protokola, osiguranje demokratskih, socijalnih i kulturnih potreba društva i očuvanje pluralizma medija, nisu ni na koji način povezani s izborom tehnologije emitiranja.

(t. 65.‑67., 69., 70.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 71.)

7.      U području državnih potpora, iz opće strukture Ugovora proizlazi da postupak predviđen u članku 108. UFEU‑a ne smije nikada dovesti do rezultata koji bi bio suprotan posebnim odredbama Ugovora. Margina prosudbe država članica za formiranje svojih UOGI‑a ne smije se izvršavati na način koji bi doveo do povrede načela jednakog postupanja koje je zajamčeno, što se tiče usluge korištenja mreža, osobito načelom tehnološke neutralnosti.

Stoga, kada postoji više platformi za prijenos kao u predmetnom slučaju, nije moguće smatrati da je jedna od njih najznačajnija za prijenos radiodifuzijskih signala bez poštovanja načela tehnološke neutralnosti. Stoga definiranjem usluge korištenja mreže DZT‑a kao UOGI‑a, španjolska tijela nisu, uslijed toga, morala diskriminirati druge platforme. Nenarušen sustav tržišnog natjecanja, takav kakvog ga predviđa Ugovor o FEU‑u, može biti zajamčen samo ako je zajamčena jednakost izgleda različitih gospodarskih operatera.

Međutim, poštovanje načela tehnološke neutralnosti ne znači da je, u svim slučajevima, definiranje određene platforme za korištenje radiodifuzijske mreže očita pogreška. Naime, ako Komisija dubinski ne ispita izbor države članice, ne može ispravno postupiti na način da utvrdi postojanje očite pogreške nacionalnih tijela u definiranju određene platforme za to korištenje. Međutim, takva tržišna disfunkcija nema posljedice u slučaju kada nije zadovoljen prvi kriterij iz presude Altmark zbog nepostojanja jasne i precizne definicije predmetne usluge kao javne usluge.

(t. 77., ‑79.)

8.      U području državnih potpora, za ocjenu je li u konkretnom slučaju zadovoljen četvrti kriterij iz presude Altmark, naznaka troška ulaganja i tekućih troškova procijenjenih u tim sporazumima ne mogu zamijeniti analizu troškova koje bi prosječni poduzetnik, dobro vođen i odgovarajuće opremljen za ispunjavanje zahtjevâ javne usluge imao pri vršenju tih obveza, uzimajući u obzir ostvarene primitke i razumnu dobit iz ispunjenja tih obveza.

Među ostalim, sama činjenica da upravna tijela uslugu podmiruju iz vlastitih sredstava ne znači da su time osigurani manji troškovi za zajednicu.

(t. 80., 84., 87.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 51., 105., 106., 112.)

10.    U području prelaska s analognog na digitalno emitiranje, Komisija je istaknula važnost načela tehnološke neutralnosti u točki 2.1.3 Komunikacije o prelasku na digitalno emitiranje iz 2003. Uvjet tehnološke neutralnosti u smislu te komunikacije, osobito pretpostavlja da se napuštanje analognog emitiranja na određenom području može ostvariti samo ako skoro sva kućanstva primaju digitalne usluge i da se svi načini prijenosa uzmu u obzir, kako bi se ostvario taj cilj. Kada Komisija donosi takve akte čija je svrha u skladu s Ugovorom potanko odrediti kriterije koje namjerava primjenjivati u okviru izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti, ona time sebi ograničava tu ovlast jer je dužna pridržavati se okvirnih pravila koja si je nametnula.

(t. 109.)

11.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 116., 119.‑121., 123., 124.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 129.)

13.    U području državnih potpora, različite državne intervencije na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini treba analizirati s obzirom na njihove učinke, s obzirom na to da među njima, u predmetnom slučaju, postoje toliko uske veze da ih je Komisija mogla smatrati jedinim programom potpora koje su dodjeljivala javna tijela u jednoj državi članici.

Osim toga, u slučaju programa potpora, Komisija se može ograničiti na proučavanje karakteristika predmetnog programa u svrhu ocjene u obrazloženju svoje odluke je li taj program prikladan za ostvarivanje jednog od ciljeva iz članka 107. stavka 3. UFEU‑a. Stoga, u odluci koja se odnosi na jedan takav program, ona nije dužna provesti analizu dodijeljene potpore u svakom pojedinačnom slučaju na temelju takvog programa. Samo je u stadiju povrata potpora nužno provjeriti pojedinačnu situaciju svakog predmetnog poduzetnika.

(t. 133., 134.)

14.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 146.‑150.)