RJEŠENJE SUDA (osmo vijeće)
6. srpnja 2017.(*)
„Žalba – Članak 181. Poslovnika Suda – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini – Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Uvrštavanje imena tužitelja – Prilagodba tužbenog zahtjeva – Podnesak podnesen u ime i za račun preminulog tužitelja”
U predmetu C‑505/16 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 23. rujna 2016.,
Olga Stanislavivna Janukovič, u svojstvu nasljednice Viktora Viktoroviča Janukoviča, sa stalnom adresom u Donjecku (Ukrajina), kojeg zastupa T. Beazley, QC,
žaliteljica,
a druge stranke postupka su:
Vijeće Europske unije, koje zastupaju P. Mahnič Bruni i J.-P. Hix, u svojstvu agenata,
tuženik u prvom stupnju,
Europska komisija, koju su zastupali S. Bartelt i J. Norris‑Usher, a zatim E. Paasivirta i J. Norris‑Usher, u svojstvu agenata,
intervenijent u prvom stupnju,
SUD (osmo vijeće),
u sastavu: M. Vilaras, predsjednik vijeća (izvjestitelj), J. Malenovský i D. Šváby, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Mengozzi,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, sukladno članku 181. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Svojom žalbom Olga Stanislavivna Janukovič zahtijeva poništenje rješenja Općeg suda Europske unije od 12. srpnja 2016., Janukovič/Vijeće (T‑347/14, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2016:433), s obzirom na to da je njime Opći sud odbio njezin tužbeni zahtjev kojim je zahtijevala poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/143 od 29. siječnja 2015. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015., L 24, str. 16.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/364 od 5. ožujka 2015. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015., L 62, str. 25.), Uredbe Vijeća (EU) 2015/138 od 29. siječnja 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015., L 24, str. 1.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/357 od 5. ožujka 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2015., L 62, str. 1.) u dijelu u kojem se odnose na Viktora Viktoroviča Janukoviča (u daljnjem tekstu: sporni akti).
Pravni okvir
2 U članku 1. stavcima 1. i 2. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2014., L 66, str. 26.) propisano je:
„1. Sva sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju ili su u vlasništvu, u posjedu ili pod kontrolom osoba za koje je utvrđeno da su odgovorne za zloupotrebu ukrajinskih državnih sredstava i osoba odgovornih za kršenja ljudskih prava te fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela povezanih s njima, kako je navedeno u Prilogu, zamrzavaju se.
2. Fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima navedenima u Prilogu ne daju se na raspolaganje niti u njihovu korist, izravno ili neizravno, nikakva sredstva ni gospodarski izvori.”
3 U točki 10. priloga Odluci 2014/119, naslovljenoj „Popis osoba, subjekata i tijela iz stavka 1.”, navodi se ime Viktora Viktoroviča Janukoviča, koji je označen kao „sin bivšeg predsjednika, član ukrajinskog parlamenta”, s obrazloženjem da se radi o osobi koja podliježe istrazi u Ukrajini za sudjelovanje u zločinima u vezi s pronevjerom ukrajinskih državnih sredstava i njihovim nezakonitim prijenosom izvan Ukrajine.
4 Uredbom Vijeća (EU) br. 208/2014 od 5. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2014., L 66, str. 1.) nalaže se usvajanje predmetnih mjera ograničavanja te se određuju načini njihove provedbe, koji su u biti jednaki onima iz te odluke.
5 U točki 10. Priloga I. toj uredbi, naslovljenoj „Popis fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela iz članka 2.”, navodi se ime Viktora Viktoroviča Janukoviča te se izlažu navodi poput onih koji proizlaze iz točke 10. priloga Odluci 2014/119.
6 Odluka 2014/119 izmijenjena je osobito Odlukom 2015/143 i Odlukom 2015/364, dok je Uredba br. 208/2014 izmijenjena osobito Uredbom 2015/138 i Provedbenom uredbom 2015/357.
7 Tim su aktima mjere ograničavanja donesene protiv V. V. Janukoviča produljene do 6. lipnja 2015. sa sljedećim obrazloženjem:
„Osoba koja podliježe istragama koje provode ukrajinske vlasti zbog zloupotrebe javnih sredstava ili imovine. Osoba povezana s osobom koja je uvrštena na popis (bivšim predsjednikom Ukrajine Viktorom [Fedorovičem Janukovičem]) koja podliježe kaznenom postupku koji provode ukrajinske vlasti zbog zloupotrebe javnih sredstava ili imovine.”
