Predmet T‑360/13
Verein zur Wahrung von Einsatz und Nutzung von Chromtrioxid und anderen Chrom‑VI‑Verbindungen in der Oberflächentechnik eV (VECCO) i dr.
protiv
Europske komisije
„REACH – Uvrštenje krom‑trioksida na popis tvari koje podliježu autorizaciji – Uporabe ili kategorije uporaba koje su izuzete od zahtjeva za autorizaciju – Pojam ‚postojećega posebnog zakonodavstva Zajednice u kojemu su utvrđeni minimalni zahtjevi u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša u vezi s uporabom tvari’ – Očita pogreška u ocjeni – Proporcionalnost – Prava obrane – Načelo dobre uprave“
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 25. rujna 2015.
1. Sudski postupak – Intervencija – Prijedlog koji nije ograničen na potporu tužbenog zahtjeva jedne od stranaka – Nedopuštenost
(Statut Suda, čl. 40. podstavak četvrti i čl. 53. podstavak prvi; Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 142. st. 1.)
2. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Uporabe ili kategorije uporaba koje su izuzete od zahtjeva za autorizaciju – Pretpostavke – Postojanje posebnog zakonodavstva Zajednice u kojemu su utvrđeni minimalni zahtjevi u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša u vezi s uporabom dotične tvari – Pojam
(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 57. i 58. st. 2. i Prilog XIV.; direktive 2004/37, 2010/75 i 2012/18 Europskog parlamenta i Vijeća; Direktiva Vijeća 98/24)
3. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Pravni razlozi koji nisu navedeni u tužbi – Opće upućivanje na druga pismena priložena tužbi – Nedopuštenost
(Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 76. t. (d))
4. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Uporabe ili kategorije uporaba koje su izuzete od zahtjeva za autorizaciju – Pretpostavke – Kumulativnost
(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 58. st. 2.)
5. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Uporabe ili kategorije uporaba koje su izuzete od zahtjeva za autorizaciju – Pretpostavke – Odbijanje zahtjeva za izuzeće u slučaju neispunjavanja jedne od pretpostavki – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje
(Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 58. st. 2.)
6. Sudski postupak – Intervencija – Prijedlog koji je ograničen na potporu ili odbijanje tužbenog zahtjeva jedne od stranaka – Prijedlog koji sadržava dodatne argumente koji mijenjaju predmet spora – Nedopuštenost tih argumenata
(Statut Suda, čl. 40. podstavak četvrti i čl. 53. podstavak prvi; Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 142. st. 1.)
7. Sudski postupak – Dokaz – Dokazi koje nisu podnijele stranke – Pribavljanje za koje je zadužen sud Unije – Isključenje
(Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 76. t. (f) i čl. 81. t. (e))
8. Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Posebno zabrinjavajuće tvari – Postupak uvrštenja u Prilog XIV. – Savjetovanje s javnošću – Pravo pristupa zainteresiranih stranaka dokumentima koji su podneseni Europskoj agenciji za kemikalije ili Komisiji – Nepostojanje
(uredbe br. 1049/2001 i br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 58. st. 4. i Prilog XIV.)
9. Sudski postupak – Usmeni dio postupka – Ponovno otvaranje – Pretpostavke
(Poslovnik Općeg suda (2015.), čl. 113. st. 2. t. (c))
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 21.)
2. U okviru prve pretpostavke utvrđene u članku 58. stavku 2. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), odobrenje izuzeća od zahtjeva za autorizaciju uporabe ili kategorije uporaba moguće je pod uvjetom postojanja posebnog zakonodavstva Zajednice u kojemu su utvrđeni minimalni zahtjevi u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša u vezi s uporabom dotične tvari, a zakonodavstvo Zajednice u smislu te odredbe jest pravno pravilo koje je donijelo tijelo Unije s ciljem stvaranja obvezujućih učinaka. Iz toga slijedi da ni pravila većeg broja nacionalnih prava, kao ni neobvezujuće prakse, ne ispunjavaju prvu pretpostavku predviđenu tom odredbom. Na taj način, Komisijina komunikacija koja sadržava informacije o ocjeni opasnosti tvari i strategijama za njihovo smanjenje ne može se smatrati zakonodavstvom Zajednice jer nema nikakav obvezujući učinak i lišena je svakog zakonodavnog obilježja.
Usto, pojam minimalnog zahtjeva valja shvatiti, s jedne strane, u smislu da je riječ o minimalnom standardu u interesu radnika ili drugih uključenih osoba i, s druge strane, da dopušta donošenje ili određivanje još strožih mjera na nacionalnoj razini u okviru zakonodavstva koje je strože nego što je to zakonodavstvo na razini Unije koje propisuje minimalan zahtjev. Sâma činjenica zahtijevanja graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti ne podrazumijeva stoga primjenu najvećeg zahtjeva, nego je riječ o mogućem minimalnom zahtjevu u smislu članka 58. stavka 2. Uredbe br. 1907/2006.
