PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
11. srpnja 2013. (*)
„Damping – Uvoz integriranih elektroničkih kompaktnih fluorescentnih rasvjetnih tijela (CFL‑i) podrijetlom iz Kine, Vijetnama, Pakistana i s Filipina – Istek antidampinških mjera – Revizija – Članak 4. stavak 1., članak 5. stavak 4. i članak 9. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 384/96 [koji su postali članak 4. stavak 1., članak 5. stavak 4. i članak 9. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009] – Pojam proizvodnja Zajednice – Utvrđivanje štete – Obveza obrazlaganja“
U predmetu T‑469/07,
Philips Lighting Poland S. A., sa sjedištem u Piłi (Poljska),
Philips Lighting BV, sa sjedištem u Eindhovenu (Nizozemska),
koje zastupaju L. Catrain González, odvjetnik, i E. Wright, barrister,
tužitelji,
koje podupiru
Hangzhou Duralamp Electronics Co., Ltd, sa sjedištem u Hangzhouu (Kina), koje zastupaju M. Gambardella i V. Villante, odvjetnici,
i
GE Hungary Ipari és Kereskedelmi Zrt (GE Hungary Zrt), sa sjedištem u Budimpešti (Mađarska), koje zastupa P. De Baere, odvjetnik,
intervenijenti,
protiv
Vijeća Europske unije, koje je zastupao J.-P. Hix, u svojstvu agenta, zajedno s G. Berrischem i G. Wolfom, odvjetnicima, a koje su zatim zastupali J.-P. Hix i B. Driessen, u svojstvu agenata, zajedno s G. Berrischem,
tuženika,
kojeg podupiru
Europska komisija, koju zastupaju H. van Vliet i K. Talabér‑Ritz, u svojstvu agenata,
i
Osram GmbH, sa sjedištem u Münchenu (Njemačka), koje zastupa R. Bierwagen, odvjetnik,
intervenijenti,
povodom zahtjeva za poništenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 1205/2007, od 15. listopada 2007., koja uvodi antidampinšku pristojbu na uvoz integriranih elektroničkih kompaktnih fluorescentnih rasvjetnih tijela (CFL‑i) podrijetlom iz Narodne Republike Kine, nakon revizije zbog isteka mjera, izvršene sukladno članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 384/96 te proširujući primjenu mjera na uvoz istog proizvoda poslanog iz Socijalističke Republike Vijetnam, Islamske Republike Pakistan i Republike Filipini (SL L 272, str. 1.),
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu S. Papasavvas, predsjednik, K. O’Higgins (izvjestitelj) i D. Gratsias, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
na temelju pisanog dijela postupka i nakon ročišta održanog 5. rujna 2012.,
donio je sljedeću
Presudu
Pravni okvir
1 Osnovni antidampinški propisi primjenjivi na predmetne činjenice doneseni su Uredbom Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od damping uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 1996, L 56, str. 1.), kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 2117/2005 od 21. prosinca 2005. (SL L 340, str. 17.) (u daljnjem tekstu: „osnovna Uredba“). Osnovna Uredba je potom zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od damping uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, str. 51., ispravak u SL 2010, L 7, str. 22.).
2 Članak 3. stavak 1. osnovne Uredbe (koji je postao članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1225/2009) propisuje:
„Sukladno ovoj Uredbi, izraz 'šteta', ako nije drukčije navedeno, znači materijalna šteta proizvođačima Zajednice, prijetnja materijalne štete proizvođačima Zajednice ili materijalno zaostajanje u razvoju proizvodnje te se tumači sukladno odredbama ovog članka.“
3 Članak 4. stavak 1. osnovne Uredbe (koji je postao članak 4. stavak 1. Uredbe br. 1225/2009) posebice određuje:
„Za potrebe ove Uredbe pojam 'proizvodnja Zajednice' tumači se tako da se odnosi na proizvođače Zajednice u cjelini istovjetnih proizvoda ili na one od njih čija ukupna proizvodnja proizvoda predstavlja većinski dio ukupne proizvodnje Zajednice tih proizvoda, a kako je definirano člankom 5. stavkom 4., osim:
a) ako su proizvođači povezani s izvoznicima ili uvoznicima, ili su sami uvoznici proizvoda po navodno dampinškim cijenama, pojam „proizvodnja Zajednice“može se tumačiti tako da se odnosi na preostale proizvođače […]“
4 Članak 5. stavak 1. prvi podstavak osnovne Uredbe (koji je postao članak 5. stavak 1. prvi podstavak Uredbe br. 1225/2009) glasi:
„Osim kako je predviđeno stavkom 6., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime proizvodnje Zajednice.“
5 Na temelju članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe (koji je postao članak 5. stavak 4. Uredbe br. 1225/2009):
„Ispitni postupak prema stavku 1. pokreće se samo ako se utvrdi, na temelju ispitivanja stupnja potpore ili protivljenja zahtjevu proizvođača istovjetnog proizvoda proizvodnje Zajednice, da su zahtjev podnijeli proizvođači Zajednice, odnosno da se podnosi u njihovo ime. Smatra se da je zahtjev podnijela proizvodnja Zajednice ili da je podnesen u njezino ime ako ga podupiru oni proizvođači Zajednice čija ukupna proizvodnja čini više od 50 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda, kojega proizvodi taj dio proizvodnje Zajednice koji bilo podupire ili se protivi zahtjevu. Međutim, ispitni postupak se ne pokreće ako na proizvođače Zajednice koji podupiru zahtjev otpada manje od 25 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvedenog od strane proizvodnje Zajednice.“
6 Članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe (koji je postao članak 9. stavak 1. Uredbe br. 1225/2009) predviđa da „ako se zahtjev povuče, postupak se može prekinuti, osim ako je prekid protivan interesu Zajednice“.
7 Članak 9. stavak 4. osnovne Uredbe (koji je postao članak 9. stavak 4. Uredbe br. 1225/2009) posebno propisuje:
„Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, dokazuju postojanje dampinga i dampingom nanesene štete, i ako je potrebno djelovati kako bi se zaštitili interesi Zajednice u skladu s člankom 21., Vijeće, postupajući na temelju prijedloga Komisije, a nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, uvodi konačnu antidampinšku pristojbu.“
8 Članak 11. stavak 2. osnovne Uredbe (koji je postao članak 11. stavak 2. Uredbe br. 1225/2009) posebno predviđa:
„[Konačna] antidampinška mjera istječe pet godina od uvođenja ili pet godina od datuma zadnje revizije koja pokriva damping i štetu, osim ako je revizijom utvrđeno da bi istjecanje mjere vjerojatno dovelo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Revizija se pokreće na inicijativu Komisije, na zahtjev proizvođača Zajednice ili u njihovo ime, a ostaje na snazi do završetka revizije.“
9 Članak 11. stavak 5. osnovne Uredbe (koji je postao članak 11. stavak 5. Uredbe br. 1225/2009) posebno propisuje:
„Odgovarajuće odredbe ove Uredbe u vezi postupaka i vođenja ispitnog postupka, osim odredbi koje se odnose na rokove, primjenjuju se na sve postupke revizije koje se provode prema stavcima 2., 3. i 4. [ovog članka].“
Činjenična osnova spora
10 Tužitelji, s jedne strane, Philips Lighting Poland S. A. (u daljnjem tekstu: Philips Poland), društvo osnovano u skladu s poljskim pravom koje u svojim prostorima u Piłi (Poljska) proizvodi integrirana elektronička kompaktna fluorescentna rasvjetna tijela (u daljnjem tekstu: CFL‑i) i koje je u relevantnom razdoblju uvozilo značajne količine CFL‑i iz Kine, namijenjenih za daljnju prodaju u Europskoj uniji i, s druge strane, Philips Lighting BV (u daljnjem tekstu: Philips), društvo osnovano u skladu s nizozemskim pravom koje proizvodi sastavne dijelove za CFL‑i u Roosendaalu (Nizozemska) i bavi se djelatnošću istraživanja i razvoja u području CFL‑i, u 100 %-tnom su vlasništvu društva osnovanog u skladu s nizozemskim pravom Koninklijke Philips Electronics NV.
11 Dana 16. srpnja 2001. Vijeće Europske unije donijelo je Uredbu (EZ) br. 1470/2001 kojom se uvodi konačna antidampinška pristojba i konačno ubire privremena pristojba koja je uvedena na uvoz [CFL‑i] podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL L 195, str. 8.). Ta Uredba uvela je konačne antidampinške pristojbe od 0 do 66,1 % na navedeni uvoz.