8 Odlukom Vijeća (ZVSP) 2015/876 od 5. lipnja 2015. o izmjeni Odluke 2014/119 (SL 2015., L 142, str. 30.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2015/869 od 5. lipnja 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 (SL 2015., L 142, str. 1.) brisano je ime V. V. Janukoviča s popisa osoba koje su podvrgnute mjerama ograničavanja primjenom Odluke 2014/119 i Uredbe br. 208/2014.
Postupak pred Općim sudom i pobijano rješenje
9 Tijek postupka pred Općim sudom i obrazloženje pravnih pitanja iz pobijanog rješenja izloženi su, s jedne strane, u točkama 17. do 34. i, s druge strane, u točkama 38. do 95. istog. Za potrebe ovog postupka, njih se može sažeti na sljedeći način.
10 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 14. svibnja 2014. V. V. Janukovič pokrenuo je postupak za poništenje Odluke 2014/119 i Uredbe br. 208/2014 u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega.
11 V. V. Janukovič preminuo je 20. ožujka 2015.
12 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 8. travnja 2015. zastupnik V. V. Janukoviča podnio je u njegovo ime podnesak kojim se vrši prilagodba tužbe u skladu sa spornim aktima.
13 Usporedno s time, zastupnik V. V. Janukoviča podnio je u njegovo ime tužbu zaprimljenu u tajništvu Općeg suda pod oznakom T‑172/15, kojom se traži poništenje istih akata (u daljnjem tekstu: druga tužba za poništenje).
14 U podnesku kojim se vrši prilagodba kao i u drugoj tužbi za poništenje zastupnik V. V. Janukoviča pojasnio je da je potonji preminuo neposredno prije no što su isti podneseni. U njima je naveo da je u Ukrajini u tijeku postupak za proglašenje njegova pravnog sljednika te da je vjerojatno da će ga njegova udovica naslijediti u njegovim pravima. Zatražio je stoga da se postupak prekine za trajanje razdoblja koje je potrebno da se proglasi njegov pravni sljednik te odluči o nastavku postupka.
15 Odlukom predsjednika devetog vijeća Općeg suda od 13. srpnja 2015., donesenom na temelju članka 69. točke (d) Poslovnika Općeg suda, postupak je prekinut do 31. listopada 2015.
16 Rješenjem od 16. srpnja 2015., Janukovič/Vijeće (T‑172/15, neobjavljeno, EU:T:2015:569) Opći je sud odbio drugu tužbu za poništenje kao očito nedopuštenu, s obrazloženjem da ju je podnio zastupnik V. V. Janukoviča nakon smrti potonjeg.
17 Dopisom od 30. listopada 2015. zastupnik V. V. Janukoviča dostavio je u spis potvrdu o njegovoj smrti te je naveo da njegova udovica i jedina nasljednica, O. S. Janukovič, namjerava nastaviti postupak, pri čemu je naveo razloge koji opravdavaju postojanje njezina interesa usprkos tome što je ime V. V. Janukoviča brisano s popisa osoba koje su podvrgnute mjerama ograničavanja primjenom Odluke 2014/119 i Uredbe br. 208/2014.
18 Dopisom od 17. ožujka 2016. tajništvo Općeg suda pozvalo je stranke da se očituju o mogućim mjerama koje valja poduzeti u odnosu na tužbu za poništenje, s obzirom na, s jedne strane, prilagodbu tužbenog zahtjeva i, s druge strane, rješenje od 16. srpnja 2015., Janukovič/Vijeće (T‑172/15, neobjavljeno, EU:T:2015:569). Stranke su na dopis odgovorile u za to određenom roku.
