Predmet T‑361/13

(objavljeno u ulomcima)

Menelaus BV

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu

(žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žig Zajednice – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Zajednice VIGOR – Raniji figurativni žig Zajednice i raniji međunarodni figurativni žig VIGAR – Dopuštenost dokaza o uporabi podnesenih na CD‑ROM‑u – Uzimanje u obzir dodatnih dokaza koji nisu podneseni u dodijeljenom roku – Stvarna uporaba ranijih žigova – Članak 15. i članak 57. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Oblik koji se razlikuje po elementima koji ne utječu na razlikovni karakter“

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 18. studenoga 2015.

1.      Žig Zajednice – Odricanje, opoziv i ništavost – Ispitivanje prijave – Dokaz o uporabi ranijeg žiga – Stvarna uporaba – Pojam – Kriteriji za ocjenu – Zahtjev za konkretnim i objektivnim dokazima – Načini i sredstva dokazivanja – Nepostojanje ograničenja – Dopuštenost dokaza o uporabi podnesenih na CD‑ROM‑u

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 57. st. 2. i 3.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 22. st. 4. i pravilo 40. st. 6.)

2.      Žig Zajednice – Odluke Ureda – Načelo jednakog postupanja – Načelo dobre uprave – Ranija praksa Ureda – Načelo zakonitosti – Nužnost strogog i cjelovitog ispitivanja u svakom pojedinom slučaju

1.      Iz pravila 22. stavka 4. Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice, kako je izmijenjena, proizlazi da popis dokaznih sredstva (ambalaže, katalozi, računi itd.) koji sadrži nije iscrpan, s obzirom na to da se u njemu navodi da su dokazi „načelno […] ograničeni“ na navedeni popis primjera. Osim toga, već je bilo presuđeno da načini i sredstva dokazivanja stvarne uporabe nisu ograničeni. U tom smislu jasno je da dokazna sredstva poput audiomaterijala ili videomaterijala, kao što su promidžbene poruke emitirane na radiju ili televiziji, nisu isključena. Ti su materijali u pravilu dostupni na informatičkom mediju kao što su CD‑ROM ili USB ključ i ne mogu se podnijeti na papirnatom dokumentu ili putem datoteke koja sadrži taj dokument u digitalnom obliku.

Isto ne vrijedi za dokazna sredstva, poput računa ili kataloga, koja su mogla biti podnesena u papirnatom obliku ili putem datoteke koja sadrži skenirane dokumente, ali koja su radi podnošenja pohranjena na CD‑ROM‑u. Iako se gore navedena načela ne protive dokazima u obliku CD‑ROM‑a, pitanje koje se javlja odnosi se prije svega na načine prosljeđivanja dokaza Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni). Međutim, odredbe Uredbe br. 2868/95 koje se konkretno odnose na prosljeđivanje podnesaka Uredu, ne protive se prosljeđivanju dokaza na CD‑ROM‑u.

Nije isključeno da podnošenje dokaza na CD‑ROM‑u koji sadrži više elektronskih datoteka može analizu dokaza koju su tako podneseni učiniti težom u odnosu na dokumente u papirnatom obliku ili datoteku koja sadrži skeniranu verziju dokumenata, koja omogućava njihovu jednostavnu reprodukciju ispisivanjem. U tom smislu, stranke koje podnose dokaze o uporabi na CD‑ROM‑u moraju se pobrinuti da njihova čitljivost ne ugrožava njihovu dokaznu snagu.

(t. 23.‑29., 34., 35.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 37., 38.)