12 Dana 6. lipnja 2005. Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 866/2005 o proširenju konačnih protudampinških pristojbi uvedenih na temelju Uredbe br. 1470/2001 o uvozu CFL‑i podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz tih proizvoda poslanih iz Socijalističke Republike Vijetnam, Islamske Republike Pakistan i Republike Filipini (SL L 145, str. 1.).
13 Uredbe br. 1470/2001 i 866/2005 izmijenjene su Uredbom Vijeća (EZ) br. 1322/2006 od 1. rujna 2006. (SL L 244, str. 1.).
14 Dana 14. listopada 2005. Komisija Europskih zajednica objavila je obavijest o skorom isteku gore navedenih antidampinških mjera (SL C 254, str. 2.).
15 Dana 18. travnja 2006. Komisiji je predan zahtjev za reviziju spomenutih mjera podnesen od strane Community Federation of Lighting Industry of Compact Fluorescent Lamps Integrated (u daljnjem tekstu: 2CFL‑i), djelujući u ime Osram GmbH, sukladno odredbama članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe.
16 Dana 12. lipnja 2006. Komisija je uputila upitnik četvorici proizvođača Zajednice CFL‑i: GE Hungary Ipari és Kereskedelmi Zrt (GE Hungary Zrt), Osram, Philips Poland i SLI Sylvania Lighting International (u daljnjem tekstu: Sylvania), s ciljem da joj omogući ustanoviti jesu li proizvođači koji podupiru zahtjev za reviziju zastupljeni u dovoljnom broju.
17 Dana 28. lipnja 2006. tužitelji su podnijeli zajednički odgovor na upitnik iz gornje točke u kojem su posebno istaknuli da se protive otvaranju postupka revizije. Suprotno tome, GE Hungary i Osram u svom su odgovoru naveli da se slažu s otvaranjem takvog postupka. Sylvania nije odgovorila na upitnik.
18 Zaključivši, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom u skladu s člankom 15. osnovne Uredbe (koji je postao članak 15. Uredbe br. 1225/2009), kako postoji dovoljno dokaza koji opravdavaju otvaranje revizije na temelju članka 11. stavka 2. iste Uredbe, Komisija je objavila obavijest o otvaranju takvog postupka u Službenom listu Europske unije od 19. srpnja 2006. (SL C 167, str. 13.) i započela ispitni postupak koji je obuhvatio razdoblje između 1. srpnja 2005. i 30. lipnja 2006.
19 Potom je Komisija poslala upitnik svim zainteresiranim strankama, među kojima i četirima proizvođačima Zajednice CFL‑i te uvoznicima Zajednice CFL‑i.
20 Dana 8. rujna 2006. Philips Poland odgovorio je na upitnik koji mu je bio upućen kao proizvođaču Zajednice, a 18. rujna 2006. na upitnik koji mu je bio upućen kao uvozniku Zajednice.
21 U studenom 2006. Komisija je posjetila mjesta radi provjere, posebno kod tužiteljâ i druge trojice proizvođača Zajednice CFL‑i.
22 Dopisom od 26. studenog 2006. GE Hungary obavijestio je Komisiju da se od sad više ne slaže s održavanjem na snazi predmetnih antidampinških mjera.
23 Dopisom od 30. studenog 2006. tužitelji su zahtijevali od Komisije da pojasni, s obzirom na stav koji je zauzeo GE Hungary, može li se i dalje smatrati da zahtjev za reviziju podupire proizvodnja Zajednice, sukladno članku 4. stavku 1. i članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe. Tužitelji su istaknuli da su 2CFL‑i djelovali samo u ime Osrama, da je potonji bio jedini proizvođač Zajednice CFL‑i koji je želio održati na snazi predmetne antidampinške mjere i da je ukupna proizvodnja CFL‑i Philips Polanda i GE Hungary iznosila više od 50 % ukupne proizvodnje Zajednice CFL‑i.
24 Dvama dopisima od 19. prosinca 2006. Sylvania je obavijestila Komisiju da je procijenila kako nije u interesu Zajednice da predmetne antidampinške mjere ostanu na snazi.
25 Dana 10. siječnja 2007. Philips Poland podnio je Komisiji pisana očitovanja koja su se odnosila na pitanje štete i na pitanje interesa Zajednice. U svojim očitovanjima iznova je naglasio da Osram ne predstavlja proizvodnju Zajednice.
26 Sljedećeg dana tužitelji su u sjedištu Komisije sudjelovali na saslušanju tijekom kojega su predstavili svoju strategiju nabave Zajednice CFL‑i, ponovno osporili činjenicu da bi Osram mogao predstavljati proizvodnju Zajednice i preporučili prekid ispitnog postupka.
27 Dana 6. veljače 2007. tužitelji su dostavili dodatne informacije Komisiji.
28 Dana 14. veljače 2007. tužitelji su predali pisana očitovanja na komentare koje su 2CFL‑i iznijeli 5. veljače 2007. u odgovoru na dopis Komisije od 19. siječnja 2007. Tužitelji su posebno ponovili da Osram nije predstavljao proizvodnju Zajednice i ponovno zahtijevali da se ispitni postupak prekine.
29 Dana 20. ožujka 2007. Komisija je uputila dodatni upitnik proizvođačima Zajednice, a na koji je Philips Poland odgovorio 10. travnja 2007.
30 Dana 23. travnja 2007. Komisija je drugi put provela kontrolni posjet u prostorijama Philips Polanda. Dana 27. travnja 2007. potonji je Komisiji dostavio informacije u odgovoru na određena pitanja koja su postavljena tijekom tog posjeta.
31 Dana 10. srpnja 2007. Komisija je predala dokument s informacijama izlažući odlučujuće činjenice i razmatranja na temelju kojih je namjeravala predložiti prekid revizije predmetnih antidampinških mjera (u daljnjem tekstu: dokument s informacijama iz srpnja 2007.). U tom dokumentu Komisija je posebice utvrdila da su četvorica proizvođača Zajednice trebala biti uključena u ukupnu proizvodnju Zajednice u smislu članka 4. stavka 1. osnovne Uredbe. Također je naglasila kako su zahtjevi koji se odnose na stupanj potpore zahtjeva za reviziju iz članka 5. stavka 4. te Uredbe trebali postojati u vrijeme predaje zahtjeva kao i za vrijeme trajanja ispitnog postupka. Među ostalim je zaključila kako je u predmetu, u vrijeme otvaranja revizije, zahtjev podupirao većinski dio proizvođača Zajednice, ali se situacija tijekom ispitnog postupka promijenila. Nakon što je istaknula da je ukupna proizvodnja proizvođača koji su se usprotivili zahtjevu od tada iznosila nešto više od 50 % ukupne proizvodnje Zajednice, predložila je ukidanje predmetnih antidampinških mjera i prekid postupka revizije.
32 Dana 24. srpnja 2007. Philips Poland predao je očitovanja o dokumentu s informacijama iz srpnja 2007. u kojem se složio s prijedlogom Komisije. Dana 25. srpnja 2007. godine 2CFL‑i predali su očitovanja o istom dokumentu.
33 Dana 31. kolovoza 2007. Komisija je predala osnovni dokument s informacijama (u daljnjem tekstu: „osnovni dokument s informacijama“) u kojem je predložila da se razdoblje primjene predmetnih antidampinških mjera produži za godinu dana. Posebno je istaknula da, „u skladu s člankom 9. stavkom 1. osnovne Uredbe, koja propisuje da Zajednica može poduzeti mjere čak i ako je zahtjev bio povučen ako je to u interesu Zajednice, institucije Zajednice smatraju da u ovom predmetu nije potrebno odlučiti u skladu s člancima 4. stavkom 1. i 5. stavkom 4. osnovne Uredbe, ukoliko […] je u interesu Zajednice produžiti mjere za [razdoblje od godinu dana]“. Komisija je dodala da je u svrhu utvrđivanja štete vodila računa o situaciji društva koje je podupiralo zahtjev za reviziju.
34 Dana 11. rujna 2007. Philips Poland predao je očitovanja na osnovni dokument s informacijama u kojem se protivi zahtjevu Komisije te posebno osporava njegovo usvajanje analognom primjenom članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe.
35 Dana 14. rujna 2007. Komisija je, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, predala prijedlog Uredbe Vijeća koja uvodi antidampinšku pristojbu na uvoz CFL‑i podrijetlom iz Kine, nakon revizije zbog isteka mjera, izvršene sukladno članku 11. stavku 2. osnovne Uredbe te proširujući primjenu tih mjera na uvoz istog proizvoda poslanog iz Socijalističke Republike Vijetnam, Islamske Republike Pakistan i Republike Filipini (COM (2007) 550).