19 U točkama 38. do 75. pobijanog rješenja Opći je sud smatrao, temeljeći svoju odluku na više presuda koje je objavio i koje se odnose na ista pravna pitanja kao što su ona istaknuta u tužbi za poništenje, da prilikom upisa imena V. V. Janukoviča na popis osoba koje su podvrgnute mjerama ograničavanja primjenom Odluke 2014/119 i Uredbe br. 208/2014 nisu poštovani kriteriji za uvrštavanje na popis osoba na koje se te mjere odnose, a koji su utvrđeni tom odlukom. Slijedom toga, u odnosu na njega proglasio je tužbu očito osnovanom te je poništio Odluku 2014/119 i Uredbu br. 208/2014.
20 Te točke pobijanog rješenja nisu predmet ove žalbe.
21 U točkama 76. do 95. pobijanog rješenja Opći je sud ispitao dopuštenost tužbenog zahtjeva za poništenje spornih akata, koji je sadržan u podnesku kojim se vrši prilagodba, podnesenom 8. travnja 2015.
22 U točki 82. pobijanog rješenja Opći je sud smatrao da, kako bi se ocijenila dopuštenost takvog podneska, odluku treba donijeti s obzirom na situaciju koja je postojala u vrijeme njegova podnošenja.
23 U točki 83. tog rješenja, utvrdio je da je zastupnik V. V. Janukoviča podnio u ime potonjeg podnesak kojim se vrši prilagodba tužbenog zahtjeva, koji je prvotno istaknut u tužbi kojom se pokreće postupak, i da iz spisa ne proizlazi da je taj podnesak podnesen za račun tužitelja.
24 U točki 84. navedenog rješenja, utvrdio je da je u vrijeme podnošenja tog podneska V. V. Janukovič bio preminuo te je zaključio da taj podnesak valja odbaciti kao nedopušten.
25 U točkama 85. do 92. istog rješenja, Opći je sud odbio različite argumente koje je tužitelj istaknuo.
26 Opći je sud stoga zaključio da valja odbaciti prilagodbu tužbe te, slijedom toga, tužbu za poništenje kao očito nedopuštene u dijelu u kojem se odnose na sporne akte.
Zahtjevi stranaka pred Sudom
27 Žalitelj od Suda zahtijeva da:
– poništi točke 2. i 4. izreke pobijanog rješenja;
– poništi točku 3. izreke pobijanog rješenja u dijelu u kojem Sud smatra da se njome nalaže Vijeću Europske unije plaćanje samo troškova žaliteljice, ali ne i troškove preminulog;
– vrati predmet Općem sudu na ponovnu raspravu i odlučivanje, ili podredno:
– poništi sporne akte;
– u dijelu u kojem Sud smatra da Opći sud to nije već učinio, naloži Vijeću Europske unije snošenje i troškova žaliteljice i troškova preminulog nastalih u vezi sa zahtjevom za poništenje navedenim u tužbi;
– naloži Vijeću snošenje troškova žaliteljice kao i troškove preminulog nastalih s obzirom na zahtjev za poništenje istaknut u podnesku kojim se vrši prilagodba;
– u svakom slučaju, naloži Vijeću snošenje troškova žalbenog postupka.
28 Vijeće od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu;
– naloži žalitelju snošenje troškova žalbenog postupka i
– podredno, odbije zahtjev za poništenje spornih akata.
29 Europska komisija od Suda zahtijeva da:
– odbaci drugi žalbeni razlog kao nedopušten;
– odbije druge žalbene razloge kao očito neosnovane i
– naloži žalitelju snošenje troškova.
O žalbi
30 Na temelju članka 181. svojeg poslovnika, kad je žalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito neosnovana, Sud može u svakom trenutku na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, obrazloženim rješenjem odlučiti, u potpunosti ili djelomično, odbaciti odnosno odbiti tu žalbu.
31 Tu odredbu valja primijeniti u ovom žalbenom postupku.
Argumentacija stranaka
32 Svojim prvim žalbenim razlogom žaliteljica ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao, u točkama 84., 89. i 92. pobijanog rješenja, da je podnesak kojim se vrši prilagodba bio nedopušten zato što je podnesen u ime V. V. Janukoviča nakon njegove smrti, ocjenjujući tako dopuštenost tog podneska u odnosu na situaciju koja je postojala u vrijeme kad je on podnesen.
