Predmet T‑499/12

HSH Investment Holdings Coinvest‑C Sàrl
i
HSH Investment Holdings FSO Sàrl

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Bankarski sektor – Restrukturiranje HSH Nordbanka – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima – Tužba za poništenje – Nepostojanje osobnog utjecaja – Manjinski dioničar korisnik potpore – Pojam zasebnog interesa – Djelomična nedopuštenost – Razvodnjenost kapitala“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 12. studenoga 2015.

1.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Tužba koju je podnio tužitelj koji nije adresat pobijanog akta – Dopuštenost – Uvjet – Akti koji u odnosu na tužitelji proizvodi obvezujuće pravne učinke

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Procesna legitimacija – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisija odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima – Osobni utjecaj – Mjerila – Svojstvo stranke u upravnom postupku – Nepostojanje točno određenog položaja pregovarača – Nedopuštenost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Komisijina odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima – Tužba dioničara poduzetnika korisnika potpore – Dopuštenost – Uvjet – Pravni interes različit od pravnog interesa poduzetnika korisnika potpore

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

4.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Nepostojanje – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))

5.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Komisijina odluka o državnim potporama

(čl. 296. UFEU‑a)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost nacionalne mjere s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima – Povreda članka 7. stavka 1. Uredbe br. 659/1999 i načela pravne sigurnosti – Nepostojanje

(čl. 107. st. 3. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 7.)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – 64320 / Potpore financijskom sektoru u kontekstu financijske krize – Raspodjela tereta – Utvrđivanje cijene izdavanja dionica u okviru dokapitalizacije u kojoj sudjeluju dioničari društva korisnika potpore – Mogućnost da Komisija odbije voditi računa o općem jamstvu i zahtijeva da se uzmu u obzir mjere restrukturiranja i prijeboja – Dopuštenost

(čl. 107., st. 3., t. (b) UFEU‑a; Komunikacija Komisije 2008/C 270/02)

8.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Potpore financijskom sektoru u kontekstu financijske krize – Raspodjela tereta – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU‑a)

9.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Potpore financijskom sektoru u kontekstu financijske krize – Raspodjela tereta – Nedostatno razvodnjavanje udjela manjinskih dioničara – Ispravak posredstvom paušalnog plaćanja u korist većinskog dioničara – Dopuštenost

(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU‑a)

10.    Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem –Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Ocjena – Uzimanje u obzir ranije prakse – Isključenje

(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU‑a)

1.      U okviru ispitivanja dopuštenosti tužbe za poništenje koju podnosi neprivilegirani tužitelj, ako ne postoji pravni interes, ne treba ispitivati izravan i osoban utjecaj na tog tužitelja u smislu odredbi članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a. U tom pogledu, na tužitelju je da iznese dokaz o svojem pravnom interesu, osobito dokazavši postojanje osobnog interesa za ishođenje poništenja pobijanog akta.

Međutim, kada tužbu za poništenje podnosi neprivilegirani tužitelj protiv akta čiji nije adresat, uvjet – prema kojemu obvezujući pravni učinci pobijane mjere moraju biti takve naravi da utječu na interese tužitelja značajno mijenjajući njegov pravni položaj – poklapa se s uvjetima iz članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a. Slijedom navedenoga, kako bi se ocijenilo mogu li tužitelji pravnim sredstvima pobijati pobijanu odluku, valja ispitati radi li se o aktu koji u odnosu na njih proizvodi obvezujuće pravne učinke.

(t. 23., 25. - 27.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 29., 30., 33., 45.)

3.      U okviru tužbe za poništenje, osim ako pokaže da ima pravni interes različit od pravnog interesa poduzetnika na koji se odnosi akt Europske unije, a u čijem kapitalu ima udio, osoba može braniti svoje interese u odnosu na taj akt samo izvršavajući svoja prava člana tog društva koje je ovlašteno podnijeti tužbu.