36 Dana 15. listopada 2007. Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 1205/2007 koja uvodi antidampinšku pristojbu na uvoz CFL‑i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, nakon revizije zbog isteka mjera, provedene u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne Uredbe te proširujući primjenu mjera na uvoz istog proizvoda poslanog iz Socijalističke Republike Vijetnam, Islamske Republike Pakistan i Republike Filipini (SL L 272, str. 1., u daljnjem tekstu: pobijana Uredba). Uvedene antidampinške pristojbe održane su na snazi po stopama od 0 do 66,1 % i to za razdoblje od godine dana.
37 U uvodnim izjavama 20. do 46. pobijane Uredbe Vijeće je ispitalo može li istek antidampinških mjera uzrokovati nastavak ili ponavljanje dampinga. U uvodnoj izjavi 46. zaključilo je potvrdno.
38 U uvodnim izjavama 47. do 93. pobijane Uredbe Vijeće je provelo analizu mogućnosti nastavka ili ponavljanja štete.
39 U svrhu navedene analize Vijeće je vodilo računa o situaciji „društva koje podupire zahtjev“, odnosno Osrama (uvodna izjava 51.). U tom smislu, u uvodnoj izjavi 49. pobijane Uredbe Vijeće je ponovilo da su tijekom ispitnog postupka četvorica proizvođača Zajednice koji su surađivali u postupku ispitani u odnosu na članak 4. stavak 1. i članak 5. stavak 4. osnovne Uredbe te je naglasilo kako su „konkretni rezultati [pokazali] sliku složenog sektora čije se strukture [naizgled] nalaze u neprekidnom razvoju i gdje su izražena stajališta [bila] suprotna, budući da je glavni proizvođač u smislu količine proizvodnje [podupirao] održavanje mjera na snazi, dok su se ostali tome [protivili]“. U uvodnoj izjavi 50. pobijane Uredbe Vijeće je istaknulo da je proizvodnja navedenog glavnog proizvođača, odnosno Osrama, iznosila otprilike 48 % proizvodnje Zajednice te je „stoga sigurno [činila] većinski dio“proizvodnje Zajednice. Vijeće je dodalo da se odredba iz članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe, prema kojoj je „Zajednica [mogla] poduzeti mjere čak i ako je zahtjev [bio] povučen ukoliko su te mjere u interesu Zajednice“, „također primjenji[vala] mutatis mutandis i za vrijeme ispitnog postupka zbog isteka mjera kada zahtjev nije [bio] povučen u cijelosti, ali je veliki proizvođač Zajednice i dalje podupira[o] mjere“. Vijeće je također naglasilo da „[pod] uvjetom da je taj proizvođač predstavljao većinski dio proizvodnje Zajednice, a što je [bio] slučaj, njegovi podaci koji se odnose na štetu čini[li] bi najbolje dostupne podatke“.
40 Na završetku svoje analize Vijeće je zaključilo „da bi nastavak i ponavljanje štetnog dampinga [bili] mogući u slučaju isteka [predmetnih] antidampinških mjera“(uvodna izjava 93.).
41 U uvodnim izjavama 94. do 116. pobijane Uredbe Vijeće je ispitivalo, pozivajući se na članak 9. stavak 1. i članak 21. osnovne Uredbe, je li održavanje na snazi predmetnih antidampinških mjera u interesu Zajednice i, ukoliko je to slučaj, koliko dugo. Vijeće je procijenilo da bi ukidanje tih mjera bilo u skladu s „općim interesom zainteresiranih stranaka“, posebice nakon što je zaključilo da je „proizvodnja Zajednice sama velikim dijelom [bila] ovisna o uvozu iz Kine ukoliko je [željela] zadovoljiti brzo [rastuću] potražnju, da određeni proizvođači Zajednice [nisu] podupirali održavanje mjera na snazi te da je [bilo] dokazano kako su mjere znatno [utjecale] na potrošačke cijene, a time i na odabir potrošača između CFL‑i rasvjetnih tijela i rasvjetnih tijela sa žarnom niti koja su [bila] manje učinkovita“(uvodne izjave 115. i 116.). Međutim, Vijeće je uspoređujući interese Osrama s „ugroženim interesima, a posebno interesima ostalih proizvođača Zajednice“, smatralo da kratkoročni interes Zajednice zahtijeva održavanje predmetnih antidampinških mjera na snazi za vrijeme dodatnog razdoblja prilagodbe (uvodna izjava 116.). Točnije, Vijeće je ocijenilo kako bi bilo prikladno produžiti mjere za razdoblje od samo godinu dana, s obzirom na to da bi nakon tog roka „moguće negativne posljedice za potrošače i druge subjekte bile nesrazmjerne u odnosu na prednosti koje bi te mjere priskrbile proizvođačima Zajednice“(uvodna izjava 116.).
42 U skladu s člankom 2. pobijane Uredbe, ista je istekla 18. listopada 2008.
Postupak i zahtjevi stranaka
43 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 21. prosinca 2007. tužitelji su pokrenuli predmetni postupak.
44 Aktima podnesenim tajništvu Općeg suda 27. ožujka i 3. travnja 2008. Osram i Komisija zahtijevali su intervenciju u predmetni postupak podupirući zahtjeve Vijeća.
45 Aktima podnesenim tajništvu Općeg suda 27. ožujka i 15. travnja 2008. Hangzhou Duralamp Electronics Co., Ltd (u daljnjem tekstu: Hangzhou) i GE Hungary zahtijevali su intervenciju u predmetni postupak podupirući zahtjeve tužitelja.
46 Zahtjevi za intervenciju dostavljeni su strankama koje su u zadanim rokovima iznijele svoja očitovanja.
47 Dopisima predanim tajništvu Općeg suda 27. travnja, 16. svibnja i 11. lipnja 2008. tužitelji su uputili Općem sudu zahtjev za povjerljivo postupanje s određenim dijelovima pojedinih dokumenata priloženih tužbi u odnosu na Hangzhou, Osram i GE Hungary. Za te su potrebe tužitelji predali verzije predmetnih dokumenata koje nisu povjerljive.
48 Dvama rješenjima od 9. lipnja 2008. predsjednik četvrtog vijeća Općeg suda prihvatio je zahtjeve za intervenciju koje su postavili Osram i Komisija. U vezi s Osramom odlučio je da mu se dostave verzije koje nisu povjerljive svih postupovnih dokumenata i da ga se pozove da u tom smislu iznese svoja očitovanja. Osram nije podnio očitovanja u roku koji mu je za tu svrhu bio određen.
49 Rješenjem od 9. listopada 2008. predsjednik četvrtog vijeća Općeg suda prihvatio je zahtjeve za intervenciju koje su postavili Hangzhou i GE Hungary. Odlučio je da im se dostave verzije koje nisu povjerljive svih postupovnih dokumenata i da ih se pozove da u tom smislu iznesu svoja očitovanja. Oni nisu podnijeli očitovanja u roku koji im je bio određen u tu svrhu.
50 Osram, Hangzhou i GE Hungary podnijeli su intervencijske podneske. Tužitelji su predali očitovanja na intervencijski podnesak Osrama u roku koji je za to bio određen. Vijeće je predalo očitovanja na intervencijske podneske Hangzhoua i GE Hungary u roku koji je za to bio određen. Komisija nije predala intervencijski podnesak.
51 Budući da se sastav vijeća Općeg suda promijenio, sudac izvjestitelj bio je član petog vijeća kojemu je stoga ovaj predmet dodijeljen.
52 Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći sud (peto vijeće) je odlučio otvoriti usmeni postupak te je u okviru mjera upravljanja postupkom iz članka 64. svog Poslovnika pozvao tužitelje da dostave određene dokumente, a Vijeće da odgovori na određena pisana pitanja. Tužitelji i Vijeće udovoljili su tim zahtjevima u rokovima koji su za to bili određeni.
53 Budući da je jedan član sudskog vijeća bio spriječen sudjelovati u vijećanju u ovom predmetu, predsjednik Općeg suda odredio je drugog suca kako bi se popunilo sudsko vijeće, sukladno članku 32. stavku 3. Pravilnika.
54 Saslušana su izlaganja stranaka i odgovori stranaka na usmena pitanja postavljena od strane Općeg suda za vrijeme ročišta od 5. rujna 2012.
55 Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
– poništi pobijanu Uredbu u cijelosti ili u dijelu koji se odnosi na tužitelje;
– naloži Vijeću snošenje troškova;
– naloži Osramu snošenje troškova vezanih uz njegovu intervenciju.