33 Žaliteljica smatra da je Opći sud morao ispitati dopuštenost navedenog podneska uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, to da je tužba za poništenje bila dopuštena jer je podnesena za života V. V. Janukoviča, da je on htio da se podnese podnesak kojim se vrši prilagodba, da je takav podnesak podnesen za i u ime žaliteljice kao njegove pravne sljednice i de facto nasljednice i da je u vrijeme ispitivanja navedenog podneska žaliteljica bila zakonito proglašena nasljednicom s retroaktivnim učinkom.
34 Svojim drugim žalbenim razlogom, žaliteljica ističe da je Opći sud proveo utvrđenja činjenica čija materijalna netočnost proizlazi iz dokumentacije spisa te da je iskrivio dokazne elemente koji su mu dostavljeni.
35 Stoga smatra da su utvrđenja, prema kojima podnesak kojim se vrši prilagodba nije sastavljen i dostavljen za njen račun, sadržana u točkama 83. i 87. pobijanog rješenja, materijalno očito netočna te su rezultat iskrivljenja. Naglašava da je V. V. Janukovič bio odlučio podnijeti podnesak kojim se vrši prilagodba i da, primjenom ukrajinskog prava, ostavina automatski prelazi na udovicu preminulog i njegove roditelje, pod uvjetom da je proteklo razdoblje od šest mjeseci.
36 Ti različiti elementi proizlaze iz točke 2. podneska kojim se vrši prilagodba, elektroničkog pisma od 7. travnja 2015. kojeg je ona uputila odvjetniku V. V. Janukoviča, očitovanja podnesenih Općem sudu 3. srpnja 2015. i pisma njezina odvjetnika od 30. listopada 2015., kojim obavješćuje Opći sud da je ona proglašena nasljednicom i pravnom sljednicom preminulog i kojim se očituje o postojanju njezina pravnog interesa.
37 Nadalje, žaliteljica ističe da je prihvatila podnesak kojim se vrši prilagodba i da je odobrila njegovo podnošenje kao de facto pravna sljednica V. V. Janukoviča.
38 Svojim trećim žalbenim razlogom žaliteljica ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je poistovjetio dopuštenost podneska kojim se vrši prilagodba i dopuštenost druge tužbe za poništenje. Ocjenjuje da postoji važna činjenična razlika između tih dvaju pravnih sredstava te smatra da je Opći sud primijenio različiti pristup u odnosu na zahtjeve za prekid postupka. To što je odredio prekid postupka nakon podnošenja podneska kojim se vrši prilagodba, dok je isto odbio u odnosu na drugu tužbu za poništenje, stvorilo je razumno očekivanje, s obzirom na to da Opći sud nije smatrao da je taj podnesak nedopušten jer je bio podnesen nakon smrti V. V. Janukoviča.
39 Nadalje ističe da, prilikom donošenja odluke Općeg suda o dopuštenosti druge tužbe za poništenje, još nije bila zakonito proglašena pravnom sljednicom i nasljednicom V. V. Janukoviča, dok je to bila na dan donošenja pobijanog rješenja. Iz tog zaključuje da su, u odnosu na podnesak kojim se vrši prilagodba, uvjeti dopuštenosti iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije bili ispunjeni.
40 Konačno, smatra da zaključak Općeg suda o nedopuštenosti podneska kojim se vrši prilagodba ima za učinak to da je lišava njezina prava na poduzimanje pravnog sredstva kao pravne sljednice i nasljednice preminulog, te da, suprotno sudskoj praksi Suda, takvo lišenje nije bilo obrazloženo. Navodi da obrazloženje Općeg suda iz točke 87. pobijanog rješenja dovodi do toga da se stranku obvezuje da preventivno, u različitim svojstvima, podnese više pravnih sredstava.
41 Vijeće i Komisija smatraju da prvi i treći žalbeni razlog valja odbiti kao očito neosnovan i da drugi valja odbaciti kao nedopušten.
Ocjena Suda
42 Trima žalbenim razlozima, koje valja zajedno ispitati, želi se utvrditi, s jedne strane, identitet osobe u čije je ime podnesen podnesak kojim se vrši prilagodba i, s druge srane, datum kada je ta nedopuštenost ispitana.
43 Kao prvo, u odnosu na identitet osobe u čije je ime podnesen podnesak kojim se vrši prilagodba, valja podsjetiti da je u točki 83. pobijanog rješenja Opći sud, nakon što je naveo da je V. V. Janukovič preminuo 20. ožujka 2015., istaknuo da je njegov zastupnik podnio 8. travnja 2015. u njegovo ime podnesak kojim se vrši prilagodba te da iz spisa ne proizlazi da je taj podnesak sastavljen za račun žaliteljice.