U tom pogledu, kad se tužbom želi postići da se Komisijina odluka o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem u cijelosti poništi, dioničar društva koje je korisnik potpore nema pravni interes različit od pravnog interesa tog društva.

To je osobito slučaj kad bi se, prije svega, bez mjera spašavanja, poput dokapitalizacije, općeg jamstva i jamstva za likvidnost, društvo korisnik navedenih mjera vrlo vjerojatno našlo u stečaju i njegov bi dioničar, prisiljen prodati svoje udjele po vrlo niskoj cijeni ili bi oni u postupku likvidacije mogli čak postati bezvrijedni, izgubio svoja uložena sredstva. Nadalje, interes dioničara koji ne sudjeluje u dokapitalizaciji, iako pravno ima tu mogućnost, podudara se s interesom dokapitaliziranog društva, to jest primiti predmetne državne potpore kako bi se osiguralo da se društvo održi. Naposljetku, da su se predmetne državne potpore smatrale nespojivim s unutarnjim tržištem, država članica bila bi ih prisiljena povratiti od korisnika, što bi se, razmjerno njihovim udjelima u njegovu temeljnom kapitalu, odrazilo na gospodarsku situaciju dioničara.

Nasuprot tomu, dioničar društva korisnika potpora ima pravni interes koji je različit od pravnog interesa tog društva kad želi tužbom postići djelomično poništenje Komisijine odluke čiji određeni dijelovi uvjeta za proglašenje potpora spojivima s unutarnjim tržištem, čak i ako samo potencijalno, krše dioničarevo pravo na vlasništvo ili podrazumijevaju manju naknadu potonjem zbog smanjenja nominalne vrijednosti svake dionice.

Ipak, kad je riječ o mjeri zabrane, a potom ograničenja dividendi, iako se te mjere odnose na raspodjelu dobiti društva, interesi dioničara i društva korisnika potpore teže istom cilju kad je, kako bi se omogućilo spašavanje navedenog društva, zajednički interes potonjeg i svih njegovih dioničara pojačati omjer kapitalnih sredstava društva, tako da ono može poboljšati svoj rejting i privući nove ulagače. S jedne strane, društvo može imati interes za raspodjelu dividendi kako bi time osiguralo vjernost svojih dioničara i nadoknadilo njihovo ulaganje i, s obzirom na to, zbog činjenice da je pogođeno mjerom zabrane, a potom i ograničenjem te raspodjele, tom je društvu dopušteno osporavati takvu mjeru. S druge strane, izostanak raspodjele dividendi mu koristi, s obzirom na to da time jača svoj vlasnički kapital. Što se tiče interesa dioničara, on je vrlo nepredvidljiv. Kao opće pravilo, kratkoročni je interes dioničara da mu se što prije isplati povrat ulaganja i, prema tome, raspodjela dividendi. Srednjoročno i dugoročno, dioničar cilja na razvoj društva, primjerice kako bi ostvario dodanu vrijednost prilikom prodaje svojih dionica i, u razdoblju krize, kad se cilj razvoja društva pokaže neostvarivim, održavanje ili oporavak društva.

(t. 31., 40. - 43., 57. - 59., 61. - 63.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 64., 65.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 68. - 76.)

6.      U području državnih potpora, članak 7. stavak 1. Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a], predviđa četiri vrste okončanja formalnog istražnog postupka: odluka kojom se smatra da predmetna mjera ne predstavlja potporu, odluka kojom se smatra, prema potrebi nakon izmjene dotične države članice, da je predmetna potpora spojiva s unutarnjim tržištem („pozitivna odluka“), odluka u skladu s kojom Komisija pozitivnoj odluci priloži uvjete pod kojima neku potporu može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem te utvrdi obveze kako bi omogućila nadzor poštovanja svoje odluke („uvjetna odluka“) i, naposljetku, odluka kojom Komisija smatra da potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem („negativna odluka“).