56 Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova;
– naloži Hangzhouu i GE Hungary snošenje troškova vezanih uz njihovu intervenciju.
57 Komisija od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu.
58 Hangzhou i GE Hungary od Općeg suda zahtijevaju da:
– poništi pobijanu Uredbu;
– naloži Vijeću snošenje troškova.
59 Osram od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova.
O pravu
60 Na početku treba istaknuti da je Vijeće u odgovoru na repliku izrazilo sumnje u dopuštenost tužbe s obzirom na pitanje o činjenici je li se pobijana Uredba osobno ticala tužitelja, naglašavajući da su činjenice koje su oni o tome iznijeli u svojim pismenima bile nedovoljne da bi ih se, kad je u pitanju navedena Uredba, razlikovalo u odnosu na ostale ekonomske subjekte.
61 U tom smislu treba ponoviti da su sudovi Unije ovlašteni odlučiti, sukladno okolnostima svakog slučaja, treba li radi zahtjeva dobrog sudovanja odbiti tužbu bez prethodnog odlučivanja o njezinoj dopuštenosti (vidjeti u tom smislu presude Suda od 26. veljače 2002., Vijeće protiv Boehringer, C‑23/00 P, Zb., str. I‑1873., točke 51. i 52., i od 23. ožujka 2004., Francuska protiv Komisije, C‑233/02, Zb., str. I‑2759., točka 26.).
62 U predmetnim okolnostima Opći sud smatra da je zbog pitanja ekonomičnosti postupka potrebno najprije ispitati tužbene razloge koje su iznijeli tužitelji bez prethodnog odlučivanja o dopuštenosti predmetne tužbe za poništenje, koja je u svakom slučaju zbog niže navedenih razloga neosnovana.
63 U prilog svojoj tužbi tužitelji ističu tri tužbena razloga koji se temelje, prvi, na povredi članka 3. stavka 1., članka 9. stavka 4. i članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe; drugi, na povredi članka 9. stavka 1. iste Uredbe; i treći, na povredi obveze obrazlaganja.
64 Potrebno je ispitati prva dva tužbena razloga zajedno, s obzirom na to da se podudaraju.
O prvom i drugom tužbenom razlogu, koji se temelje, s jedne strane, na povredi članka 3. stavka 1., članka 9. stavka 4. i članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe i, s druge strane, na povredi članka 9. stavka 1. iste Uredbe.
65 Unutar prvog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da je Vijeće povrijedilo članak 3. stavak 1., članak 9. stavak 4. i članak 11. stavak 2. osnovne Uredbe, utoliko što nije ustanovilo da bi istek predmetnih antidampinških mjera doveo do nastavka ili ponavljanja štete za proizvodnju Zajednice, kako je definirana člankom 4. stavkom 1. čitanim zajedno s člankom 5. stavkom 4. iste Uredbe. Tužitelji optužuju Vijeće da je, u uvodnoj izjavi 50. pobijane Uredbe, procijenilo da proizvodnja Osrama čini „većinski dio“ukupne proizvodnje Zajednice, a iznosila je svega 48 % iste. Tužitelji stoga tvrde da se nije moglo smatrati da Osram predstavlja proizvodnju Zajednice te da Vijeće na temelju podataka za to društvo nije moglo utvrditi štetu za spomenutu proizvodnju.
66 Unutar drugog tužbenog razloga, tužitelji ističu da Vijeće u predmetnom slučaju nije bilo ovlašteno primijeniti članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe.
67 Na prvom mjestu, tužitelji osporavaju da je pravilo predviđeno tom odredbom moglo biti primijenjeno mutatis mutandis za vrijeme ispitnog postupka revizije u odnosu na istek antidampinških mjera u slučaju kada zahtjev za reviziju nije bio povučen u cijelosti, nego je samo smanjen stupanj potpore istom. Ništa u tekstu – koji je, uostalom, bio jasan i nije zahtijevao nikakvo tumačenje – ili u sustavu spomenute odredbe nije dopuštalo proširenje primjene kako bi se obuhvatila takva situacija. Kada bi se prihvatilo tumačenje članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe od strane Vijeća, to bi za učinak imalo dodjelu Vijeću nove nadležnosti, potencijalno vrlo široke. To bi, pored ostalog, učinilo besmislenim zahtjev iz članka 3. stavka 1., članka 9. stavka 4. i članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe, u skladu s kojim postojanje štete za „proizvodnju Zajednice“, kako je definirana člankom 4. stavkom 1. iste Uredbe, mora biti dokazano kako bi se uvele antidampinške pristojbe. Vijeće bi zapravo moglo tvrditi da je nadležno djelovati u onome za što ono drži da je interes Zajednice a da ne mora utvrditi štetu za spomenutu proizvodnju.
68 Na drugom mjestu, tužitelji osporavaju da članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe dodjeljuje Vijeću diskrecijsko pravo da definira proizvodnju Zajednice u svrhu utvrđivanja štete. Ta odredba omogućit će samo nastavak ispitnog postupka nakon povlačenja zahtjeva za reviziju i neće učiniti neprimjenjivim članak 4. stavak 1. i članak 5. stavak 4. osnovne Uredbe.
69 Hangzhou i GE Hungary ističu u bitnome iste argumente kao i tužitelji.
70 Vijeće i Osram zajedno ocjenjuju prvi i drugi tužbeni razlog.
71 Vijeće prvenstveno potvrđuje kako su ono samo i Komisija (u daljnjem tekstu: institucije) pravilno primijenili, mutatis mutandis, članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe. Primijenivši zaključivanje a maiore ad minus (tko može više, može i manje), Vijeće naglašava da ako ta odredba dopušta institucijama da nastave postupak kad je zahtjev povučen u cijelosti, ona im to isto nužno dopušta i kad je povučen samo dio potpore zahtjevu za reviziju. Vijeće ističe da spomenuta odredba ne dopušta institucijama da nastave uvoditi antidampinške mjere, nego samo da provedu ispitni postupak ako procijene da to zahtijeva interes Zajednice.
72 Na drugom mjestu, Vijeće ističe da ukoliko institucije odluče primijeniti članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe, one tada moraju odrediti tko su proizvođači Zajednice koji čine dio proizvodnje Zajednice kako bi procijenile štetu, vodeći računa o posebnostima slučaja. Vijeće naglašava da se institucije, ukoliko je zahtjev za reviziju povučen ili ako potpora ispitnom postupku više nije dovoljna, nalaze suočene sa situacijom u kojoj, kako bi se utvrdila šteta, više ne raspolažu s „proizvodnjom Zajednice“u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe. Vijeće pojašnjava da su u ovom slučaju institucije, u okvirima svog širokog diskrecijskog prava, odlučile zadržati Osram zato što je bio jedini proizvođač koji je podupirao zahtjev, zato što je njegova proizvodnja iznosila gotovo 50 % ukupne proizvodnje istovjetnih proizvoda Zajednice i zato što je bio sposoban djelovati „čak i da se činjenica (promjena položaja GE [Hungary]) koja [je] dovela do primjene članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe nije dogodila“.
73 Komisija i Osram osporavaju argumente tužitelja.
74 Najprije je potrebno ispitati argumente stranaka koji se u predmetnom slučaju odnose na pozivanje institucija na članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe.
75 Potrebno je utvrditi, kako je uostalom utvrđeno između stranaka, da je u vrijeme otvaranja predmetnog postupka revizije zahtjev za reviziju bio podnesen „od strane proizvođača Zajednice ili u njihovo ime“, kako je propisano člankom 11. stavkom 2. osnovne Uredbe, na način da su, sukladno članku 5. stavku 4. te Uredbe, koji se primjenjuje na postupak revizije u skladu s člankom 11. stavkom 5. iste Uredbe, zahtjev izričito podupirali proizvođači Zajednice koji su predstavljali više od 25 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvodnje Zajednice i čija je ukupna proizvodnja činila više od 50 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda dijela proizvodnje Zajednice koji je izrazio svoju potporu ili protivljenje tom zahtjevu. Spomenuti zahtjev zapravo su podnijeli 2CFL‑i koji su djelovali u ime Osrama te koje su izričito podupirali Osram i GE Hungary, koji su zajedno predstavljali više od 50 % ukupne proizvodnje Zajednice CFL‑i. Što se tiče ostalih dvaju proizvođača Zajednice, odnosno Philips Polanda i Sylvanije, prvi je u to vrijeme izrazio svoje protivljenje zahtjevu za reviziju, dok drugi nije zauzeo stajalište.