44 Na temelju tog utvrđenja Opći je sud ocijenio, u točki 84. pobijanog rješenja, da navedeni podnesak treba odbaciti kao nedopušten, s obzirom na to da je V. V. Janukovič bio preminuo prije njegova podnošenja.
45 Svojim argumentima, sažetim u točkama 35. do 37. ovog rješenja, žaliteljica u bitnom ističe da je Opći sud nakon iskrivljenja samog podneska kojim se vrši prilagodba kao i drugih dokumenata u spisu i dokaza izvršio utvrđenje navedeno u točki 43. ovog rješenja.
46 Međutim, nakon čitanja podneska kojim se vrši prilagodba, koji se nalazi u spisu prvostupanjskog postupka i koji je Opći sud dostavio Sudu sukladno članku 167. stavku 2. Poslovnika Suda, valja utvrditi da se u tom podnesku izričito navodi da je podnesen u ime V. V. Janukoviča.
47 Točno je da je u točki 2. istog podneska bilo navedeno da je V. V. Janukovič preminuo 20. ožujka 2015., da je u vrijeme podnošenja navedenog podneska postupak proglašenja njegova pravnog sljednika bio u tijeku, da je žaliteljica čekala da ukrajinska tijela potvrde njezina prava te da je računala da će moći iskazati svoj pravni interes za nastavkom postupka, nakon što je se proglasi pravnom sljednicom V. V. Janukoviča.
48 Međutim, ti navodi, koje je Opći sud uostalom pravilno sažeo u točki 86. pobijanog rješenja, ne dovode u pitanje zaključak prema kojem je podnesak kojim se vrši prilagodba podnesen u ime V. V. Janukoviča, već ga isti potvrđuju, s obzirom na to da iz njega proizlazi da u vrijeme podnošenja navedenog podneska njegov pravni sljednik nije bio proglašen i da žaliteljica još nije bila preuzela postupak, nego je samo namjeravala to učiniti u budućnosti.
49 U tim uvjetima, utvrđujući, u točkama 25. i 83. pobijanog rješenja, da je podnesak kojim se vrši prilagodba podnesen u ime V. V. Janukoviča i da iz spisa ne proizlazi da je taj podnesak sastavljen u ime i za račun žaliteljice, Opći sud nije iskrivio sadržaj navedenog podneska. Stoga treba suprotne navode žaliteljice odbiti kao neosnovane.
50 Valja u tom pogledu navesti da, s obzirom na to da je identitet osobe u čije je ime podnesen podnesak kojim se vrši prilagodba bio jasno naveden u tom podnesku, nije na Općem sudu da utvrdi drugu osobu kao onu u čije je ime navedeni podnesak bio podnesen (vidjeti u tom smislu presudu od 12. studenog 2015., Elitaliana/Eulex Kosovo, C‑439/13 P, EU:C:2015:753, t. 74.).
51 Opći sud nije iskrivio ni druge dokumente u spisu ni dokaze koje spominje žaliteljica. U odnosu na žaliteljičina očitovanja dostavljena Općem sudu 3. srpnja 2015., valja utvrditi da u očitovanjima nije pojašnjeno u čemu se sastoji njihovo iskrivljenje od strane Općeg suda. U svakom slučaju, čitanjem točaka 86., 88. i 91. pobijanog rješenja proizlazi da ih je Opći sud pravilno sažeo i pritom ih nije iskrivio. U odnosu na žaliteljičino elektroničko pismo od 7. travnja 2015. i pismo žaliteljičina zastupnika od 30. listopada 2015., koja se također spominju u očitovanjima, dovoljno je navesti da ih Opći sud uopće ne navodi u pobijanom rješenju i, stoga, mu se ne može staviti na teret da ih je iskrivio.
