Predmet C-724/17
Vantaan kaupunki
protiv
Skanska Industrial Solutions Oy i dr.
(zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Korkein oikeus)
Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. ožujka 2019.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Članak 101. UFEU‑a – Naknada štete prouzročene zabranjenim sporazumom koji je zabranjen tim člankom – Određivanje subjekata odgovornih za naknadu štete – Sljedništvo pravnih subjekata – Pojam ‚poduzetnika’ – Kriterij gospodarskog kontinuiteta”
1. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izravan učinak – Pravo pojedinaca da zahtijevaju naknadu pretrpljene štete – Načini korištenja
(čl. 101. st. 1. UFEU-a)
(t. 24.-27., 43., 44.)
2. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izravan učinak – Pravo pojedinaca da zahtijevaju naknadu pretrpljene štete – Određivanje subjekta koji je dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu – Primjena prava Unije – Poduzetnik – Članak 11. stavak 1. Direktive 2014/104 o određenim pravilima kojima se uređuju tužbe za naknadu štete u nacionalnom pravu – Solidarno odgovorni poduzetnici – Nepostojanje utjecaja
(čl. 101. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća br. 2014/104, čl. 11. st. 1.)
(t. 28.-35.)
3. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izravan učinak – Pravo pojedinaca da zahtijevaju naknadu pretrpljene štete – Određivanje subjekta koji je dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu – Poduzetnik – Pojam – Gospodarska jedinica – Subjekt koji se sastoji od više fizičkih ili pravnih osoba – Restrukturiranje poduzetnika – Pravna osoba odgovorna za upravljanje poduzetnikom u vrijeme povrede – Prestanak postojanja zbog preuzimanja od strane drugog poduzeća – Pripisivanje odgovornosti stjecatelju – Dopuštenost – Pretpostavke
(čl. 101. UFEU-a)
(t. 36.-40.)
4. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izravan učinak – Pravo pojedinaca da zahtijevaju naknadu pretrpljene štete – Određivanje subjekta koji je dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu – Poduzetnik – Postojanje situacije gospodarskoga kontinuiteta – Sudska praksa razvijena u kontekstu u kojem Komisija izriče novčane kazne – Primjenjivost na tužbu za naknadu štete
(čl. 101. UFEU-a)
(t. 41.-47.)
5. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izravan učinak – Pravo pojedinaca da zahtijevaju naknadu pretrpljene štete – Određivanje subjekta koji je dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu – Poduzetnik – Gospodarska istovjetnost društva koje je sudjelovalo u povredi s društvom stjecateljem
(čl. 101. UFEU-a)
(t. 48.-51. i izreka)
6. Prethodna pitanja – Tumačenje – Vremenski učinci presuda o tumačenju – Retroaktivni učinak – Ograničavanje od strane Suda – Pretpostavke – Značaj financijskih posljedica presude za državu članicu u pitanju – Rizik nastanka ozbiljnih gospodarskih posljedica osobito zbog velikog broja pravnih odnosa uspostavljenih u dobroj vjeri – Poticanje pojedinaca i nacionalnih tijela na usvajanje ponašanje koje nije u skladu s pravom Unije – Ponašanja koja su usvojile druge države članice ili Komisija koja su možda pridonijela neizvjesnosti – Neispunjenje uvjeta
(čl. 101. UFEU-a)
(t. 54.-58.)
Kratak prikaz
U presudi Skanska Industrial Solutions i dr. (C-724/17), koja je donesena 14. ožujka 2019., Sud je donio odluku o zahtjevu za prethodnu odluku koji se odnosio na ugovorne odredbe u vezi sa zabranjenim sporazumima te je presudio da se, u situaciji u kojoj su sve dionice društava koja su sudjelovala u zabranjenom sporazumu stekla druga društva koja su likvidirala ta prva društva i nastavila njihove poslovne djelatnosti, društva preuzimatelji mogu smatrati odgovornima za štetu prouzročenu tim zabranjenim sporazumom.
U ovom slučaju, zabranjeni sporazum je bio proveden u Finskoj između 1994. i 2002. Taj se zabranjeni sporazum odnosio na podjelu tržištâ, cijene i podnošenje ponuda za ugovore s paušalnim cijenama, obuhvaćao je tu cijelu državu članicu te je također mogao utjecati na trgovinu između država članica. Između 2000. i 2003. društva tuženici stekla su sve dionice više sudionika zabranjenog sporazuma, koja su zatim nakon postupka dobrovoljne likvidacije likvidirala. Vrhovni upravni sud Finske je presudom od 29. rujna 2009. sudionicima zabranjenog sporazuma izrekao kazne zbog povrede finskog Zakona o ograničenjima tržišnog natjecanja i ugovornih odredbi u vezi sa zabranjenim sporazumima. Finski grad Vantaa je na temelju te presude od društava stjecatelja zatražio naknadu štete prouzročenu zabranjenim sporazumom, a što je odbijeno s obrazloženjem da pravila o građanskopravnoj odgovornosti iz finskog prava propisuju da je isključivo odgovoran pravni subjekt koji je prouzročio štetu.
Sud koji je uputio zahtjev je svojim prvim i drugim pitanjem, u biti, pitao moraju li si ugovorne odredbe u vezi sa zabranjenim sporazumima tumačiti na način da se, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, društava stjecatelji mogu smatrati odgovornima za štetu prouzročenu tim zabranjenim sporazumom.
Sud je presudio da je pitanje određivanje subjekta koji je dužan nadoknaditi štetu prouzročenu zabranjenim sporazumom izravno uređeno pravom Unije. Budući da odgovornost za štetu proizašlu iz povreda pravila tržišnog natjecanja Unije ima osobni karakter, dužnost je poduzetnika koji krši ta pravila da odgovara za štetu prouzročenu povredom. Subjekti koji su dužni naknaditi štetu prouzročenu zabranjenim sporazumom ili djelovanjem zabranjenim člankom 101. UFEU-a su poduzetnici, u smislu te odredbe, koji su sudjelovali u tom zabranjenom sporazumu ili tom djelovanju.
Pojam „poduzetnik”, u smislu članka 101. UFEU-a, obuhvaća svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, neovisno o pravnom statusu tog subjekta i njegovu načinu financiranja i označava gospodarsku cjelinu čak i ako se s pravnog stajališta ta gospodarska cjelina sastoji od nekoliko fizičkih ili pravnih osoba.
Stoga, kada je subjekt koji je počinio povredu pravila tržišnog natjecanja Unije predmet pravne ili organizacijske promjene, učinak te promjene nije nužno nastanak novog poduzetnika koji je oslobođen od odgovornosti za ponašanja protivna tim pravilima prethodnog subjekta ako s gospodarske točke gledišta postoji istovjetnost između njega i novog subjekta. Naime, ako bi poduzetnici koji su odgovorni za štetu prouzročenu takvom povredom mogli izbjeći svoju odgovornost samom činjenicom da je njihov identitet bio izmijenjen uslijed restrukturiranja, prijenosa ili drugih pravnih ili organizacijskih promjena, cilj koji se želi postići tim sustavom, kao i koristan učinak navedenih pravila bili bi ugroženi.
U ovom slučaju postoji gospodarski kontinuitet između, s jedne strane, društava stjecatelja i društava koja su sudjelovala u zabranjenim sporazumima, s druge strane. Stoga su društva stjecatelji preuzela odgovornost za ta potonja društva za štetu prouzročenu tim zabranjenim sporazumom.