76 Komisija je u to vrijeme mogla još čvršće zaključiti da zahtjev za reviziju ima dovoljnu potporu sukladno članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe s obzirom na to da je, kako proizlazi iz spisa te kako je utvrđeno između stranaka, Osram sam predstavljao više od 25 % proizvodnje Zajednice i imao veću proizvodnju u odnosu na proizvodnju jedinog proizvođača koji se protivio spomenutom zahtjevu, odnosno Philips Polanda. Treba napomenuti da u toj fazi nije bilo potrebno da Komisija utvrdi, sukladno članku 4. stavku 1. točke (a) osnovne Uredbe, treba li ili ne treba Philips Poland, koji je bio povezan s druga dva proizvođača‑izvoznika u Kini i iz te zemlje uvozio između 70 i 80 % količine CFL‑i koje je dalje prodavao na tržištu Zajednice, biti isključen iz proizvodnje Zajednice. Da je to bio slučaj, to bi samo zapravo učvrstilo gornji zaključak.
77 Međutim, situacija se nekoliko mjeseci kasnije promijenila kada su, dok je ispitni postupak revizije još bio u tijeku, prvo GE Hungary, a potom i Sylvania, obavijestili Komisiju da se od sada protive održavanju na snazi predmetnih antidampinških mjera, što je uzrokovalo da stupanj potpore zahtjevu za reviziju, iako je isti iznosio znatno više od praga od 25 % spomenutog u članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe, padne neznatno ispod onog od 50 % spomenutog u istoj odredbi. Zapravo je jedini proizvođač Zajednice koji je nastavio podupirati taj zahtjev, odnosno Osram, predstavljao 48 % ukupne proizvodnje Zajednice CFL‑i, dok su druga trojica proizvođača koja su mu se protivila predstavljala preostalih 52 %.
78 U danom razdoblju institucije su smatrale da bi se, u situaciji u kojoj tijekom ispitnog postupka revizije stupanj potpore zahtjevu padne ispod jednog od dvaju pragova iz članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe, ispitni postupak trebao prekinuti, osim kada bi se analogijom primijenio članak 9. stavak 1. iste Uredbe. Institucije su zapravo smatrale da bi uvjeti koji se odnose na stupanj potpore prvotnom zahtjevu ili zahtjevu za reviziju predviđeni člankom 5. stavkom 4. spomenute Uredbe trebali biti ispunjeni, kako u trenutku podnošenja spomenutog zahtjeva ili zahtjeva za reviziju tako i tijekom cijelog ispitnog postupka.
79 Stoga je Komisija ocijenila potrebnim, s obzirom na vrlo malu razliku između postotka proizvodnje Zajednice koji podupire zahtjev za reviziju i postotka proizvodnje Zajednice koji mu se protivi, podrobnije ispitati primjenu članka 4. stavka 1. točka (a) osnovne Uredbe u predmetnom slučaju. Komisija zapravo smatra da pitanje o tome je li Osram, kao jedini proizvođač Zajednice koji je nastavio podupirati zahtjev za reviziju, mogao djelovati u skladu s člankom 5. stavkom 4. osnovne Uredbe ovisi o činjenici je li neki od četvorice proizvođača Zajednice trebao biti isključen iz proizvodnje Zajednice sukladno članku 4. stavku 1. točka (a) iste Uredbe. Posljednje pitanje najviše se postavlja za Philips Poland, i to zbog vrlo visoke stope uvoza CFL‑i koji je ostvarivao iz Kine.
80 Zbog toga je Komisija u početku, u dokumentu s informacijama iz srpnja 2007., nakon što je provela takvo ispitivanje, procijenila da četvorica proizvođača Zajednice moraju biti uključeni u proizvodnju Zajednice. Stoga je, sukladno svojoj praksi opisanoj u gornjoj točki 78., odlučila da treba prekinuti postupak revizije i ukinuti predmetne antidampinške mjere.
81 Kasnije je Komisija, nakon očitovanjâ 2CFL‑i o dokumentu s informacijama iz srpnja 2007. u kojima on podrobno izlaže razloge zbog kojih smatra da bi Philips Poland i GE Hungary trebali biti isključeni iz proizvodnje Zajednice sukladno članku 4. stavku 1. točki (a) osnovne Uredbe, provela ispitivanje tog pitanja i preispitala svoj stav. Kako je navedeno u točki 49. osnovnog dokumenta s informacijama, Komisija je utvrdila da su rezultati njezina ispitivanja „[pokazali] sliku složenog sektora čije se strukture [naizgled] nalaze u neprekidnom razvoju“. Ta tvrdnja, koja nije dovedena u pitanje od strane tužitelja u okvirima predmetnog postupka, zapravo je i potkrijepljena elementima iz priloga osnovnog dokumenta s informacijama. Iz njega posebno proizlazi da, ako je Philips Poland uvozio iz Kine znatan dio CFL‑i (količinski između 70 i 80 %) koje je dalje prodavao na tržištu Zajednice, isto vrijedi i za Sylvaniju (količinski između 50 i 60 %) te u manjoj mjeri za GE Hungary (količinski između 30 i 40 %) i Osram (količinski između 20 i 30 %). U prilogu se također navodi da su Osram i GE Hungary bili povezani s jednim proizvođačem‑izvoznikom u Kini, a Philips Poland s dvojicom proizvođača‑izvoznika u toj zemlji. Među ostalim se navodi da su Philips Poland, GE Hungary i Sylvania izvan Zajednice nabavljali više od polovice sastavnih dijelova za proizvodnju CFL‑i u Zajednici. Iz spomenutog priloga također proizlazi da su četvorica proizvođača Zajednice pripadali multinacionalnim grupama te da su ili imali sjedište u Zajednici ili su bili društvo kći grupe sa sjedištem u državi nečlanici, ali su imali mogućnost donošenja svih poslovnih odluka vezanih uz strategiju proizvodnje, uvoza i prodaje CFL‑i u Zajednici. Naposljetku se navodi kako je svaki od četvorice proizvođača Zajednice imao važna središta za istraživanje i razvoj u Zajednici.
82 S obzirom na sve te različite elemente, razumljivo je da je Komisiji bilo teško sa sigurnošću odrediti koji bi proizvođači Zajednice trebali biti isključeni iz proizvodnje Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, ukoliko bi se takvo isključenje zahtijevalo. Jer ako je, posebice, vrlo visok postotak uvoza CFL‑i ostvaren iz Kine od strane Philips Polanda ozbiljno doveo u sumnju mogućnost da ga se uključi u proizvodnju Zajednice, tada je jednaka sumnja mogla postojati i u odnosu na Sylvaniju, čiji je postotak uvoza također bio vrlo visok. U tim okolnostima, kako proizlazi iz točke 50. osnovnog dokumenta s informacijama, Komisija je odlučila ostaviti otvorenim pitanje jesu li sva četvorica proizvođača Zajednice činili dio proizvodnje Zajednice u smislu članka 4. stavka 1. osnovne Uredbe, i s tim u vezi ima li zahtjev za reviziju još uvijek dovoljan stupanj potpore koji zahtjeva članak 5. stavak 4. te Uredbe. Komisija je naime ocijenila da je predmetno stanje, nakon što je GE Hungary povukao svoju potporu zahtjevu za reviziju i nakon što je svoje protivljenje zahtjevu izrazila Sylvania, postalo slično povlačenju zahtjeva iz članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe te da je, uz analognu primjenu potonje odredbe, u interesu Zajednice provesti postupak revizije.
83 Analizu Komisije prihvaćenu u gornjim točkama 81. i 82. potvrdilo je Vijeće u pobijanoj Uredbi, a kako proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 50. i 94. kao i iz njezina priloga.
84 Potrebno je naglasiti da je Opći sud već odlučio da članak 5. stavak 4. osnovne Uredbe ne sadrži nikakvu obvezu za Komisiju da prekine antidampinški postupak u tijeku ako stupanj potpore zahtjevu padne ispod minimalnog praga od 25 % proizvodnje Zajednice. Ta se odredba zapravo odnosi samo na stupanj potpore zahtjevu koji je potreban kako bi Komisija mogla pokrenuti postupak (presuda Općeg suda od 10. ožujka 2009., Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP protiv Vijeća, T‑249/06, Zb., str. II‑383., točka 139.).
85 Treba napomenuti da je Opći sud u prilog svom gore spomenutom utvrđenju izričito naveo odredbu članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe i to da, u postupku u kojem je donesena presuda Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP protiv Vijeća, točka 84. supra, predmetni zahtjev uopće nije bio povučen, kako je propisivala potonja odredba, nego mu se navodno samo smanjila razina potpore tijekom postupka. To je rješenje sasvim logično zato što, ukoliko sukladno spomenutoj odredbi Komisija nije dužna prekinuti postupak u slučaju povlačenja zahtjeva, to isto treba a fortiori vrijediti i u slučaju običnog smanjenja stupnja potpore zahtjeva.