Odluka kojom se državna potpora dodijeljena poduzetniku smatra spojivom s unutarnjim tržištem samo ako su doneseni ispravci u vezi s raspodjelom tereta među dioničarima, kako bi se pojačao doprinos manjinskih dioničara, čini uvjetnu odluku u smislu članka 7. stavka 4. Uredbe br. 659/1999. U takvim okolnostima, Komisija nije trebala donijeti odluku o postojanju neizravne državne potpore dodijeljene u korist manjinskih dioničara jer su navedeni ispravci usvojeni upravo zato da bi se izbjegao nastanak takve potpore.

Komisija stoga nije povrijedila članak 7. stavak 1. Uredbe br. 659/1999 ni načelo pravne sigurnosti time što u izreci pobijane odluke nije odlučila o postojanju neizravne potpore u korist manjinskih dioničara, s obzirom na to da su u svrhu sprečavanja nastanka takve mogućnosti bili određeni ispravci u vezi s raspodjelom tereta među dioničarima, kako bi se pojačao doprinos manjinskih dioničara.

(t. 79. - 81.)

7.      U području državnih potpora, radi utvrđivanja cijene izdavanja dionica u okviru dokapitalizacije u kojoj sudjeluju dioničari društva koje je korisnik potpore, Komisija može odbiti voditi računa o općem jamstvu i zahtijevati da se uzmu u obzir mjere restrukturiranja i prijeboja.

Tržišta i banke bi u svakom slučaju, jednom kad bi bio postignut opstanak društva, radi povećanja njegove profitabilnosti zahtijevali mjere restrukturiranja i prijeboja kao što je to prijenos portfelja ili dijela aktivnosti. U tom kontekstu, kad je svrha izvješća o procjeni određivanje vrijednosti društva korisnika potpore u izostanku navedene potpore, kako bi se na toj osnovi odredila cijena izdavanja dionica kojima bi se financirale mjere potpore, nije neuobičajeno da navedeno društvo za utvrđivanje svoje vrijednosti uzme u obzir ograničenja u vezi s postupcima koje bi pažljiv i razborit ekonomski subjekt trebao predvidjeti. No, isto ne vrijedi u odnosu na mjere potpore, a koje nisu sastavni dijelovi vrijednosti društva na tržištu nego predstavljaju izvanredne mjere namijenjene tomu da to društvo izbjegne stečaj i da mu se omogući eventualni oporavak.

U tom kontekstu, na temelju Komisijine komunikacije „Primjena pravila u području državnih potpora na mjere donesene u odnosu na financijske institucije u kontekstu svjetske financijske krize“, dodjelu državnog jamstva treba smatrati hitnom mjerom, stoga ona nužno mora biti privremena, pri čemu takvo jamstvo treba biti popraćeno mjerama restrukturiranja ili likvidacije korisnika.

Iako je logično i korisno da društvo koje prima potporu upozna poslovne partnere i banke sa svojom financijskom situacijom po dodjeli općeg jamstva, ono se ne može uzeti u obzir radi određivanja vrijednosti novih dionica izdanih u okviru dokapitalizacije a da se samim time ne precijeni navedena vrijednost.

(t. 101.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 108., 111. - 113.)

9.      U području državnih potpora je radi osiguranja raspodjele tereta između manjinskih dioničara i javne ustanove većinskog dioničara društva koje je korisnik potpore, paušalno plaćanje, koje se sastoji u isplati novčanog iznosa od strane tog društva korisnika potpora navedenoj javnoj ustanovi u obliku uloga stvari temeljnom kapitalu društva koje je primilo potporu, pravno utemeljeno, iako za ekonomsku posljedicu ima smanjenje vrijednosti udjela manjinskih dioničara unutar temeljnog kapitala društva korisnika potpore, jer zahtijeva da manjinski dioničari učine napor proporcionalan onomu na koji su prilikom dokapitalizacije pristali javni dioničari, kako se manjinski dioničari ne bi neizravno koristili potporom te kako bi mjere u pitanju mogle biti proglašene spojivima s unutarnjim tržištem.

(t. 123.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 126. - 131.)