U tim okolnostima, u mjeri u kojoj Direktiva 98/24 o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima ne upućuje na određenu tvar, kao što je to slučaj s tvarima navedenima u Prilogu I. navedenoj direktivi, ne može se smatrati da je posebna, jer se općenito primjenjuje na sve kemijske tvari, kao ni da propisuje minimalne zahtjeve, jer ne utvrđuje opći okvir dužnosti koje su obvezni ispuniti poslodavci koji izlažu svoje zaposlenike opasnostima koje proizlaze iz uporabe kemijskih tvari. Također, u mjeri u kojoj Direktiva 2004/37 o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu ne upućuje ni na koju drugu tvar osim benzena, vinilklorid monomera i prašine tvrdog drveta, ne može se smatrati da je posebna ni da propisuje minimalne zahtjeve što se tiče krom‑trioksida.
Isto vrijedi i za Direktivu 2012/18 o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, koja se ne odnosi ni na posebne uporabe opasnih tvari u okviru uobičajenih industrijskih aktivnosti poduzetnika ni na zaštitu ljudi od prevelike izloženosti opasnim tvarima na mjestu rada. Također, što se tiče Direktive 2010/75 o industrijskim emisijama, iako se ona nedvojbeno može općenito primjenjivati na industrijske emisije do kojih dolazi zbog uporaba krom‑trioksida, ta direktiva ne sadržava nijednu posebnu odredbu o toj tvari.
(t. 31., 33., 34., 40., 44., 45., 47., 59., 62. i 63.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 55.)
4. Kad je riječ o drugoj pretpostavci koja je propisana u članku 58. stavku 2. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), za odobrenje izuzeća od zahtjeva za autorizaciju uporabe ili kategorije uporaba, odnosno uvjetu da je rizik podvrgnut odgovarajućoj kontroli na temelju postojećega posebnog zakonodavstva Zajednice, valja navesti da tu drugu pretpostavku nije potrebno ispitivati s obzirom na to da nije ispunjena prva pretpostavka koja propisuje minimalne zahtjeve u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša u vezi s uporabom dotične tvari, a izuzeće može biti odobreno samo ako su ispunjene sve pretpostavke utvrđene u toj odredbi. Usto, s obzirom na izraz „compte tenu“ u francuskoj jezičnoj verziji navedene odredbe i s obzirom na izraze koje koriste druge jezične verzije te odredbe, rizik mora biti podvrgnut odgovarajućoj kontroli na temelju postojećega posebnog zakonodavstva Zajednice. Međutim, budući da ne postoji takvo zakonodavstvo, nije moguća nikakva kontrola rizika, pod pretpostavkom da je on i utvrđen, što je već sâm po sebi dovoljan razlog za utvrđivanje da druga pretpostavka nije ispunjena.
(t. 64.)
5. Budući da Komisija nema diskrecijsku ovlast što se tiče odobrenja izuzeća od zahtjeva za autorizaciju na temelju članka 58. stavka 2. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) s obzirom na to da nisu ispunjene sve pretpostavke predviđene u navedenom članku, ona ne može povrijediti načelo proporcionalnosti primjenjujući taj članak na način kako je to dužna činiti. Budući da je Komisija dužna, dakle, donijeti odluku kojom se ne odobrava izuzeće, ona time nije mogla povrijediti načelo proporcionalnosti.
(t. 73.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 75.)
7. Opći sud nije dužan pribaviti dokaze koje stranke nisu podnijele.
(t. 75.)
8. Savjetovanje s javnošću propisano u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) ne daje zainteresiranim stranama posebna postupovna prava, kao što je to pravo pristupa dokumentima koji su podneseni Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) ili Komisiji u okviru postupka uvrštavanja tvari u Prilog XIV. toj uredbi. Navedeni članak predviđa samo pravo na podnošenje očitovanja. Taj zaključak nije doveden u pitanje načelom dužnosti poštovanja prava obrane u svim postupcima koji su pokrenuti protiv neke osobe s obzirom na to da se postupak uvrštavanja tvari u Prilog XIV. Uredbi br. 1907/2006 ne može smatrati postupkom koji je pokrenut protiv navedenih zainteresiranih strana. Usto, činjenica da članak 58. navedene uredbe predviđa savjetovanje s javnošću ne dovodi u pitanje činjenicu da na temelju tog članka ni ECHA ni Komisija nisu dužne saslušati pojedinca na kojega bi se mogla odnositi uredba koja mijenja Prilog XIV. Naposljetku, Uredba br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije ne može promijeniti doseg članka 58. stavka 4. Uredbe br. 1907/2006 i stoga ne može stvoriti postupovna prava koja potonja uredba ne predviđa.
(t. 81. i 82.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 88.)