86 Budući da se članak 5. stavak 4. i članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe primjenjuju na postupke revizije sukladno članku 11. stavku 5. te Uredbe, što su uostalom stranke prihvatile, načela izložena u gornjim točkama 84. i 85. također se primjenjuju u predmetnom slučaju. Odatle proizlazi da su institucije u potpunosti smjele nastaviti postupak revizije usprkos činjenici da je bilo moguće da prag od 50 % iz članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe neće biti dosegnut.
87 Potrebno je istaknuti da, razmatrajući isključivo formalno, institucije čak nisu bile dužne spomenuti činjenicu da je nastavak postupka revizije bio u interesu Zajednice, a što su učinile u predmetnom slučaju i što proizlazi iz točke 50. osnovnog dokumenta s informacijama kao i iz uvodnih izjava 50. i 94. pobijane Uredbe. Zapravo članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe izričito ne obvezuje institucije da vode računa o interesima Zajednice, osim u slučaju kada namjeravaju prekinuti postupak uslijed povlačenja zahtjeva. Stoga iz te odredbe proizlazi da, ukoliko dođe do takvog povlačenja, institucije imaju ovlaštenje – a ne obvezu – prekinuti postupak, s time da to ipak ne mogu učiniti ukoliko se tome protivi interes Zajednice.
88 Treba dodati da, suprotno onome što navode tužitelji, tumačenjem članka 9. stavka 1. predmetne osnovne Uredbe, Vijeće nije prisvojilo nikakvu novu nadležnost. Zapravo je Vijeće samo ocijenilo, i to s pravom, kako je ustanovljeno u gornjim točkama 84. i 87., da ta odredba omogućuje institucijama da nastave s postupkom revizije usprkos činjenici da je bilo moguće da stupanj potpore zahtjevu za reviziju padne ispod praga od 50 %. Što se tiče ostalog, a što jasno proizlazi iz pobijane Uredbe, Vijeće nije odlučilo održati na snazi predmetne antidampinške mjere za dodatno razdoblje od godine dana prije nego li je utvrdilo, što mu je i bila zadaća, da i dalje postoji damping, da bi istek tih mjera mogao dovesti do nastavka dampinga i štete i da je takvo održavanje na snazi u interesu Zajednice. Tumačenje koje je usvojilo Vijeće nije osim toga imalo za posljedicu uklanjanje uvjeta prema kojem postojanje štete za „proizvodnju Zajednice“, kako je definirana člankom 4. stavkom 1. osnovne Uredbe, mora biti dokazano kako bi se mogle uvesti antidampinške pristojbe. Vijeće je zapravo, što će se ovdje kasnije navesti u točkama 90. i 96., u predmetnom slučaju ispravno definiralo proizvodnju Zajednice kako bi utvrdilo štetu.
89 Proizlazi da u predmetnom slučaju nije utvrđena nikakva povreda članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe.
90 Nadalje, potrebno je ispitati argumente stranaka koji se odnose na definiciju proizvodnje Zajednice kako bi se utvrdila šteta.
91 Potrebno je naglasiti da se, u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne Uredbe, antidampinška pristojba ne može održati na snazi duže od roka od pet godina iz te odredbe, osim ako bi njezin istek mogao dovesti do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete, pri čemu se pojam štete tumači u skladu s člankom 3. stavkom 1. iste Uredbe kao materijalna šteta prouzročena proizvođačima Zajednice, prijetnja materijalne štete proizvođačima Zajednice ili materijalno zaostajanje u razvoju proizvodnje Zajednice.
92 Članak 4. stavak 1. osnovne Uredbe definira proizvodnju Zajednice kao „proizvođače Zajednice u cjelini istovjetnih proizvoda“ili kao „one među njima čija ukupna proizvodnja čini većinski dio u smislu članka 5. stavka 4. [te Uredbe] ukupne proizvodnje Zajednice tih proizvoda [istovjetnih]“, s tim da se u oba slučaja iz proizvodnje Zajednice mogu isključiti proizvođači na koje se odnosi članak 4. stavak 1. točka (a) iste Uredbe. Institucije raspolažu širokim diskrecijskim pravom kad je riječ o izboru između dviju mogućnosti te alternative.
93 Potrebno je istaknuti da proizvodnju Zajednice, kako je usvojena radi utvrđenja štete, ne moraju nužno činiti isti proizvođači Zajednice koji čine proizvodnju Zajednice koja je uzeta u obzir prilikom utvrđivanja je li prvotni zahtjev ili zahtjev za reviziju imao dovoljnu potporu sukladno članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe. Naime, s jedne strane, u ovom drugom slučaju proizvodnja Zajednice može, s obzirom na tekst potonje predmetne odredbe, obuhvaćati samo proizvođače Zajednice koji podupiru zahtjev ili zahtjev za reviziju, dok u prvom slučaju može obuhvatiti sve proizvođače Zajednice bez obzira na činjenicu jesu li ili nisu izrazili tu potporu. S druge strane, potrebno je imati na umu da definiranje proizvodnje Zajednice radi utvrđenja štete provode institucije nakon početka postupka. Usprkos tome, moguće je da, na primjer, za vrijeme trajanja postupka, proizvođač Zajednice koji je u početku podupirao zahtjev ili zahtjev za reviziju prestane podupirati zahtjev ili ne surađuje s Komisijom. Takav proizvođač neće biti uključen u proizvodnju Zajednice radi utvrđenja štete u slučaju kada institucije odluče definirati tu proizvodnju tako što će usvojiti drugu mogućnost alternative iz članka 4. stavka 1. osnovne Uredbe, iako je bio uključen u proizvodnju Zajednice radi određivanja stupnja potpore prvotnom zahtjevu ili zahtjevu za reviziju.
94 Također je potrebno navesti da slučajevi predviđeni, izričito ili prešutno, člankom 9. stavkom 1. osnovne Uredbe, po definiciji pretpostavljaju da prag od 50 % iz članka 5. stavka 4. te Uredbe više nije dosegnut. Stoga, kako je Vijeće ispravno navelo u svom odgovoru na pisano pitanje Općeg suda te za vrijeme rasprave, kada institucije, koristeći svoje široko diskrecijsko pravo, odaberu definirati proizvodnju Zajednice pomoću druge mogućnosti iz alternative predviđene člankom 4. stavkom 1. osnovne Uredbe, načelno upućivanje iz te odredbe na članak 5. stavak 4. te Uredbe na izraz „većinski dio […] ukupne proizvodnje Zajednice“može se shvatiti samo kao upućivanje na minimalni prag od 25 %, a ne na onaj od 50 %. Takvo rješenje nameće se tim više jer zahtjev u skladu s kojim proizvodnja Zajednice mora činiti većinski dio ukupne proizvodnje Zajednice treba osigurati da ukupna proizvodnja proizvođača uključenih u tu proizvodnju bude dovoljno zastupljena. Međutim, potonje svojstvo više ovisi o udjelu proizvodnje tih proizvođača u ukupnoj proizvodnji Zajednice, nego o stajalištu koje su prema zahtjevu ili zahtjevu za reviziju zauzeli proizvođači koji nisu uključeni u proizvodnju Zajednice sukladno članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe. Stoga u predmetnom slučaju nije važno, kako je Vijeće ispravno istaknulo tijekom rasprave, a što se tiče pitanja je li proizvodnja Osrama dovoljno zastupljena u proizvodnji Zajednice, je li Sylvania neutralna u odnosu na održavanje antidampinških mjera na snazi ili im se protivi. Međutim, u prvom od tih slučajeva ne bi se, za razliku od drugog, vodilo računa o proizvodnji Sylvanije kako bi se ustanovilo je li prag od 50 % iz spomenute odredbe bio dosegnut i je li proizvodnja Osrama, sama po sebi, ispunjavala taj uvjet. Isto bi vrijedilo i za GE Hungary da je on izabrao biti neutralan umjesto suprotstaviti se zahtjevu za reviziju.