52 Kao drugo, u odnosu na različite argumente koje je žaliteljica istaknula kako bi osporila zaključak Općeg suda, prema kojem se sud Unije mora dovesti u vrijeme podnošenja podneska kojim se vrši prilagodba kako bi ocijenio njegovu dopuštenost, valja navesti da, s obzirom na to da je Opći sud pravilno i bez iskrivljenja utvrdio da je navedeni podnesak podnesen u ime V. V. Janukoviča, taj se podnesak može smatrati dopuštenim samo ako je bio podnesen prije njegove smrti.
53 Međutim, žaliteljica ne osporava da je podnesak kojim se vrši prilagodba podnesen tajništvu Općeg suda na datum koji je naveden u točki 43. ovog rješenja, koji je nastupio nakon smrti V. V. Janukoviča. Taj se podnesak, stoga, može smatrati dopuštenim samo ako je njegova dopuštenost bila ocijenjena prije njegova podnošenja i prije smrti V. V. Janukoviča. Međutim, kao što je to Sud već presudio, dopuštenost pravnog sredstva treba ocijeniti prema situaciji u trenutku kada je tužba ili podnesak kojim se vrši prilagodba podnesen (vidjeti u tom smislu presudu od 27. studenog 1984., Bensider i dr./Komisija, 50/84, EU:C:1984:365, t. 8.).
54 Nadalje, žaliteljičine argumente, prema kojima je ocjenu dopuštenosti podneska kojim se vrši prilagodba trebalo provesti nakon njegova podnošenja, treba odbiti kao bespredmetne. Naime, pod pretpostavkom da se takav datum može prihvatiti, ostaje činjenica da je V. V. Janukovič već bio preminuo na datum ocjene dopuštenosti podneska kojim se vrši prilagodba, koji je podnesen u njegovo ime.
55 Valja dodati da nedopuštenost podneska kojim se vrši prilagodba podnesenog u ime V. V. Janukoviča nema za učinak lišavanje žaliteljice njezina prava na pravno sredstvo kojeg ima kao pravna sljednica ili nasljednica preminulog.
56 Kao što je to Opći sud naveo u točki 87. pobijanog rješenja, žaliteljica je mogla ili podnijeti tužbu, u svoje ime i za svoj račun, zahtijevajući poništenje spornih akata ili izraziti svoju namjeru za nastavkom postupka koji je pokrenuo njezin suprug, prilagođavajući tužbeni zahtjev tim aktima, odnosno podnošenjem podneska kojim se vrši prilagodba u njezino ime i za njezin račun.
57 Kao treće, argumentacija prema kojoj je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije uzeo u obzir okolnost da je prekid postupka određen nakon podnošenja podneska kojim se vrši prilagodba, dok to nije bio slučaj s drugom tužbom za poništenje, valja odbiti kao bespredmetan. Naime, žaliteljica se ne može s uspjehom pozvati na prekid prvostupanjskog postupka.
58 Kao četvrto i posljednje, valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi, u slučaju kad su svi drugi žalbeni razlozi odbijeni, zahtjevi koji se odnose na navodnu nepravilnost odluke Općeg suda o troškovima trebaju se odbaciti kao nedopušteni na temelju članka 58. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, prema kojem žalba samo protiv odluke o naknadi troškova ili o njihovoj visini nije dopuštena (presuda od 9. lipnja 2016., PROAS/Komisija, C‑616/13 P, EU:C:2016:415, t. 88. i rješenje od 12. siječnja 2017., Europäischer Tier- und Naturschutz i Giesen/Komisija, C‑343/16 P, neobjavljeno, EU:C:2017:10, t. 24.).
59 Budući da žaliteljica nije uspjela u postupku, argumentaciju koja se odnosi na naknadu troškova treba stoga proglasiti nedopuštenom.
60 Iz svih gornjih navoda proizlazi da, primjenom članka 181. Poslovnika Suda, ovu žalbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
61 Na temelju članka 184. stavka 2. svojega poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.
62 U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. istog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
63 Budući da je Vijeće zatražilo da se žaliteljici naloži snošenje troškova te da ona nije uspjela u postupku, treba joj naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Vijeća.
64 U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak u skladu s njegovim člankom 184. stavkom 1., Komisija snosi vlastite troškove.
Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) rješava:
1. Žalba se odbija.
2. Olgi Stanislavivnoj Janukovič nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, troškova koji su nastali Vijeću Europske unije.
3. Europska komisija snosi vlastite troškove.
Potpisi