Predmet T‑406/10
(objavljeno u ulomcima)
Emesa‑Trefilería SA
i
Industrias Galycas SA
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka – Članak 139. točka (a) Poslovnika Općeg suda“
Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.
1. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Sudski nadzor Komisijinih odluka u području tržišnog natjecanja – Nadzor zakonitosti i nadzor u okviru neograničene nadležnosti, u pogledu prava i činjenica – Povreda – Nepostojanje
(čl. 261. i 263.UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
2. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Sudski nadzor Komisijinih odluka u području tržišnog natjecanja – Nepostojanje učinaka erga omnes presuda o poništenju – Povreda – Nepostojanje
(čl. 261. i 263.UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
3. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Pravila o pokajničkom programu – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Pretpostavke – Društvo majka i društva kćeri – Nužnost postojanja gospodarske jedinice u vrijeme suradnje
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 7., t. 11. (a), t. 29. i t. 23.(b))
4. Sudski postupak – Troškovi – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Izbježivi troškovi Općeg suda koje je uzrokovala stranka – Troškovi koji su nastali jer je Komisija propustila podnijeti verziju dokumenata koja nije povjerljiva
(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 139. t. (a))
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 114., 115., 123., 124., 127.)
2. Kada je riječ o relativnom dosegu presuda o poništenju, poništenje pojedinačne odluke ima učinak erga omnes te obvezuje svakoga, međutim, za razliku od poništenja akta opće primjene, ono nije u korist svih. Naime, odluku donesenu u području tržišnog natjecanja u pogledu nekoliko poduzetnika, iako je sastavljena i objavljena kao jedna odluka, treba analizirati kao skupinu pojedinačnih odluka kojima se u pogledu svakog od poduzetnika kojima je upućena utvrđuje povreda ili povrede za koje se tereti i kojima mu se, ovisno o slučaju, izriče novčana kazna. U tom pogledu, ako adresat odluke odluči podnijeti tužbu za poništenje, pred sudom Unije vodit će se postupak samo o elementima odluke koji se odnose na njega, dok oni koji se odnose na ostale adresate ne ulaze u predmet spora koji sud Unije mora riješiti. U preostalom dijelu odluka posljedično ostaje obvezujuća u pogledu adresata koji nisu podnijeli tužbu za poništenje.
Međutim, presuda o poništenju odluke koja je dio skupine pojedinačnih odluka u okviru postupka koji je Komisija vodila u području zabranjenih sporazuma može u nekim okolnostima imati određene posljedice za osobe različite od tužitelja u postupku u kojem je došlo do njezina poništenja.
S obzirom na te elemente, postupak koji primjenjuju Komisija i Opći sud u području tržišnog natjecanja zbog nepostojanja učinaka erga omnes ne povrjeđuje članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima u kojem je sadržano načelo djelotvorne sudske zaštite.
(t. 116. ‑118., 126.)
3. U području tržišnog natjecanja, samo se poduzetniku koji je surađivao s Komisijom na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (Obavijest o primjeni pokajničkog programa) može dodijeliti, u skladu s tom obavijesti, smanjenje novčane kazne koja bi, u izostanku te suradnje, bila izrečena. Takvo smanjenje ne može se proširiti na društvo koje je tijekom jednog dijela razdoblja predmetne povrede bilo dijelom gospodarskog subjekta koji je tvorio poduzetnik, ali koje u trenutku u kojem je potonji surađivao s Komisijom više nije bilo njegovim dijelom. Naime, s obzirom na cilj Obavijesti o primjeni pokajničkog programa koji se sastoji od poticanja otkrivanja ponašanja protivnih pravu tržišnog natjecanja Unije, i kako bi se osigurala učinkovita primjena tog prava, ništa ne opravdava proširenje smanjenja novčane kazne dodijeljenog jednom poduzetniku na temelju njegove suradnje s Komisijom na drugog poduzetnika koji, iako je u prošlosti kontrolirao sektor djelatnosti uključen u povredu u pitanju, nije sam pridonio njezinu otkrivanju.
Kriterij koji treba uzeti u obzir prilikom ocjene treba li poduzetniku odobriti pogodnost smanjenja kazne odnosno oslobađanje od kazne jest njegov stvaran doprinos u otkrivanju ili utvrđivanju dokaza o povredi. Spomenuta pogodnost odobrava se poduzetniku, to jest gospodarskoj jedinici koja postoji u trenutku podnošenja Komisiji zahtjeva za smanjenje kazni odnosno oslobađanje od kazni. U tom pogledu, isključenje pogodnosti smanjenja kazne odnosno oslobađanja od kazne koje se temelji na izostanku doprinosa u otkrivanju povrede i nepostojanju stvarne suradnje vrijedi i za bivše društvo kćer prigodom zahtjeva za smanjenje kazni odnosno oslobađanje od kazni koji je podnijelo njegovo bivše društvo majka i za bivše društvo majku prigodom zahtjeva za smanjenje kazni odnosno oslobađanje od kazni koji je podnijelo njegovo bivše društvo kći. Time što spomenute pogodnosti nisu proširene na društva koja na to nemaju pravo ne predstavlja ni povredu načela dobre uprave ni članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao ni povredu načela jednakog postupanja i pravičnosti.
(t. 152. ‑154., 157., 159., 171.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 190.‑195.)