95 Međutim, čak i da tužitelji nisu postavili takvo pitanje u svojim pismenima, treba pojasniti da se od institucija ne bi zahtijevalo da, u slučaju iz gornje točke 94., definiraju proizvodnju Zajednice isključivo pomoću prve mogućnosti alternative iz članka 4. stavka 1. osnovne Uredbe, odnosno uključujući u njih sve proizvođače Zajednice. Kako je već navedeno u gornjoj točki 92., institucije zapravo raspolažu širokim diskrecijskim pravom kad je u pitanju izbor između dviju mogućnosti alternative predviđene tom odredbom. Institucije bi mogle, na primjer, dati prednost drugoj mogućnosti alternative s obrazloženjem da su je već bile izabrale u okviru postupka u kojem su prvotno uvedene predmetne antidampinške mjere, da nisu uspjele pridobiti suradnju određenih proizvođača Zajednice ili da nailaze na teškoće pri utvrđivanju činjenice trebaju li svi proizvođači Zajednice biti uključeni u proizvodnju Zajednice ili neki među njima moraju biti isključeni iz nje sukladno članku 4. stavku 1. točki (a) osnovne Uredbe.
96 U predmetnom slučaju, kako proizlazi iz uvodnih izjava 50. i 51. pobijane Uredbe, Vijeće je u definiciju proizvodnje Zajednice radi utvrđivanja štete odlučilo uključiti samo Osram, i to nakon što je utvrdilo da je to društvo bilo jedino koje je nastavilo podupirati zahtjev za reviziju, da je potpora tom zahtjevu bila samo djelomično povučena, da je njegova proizvodnja iznosila otprilike 48 % ukupne proizvodnje Zajednice i prema tome činila „sigurno većinski dio proizvodnje Zajednice“te da su njegovi podaci o šteti bili najbolji raspoloživi podaci. Što se tiče navoda iznesenih u gornjim točkama 92. do 95., treba uzeti u obzir da Vijeće nije pogrešno primijenilo pravo prihvativši tu definiciju. Stoga se u predmetnom slučaju ne može ustanoviti nikakva povreda članka 3. stavka 1., članka 9. stavka 4. ili članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe.
97 Valja napomenuti da su institucije, primjenom članka 4. stavka 1. točke (a) osnovne Uredbe, i isključile Philips Poland iz proizvodnje Zajednice, da ta okolnost ne bi utjecala na njihovu analizu mogućnosti nastavka ili ponavljanja štete. U takvoj bi situaciji proizvodnja Osrama činila, sama za sebe, više od 50 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda dijela proizvodnje Zajednice koji podupire ili koji se protivi zahtjevu za reviziju. Slijedom navedenog, definirajući proizvodnju Zajednice pomoću druge mogućnosti alternative iz članka 4. stavka 1. osnovne Uredbe, institucije bi i tu uključile samo potonje društvo.
98 Naposljetku je potrebno istaknuti da je Vijeće, u dijelu pobijane Uredbe koji uređuje ispitivanje interesa Zajednice, ispravno vodilo računa o utjecaju održavanja na snazi predmetnih antidampinških mjera na ostale proizvođače Zajednice.
99 Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, valja odbiti kao neosnovane prvi i drugi tužbeni razlog.
O trećem tužbenom razlogu, koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja
100 Tužitelji ističu da su dvije točke pobijane Uredbe nedovoljno obrazložene.
101 Kao prvo, tužitelji tvrde da Vijeće nije dovoljno obrazložilo svoju ocjenu potpore proizvođača Zajednice nastavku predmetnih antidampinških mjera. Tužitelji mu prigovaraju da nije obrazložilo razloge zbog kojih je, u pobijanoj Uredbi, došlo do dijametralno suprotnog zaključka onom koji je izvela Komisija u dokumentu s informacijama iz srpnja 2007., a da pri tome nije iznesena ni jedna nova činjenica ili dokaz. Također prigovaraju Vijeću da nije objasnilo zašto je zaključilo da proizvodnja Osrama čini većinski dio proizvodnje Zajednice i da je stoga prag od 50 % iz članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe nastavio biti dosegnut dok je zapravo iznosio 48 %.
102 Kao drugo, tužitelji tvrde da zaključak Vijeća prema kojem je interes Zajednice zahtijevao održavanje na snazi predmetnih antidampinških mjera za dodatno razdoblje od godine dana nije dovoljno obrazložen. Točnije, oni prigovaraju Vijeću da nije jasno i jednoznačno objasnilo interes Osrama za održavanje tih mjera na snazi. U tom smislu tužitelji tvrde da u pobijanoj Uredbi nije objašnjeno na koji bi način produljivanje spomenutih mjera za dodatno razdoblje od godinu dana koristilo Osramu, bilo da su u pitanju gubici koje je zabilježio bilo radna mjesta u njegovim tvornicama za proizvodnju, ili na bilo koji drugi način.
103 GE Hungary i Hangzhou u osnovi iznose iste argumente kao i tužitelji ili ih podupiru.
104 Vijeće, koje podupiru Komisija i Osram, zahtijeva odbijanje trećeg tužbenog razloga.
105 Iz sudske prakse proizlazi da obrazloženje zahtijevano člankom 253. EZ mora na jasan i jednoznačan način izložiti stavove tijela Unije, autora spornog akta, na način da omogući zainteresiranim osobama uvid u obrazloženje donošenja mjere kako bi obranile svoja prava, a sudovima Unije da provode svoju kontrolu (presuda Suda od 30. rujna 2003., Eurocoton i drugi protiv Vijeća, C‑76/01 P, Zb., str. I‑10091., točka 88., i presuda Općeg suda od 12. listopada 1999., Acme protiv Vijeća, T‑48/96, Zb., str. II‑3089., točka 141.).
106 Nije potrebno da se u obrazloženju navedu svi bitni činjenični i pravni elementi, odnosno obrazloženje ne treba cijeniti samo u skladu s tekstom akta nego također i s okolnostima te svim pravnim propisima koji uređuju predmetno pitanje (presuda Općeg suda od 28. rujna 1995., Ferchimex protiv Komisije, T‑164/94, Zb., str. II‑2681., točka 118.). Dovoljno je da Vijeće iznese činjenice i pravna razmatranja od bitne važnosti za Uredbu (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 18. rujna 1996., Asia Motor France i dr. protiv Komisije, T‑387/94, Zb., str. II‑961., točke 103. i 104.).
107 Na prvom mjestu, tužitelji ne mogu tvrditi da pitanje potpore proizvođača Zajednice održanju na snazi predmetnih antidampinških mjera nije dovoljno obrazloženo. Zapravo jasno proizlazi iz usporednog čitanja pobijane Uredbe, s jedne strane, i dokumenta s informacijama iz srpnja 2007. kao i osnovnog dokumenta s informacijama, koji mogu razjasniti okolnosti donošenja spomenute Uredbe, s druge strane, da:
– je u vrijeme podnošenja zahtjeva za reviziju Philips Poland bio jedini proizvođač Zajednice koji mu se protivio, Osram i GE Hungary izričito su ga podupirali, a Sylvania se nije očitovala;
– stoga, nije bilo nikakve sumnje da je stupanj potpore zahtjeva za reviziju bio viši od praga od 25 % kao i od praga od 50 % iz članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe, što posebice proizlazi iz točke 71. dokumenta s informacijama iz srpnja 2007.;
– dok je ispitni postupak bio u tijeku, GE Hungary i Sylvania obavijestili su Komisiju da se od sada protive zahtjevu za reviziju, što je uzrokovalo to da je zahtjev podupirao samo Osram čija je proizvodnja iznosila neznatno manje od 50 % ukupne proizvodnje Zajednice, što posebice proizlazi iz točaka 71. i 72. dokumenta s informacijama iz srpnja 2007.;
– s obzirom na malu razliku između postotka proizvodnje Zajednice koji podupire zahtjev za reviziju i postotka proizvodnje Zajednice koji mu se protivi te s obzirom da dva ranije spomenuta praga moraju biti dosegnuta u trenutku podnošenja zahtjeva za reviziju kao i tijekom cijelog ispitnog postupka, Komisija je pobliže ispitala trebaju li određeni proizvođači Zajednice, a posebice Philips Poland, biti isključeni iz proizvodnje Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, što poglavito proizlazi iz točaka 28. do 68. i 70. dokumenta s informacijama iz srpnja 2007.;
– u početku, nakon što je obavila reviziju, Komisija je procijenila da četiri proizvođača Zajednice moraju biti uključeni u proizvodnju Zajednice te je stoga zahtijevala da se postupak revizije prekine i da se ukinu predmetne antidampinške mjere, što posebno proizlazi iz točaka 69. do 73. dokumenta s informacijama iz srpnja 2007.;
– kasnije, nakon što je provela ispitivanje i zaključila da je teško odrediti sa sigurnošću trebaju li proizvođači Zajednice biti isključeni iz proizvodnje Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, Komisija je odlučila ostaviti to pitanje otvorenim, kao i pitanje postoji li i dalje stupanj potpore zahtjeva za reviziju propisan člankom 5. stavkom 4. te Uredbe, kako proizlazi iz točaka 49. i 50. osnovnog dokumenta s informacijama i uvodnih izjava 49. i 50. pobijane Uredbe;
– Komisija je zapravo smatrala da je, slijedom protivljenja zahtjevu za reviziju koje su izrazili GE Hungary i Sylvania tijekom postupka, situacija u predmetu bila jednaka onoj iz članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe i da je analognom primjenom potonje odredbe bilo u interesu Zajednice provesti postupak revizije, što proizlazi iz točke 50. osnovnog dokumenta s informacijama i uvodnih izjava 50. i 94. pobijane Uredbe;
– stav Komisije potvrdilo je Vijeće u pobijanoj Uredbi.
108 Među ostalim, treba navesti da jasno proizlazi iz očitovanja koje su podnijeli tužitelji tijekom ispitnog postupka revizije, kao i iz argumenata koje su razvili u potporu prvim dvama tužbenim razlozima u okviru predmetnog postupka, da su tužitelji vrlo dobro razumjeli slijed događaja, kako je opisan u gornjoj točki 107.
109 Prigovor tužitelja da je Komisija došla do zaključka dijametralno suprotnog zaključku iz dokumenta s informacijama iz srpnja 2007., a da to nisu opravdavali ni jedna nova činjenica ili dokaz, u okviru predmetnog postupka nije mjerodavan. Naime, obveza obrazlaganja je bitan zahtjev postupka koji treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja koje proizlazi iz pravne valjanosti pobijanog akta (presuda Suda od 22. ožujka 2001., Francuska protiv Komisije, C‑17/99, Zb., str. I‑2481., točka 35.).
110 U svakom slučaju, taj prigovor nije činjenično osnovan. Zapravo, a kako je već bilo izloženo u gornjoj točki 81., 2CFL‑i je podnio detaljna očitovanja o dokumentu s informacijama iz srpnja 2007. u kojima iznosi razloge zbog kojih, po njegovu mišljenju, Philips Poland i GE Hungary trebaju biti isključeni iz proizvodnje Zajednice u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe. Ta očitovanja opravdavala su da Komisija preispita svoj stav, tim više što je, a što su tužitelji znali i što je proizlazilo iz očitovanja koja su podnijeli tijekom postupka revizije, pitanje točnog sastava proizvodnje Zajednice u predmetnom postupku bilo složeno i o njemu se naširoko raspravljalo.
111 Međutim, suprotno navodima tužitelja, činjenica da Vijeće u pobijanoj Uredbi nije objasnilo zašto je odlučilo odbaciti zaključak Komisije iz dokumenta iz srpnja 2007. ne bi trebala, samo po sebi, činiti nedostatak u obrazloženju, s obzirom na to da je potonji dokument bio međuakt u kojem je Komisija iznijela privremen stav (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 29. siječnja 2008., Foshan Shunde Yongjian Housewares & Hardware protiv Vijeća, T‑206/07, Zb., str. II‑1., točka 52.).
112 Naposljetku, suprotno onome što tvrde tužitelji, Vijeće nije namjeravalo, u uvodnoj točki 50. pobijane Uredbe, sugerirati da je prag od 50 % predviđen člankom 5. stavkom 4. osnovne Uredbe bio dosegnut kad je izjavilo da je proizvodnja Osrama činila većinski dio proizvodnje Zajednice. Ta izjava se zapravo ticala samo praga od 25 % predviđenog istom Uredbom. Tvrditi da je prag od 50 % bio uvijek dosegnut ne bi uostalom imalo smisla, zato što se u tom slučaju ne bi bilo potrebno pozivati, u istoj uvodnoj izjavi, na članak 9. stavak 1. osnovne Uredbe, koji je predviđao povlačenje zahtjeva za reviziju ili smanjenje stupnja potpore zahtjevu ispod spomenutog praga. Činjenica da je Vijeće željelo uputiti na prag od 25 % dodatno je potvrđena činjenicom da je, u točkama 4. i 71. dokumenta s informacijama iz srpnja 2007., u točki 4. osnovnog dokumenta s informacijama i u uvodnoj izjavi 4. pobijane Uredbe, barem u njihovoj engleskoj verziji, izraz „većinski dio“izričito povezan s izrazom „više od 25 % ukupne proizvodnje Zajednice“.
113 Na drugom mjestu, potrebno je utvrditi da je zaključak Vijeća, suprotno onome što tvrde tužitelji, prema kojem je interes Zajednice zahtijevao održavanje predmetnih antidampinških mjera na snazi za dodatno razdoblje od jedne godine, dovoljno obrazložen u pobijanoj Uredbi.
114 Prema tome, u uvodnim izjavama 94. do 114. pobijane Uredbe Vijeće je jasno izrazilo svoju ocjenu svih predmetnih interesa, odnosno Osrama, drugih proizvođača Zajednice, dobavljača, uvoznika/trgovaca, trgovaca na malo i potrošača. U uvodnim izjavama 115. i 116. spomenute Uredbe Vijeće je usporedilo te različite interese, prije nego li je zaključilo da je „kratkoročni interes Zajednice [zahtijevao] održavanje na snazi mjera za dodatno razdoblje prilagodbe“.
115 Tužitelji ne mogu prigovarati Vijeću da nije dovoljno objasnilo u čemu je bio interes Osrama da se predmetne antidampinške mjere održe na snazi. Naime, u uvodnim izjavama 65. do 93. pobijane Uredbe Vijeće je pravilno utvrdilo i objasnilo da bi istek tih mjera uzrokovao nastavak ili ponavljanje štete koju je pretrpilo to društvo. Vijeće je posebno navelo, u uvodnoj izjavi 90. te Uredbe, da bi takav istek vjerojatno uzrokovao značajno pogoršanje njegove financijske situacije zato što bi društvo moralo ili smanjiti svoju prodaju, a time i proizvodnju, ili sniziti svoje cijene, ili učiniti i jedno i drugo. Logično je stoga da je održavanje na snazi antidampinških mjera jedino moglo biti u interesu Osrama. Što se tiče ostalog, potrebno je istaknuti da Vijeće nikada nije sugeriralo da bi to održavanje na snazi omogućilo Osramu da prebrodi sve svoje teškoće, nego samo da će mu pomoći da provede potrebne prilagodbe. Kad je riječ o odluci da se ograniči produženje mjera na razdoblje od godine dana, iz uvodnih izjava 115. i 116. pobijane Uredbe proizlazi da je ista rezultat usporedbe različitih prisutnih interesa iz čega dalje proizlazi da bi nakon tog roka mogući negativni učinci spomenutih mjera na potrošače i druge subjekte bili nesrazmjerni u odnosu na prednosti koje bi od mjera imali proizvođači Zajednice.
116 S obzirom na gore navedeno, valja odbiti treći tužbeni razlog te stoga i tužbu u cijelosti.
Troškovi
117 Sukladno članku 87. stavku 2. Poslovnika, stranka koja izgubi dužna je snositi troškove, na zahtjev protivne strane. Budući da su tužitelji izgubili, valja im naložiti snošenje njihovih vlastitih troškova, troškova Vijeća, osim onih troškova koji su u vezi s intervencijom Hangzhoua i GE Hungary, i troškova Osrama.
118 Sukladno članku 87. stavku 4. prvom podstavku Poslovnika, Komisija će snositi svoje vlastite troškove.
119 Sukladno članku 87. stavku 4. trećem podstavku Poslovnika, Hangzhou i GE Hungary snosit će svaki svoje vlastite troškove.
120 Sukladno članku 87. stavku 2. Poslovnika, Hangzhou i GE Hungary snosit će troškove Vijeća koji su u vezi s njihovom intervencijom.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Philips Lighting Poland S. A. i Philips Lighting BV snosit će svoje vlastite troškove, troškove Vijeća Europske unije, osim troškova Vijeća koji su u vezi s intervencijom Hangzhou Duralamp Electronics Co., Ltd i GE Hungary Ipari és Kereskedelmi Zrt (GE Hungary Zrt), i troškove Osram GmbH.
3. Europska komisija snosit će svoje vlastite troškove.
4. Hangzhou Duralamp Electronics i GE Hungary snosit će svatko svoje vlastite troškove te troškove Vijeća koji su u vezi s njihovom intervencijom.
Papasavvas | O’Higgins | Gratsias |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 11. srpnja 2013.
Potpisi